{"id":25890,"date":"2018-11-30T13:37:09","date_gmt":"2018-11-30T12:37:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25890"},"modified":"2018-11-30T14:04:28","modified_gmt":"2018-11-30T13:04:28","slug":"klimatska-klasna-borba-kapitulacija-europske-unije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25890","title":{"rendered":"Klimatska klasna borba: kapitulacija Europske unije"},"content":{"rendered":"

Istovremeno s prosvjedima tzv. “\u017eutih prsluka” protiv pove\u0107anja cijene goriva u Francuskoj, objavljen je nacrt strategije Europske komisije o “klimatski neutralnoj ekonomiji”. Bio je to izvrstan kontrast koji ilustrira sve nedostatke elitisti\u010dkog europskog pristupa tzv. “zelenoj tranziciji”. Jedini odgovor kojeg europska elita ima na francuske prosvjede zaklju\u010dak je kako “potro\u0161a\u010di” nisu spremni prihvatiti stvarnost klimatskih promjena. Realnost je me\u0111utim ne\u0161to druga\u010dija: Europska unija upornim inzistiranjem na u praksi dru\u0161tveno neprepoznatljivim futuristi\u010dkim konceptima poput “cirkularne ekonomije” ili “digitalizirane energetske infrastrukture” tretira svoje podru\u010dje kao dru\u0161tveno prazan prostor u kojem nema konflikata, razli\u010ditih stavova i potreba.<\/p>\n

Dok na analiti\u010dkoj razini EU pokazuje impresivne sposobnosti prikupljanja i tuma\u010denja podataka, kad do\u0111e do faze osmi\u0161ljavanja mjera te njihove realne implementacije, rezultati su uvijek isti: profiti ostaju netaknuti, a tro\u0161kove svake nove strategije pla\u0107aju gra\u0111ani koji vi\u0161e nisu ni “gra\u0111ani” ni “glasa\u010di” ni “stanovnici” ve\u0107 primarno “potro\u0161a\u010di”. Pa ve\u0107ina EU strategija, barem onih energetskih i ekolo\u0161kih, kada govori o demokraciji kao referenta nema gra\u0111anina kojem je odgovorna, ili glasa\u010da o kojem ovisi \u2013 ve\u0107 potro\u0161a\u010da koji je primarno kupac ili klijent. Problem ovog pristupa je \u0161to je klijent pasivan subjekt \u010diji je jedini interes kvaliteta usluge. Me\u0111utim, lo\u0161e strategije dovode to doga da cijenu tih usluga, EU uporno ne uspijeva sniziti. Nezadovoljstvo “klijenata” jedini je moment u kojem je EU prisiljena suo\u010diti se sa socijalnom i politi\u010dkom aktivacijom tog pasivnog klijenta i njegovom transformacijom u ono \u0161to on zapravo jeste \u2013 dru\u0161tveno politi\u010dko bi\u0107e.<\/p>\n

Gra\u0111ani nisu klijenti, i nisu krivi za klimatsku katastrofu<\/strong><\/p>\n

Prosvjedi “\u017eutih prsluka” upravo su takav trenutak, a neadekvatne europske reakcije koje neposlu\u0161nog “klijenta” odnosno “potro\u0161a\u010da” od trenutka njegove dru\u0161tveno politi\u010dke aktivacije tretiraju kao nerazumnog, konzervativnog, neobrazovanog \u010dlana dru\u0161tva koji uop\u0107e nije adresat europskih politika, svode se na prebacivanje odgovornosti na prosvjednike, te aktivne \u010dlanove dru\u0161tva, su\u0161tinski razli\u010dite od “potro\u0161a\u010da” za koje EU pi\u0161e svoje strategije.<\/p>\n

Tako Euractiv, medij koji slu\u017ei kao neformalno glasilo EU \u0161to s vremena na vrijeme fingira svoju nezavisnost ubacivanjem \u0161atro kritika europskih politika, ovih dana nudi tekst naslovljen<\/a>: “\u017duti prsluci iskaz su ograni\u010denosti potro\u0161a\u010dkog prihva\u0107anja klimatskih promjena”. Kao i obi\u010dno, frejm<\/em> koji daje ovaj medij neslu\u017ebeni je PR paradigme koju birokrati iz Brisela \u017eele da prihvatite. Caka uspjeha ovih strategija uvijek je ista: ako shva\u0107a\u0161 \u0161to zna\u010de klimatske promjene onda \u0107e\u0161 prihvatiti i pla\u0107ati rast raznih tro\u0161arina i drugih nameta, jer samo “mi” mo\u017eemo zaustaviti klimatske promjene. Stoga iza\u0107i na ulice i prosvjedovati protiv pove\u0107anja cijena struje ili pove\u0107anja cijena goriva, u o\u010dima EU fi\u0161kala ne zna\u010di ni\u0161ta drugo nego biti protiv zaustavljanja klimatskih promjena.<\/p>\n

Na ovu moralizatorsku banalizaciju dru\u0161tvenih odnosa \u010diji je cilj zatrti bilo kakav socijalni otpor politikama koje favorizira EU, ne treba pristati. Pozicija iz koje EU polazi \u0161ire\u0107i javnosti ove stavove, kao moralne ucjene, podrazumijeva da je dru\u0161tvo skupina skladnih i obrazovanih pojedinaca s istovjetnim stavovima i vrijednostima, \u010diji je primarni i jedini cilj dru\u0161tveno napredovanje kroz individualne uspjehe, te da su dru\u0161tveni konflikti tek inherentne opozicije obrazovanih i naprednih dijelova dru\u0161tva naspram konzervativnih i neobrazovanih, gotovo primitivnih, \u010dlanova dru\u0161tva koji ne shva\u0107aju da se svi moramo ne\u010dega odre\u0107i, a kako bismo svi zajedno uspje\u0161no pre\u0161li na “klimatski neutralnu ekonomiju”.<\/p>\n

No, kao \u0161to je kazao glasnogovornik francuskih prosvjeda Beno\u00eet Julou na Fancuskoj televiziji: “ovo je sve jedan veliki vic, prevara, taj govor o energetskoj tranziciji”; te nastavio: “ljudi koji \u017eive od 1200 eura mjese\u010dno pri \u010demu stanarina ko\u0161ta 450 eura ne mogu si priu\u0161titi ekolo\u0161ke poreze na goriva, kao ni zamjenu dizel automobila onima elektri\u010dnima koji ko\u0161taju oko 10.000 eura, pa ni uz vladinu subvenciju u iznosu od 4500 eura. Mi nismo protiv ekologije, upravo suprotno, no vi ste izgubili kontakt sa stvarno\u0161\u0107u!” S Julouom se sla\u017ee 62 posto stanovnika Francuske koji prednost daju kupovnoj mo\u0107i nad energetskom tranzicijom.<\/p>\n

Nije sukob interesa, nego klasna borba<\/strong><\/p>\n

Povr\u0161ne i jednostrane, kakve obi\u010dno jesu sli\u010dne ankete, one zanemaruju \u010dinjenicu da je dru\u0161tvo prepuno konflikta, ono \u0161to EU s vremena na vrijeme nazove “sukobom interesa”. Ovdje se ne radi o sukobu interesa klime i gra\u0111ana, ve\u0107 kao i uvijek klasnom sukobu kapitala i potla\u010denih klasa. Stoga ankete, koje zanemaruju aspekt kapitala, a koji jo\u0161 uvijek ne podnosi nikakve \u017ertve, ne pla\u0107a nikakve cijene, dapa\u010de, i dalje funkcionira po principu “business as usual” nisu relevantne. Relevantna anketa postavila bi dva pitanja: da li ste za zelenu tranziciju, te uz adekvatne \u017ertve sa strane velikih korporacija da li ste spremni prihvatiti nu\u017ene promjene da se ovaj cilj ostvari? Drugim rije\u010dima, informacija da 62 posto gra\u0111ana Francuske ne \u017eeli prihvatiti ve\u0107e cijene goriva, ba\u0161 kao \u0161to je Julou kazao, ne zna\u010di da su gra\u0111ani “protiv ekologije”, ve\u0107 da odbijaju prihvatiti platiti sav teret klimatske tranzicije.<\/p>\n

Me\u0111u komentarima na europsku strategiju o “klimatski neutralnoj ekonomiji” stoji jedan koji sa\u017eima stvar: poanta prelaska na obnovljive izvore energije bila je njezino pojeftinjenje. Nakon prikaza izra\u010duna komentator zaklju\u010duje kako budu\u0107i da cijene energije od uvo\u0111enja OIE rastu, sustav je taj koji ne valja.<\/p>\n

I stvar je poprili\u010dno jednostavna, usprkos kompleksnom i nerealnom prikazu kojeg daje Europska unija. Strategija nudi “8 scenarija” u kojima barata impresivnim podacima o posljedicama i cijeni klimatskih promjena, no, kao rje\u0161enja nudi kompleksne i apstraktne pojmove za \u010diju je kontinentalnu realizaciju u praksi potrebno barem dvije generacije, dok je vrijeme koje nama stoji na raspolaganju otprilike “pola generacije”. To zna\u010di da EU preska\u010de korake “bolnih rezova” koje ovaj put mora podnijeti kapital, a kako bi se u drugoj fazi popis lijepih \u017eelja nazvan “8 scenarija” mogao realizirati. Za\u0161to? Zbog toga \u0161to dosada\u0161nja implementacija bilo kojeg aspekta od 8 scenarija koje EU nudi ne rezultira nikakvim plodom.<\/p>\n

Primjerice, 8 scenarija u velikoj se mjeri zasniva na tehnologijama koje EU trenutno uop\u0107e nema, ili ima, ali nema u\u010dinkovite mehanizme njihove masovne i jeftine proizvodnje, poput litij \u2013 ionskih baterija, o \u010demu smo ve\u0107 pisali. Ili energetska obnova ku\u0107a i fasada koja niti ide \u017eeljenim i zami\u0161ljenim tempom, niti se sredstva adekvatno tro\u0161e, a scenarija poput londonskog Grenfella<\/a> u kojem zbog zarade nisu po\u0161tovani sigurnosni propisi, sigurno \u0107e biti sve vi\u0161e. Drugo, elektri\u010dna vozila ne samo \u0161to nisu svima u EU dostupna, nego ni struja potrebna za njihovo napajanje ne dolazi potpuno iz OIE, stoga je razlika ispu\u0161nih plinova auspuha i poja\u010danog rada elektrana manja od \u017eeljene. Problem je i recikliranje koje zbog mije\u0161anja otpada tako\u0111er nije onoliko u\u010dinkovito koliko EU strategije zami\u0161ljaju da bi trebalo biti.<\/p>\n

Sve mjere koje EU \u017eeli implementirati svode se na staru slavu kada je EU zaista bila me\u0111u globalnim predvodnicama “civilizacijskog dosega”, me\u0111utim, manjak demokratske kontrole europskih politi\u010dara, rezultirao je potpunom kapitulacijom europske politike pred kapitalom koji jo\u0161 uvijek favorizira stare i prljave tehnologije te pristaje na “zelenu tranziciju” samo uz zadr\u017eavanje postoje\u0107ih profita. A upravo taj kompromis tjera ljude na ulicu, bilo u Bugarskoj zbog cijena struje, ili u Francuskoj zbog cijena goriva.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Istovremeno s prosvjedima tzv. “\u017eutih prsluka” protiv pove\u0107anja cijene goriva u Francuskoj, objavljen je nacrt strategije Europske komisije o “klimatski neutralnoj ekonomiji”. Bio je to izvrstan kontrast koji ilustrira sve nedostatke elitisti\u010dkog europskog pristupa tzv. “zelenoj tranziciji”. Jedini odgovor kojeg europska elita ima na francuske prosvjede zaklju\u010dak je kako “potro\u0161a\u010di” nisu spremni prihvatiti stvarnost klimatskih […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":25891,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[243,371],"theme":[457,456],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[289],"class_list":["post-25890","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-eu","tag-klima","theme-klima","theme-politika","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25890","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25890"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25890\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25900,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25890\/revisions\/25900"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25891"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25890"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25890"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25890"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25890"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25890"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25890"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25890"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}