Milena Zajovi\u0107 filmska je novinarka i urednica, aktivistica za ljudska prava u udruzi “Are You Serious?” (AYS) i koordinatorica programa nekoliko hrvatskih filmskih festivala, poput onog motovunskog. Diplomirala je psihologiju na Hrvatskim studijima Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. U Ve\u010dernjem listu obavlja uredni\u010dke poslove u rubrici Kulture. Igor Lasi\u0107 razgovarao je s njom na temu aktivnosti udruge AYS i stanja izbjegli\u010dkih prava u Hrvatskoj.<\/p>\n
Pritisci hrvatske dr\u017eave, policije i vladaju\u0107ih politi\u010dara, na aktiviste koji poma\u017eu izbjeglicama, sve vi\u0161e i dramati\u010dnije rastu. Primjeri su poznati i na\u017ealost brojni. Kako biste opisali sistemati\u010dnost te politike, dakle, iz insajderskog kuta?<\/strong><\/p>\n U zadnje se vrijeme susre\u0107emo sa zaista vrlo velikim i sveobuhvatnim pritiskom o kojem ne govorimo uvijek javno, ali sve primjere zastra\u0161ivanja i drugih pritisaka na na\u0161e volontere uredno bilje\u017eimo i prijavljujemo tamo gdje je potrebno – europskim tijelima, uredu pravobraniteljice\u2026 Neugodne situacije prijavljujemo i samoj policiji koja se zbog politi\u010dkih odluka nalazi u nelagodnoj situaciji da mora postupati suprotno hrvatskim zakonima. Iako se naoko nalazimo na suprotnim stranama, moji kolege i ja gajimo mnogo suosje\u0107anja za hrvatske policijske slu\u017ebenike kojima u ovom trenutku nije ni ugodno ni lako. Sigurna sam da \u010dovjeku \u010diji je poziv \u0161tititi gra\u0111ane ove zemlje nije lako, primjerice, odbiti procesirati prijavu kaznenog djela u trenutku kada mu se za pomo\u0107 obra\u0107aju predstavnici na\u0161e udruge, ili deset sati zadr\u017eavati na\u0161e volontere u policiji i prijetiti im samo zato \u0161to su zalutale tra\u017eitelje azila usmjerili na adresu iste te policije. Isto tako, sasvim sam sigurna da velikom dijelu hrvatskih policijskih slu\u017ebenika nije ugodno protuzakonito protjerivati \u017eene i djecu ili mlatiti ljude koji poku\u0161avaju zatra\u017eiti azil u na\u0161oj zemlji, \u0161to se na\u017ealost doga\u0111a svakodnevno. Na\u0161 je krimen \u0161to o tome javno govorimo, a krivci u samom vrhu Ministarstva unutarnjih poslova o\u010dito misle da \u0107e pritiskom u\u0161utkati one koji upozoravaju na kr\u0161enje ljudskih prava izbjeglica i tra\u017eitelja azila. Pred na\u0161u Vladu stavljen je politi\u010dki imperativ ulaska u Schengensku zonu i smanjenja toka ilegalnih migracija. Oni su to odlu\u010dili provoditi represijom, zastra\u0161ivanjem i neprimjerenom uporabom sile. Me\u0111utim, bjelodano smo se uvjerili da politika zatvorenih granica i nasilja nad \u017ertvama rata i siroma\u0161tva ne uspijeva zaustaviti puteve ljudi. Oni su u ovakvoj situaciji samo gurnuti u ruke krijum\u010dara, \u0161to njihovu situaciju \u010dini jo\u0161 nezahvalnijom i opasnijom, umjesto da im se omogu\u0107i legalan pristup prostoru Europske unije i po\u0161tuje njihovo zakonsko pravo na tra\u017eenje azila. Dok se to ne dogodi, na\u0161a je du\u017enost upozoravati na bezakonje na granicama, koliko god to smetalo onima u vrhu vlasti. I kakvim nas god metodama poku\u0161avali obeshrabriti.<\/p>\n AYS je do\u017eivljavao i fizi\u010dke napade, anonimne prijetnje i sli\u010dno. Pretpostavljam da je toga bilo i vi\u0161e nego \u0161to se javno zna. Koliko, i smanjuje li se pritom podr\u0161ka gra\u0111ana? \u010cesto se isti\u010de da je u po\u010detku krize bila dojmljivo velika.<\/strong><\/p>\n Doslovce neposredno prije ovog razgovora nazvao nas je vlasnik prostora u kojem se nalaze socijalna samoposluga i integracijski centar udruge Are You Syrious. Bio je uzrujan jer su pro\u010delje zgrade, na\u0161e prostorije i na\u0161 kombi danas i\u0161arani uvredljivim i ksenofobnim porukama koje isti\u010du kako izbjeglice ovdje nisu dobrodo\u0161le. Na istom su nam mjestu nedavno razbili stakla ureda, a ne\u0161to ranije i stakla na kombiju kojim djecu prevozimo na kreativne radionice i poma\u017eemo obiteljima u selidbi. Takvi ciljani napadi obi\u010dno se doga\u0111aju pod okriljem no\u0107i ili neradnim danima, a redovito su trigirani na\u0161im pojavljivanjima u medijima ili porastom broja negativno intoniranih i \u010desto dezinformiraju\u0107ih \u010dlanaka o izbjeglicama kakve ponovno gledamo u na\u0161im medijima. Me\u0111utim kao \u0161to odgovorno novinarstvo na kraju nadvlada la\u017ene vijesti o migracijskim putevima, tako i gra\u0111anska solidarnost nepogre\u0161ivo uspijeva nadvladati individualne provale mr\u017enje. Drago mi je re\u0107i da je zaista svaki napad na na\u0161e volontere ili imovinu do sada rezultirao izljevima velikodu\u0161ne podr\u0161ke, pa i porastom donacija na\u0161oj udruzi. Dakle, mo\u017eemo re\u0107i da bezimeni junaci koji se i\u017eivljavaju nad nama ili na\u0161im stvarima na koncu poma\u017eu da dobijemo jo\u0161 vi\u0161e donacija koje distribuiramo izbjeglicama. Lo\u0161e se dobrim vra\u0107a.<\/p>\n Dok razgovaramo, stigla je vijest i da je MUP izbacio Centar za mirovne studije iz prihvatili\u0161ta za izbjeglice u Zagrebu i Kutini, zbog – manjka prostora za aktivnosti. CMS i AYS su najanga\u017eiranije organizacije u ovome, pa ve\u0107 mo\u017eemo govoriti o radikalnom odstranjivanju nevladinog sektora iz ukupne pri\u010de?<\/strong><\/p>\n Tu\u017eno je \u0161to CMS vi\u0161e nema pristup Porinu, jer su u njemu pru\u017eali izuzetno vrijedne usluge besplatnog pravnog savjetovanja tra\u017eiteljima azila, ali i ljudsko lice u trenucima u kojima je to bilo potrebno. I sami smo se u par navrata susretali s prijetnjama izbacivanjem iz Porina, i to uvijek u situacijama u kojima bismo u svojim medijskim istupima upozoravali na neregularnosti u tretmanu izbjeglica ili na druge na\u010dine poku\u0161avali natjerati slu\u017ebenike MUP-a da pravedno i legalno rade svoj posao. Na\u0161e iskustvo otvara dodatni prostor sumnji da je izbacivanje CMS-a iz Porina i Kutine zapravo odmazda za njihov javnozagovara\u010dki rad. A ako je to to\u010dno, to je zaista bez presedana i ozbiljan indikator da u dr\u017eavi ne\u0161to ne \u0161tima.\u00a0Moram biti po\u0161tena i naglasiti da AYS s ravnateljem Porina ima zaista dobru suradnju i odnos me\u0111usobnog po\u0161tovanja. Radi se o osobi koja je zajedno sa svojim suradnicima otpo\u010detka prepoznala va\u017enost na\u0161eg kontinuiranog rada s djecom, \u0161to je na\u0161a primarna uloga u Porinu i za \u0161to imamo potpisan ugovor s Ministarstvom unutarnjih poslova. U moru lo\u0161ih, to je jedan dobar primjer kako udruge i Ministarstvo mogu i trebaju sura\u0111ivati na korist tra\u017eitelja azila. I upravo zbog toga iskreno se nadamo da \u0107e i CMS uskoro ponovno imati pristup Porinu te da \u0107e tamo raditi ono \u0161to najbolje rade – pru\u017eati pravnu podr\u0161ku koje tra\u017eiteljima azila itekako nedostaje.<\/p>\n Ovih dana svjedo\u010dili smo peticiji s vi\u0161e stotina potpisa protiv eskaliraju\u0107e medijske propagande na \u0161tetu izbjeglica. Na koji na\u010din AYS osje\u0107a efekte takve kampanje u svom radu?<\/strong><\/p>\n Za nas kao volontere motiviraju\u0107e je vidjeti da \u0161utljiva ve\u0107ina i dalje pamti kako smo i sami bili \u017ertve rata, kako su mnogi s ovih prostora raseljeni po \u010ditavom svijetu, kako i danas mnogi mladi jednostavno napu\u0161taju zemlju u potrazi za boljim \u017eivotom. Tako\u0111er je motiviraju\u0107e vidjeti da gra\u0111ani samoinicijativno reagiraju na medijsku histeriju koja za posljedicu ima eskalaciju mr\u017enje i dehumanizaciju onih kojima su humanitarna pomo\u0107 i solidarnost itekako potrebne. Nadamo se da \u0107e spomenutu peticiju pro\u010ditati i urednici koji odlu\u010duju o sadr\u017eaju koji dijele u svojim medijima, jer oni \u0107e imati najve\u0107u odgovornost za potencijalnu eskalaciju nasilja temeljenu na predrasudama i la\u017enim vijestima.<\/p>\n Inzistira se i na tezi da su za\u0161titnici izbjeglica neodgovorne naiv\u010dine, ako ne i gore od toga – svjesni pomaga\u010di terorista. Kako odgovarate, izuzev na\u010delnog humanitarnog i humanisti\u010dkog rezona? Kako se to\u010dno razvija javni zagovor va\u0161e platforme?<\/strong><\/p>\n Mi inzistiramo na legalnim i kontroliranim putevima za sve koji \u017eele zatra\u017eiti sigurnost na podru\u010dju Europske unije. Dakle, ono za \u0161to se mi zala\u017eemo potpuno je suprotno od onoga \u0161to nam se imputira – da podr\u017eavamo ilegalne migracije ili terorizam. Ne zaboravimo da su upravo na\u0161i korisnici velikim dijelom ljudi koji bje\u017ee od istog tog terorizma. Sve sumnje koje smo imali na bilo kakvo ilegalno djelovanje vezano uz izbjeglice i migrante u na\u0161oj zemlji bez iznimke smo prijavljivali policiji. Uglavnom se tu radilo o sumnji na krijum\u010dare ljudima, kojima odgovara upravo ovakva situacija u kojoj su se ljudi prisiljeni ilegalno kretati na\u0161om zemljom jer su legalni putevi zatvoreni po\u010detkom 2016. godine, nedugo nakon \u0161to je na parlamentarnim izborima pobijedila, da se poslu\u017eim eufemizmom, konzervativna politi\u010dka opcija. Na\u0161e javno zagovaranje od tada je bilo usmjereno na inzistiranje na legalnosti u svim sferama – na legalnom djelovanju policije, na legalnoj migraciji, na legalnom tretmanu tra\u017eitelja azila. Na tome inzistiramo i danas. To je na\u0161a gra\u0111anska du\u017enost.<\/p>\n Izbjeglice o kojima je rije\u010d uglavnom \u017eele samo pro\u0107i kroz Hrvatsku. Neki ipak ostaju, potra\u017euju ovdje azil, pa ga je proteklih nekoliko godina vi\u0161e desetaka njih i dobilo. No tu se suo\u010davamo s drugim velikim na\u0161im problemom, integracijom tih ljudi, a pritom nije problem jedino posao i smje\u0161taj?<\/strong><\/p>\n S obzirom na to da \u017eivimo u zemlji koja ima veliko iskustvo emigracije, ali do sada smo rijetko bili to\u010dka imigracije, na neki je na\u010din razumljivo da na\u0161 sustav nije bio spreman \u010dak niti na relativno malen broj ljudi koji su po\u017eeljeli ostati u na\u0161oj zemlji. Govorim relativno malen jer se u prihvatnim centrima Porin i Kutina trenutno nalazi manje od 500 ljudi, a stvara se dojam nekakve preplavljuju\u0107e mase izbjeglica koja bi mogla destabilizirati zemlju. Pa vi\u0161e ljudi \u017eivi u mojoj zgradi u Novom Zagrebu! Tra\u017eitelji azila koji imaju sre\u0107u da im se zaista omogu\u0107i pristup sustavu me\u0111unarodne za\u0161tite u Hrvatskoj \u017eive od 100 kuna mjese\u010dno, nerijetko \u010dekaju\u0107i vi\u0161e od 18 mjeseci na bilo kakvo rje\u0161enje o svojem statusu. Dakle oni ne znaju ho\u0107e li im sutra netko re\u0107i da moraju napustiti zemlju ili da smiju ostati ovdje i poku\u0161ati nastaviti normalan \u017eivot. Takvo \u010dekanje u neizvjesnosti i neima\u0161tini iznimno je razorno za njihovu psihu, a podr\u0161ka je ograni\u010dena na nekoliko udruga koje usprkos ogromnom trudu nemaju dovoljno kapaciteta da odgovore na sve njihove potrebe. Mnogi u toj frustraciji i brizi na koncu odlu\u010de krenuti dalje, u nadi da \u0107e neka druga zemlja br\u017ee ili adekvatnije odgovoriti na njihove potrebe. Neki u tome zaista i uspiju, a mnogi se i razo\u010daraju kada shvate da niti velika Francuska ili Njema\u010dka nisu obe\u0107ane zemlje i da se tra\u017eitelji azila i u njima susre\u0107u s brojim preprekama, pa i mogu\u0107no\u0161\u0107u deportacije ili tzv. dublinskog vra\u0107anja u Hrvatsku. Prednost je ipak \u0161to spomenute zemlje imaju i velike imigrantske zajednice koje u tim prvim mjesecima i godinama slu\u017ee kao sigurnosna mre\u017ea ljudima koji u njih tek dolaze.<\/p>\n \u0160to se prakti\u010dnih prepreka za tra\u017eitelje azila u Hrvatskoj ti\u010de, ozbiljan je problem i \u0161to po dolasku u RH nemaju pravo raditi. Iako interesa poslodavaca ima, tra\u017eitelji moraju \u010dekati najmanje devet mjeseci kako bi dobili dozvolu za rad. Probleme zapravo nalazimo u svim aspektima njihova integracijskog puta: od ostvarivanja prava na temeljnu zdravstvenu za\u0161titu, kvalitetnih te\u010dajeva jezika, upisa u osnovne i pogotovo srednje \u0161kole, nostrifikacija diploma, pronala\u017eenja stanova jednom kada dobiju azil\u2026 Na\u0161a udruga poku\u0161ava ih podr\u017eati na tom putu ciljanim asistencijama u svim navedenim podru\u010djima, no ponekad se pitamo ohrabrujemo li svojim radom zapravo dr\u017eavni nerad, jer institucijama je najlak\u0161e pustiti volontere da odrade ono za \u0161to u dr\u017eavnom aparatu postoje pla\u0107eni ljudi. Zato paralelno s podr\u0161kom na\u0161im korisnicima poku\u0161avamo utjecati na sustav da uva\u017ei potrebe tra\u017eitelja azila i azilanata, te da na njih adekvatno odgovori. Olak\u0161avanje procedure dobivanja OIB-a bez kojeg je u na\u0161oj zemlji nemogu\u0107e raditi ili se \u0161kolovati jedna je od takvih potreba, te ujedno primjer u kojem su nadle\u017eni napokon preuzeli odgovornost i napravili primjetan napor da se birokratske prepreke uklone na zadovoljstvo svih uklju\u010denih.<\/p>\n Hrvatska je svoju funkciju europsko-unijske predstra\u017ee u odnosu na izbjeglice iz Azije i Afrike dobila prije niza godina, a njezin prakti\u010dni vid je npr. Frontex. Ipak, danas to poprima puno ve\u0107e i te\u017ee razmjere, od pendreka do mogu\u0107e \u017eice?<\/strong><\/p>\n Fazu pendreka apsolvirali smo jo\u0161 krajem 2015. godine, kada je na\u0161 humani srednjoeuropski pristup po\u010deo kliziti prema nehumanom ma\u0111arskom ili bugarskom modelu. U me\u0111uvremenu imamo sve vi\u0161e dojava o pucanju u zrak ili vodu kako bi se obeshrabrilo ljude koji poku\u0161avaju u\u0107i u na\u0161u zemlju, imamo podatke o le\u0161evima koji plutaju rijekama na na\u0161im granicama, o ljudima koji su prisiljeni hodati minskim poljima natrag na teritorij BiH, imamo mrtvu \u0161estogodi\u0161nju djevoj\u010dicu Madinu koja je nasilno istjerana iz Hrvatske, te dvoje dvanaestogodi\u0161njaka propucanih mecima hrvatske policije nakon \u0161to su krijum\u010darskim kombijem prevezeni preko granice. To nisu posljedice samo politi\u010dkog, nego i vrijednosnog usmjerenja na\u0161e trenutne vlasti, a Hrvatska u takvom zaokretu na\u017ealost nije izolirana. Mislim da smo do\u0161li do to\u010dke u kojoj se moramo vrlo ozbiljno zapitati na kojoj strani povijesti \u017eelimo stajati i kako \u017eelimo da nas se sje\u0107aju klinci koji nas u ovom trenutku i dalje gledaju kao zemlju potencijalnog spasa. Da sam na njihovom mjestu, nakon prvog ili desetog susreta s policijskim pendrekom, prema Hrvatskoj bih osje\u0107ala samo mr\u017enju. A to nikada nije dobro.<\/p>\n \u010clanice EU-a nisu posve slo\u017ene u tretmanu izbjegli\u010dke krize, ako to vi\u0161e uop\u0107e ima smisla zvati tako. Stavovi se lome i unutar vrhu\u0161ki pojedinih od njih, pa se takva jedna relacija iz Njema\u010dke djelomi\u010dno preslikava i na Hrvatsku. Kakav razvoj doga\u0111aja u tom pogledu predvi\u0111ate za dogledni budu\u0107i period?<\/strong><\/p>\n Neko\u0107 opskurne politi\u010dke stranke sasvim su o\u010dito profitirale od novog navodnog neprijatelja kojim mogu stra\u0161iti narod. U Ma\u0111arskoj je tom retorikom posebno trijumfirao Viktor Orban, a u Hrvatskoj populisti poput \u017divog zida, iako se i trenutna predsjednica i nekada\u0161nja emigrantica Kolinda Grabar Kitarovi\u0107 svim silama trudi okoristiti baukom migracija. \u0160to se potencijalnih zajedni\u010dkih europskih odluka ti\u010de, trenutno se najvi\u0161e govori o eksternalizaciji izbjegli\u010dkog pitanja i tzv. hot spotovima u tre\u0107im zemljama koje \u0107e za odre\u0111enu financijsku kompenzaciju odra\u0111ivati prljavi posao Europe. S obzirom na to da se Hrvatska trenutno nalazi u sli\u010dnoj situaciji odra\u0111ivanja prljavog posla na svojim granicama, za o\u010dekivati je da \u0107e na\u0161i politi\u010dari sna\u017eno podr\u017eati guranje problema jo\u0161 dalje od o\u010diju europske javnosti, a time i dalje od na\u0161eg teritorija. S obzirom na razorne posljedice dogovora EU-Turska i EU-Libija, kojima je privremeno smanjen dotok izbjeglica ali su se njihovi \u017eivotni uvjeti pogor\u0161ali do razmjera humanitarnih katastrofa, mogu samo strahovati za one koji su i dalje prisiljeni odlaziti iz svojih nekada\u0161njih domova. Europa je tim ljudima okrenula le\u0111a.<\/p>\n Aktualni razvoj politike spram izbjeglica sve vi\u0161e se ti\u010de radno-tr\u017ei\u0161nih prioriteta. Otprilike: na\u0161i lije\u010dnici i konobari odlaze na zapad, pa \u0107emo primiti izbjeglice koji mogu popuniti njihova mjesta. Kako gledate na taj pristup?<\/strong><\/p>\n Me\u0111u izbjeglicama u na\u0161oj zemlji mnogo je onih koji bi mogli popuniti ozbiljne rupe na tr\u017ei\u0161tu rada. Na\u0161a udruga \u010dak financira prekvalifikacije azilantima i tra\u017eiteljima azila koji \u017eele raditi u deficitarnim zanimanjima, i to za sada ide jako dobro. Me\u0111utim, va\u017eno je odvojiti humanitarno od tr\u017ei\u0161noga, jer za\u0161titu od stradanja jednako zaslu\u017euju i djeca, starci, osobe koje zbog invaliditeta ili drugih razloga nisu radno sposobne. \u0160to se visoko kvalificiranog kadra ti\u010de, u Hrvatsku su iz bliskoisto\u010dnih zemalja stizali i vrhunski veterinari, medicinari, pravnici\u2026 Me\u0111utim, bili su prisiljeni raditi druga\u010dije, uglavnom fizi\u010dke poslove jer su se susretali s velikim preprekama u nostrifikaciji svojih diploma. To je jedan od primjera kako ne znamo prepoznati potencijal onih koji \u017eele i mogu doprinijeti na\u0161em dru\u0161tvu, a ujedno imaju temelja za dobivanje azila u Hrvatskoj.<\/p>\n Nisu ekonomske i ekonomsko-politi\u010dke tek posljedice krize, naravno, nego i sami njezini uzroci. Koliko i kako se kriti\u010dki u Hrvatskoj propituju \u010dinjenice zapadnja\u010dkog generiranja takvog stanja u zemljama Tre\u0107eg svijeta, po va\u0161em mi\u0161ljenju?<\/strong><\/p>\n \u010cesto upravo tako – za svjetske probleme skloni smo kriviti neki mitski zapad, iako je i Hrvatska posredovanjem Saudijske Arabije i Jordana izvozila oru\u017eje u Siriju ili pak godinama sudjelovala i sudjeluje u NATO-vim misijama u Afganistanu. Me\u0111utim nije previ\u0161e konstruktivno razglabati o uzrocima sukoba koji se ve\u0107 dogodio, kao \u0161to u famoznoj poslovici nema puno smisla plakati nad prolivenim mlijekom. Na\u0161a du\u017enost sada je odgovoriti na izravne posljedice destabilizacije Bliskog istoka i drugih dijelova svijeta odakle nam dolaze migranti, pru\u017eanjem legalne i humane podr\u0161ke \u017ertvama rata, siroma\u0161tva ili politi\u010dke opresije. Na to nas ne obvezuje samo etika, ve\u0107 i niz doma\u0107ih i me\u0111unarodnih zakona koje nitko, a pogotovo vlast, ne smije ignorirati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iako se naoko nalazimo na suprotnim stranama, moji kolege i ja gajimo mnogo suosje\u0107anja za hrvatske policijske slu\u017ebenike kojima u ovom trenutku nije ni ugodno ni lako…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":25720,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[324,46],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-25718","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-intervju","tag-migracije","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25718","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25718"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25718\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25735,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25718\/revisions\/25735"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25720"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25718"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25718"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25718"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25718"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25718"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25718"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25718"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}