{"id":25810,"date":"2018-11-26T07:00:13","date_gmt":"2018-11-26T06:00:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25810"},"modified":"2021-02-25T10:51:00","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:00","slug":"uloga-drzave-u-privatizaciji-petrokemije-cijena-loseg-planiranja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25810","title":{"rendered":"Uloga dr\u017eave u privatizaciji Petrokemije: cijena lo\u0161eg planiranja"},"content":{"rendered":"

Agonija je gotova: Petrokemija je privatizirana. Prodana je istim onim subjektima koji su godinama odre\u0111ivali njezinu sudbinu. Dr\u017eava je odigrala dosljedno protiv vlastitih interesa, a radnicima ostaje kvalitetan kolektivni ugovor i nada u dobre namjere novih vlasnika.<\/strong><\/p>\n

Nakon niza uspje\u0161no odgo\u0111enih poku\u0161aja, prije nekoliko tjedana privatizirana je najve\u0107a tvornica mineralnih gnojiva u Hrvatskoj i regiji \u2013 Petrokemija. Ve\u0107inski paket upravlja\u010dkih prava ili 51% dionica kupili su za samo 300 milijuna kuna INA-MOL i PPD \u2013 Prvo plinarsko dru\u0161tvo posredstvom zajedni\u010dke firme “Terra mineralna gnojiva”. Dr\u017eava je zadr\u017eala manjinski vlasni\u010dki udio, \u0161to ju je ko\u0161talo dodatnih 150 milijuna kuna koje je ulo\u017eila putem dr\u017eavnih kompanija Janaf, Plinacro i Fond NEK. Tako\u0111er, prije nego li je potpisan ugovor, Plenkovi\u0107eva vlada je na sebe preuzela 450 milijuna kuna Petrokemijinih kreditnih dugova prema tri banke, Erste, HPB-u i HBOR-u. Budu\u0107i da Petrokemija ve\u0107 godinama posluje s gubitkom, ovaj potez vlade do\u010dekan je s odobravanjem i nekom vrstom olak\u0161anja, jer nakon promjene vlasnika o\u010dekuje se da \u0107e poslovanje Petrokemije kona\u010dno krenuti s dobiti. No, name\u0107e se pitanje, kako to da \u0107e Petrokemija s novim upravlja\u010dima krenuti s proizvodnjom u dobiti i kako to da se nekim privatnim vlasnicima, uvijek ili gotovo uvijek isplati upravljati strate\u0161ki va\u017enim poduze\u0107ima za dr\u017eavu, a dr\u017eavi se ne isplati?<\/p>\n

U kutinskoj tvornici Petrokemiji mineralna goriva proizvode se neprekidno od 1968. godine, a posljednjih nekoliko godina, godi\u0161nji proizvodni kapacitet tvornice iznosi pribli\u017eno 1,2 milijuna tona. Petrokemija je jedna od najve\u0107ih i najva\u017enijih kompanija od strate\u0161kog zna\u010daja, o \u010dijim proizvodima ovisi doma\u0107a poljoprivredna proizvodnja odnosno ono \u0161to je od nje ostalo. Ve\u0107 je neko vrijeme me\u0111u 10 najve\u0107ih izvoznika u Hrvatskoj, proizvode izvozi u 20-ak zemalja svijeta te godi\u0161nje uprihoduje oko 2 milijarde kuna. Zapo\u0161ljava 1600 ljudi, \u0161to samo po sebi govori o va\u017enosti tvornice, kako za lokalnu zajednicu (za ne\u0161to vi\u0161e od 20.000 stanovnika grada Kutine) tako i za dr\u017eavu blagajnu. Posljednjih godina \u010desto smo u ve\u0107ini medija slu\u0161ali o tome kako je tvornica gubita\u0161 koju porezni obveznici spa\u0161avaju putem dr\u017eavnih intervencija. No, rijetko se spominje multipliciraju\u0107a korist od poslovanja Petrokemije, njena va\u017enost za cijeli sektor poljoprivredne proizvodnje, ali i sekundarne ekonomske efekte gdje lokalna zajednica prosperira od same potro\u0161nje radnika te od komunalnih i drugih doprinosa, jo\u0161 ako tu pribrojimo tvrtke kooperante i ljude zaposlene u njima, mo\u017eemo zaklju\u010diti o kojoj ekonomskoj ra\u010dunici se radi. Dakle, oni gubici o kojima stalno slu\u0161amo nisu i ne bi trebali biti jedini pokazatelj poslovanja poduze\u0107a.<\/p>\n

Prvi poku\u0161aj privatizacije Petrokemije dogodio se 1998. godine, kada je uz aktivaciju Sto\u017eera za obranu Petrokemije koji uklju\u010duje Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala \u2013 EKN, Demokratski sindikat Hrvatske udruge sindikata\u2013 DEMOS-HUS i Udrugu branitelja taj poku\u0161aj sprije\u010den. Naime, do toga je do\u0161lo jer je 1997. godine Petrokemija izdvojena iz mati\u010dne firme INA-e te je postala samostalnim poduze\u0107em. Ve\u0107 su se tada nazirali planovi koje je dr\u017eava imala za tu kompaniju. Budu\u0107i da je INA Petrokemiji osiguravala osnovnu sirovinu za proizvodnju mineralnih gnojiva, a to je plin, bilo je potpuno nelogi\u010dno izdvajanje iz mati\u010dne firme. No, cjepkanje poduze\u0107a na manje dijelove i kasnije njihova potpuna devastacija, poznate su prakse privatizacijske plja\u010dke 90-ih. Ono \u0161to je isplanirano 90-ih, uspjelo se realizirati 20 godina kasnije, uz pone\u0161to izmijenjene uvjete.<\/p>\n

Otvaranje tr\u017ei\u0161ta \u2013 zatvaranje kreditiranja<\/strong><\/p>\n

Postoji pravilo za sve tvornice mineralnih gnojiva, a ono glasi; tko kontrolira plin, kontrolira proizvodnju mineralnih gnojiva. Prvo, a mo\u017eda i najbitnije znati je da su novi vlasnici Petrokemije ujedno i oni koji su je godinama ekonomski iscrpljivali visokim cijenama plina, osnovnom sirovinom u proizvodnji mineralnih gnojiva. Cijena plina je iz raznih razloga bila i do 30% vi\u0161a nego \u0161to su cijene plina na europskom tr\u017ei\u0161tu. Petrokemija je do 2012. godine zbog zakonskih regulativa bila obavezna kupovati plin od samo jednog dobavlja\u010da, a u to je vrijeme taj dobavlja\u010d bila INA, odnosno kasnije INA-MOL. Budu\u0107i da je INA imala sigurnog kupca, kako zbog navedene regulative tako i zbog dostupne infrastrukture mogla je diktirati cijenu kako joj je odgovaralo. Op\u0107e je poznato \u0161to se doga\u0111alo u INA-i posljednjih nekoliko godina, po\u010dev\u0161i od 2003. godine kada MOL dolazi u suvlasni\u0161tvo, zaklju\u010div\u0161i s 2008. godinom kada preuzima upravlja\u010dka prava. Cijena Ininog plina za Petrokemiju u to je vrijeme samo rasla. Pritom, INA i novi vlasnik MOL nisu ulagali u istra\u017eivanje potencijalno novih nalazi\u0161ta plina, nego su se okrenuli distribuciji postoje\u0107ih zaliha i zanemarivanju proizvodnje.<\/p>\n

Ono \u0161to se promijenilo u 2012. godini je liberalizacije tr\u017ei\u0161ta plina koja je Petrokemiji umjesto smanjenje cijena plina (kako je bilo najavljeno), donijela nove probleme. Naime, od 2013. godine Petrokemija po\u010dinje kupovati plin od PPD-a \u2013 Prvog plinarskog dru\u0161tva koje je hrvatski distributer plina za ruski Gazprom, a sada\u0161nji novi ve\u0107inski vlasnik Petrokemije. PPD postaje dobavlja\u010d plina za Petrokemiju spletom okolnosti, koje, reklo bi se, nisu nimalo slu\u010dajne. Nakon liberalizacije tr\u017ei\u0161ta plina Petrokemija je ve\u0107 debelo grcala u dugovima, i tu nastaje problem s kreditiranjem putem strane banaka. Naime, za svaku godinu banke su Petrokemiji na po\u010detku godine odobravale kredit za kupovinu plina, no ba\u0161 te godine kada je Petrokemija imala izbor birati izme\u0111u nekoliko ponu\u0111a\u010da, sve banke su ih odbile kreditirati, unato\u010d tome \u0161to je do tada kompanija uredno vra\u0107ala sve kredite. Takvu odluku banaka nije te\u0161ko razumjeti, rije\u010d je o zajedni\u010dkom pritisku ekonomsko-politi\u010dkih elita na kompaniju, a sve kako bi se zadovoljili pojedina\u010dni interesi zainteresiranih lobija. Kako ka\u017ee Davor Raki\u0107, radnik u Petrokemiji i povjerenik sindikata EKN: “U isto vrijeme se dogodilo otvaranje tr\u017ei\u0161ta i zatvaranje kreditiranja. Onda do\u0111e do toga da ti sami distributeri plina po\u010dnu kontrolirati cijenu jer nemamo bankovnih garancija. PPD i INA su bili jedini distributer koji su ponudili plin bez bankarske garancije, \u0161to je zna\u010dilo samo jedno, skuplji plin. Mi smo nekako morali poslovati i drugog rje\u0161enja nije bilo, a ta pri\u010da se zadr\u017eala do danas.”<\/p>\n

Tko kontrolira cijenu plina, kontrolira Petrokemiju<\/strong><\/p>\n

Gubici u Petrokemiji<\/a> posljednjih nekoliko godina uglavnom se kre\u0107u oko 200 milijuna kuna godi\u0161nje. Zadnji put je Petrokemija poslovala s dobiti 2011. godine kada je porasla cijena gnojiva na europskom i svjetskom tr\u017ei\u0161tu. No, nakon 2011. svaku godinu zavr\u0161ila bi u minusu jer je cijena gnojiva padala, a Petrokemija je imala 20 do 30% skuplji plin nego konkurencija. No, ne mo\u017eemo svu odgovornost za dugogodi\u0161nje lo\u0161e poslovanje Petrokemije prebaciti na nove vlasnike, PPD i INA-u\/MOL, postoji jo\u0161 niz faktora, odnosa i veza koje su Petrokemiju dovele do dana\u0161nje situacije. Osim ve\u0107 spomenute cijene plina, tu su jo\u0161 visoka cijena transporta plina putem dr\u017eavne firme Plinacro, visoke bankarske kreditne kamatne stope od 9 do 12% , visoki PDV na gnojiva i na kraju ali ne i najmanje bitan razlog, srozavanje poljoprivredne proizvodnje i porast uvoza hrane.<\/p>\n

Ovdje se ponovno vra\u0107amo na dr\u017eavu koja godinama ignorira probleme u ovom sektoru. Iako je to tema za novi tekst, va\u017eno je spomenuti da je dugogodi\u0161nje ignoriranje poljoprivredne proizvodnje proizvelo i lo\u0161e poslovanje Petrokemije. Davor Raki\u0107, komentirao je to kazav\u0161i kako je “Hrvatska nekada tro\u0161ila 800 tisu\u0107a tona gnojiva godi\u0161nje, a Petrokemija proizvodi milijun i 200 tisu\u0107a, \u0161to zna\u010di da smo 400 tisu\u0107a tona gnojiva morali izvoziti. Danas, Hrvatska tro\u0161i upola manje, odnosno 400 tisu\u0107a tona, \u0161to zna\u010di da moramo izvesti 800 tisu\u0107a tona gnojiva. Moramo imati na umu da izvozimo na tr\u017ei\u0161ta koja imaju jeftiniji plin, a tro\u0161kovi transporta su visoki i samim time mora\u0161 prodavati gnojivo ispod cijene. Sve to kako bi odr\u017eao likvidnost poduze\u0107a. Neko vrijeme, dosta davno, dr\u017eava je davala seljacima poticaje u gnojivu, \u0161to je nama naravno odgovaralo. Ali i s tim se stalo.”<\/p>\n

Me\u0111u ostalima, sve te godine, zna\u010dajan prihod od Petrokemije ubirao je i dr\u017eavni Plinacro, napla\u0107uju\u0107i kutinskom poduze\u0107u visoke transportne mar\u017ee za protok plina. PPD i Plinacro godinama su profite ostvarivali preko le\u0111a Petrokemije, sve dok firma nije pokleknula pod teretom previsokih cijena osnovne sirovine. Raki\u0107 obja\u0161njava: “Dr\u017eava je za vrijeme Milanovi\u0107eve Vlade izgradila plinovode Dalmacija i Lika, koje su financirali kreditom. Mi smo tada, kao dr\u017eava, tro\u0161ili 3 milijarde kubika plina, a izgra\u0111eni su plinovodi za potro\u0161nju od 5 i pol milijardi kubika. Oni su izgradili te plinovode, a nitko se na njih nije spojio. Jo\u0161 je tih godina pala potro\u0161nja na 2 i pol milijarde, a mi (Petrokemija i HEP) kao najve\u0107i potro\u0161a\u010di, podnijeli smo najve\u0107i teret lo\u0161eg planiranja. Hrvatska energetska regulatorna agencija(HERA) izra\u010dunala je da zbog bud\u017eetskog financiranja trebamo platiti lo\u0161e isplaniranu izgradnju i plinsku potro\u0161nju za ukupan promet. Tako je cijena transporta u Hrvatskoj jedno vrijeme bila 24 dolara na tisu\u0107u kubika plina, dok je u Austriji bila 6 dolara. Austrija nema niti jednog kubika svog plina, a mi ovdje, kao da uvozimo iz Sibira.\u201c<\/p>\n

Nova prilika ili figa u d\u017eepu?<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 smo spomenuli da je dr\u017eava novim ugovorom itekako osna\u017eila nove vlasnike da se odlu\u010de na ulaganje. Prvo, dr\u017eava garantira i do 20% ni\u017eu transportnu cijenu plina preko Plinacro-a koji je tako\u0111er u\u0161ao u vlasni\u010dku strukturu, na \u0161to se postavlja pitanje, kako dr\u017eava sada mo\u017ee dati garancije za smanjenje transporta plina, a prije to nije mogla. Tako\u0111er, rije\u0161ila je dugove prema bankama u iznosu od 450 milijuna kuna i sada Petrokemija opet mo\u017ee dobiti kredite. INA I PPD (kao novi vlasnici) bi svakako trebali sniziti cijenu plina, jer ga u kona\u010dnici, sami sebi prodaju. Petrokemija je godinama lo\u0161e poslovala zbog lo\u0161eg dr\u017eavnog upravljanja, odnosno zbog rasprodaje strate\u0161ki va\u017enih poduze\u0107a kao \u0161to je INA-e, zbog dopu\u0161tanja propadanja poljoprivrede, zbog pogodovanja bankama, privatnim vlasnicima i drugim interesnim skupinama. Zakoni joj nikada nisu i\u0161li na ruku, a sve vlade unazad posljednjih 20 godina pokazale su jednaku dozu nebrige i nesposobnosti u upravljanju poduze\u0107em od strate\u0161kog zna\u010daja.<\/p>\n

No, u ovom trenutku izgleda da boljeg rje\u0161enja od privatizacije nije bilo, tako nam barem ka\u017ee Raki\u0107 koji se godinama borio za opstanak ove kompanije: “Mi smo se kao sto\u017eer aktivirali deset puta, od toga samo dva puta zbog privatizacije, a ostalih osam puta zbog plina. Kako vi\u0161e nismo mogli druga\u010dije, osobito kada ima\u0161 za vlasnika neodgovornu dr\u017eavu, bila je alternativa ili oti\u0107i u ste\u010daj ili privatizirati firmu. Grad mora \u017eivjeti, a radnici raditi, ako ne mo\u017ee druga\u010dije, idemo u privatizaciju. U teoriji bi bilo bolje da se dr\u017eava kao vlasnik pona\u0161ala odgovornije, da smo imali ni\u017ee cijene transporta plina, da su pritisli INA-u na koncesiju i bu\u0161enje i va\u0111enje plina te da su nam time dali normalne cijene. U me\u0111uvremenu je i pala proizvodnja plina u Hrvatskoj jer INA-e nije ulagala u istra\u017eivanje i proizvodnju. Da ne govorimo o bankama koje dr\u017eavnoj industriji posu\u0111uju s kamatama od 9 do 12%, \u0161to je apsurd. Ali niti jedna Vlada to nije napravila.\u201c<\/p>\n

Mo\u017eemo se samo nadati da novi vlasnici Petrokemiji ne\u0107e pristupiti s figom u d\u017eepu. U tom je kontekstu znakovito da je novi predsjednik nadzornog odbora u Petrokemiji Sandor Fasimon, od ove godine predsjednik uprave INA-MOL. Radi se o osobi poznatoj u nafta\u0161kim krugovima i zadu\u017eenoj za MOL-ovu veliku petrokemijsku investiciju: najve\u0107i industrijski petrokemijski razvojni projekt u regiji srednje i isto\u010dne Europe u Ma\u0111arskoj. No, \u0161to to zna\u010di za kutinsku Petrokemiju jo\u0161 je neizvjesno. Davor Raki\u0107 ka\u017ee kako su u sindikatu EKN su pozitivno nastrojeni spram nove uprave: “Nakon ove privatizacije o\u010dekujemo proboj na tr\u017ei\u0161ta Rumunjske, Ma\u0111arske, Bugarske i Srbije. O\u010dekujem da \u0107u se kona\u010dno po\u010deti baviti sindikalnim poslom. O\u010dekujem da \u0107e biti organizacijske promjene, da \u0107e se ustrojiti novi odnosi unutar tvrtke, kadrovske promjene, o\u010dekujem nova zapo\u0161ljavanje, osobito mladih ljudi. Tako\u0111er,imamo prosjek starosti 49 godina, imamo generacijski jaz jer gotovo 10 godina nismo zapo\u0161ljavali, tako da bi to trebalo mijenjati. Ne o\u010dekujem da \u0107e s novom upravom biti lomova, otpu\u0161tanja radnika, itd. Mi imamo u kolektivnom ugovoru da ukoliko bude statusne promjene poduze\u0107a da se radnike svejedno mora ponovno zaposliti.”<\/p>\n

Bilo kako bilo, Petrokemija je do\u017eivjela puni krug: izdvojena iz nekada javne kompanije INA-e, u dr\u017eavnom je vlasni\u0161tvu ostala du\u017ee od kompanije majke, da bi se sada i sama privatizirana ponovno na\u0161la pod skutom izvornog mati\u010dnog poduze\u0107a. Nakon niza vidno lo\u0161ih odluka, ne broje se dru\u0161tvene, socioekonomske, ekolo\u0161ke, niti bilo kakve druge posljedice \u2013 o pravnima i politi\u010dkima da i ne pri\u010damo. Broji se samo \u010dinjenica jo\u0161 jedne “uspje\u0161ne” privatizacije i dva strate\u0161ki va\u017ena poduze\u0107a koja vi\u0161e nisu javni resursi s javnim upravljanjem.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nakon niza uspje\u0161no odgo\u0111enih poku\u0161aja, prije nekoliko tjedana privatizirana je najve\u0107a tvornica mineralnih gnojiva u Hrvatskoj i regiji \u2013 Petrokemija…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":25811,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[199,51],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[412],"class_list":["post-25810","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-industrija","tag-privatizacija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25810","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25810"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25810\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25818,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25810\/revisions\/25818"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25811"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25810"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25810"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25810"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25810"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25810"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25810"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25810"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}