{"id":25858,"date":"2018-11-29T08:00:13","date_gmt":"2018-11-29T07:00:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25858"},"modified":"2021-02-25T10:50:59","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:59","slug":"koliko-jugokomunizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25858","title":{"rendered":"Koliko jugokomunizma?"},"content":{"rendered":"

Devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a slovenski se sociolog Rastko Mo\u010dnik s pravom zapitao: koliko fa\u0161izma? Danas, na 75. godi\u0161njicu AVNOJ-a, s obzirom na prevladavaju\u0107e mitove i opsjene u hrvatskom dru\u0161tvu, valja se, u perverznom obratu, zapitati: koliko jugokomunizma?<\/strong><\/p>\n

“Neki sjede ovdje, ti \u0161ugavi Jugoslaveni”, zavapio je pro\u0161loga tjedna pred kolegama zastupnicima \u017deljko Glasnovi\u0107, de\u017eurni saborski nazirkusant: idealna najava proslave 75 godina od drugog zasjedanja AVNOJ-a. Na datum kada je osnovana, nekada\u0161nja Jugoslavija dana\u0161njom Hrvatskom ionako uglavnom kru\u017ei kao avet iz desni\u010darskih fantazija.<\/p>\n

Od predsjednice koja prijeti orjuna\u0161ima do “Antikomunisti\u010dkog manifesta” Tomislava Karamarka, od “urbanih Jugoslavena<\/a>” \u017deljka Keruma do Jugoslavena koji \u017eele posva\u0111ati<\/a> Mladena Grdovi\u0107a s torcida\u0161ima, od “lijeve kulturne hegemonije” do \u201e”mentalnog komunizma”, od “komunjara” do “udba\u0161a”, od sudaca do navija\u010da, od NGO-a do liberalnih medija, Jugoslavija je posvuda, prikrivena, rovari i prijeti. Ako je Rastko Mo\u010dnik u onoj razvikanoj studiji po\u010detkom devedesetih ustanovio da suvremeni fa\u0161izam postaje stvar koli\u010dine i mjere \u2013 zapitav\u0161i se “koliko fa\u0161izma?” \u2013 onda, u perverznom obratu, kompletan program hrvatske desnice danas staje u pitanje: “Koliko jugokomunizma?”<\/p>\n

Nigdje toliko mnogo \u2013 glasio bi uobi\u010dajen odgovor \u2013 kao u paranoidnim epizodama hrvatskih desni\u010dara: daleko najve\u0107i broj ljudi me\u0111u kojima oni prepoznaju “jugokomunjare” zapravo su deklarirani liberali, podjednako udaljeni od komunisti\u010dke ideologije i od \u017eelje za stvaranjem nove Jugoslavije. Ali desnici je potrebna prijete\u0107a figura skrivenog Jugoslavena kako bi kamuflirala katastrofalne neuspjehe samostalne dr\u017eave, kako bi skrenula pa\u017enju s proste \u010dinjenice da je Hrvatska \u2013 prema poznatim rije\u010dima Igora Mandi\u0107a, jo\u0161 jednog istaknutog jugokomunjare \u2013 u me\u0111uvremenu postala “propali projekt”. I doista: u usporedbi s modernizacijom, industrijalizacijom i masovnom emancipacijom \u0161to ih je donijela druga Jugoslavija, ovo \u0161to smo dobili u posljednjih \u010detvrt vijeka smije\u0161no je malo. Potvr\u0111uju to, uostalom, i karikaturalna pre\u0161u\u0107ivanja<\/a> jugoslavenskog naslje\u0111a me\u0111u onim politi\u010darima koji ne pripadaju ekstremnoj desnici. Demon Jugoslavije, ukratko, neophodan je da bi prikrio neopozivi neuspjeh hrvatskog dr\u017eavnog projekta, i zato je sasvim neva\u017eno to \u0161to “jugokomunjara” u stvarnosti skoro da i nema. Ili tako, barem, tvrde standardna obja\u0161njenja desni\u010darske opsesije nepostoje\u0107im jugokomunizmom.<\/p>\n

\u0160to je novo?<\/strong><\/p>\n

\u0160to ako je, me\u0111utim, stvar obratna? \u0160to ako odgovor na pitanje “koliko jugokomunizma?” ustvari glasi: neusporedivo vi\u0161e nego \u0161to se usu\u0111ujete zamisliti? \u0160to ako je hereti\u010dna Mandi\u0107eva teza o “propalom projektu” hrvatske dr\u017eave samo dobronamjerno tepanje, jer pretpostavlja da je nekakav projekt, koliko-toliko suvisao, u po\u010detku postojao? Danas, na 75. godi\u0161njicu AVNOJ-a, mo\u017eda nije naodmet jo\u0161 jednom se prisjetiti kako je i kada taj projekt suvremene hrvatske dr\u017eave konkretno nastao. Na tzv. refendumu o samostalnosti, 19. maja 1991., oko 80 posto ukupnog broja bira\u010da glasalo je za to da “Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna dr\u017eava, koja jam\u010di kulturnu autonomiju i sva gra\u0111anska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, mo\u017ee stupiti u savez suverenih dr\u017eava s drugim republikama.”<\/p>\n

\u0160to se, dakle, toga dana to\u010dno dogodilo, osim \u0161to refendum o samostalnosti nije bio \u2013 barem ne prvenstveno \u2013 referendum o samostalnosti? Nekoliko bazi\u010dnih politi\u010dkih \u010dinjenica. Malo vi\u0161e od 80 posto bira\u010da iskoristilo je op\u0107e pravo glasa. Birali su na temelju ustavnog prava svakog jugoslavenskog naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja, ili barem jedne od njegovih mogu\u0107ih interpretacija. Odlu\u010dili su o sudbini Republike Hrvatske. Izabrali su da \u2013 u okviru jugoslavenske konfederacije, koja nikada nije za\u017eivjela \u2013 ona bude samostalna i suverena dr\u017eava. I to bi, svedemo li stvar na osnovne crte, manje-vi\u0161e bilo to.<\/p>\n

Ali dr\u017eavotvorni mitovi slikaju se \u0161irokim potezima: zato nije naodmet da osnovne crte osjen\u010dimo kontekstom. Malo vi\u0161e od 80 posto bira\u010da iskoristilo je dakle op\u0107e pravo glasa: pravo koje je u Hrvatskoj izboreno u doba Narodnooslobodila\u010dke borbe, kada se prvi put na ovim prostorima odlu\u010divalo glasovima i \u017eena i mu\u0161karaca. Referendum je obrazlo\u017een pravom svakog naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja: pravom koje je uvedeno u preambuli epohalne “Odluke” Drugog zasjedanja AVNOJ-a i na kojem je federativna Jugoslavija uspostavljena. Na referendumu je odlu\u010deno o sudbini Republike Hrvatske: dr\u017eave koja je 29. novembra 1943. u Jajcu prvi put postala republikom. Na referendumu je izabrano da \u0107e ona biti samostalna i suverena: suverenitet joj se i danas prostire do AVNOJ-evskih granica. Ili, drugim rije\u010dima: na mitski dan uspostave nove dr\u017eave, 19. maja 1991. godine, dogodilo se vrlo malo toga novoga.<\/p>\n

Vrlo malo onoga \u0161to prethodno nije bilo izboreno, sa\u010duvano i omogu\u0107eno u godinama Narodnooslobodila\u010dke borbe i na drugom zajedanju AVNOJ-a. A \u010dak i klju\u010dne inovacije te dr\u017eave \u2013 vi\u0161estrana\u010dki politi\u010dki sustav i kapitalisti\u010dka ekonomija \u2013 ne bi djelovale tako revolucionarno da povijest SFRJ od po\u010detka devedesetih naovamo nije temeljito tabuizirana: da je barem malo jasnije kako nekada\u0161nja Komunisti\u010dka partija nije bila monolitna struktura mo\u0107i, nego mjesto \u017eestokih rasprava i sukoba razli\u010ditih politi\u010dkih frakcija, ba\u0161 kao \u0161to je samoupravni socijalizam jo\u0161 od sredine \u0161ezdesetih uvodio sna\u017ene elemente tr\u017ei\u0161ta, da bi osamdesete do\u010dekao ve\u0107 duboko integriran u globalni kapitalisti\u010dki sistem.<\/p>\n

Poanta detabuizacije<\/strong><\/p>\n

Ima zato nekog smisla u tome \u0161to se \u017deljku Glasnovi\u0107u po Saboru, tom institucionalnom predvorju hrvatske dr\u017eavotvornosti, privi\u0111aju Jugoslaveni i komunjare: jugokomunizam je temelj ove dr\u017eave. Daleko najve\u0107i dio onoga \u0161to desni\u010dari uokviruju nacionalnom mitologijom, a liberali shva\u0107aju kao samorazumljiv stupanj civilizacijskog razvoja, naslije\u0111eno je od jugokomunjara. “Sveto hrvatsko tlo” koje se\u017ee to\u010dno do tamo dokle su odredili partizani, visoke demokratske vrijednosti izborene u Drugom svjetskom ratu, republikanski oblik vladavine, temeljno pravo naroda na samoopredjeljenje: to su elementarni atributi suvremene hrvatske dr\u017eave, to je ud\u017ebeni\u010dki popis njenih karakteristika, to je manje-vi\u0161e sve \u0161to spada osnovni paket dr\u017eavotvornog projekta.<\/p>\n

Pa se i pani\u010dni desni\u010darski strah od jugokomunjara \u010dini kao refleks duboko potisnute spoznaje o tome koliko je zapravo dana\u0161nja Hrvatska jugokomunisti\u010dka: koliko je malo njezina samostalnost ostvarila i donijela. Ba\u0161 kao \u0161to je optimisti\u010dni idiotizam periodi\u010dnih poziva da se napokon “ostavimo pro\u0161losti” i “okrenemo budu\u0107nosti” samo tehnokratsko nali\u010dje istoga straha: zebnja pred spoznajom da \u2013 sve dok \u017eivimo u ovakvoj dr\u017eavi, samostalnoj, suverenoj i demokratskoj republici \u2013 raspola\u017eemo malo \u010dime osim jugokomunisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n

Poanta detabuizacije Jugoslavije pritom nije u tome da se poka\u017ee koliko je biv\u0161a dr\u017eava “zaslu\u017ena” za ovo \u0161to danas imamo, manirom kojim liberalni komentatori tako \u010desto poku\u0161avaju razjasniti nacionalistima da bez partizana ni Dalmacija ni Istra ne bi bile “na\u0161e”. Kao da nacionalisti to ne znaju: upravo zato tabuiziraju Jugoslaviju. Poanta nije u tome da se Jugoslavija nekako prilagodi aktualnoj politi\u010dkoj stvarnosti, da se svede na mjeru Hrvatske. Nije poanta ni u novom razigravanju famozne yu-mitologije, koja je ionako samo izvrnuti zrcalni odraz sveprisutne jugofobije. A nije ni samo u kriti\u010dkoj revalorizaciji jugoslavenskog projekta i raspletanju njegovih unutra\u0161njih kontradikcija, \u0161to je izazov kojem se postjugoslavenska ljevica tek nedavno ambicioznije posvetila.<\/p>\n

Poanta je u tome da je danas, na 75. godi\u0161njicu AVNOJ-evskog zasjedanja, Jugoslavija i dalje tu, \u017eivlja nego ikada. I to u barem dva zna\u010denja. S jedne strane, urezana je do kosti u suvremenu hrvatsku dr\u017eavu, iscrtava joj granice, odre\u0111uje osnovni oblik politi\u010dke vladavine. S druge strane, ona je ime za najdublji strah dana\u0161nje nacionalne politike, horror vacui<\/em> dr\u017eavotvornog projekta suo\u010denog s razmjerima vlastitog besmisla.<\/p>\n

Ostaje avet<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda je ba\u0161 zato aktualni revival<\/em> jugofobne histerije zapo\u010deo odmah nakon ulaska u Evropsku uniju, kada je napokon, s 22 godine zaka\u0161njenja, ostvarena ona referendumska odluka iz 1991. da “Hrvatska mo\u017ee stupiti u savez suverenih dr\u017eava s drugim republikama.” I tek kada je izvorni dr\u017eavotvorni projekt, nakon \u010detvrt vijeka historijskih peripetija i odgoda, sredinom 2013. slu\u017ebeno zaokru\u017een, mogla je postati o\u010dita praznina koja ga ispunjava. Entuzijasti\u010dno uronjena u slobodno kolanje ljudi, roba, usluga i kapitala, Hrvatska je odmah svedena na pravu mjeru periferne evropske dr\u017eavice, rapidno raseljene, transformirane u sezonski turisti\u010dki resort, svjetonazorski retardirane, retradicionalizirane i demodernizirane.<\/p>\n

Uzalud sve one godine tabuiziranja Jugoslavije: uzalud falsificiranje povijesti Komunisti\u010dke partije, uzalud pre\u0161u\u0107ivanje tr\u017ei\u0161ne orijentacije jugoslavenskog socijalizma, uzalud revizionisti\u010dko guranje Jugoslavije s isto\u010dne strane \u017deljezne zavjese i brisanje povijesti nesvrstanosti. Uzalud, ukratko, sve ono \u0161to je pomagalo da se kapitalizam, vi\u0161estrana\u010dki sustav i evroatlantske integracije \u2013 politi\u010dko-ekonomski triling na koji se suvremena hrvatska dr\u017eava po\u010detkom devedesetih kladila \u2013 doimaju privla\u010dnijim, inovativnijim, neizbje\u017enijim. Uzalud: rezultat je porazan. Dr\u017eavotvorni projekt je prazan. Ono \u0161to ostaje samo su konture dr\u017eave, zacrtane u doba Jugoslavije. Ono \u0161to ostaje avet je koja ne prestaje progoniti izbezumljene domoljube.<\/p>\n

Ono \u0161to ostaje je sje\u0107anje da uvijek mo\u017ee druga\u010dije. I zato, 29. novembra, na 75. godi\u0161njicu drugog zasjedanja AVNOJ-a, skrivena suma hrvatske samostalnosti postaje o\u010dita: sve \u0161to ostaje od ove dr\u017eave ro\u0111eno je na dana\u0161nji dan.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Neki sjede ovdje, ti \u0161ugavi Jugoslaveni”, zavapio je pro\u0161loga tjedna pred kolegama zastupnicima \u017deljko Glasnovi\u0107, de\u017eurni saborski…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":25861,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-25858","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25858","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25858"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25858\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25884,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25858\/revisions\/25884"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25861"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25858"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25858"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25858"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25858"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25858"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25858"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25858"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}