{"id":25728,"date":"2018-11-22T07:00:11","date_gmt":"2018-11-22T06:00:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25728"},"modified":"2021-02-25T10:51:01","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:01","slug":"grcka-i-albanija-stoljece-teskih-odnosa-i-nove-prilike-za-solidarnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25728","title":{"rendered":"Gr\u010dka i Albanija: stolje\u0107e te\u0161kih odnosa i nove prilike za solidarnost"},"content":{"rendered":"

Na Balkanu prakti\u010dno ne postoje dvije susjedne zemlje koje nemaju dugu povijest nacionalisti\u010dkih sukoba. Na jugu poluotoka, ta je povijest nedavno ponovo iza\u0161la na vidjelo, no mr\u017enja ne mora nu\u017eno uvijek pobijediti.<\/strong><\/p>\n

U selu Bularat na jugu Albanije, krajem pro\u0161log mjeseca okupili su se du\u017enosnici albanske i gr\u010dke vlade kako bi zajedno sa seljanima obilje\u017eili jedan od gr\u010dkih nacionalnih praznika: dan kada je 1940. Gr\u010dka odbila ultimatum fa\u0161isti\u010dke Italije. No dok je ceremonija trajala, jedan mla\u0111i seljanin, imenom Konstandinos Kacifas, snimljen je kako iz kala\u0161njikova puca u neodre\u0111enom smjeru. Nakon kra\u0107e pucnjave, Kacifasa su ubili pripadnici albanske specijalne policije. Prema obrazlo\u017eenju albanskih vlasti, postupak policije bio je opravdan, s obzirom da je po\u010dinitelj pucao prema policiji. No obitelj i dio seljana tvrdi kako je policija postupila protuzakonito i kako rije\u010d o ubojstvu, jer Kocifas vi\u0161e nije predstavljao nikakvu opasnost za policiju. Kako se ispostavilo kasnije, Kacifas je bio \u010dlan fa\u0161isti\u010dke organizacije Zlatna zora i istodobno pripadnik gr\u010dke vojske, \u0161to je cijelom incidentu dalo dodatnu zapaljivu politi\u010dku dimenziju.<\/p>\n

Ubrzo je uslijedila erupcija nacionalizma. Zlatna zora i neke druge nacionalisti\u010dke organizacije u Gr\u010dkoj proglasile su Kacifasa nacionalnim herojem, koji je pao ili za povratak juga Albanije u sastav Gr\u010dke ili u obranu prava gr\u010dke manjine u Albaniji, ovisno o interpretaciji. Vi\u0161e stotina ljudi, iseljenika iz Bularata i \u010dlanova Zlatne zore, do\u0161lo je 8. novembra u selo kako bi sudjelovalo na sprovodu svog heroja. Sahrana se brzo pretvorila u politi\u010dki skup, na kojem su sudionici vi\u0161e puta slo\u017eno skandirali rasisti\u010dke slogane usmjerene prema Albancima. Zatim su sudionici nakratko blokirali cestu koja povezuje Albaniju i Gr\u010dku. Nacionalna euforija se u Gr\u010dkoj pro\u0161irila i na dijelove ljevice. Kada je potpredsjednik gr\u010dkog parlamenta Nikitas Kaklamanis, ina\u010de \u010dlan desni\u010darske Nove demokracije, predlo\u017eio minutu \u0161utnje za Kacifasa, pridru\u017eili su mu zastupnici Komunisti\u010dke partije, pa \u010dak i manji dio zastupnika vladaju\u0107e Sirize.<\/p>\n

S druge strane, u Albaniji je incident, i osobito demonstracije nakon sprovoda, potaknuo jednako sna\u017enu nacionalisti\u010dku reakciju. Velike stranke mahom su zauzele umjerene pozicije, ali manje stranke, i osobito razna nacionalisti\u010dka udru\u017eenja, iskoristile su doga\u0111aje kako bi pozvale na \u201cotpor gr\u010dkoj opasnosti\u201d. Antigr\u010dko raspolo\u017eenje na dru\u0161tvenim mre\u017eama \u010desto se pretvaralo u rasisti\u010dke komentare. Navija\u010di FK Partizani, jednog od najve\u0107ih tiranskih nogometnih klubova, digli su transparent na kojem je pisalo \u201cJedan Grk manje je jedno kopile manje\u201d. Stvar je tim \u010dudnija jer ne samo da njihov klub nosi ime po partizanskom pokretu, nego i navija\u010dka grupa kao svoj simbol koristi lik Che Guevare. Medijske interpretacije svega ovoga slijedile su ve\u0107 standardnu \u0161ablonu: u njima je kozmopolitska liberalna elita prozivala glupe siroma\u0161ne nacionaliste, zaboravljaju\u0107i kao i obi\u010dno kako \u0161ovinizam nastaje upravo kao krivi odgovor na siroma\u0161tvo i otu\u0111enje.<\/p>\n

Povijesna perspektiva<\/strong><\/p>\n

Odnosi Albanije i Gr\u010dke su ve\u0107inu moderne povijesti bili vrlo napeti. Tijekom Prvog balkanskog rata (1912.-1913.), Albanija je proglasila nezavisnost od Osmanskog Carstva na umoru. No to se progla\u0161enje odnosilo i na osmanski teritorij koji je \u017eeljela priklju\u010diti Gr\u010dka. Kada je na kraju tog rata povu\u010dena grani\u010dna linija izme\u0111u dvije zemlje, mnoga su ve\u0107inski gr\u010dka sela ostala u Albaniji, a albanska u Gr\u010dkoj. Albanija je u tom periodu bila preslaba da bi osporavala razgrani\u010denje, ali ni gr\u010dke se vlade s njim nikada nisu pomirile. U najoptimisti\u010dnijim interpretacijama, svi Albanci pravoslavci, tada otprilike petina stanovni\u0161tva, predstavljani su kao Grci. Otprilike polovina ju\u017ene Albanije nazivana je slu\u017ebeno \u201csjevernim Epirom\u201d, koji tek treba vratiti Gr\u010dkoj. Istodobno, gr\u010dke nacionalisti\u010dke paravojske po\u010dinile su u tom kraju i nekoliko zloglasnih masakara.<\/p>\n

Gr\u010dka vlada je nadalje 1923. godine poku\u0161ala iseliti cijelu albansku zajednicu (koja se naziva \u010camima) iz Gr\u010dke, po uzoru na razmjenu stanovni\u0161tva koju su nakon Prvog svjetskog rata organizirali s Turskom. S druge strane, gr\u010dka manjina u Albaniji tako\u0111er je bila zlostavljana pod re\u017eimom kralja Ahmeta Zoga. Ve\u0107ina njih bili su siroma\u0161ni seljaci ili bezemlja\u0161i koji su radili za veleposjednike. Stvari su se dodatno pogor\u0161ale kada je fa\u0161isti\u010dka Italija 1939. okupirala Albaniju i iz nje planirala svoj napad na Gr\u010dku naredne godine. Taj talijansko-gr\u010dki rat, u kojem je na talijanskoj strani sudjelovala i albanska marionetska vlada, otada je predmet spora izme\u0111u dviju zemalja. Gr\u010dka slu\u017ebeno jo\u0161 uvijek smatra Albaniju agresorom. To ima i prakti\u010dne posljedice. Albanci koje su gr\u010dke vlasti 1944. istjerale iz zemlje zbog ovog rata ni danas nemaju pravo na gr\u010dko dr\u017eavljanstvo ni na povrat zemlje koja im je tada oduzeta.<\/p>\n

Pred kraj Drugog svjetskog rata i jedna i druga zemlja su uz rat protiv nacista vodile i gra\u0111anske ratove. \u010cami su iz Gr\u010dke istjerani pod optu\u017ebom za kolaboraciju s nacistima, iako se dio ljudi iz te zajednice priklju\u010dio i gr\u010dkim partizanima. Nakon \u0161to su u Gr\u010dkom gra\u0111anskom ratu 1949. godine desni\u010darski monarhisti kona\u010dno pobijedili komuniste, a u Albaniji istodobno uspostavljen socijalisti\u010dki re\u017eim, dvije su zemlje bile u stanju la\u017enog rata, odnosno visokih napetosti iako bez pucanja, gotovo tri desetlje\u0107a. No status manjina nije bio isti. U Albaniji je gr\u010dka zajednica dodatno pove\u0107ana gr\u010dkim komunistima koji su preselili tamo, \u0161to je pomoglo osna\u017eivanju veza izme\u0111u dvije zajednice, kao i poslijeratna agrarna reforma, od koje su koristi imali svi siroma\u0161ni seljaci, bez obzira na nacionalnost.<\/p>\n

Borba za budu\u0107nost<\/strong><\/p>\n

Dio pripadnika gr\u010dke manjine tako\u0111er je znatno napredovao, zauzimaju\u0107i visoke funkcije vojnih oficira, in\u017eenjera, lije\u010dnika. No oni koji su bili osumnji\u010deni da odr\u017eavaju veze s desni\u010darskim vladama u Ateni, osobito za vrijeme vojne hunte u Gr\u010dkoj, bili su \u017eestoko proganjani. Zanimljivo, ova podjela unutar zajednice albanskih Grka postoji do danas. Dio njih sna\u017eno podr\u017eava naj\u0161ovinisti\u010dkije gr\u010dke stranke, ali istodobno polovica i dalje glasa za Socijalisti\u010dku partiju Albanije, koja je formalni slijednik komunista, iako je davno napustila ideologiju socijalizma. Kada je ranih 1980-ih na vlast u Ateni prvi puta do\u0161la ljevica, odnosi su se smjesta popravili, otvorile su se neke ekonomske i kulturne veze, a pojedine poznate figure gr\u010dkog pokreta otpora i ljevi\u010darske ikone, poput Manolisa Glezosa, \u010dak su i posjetile Albaniju. No to nije potrajalo i u narednom periodu odnosi su se periodi\u010dno popravljali i kvarili.<\/p>\n

Od 1991. nadalje otprilike petsto tisu\u0107a Albanaca oti\u0161lo je na privremeni rad u Gr\u010dku. Odnos prema njima tamo nije uvijek bio dobar, osobito na po\u010detku, kada je bilo i dosta napada na njih, bilo od strane policije ili desni\u010darskih bandi. No druga generacija albanskih migranata u Gr\u010dkoj ve\u0107 je bila puno integriranija, iako su stranke poput Zlatne zore neprestano hu\u0161kale protiv njih. Odnosi periodi\u010dno eskaliraju ovisno o mnogim nepredvidivim faktorima. Sto godina povijesti nekada je te\u0161ko prevazi\u0107i. Etni\u010dki nacionalizam i dalje je uobi\u010dajena la\u017ena svijest u obje zemlje. Tome se pridodaju i neki objektivni nerije\u0161eni problemi, poput razgrani\u010denja na Jonskom moru za koje se pretpostavlja da u ima znatne zalihe nafte, ali i imovinskih pitanja jo\u0161 iz 1940-ih. Ipak, istovremeno uz napetosti postoje i povremeni izrazi empatije i solidarnosti izme\u0111u naroda.<\/p>\n

Kada je Siriza prvi puta pobijedila na izborima u Gr\u010dkoj, u Albaniji je bilo puno pozitivnih komentara, pa \u010dak i zahtjeva da se ne\u0161to sli\u010dno pokrene ovdje, i to me\u0111u \u201cobi\u010dnim ljudima\u201d. Za vrijeme referenduma o \u201cmemorandumu\u201d, javno mnijenje bilo je podijeljeno izme\u0111u nacionalista koju su tvrdili da Gr\u010dka zaslu\u017euje da se raspadne i naprednijih ljudi koji su izra\u017eavali solidarnost s gr\u010dkim narodom. Podloga za tu solidarnost postoji u obje zemlje. Zadatak je naprednih ljudi i ljevice da je oja\u010daju, u skladu s popularnim gr\u010dkim anarhisti\u010dkim sloganom: \u201cU Gr\u010dkoj, Turskoj i Albaniji, neprijatelj je unutar banaka i ministarstava\u201d.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U selu Bularat na jugu Albanije, krajem pro\u0161log mjeseca okupili su se du\u017enosnici albanske i gr\u010dke vlade kako bi zajedno sa seljanima obilje\u017eili jedan od gr\u010dkih nacionalnih praznika: dan kada je 1940. Gr\u010dka odbila ultimatum fa\u0161isti\u010dke Italije. No dok je ceremonija trajala, jedan mla\u0111i seljanin…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":25730,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[226,25],"theme":[456],"country":[65],"articleformat":[450],"coauthors":[57],"class_list":["post-25728","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-grcka","tag-nacionalizam","theme-politika","country-albanija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25728","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25728"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25728\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25765,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25728\/revisions\/25765"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25730"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25728"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25728"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25728"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25728"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25728"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25728"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25728"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}