{"id":25674,"date":"2022-03-16T07:00:00","date_gmt":"2022-03-16T06:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25674"},"modified":"2022-03-18T12:54:54","modified_gmt":"2022-03-18T11:54:54","slug":"ukrajina-obecana-zemlja-za-ekstremnu-desnicu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25674","title":{"rendered":"Reporta\u017ea s ulica Kijeva iz 2018. godine: Koja je uloga ekstremne desnice u ukrajinskoj politici?"},"content":{"rendered":"\n

Ukrajinska ekstremna desnica poslu\u017eila je Vladimiru Putinu kao “opravdanje” za agresiju na tu zemlju. No, ruska okupacija i ratne strahote ne smiju poslu\u017eiti kao naknadna legitimacija politike ukrajinske ekstremne desnice. Na\u0161 suradnik i biv\u0161i \u010dlan uredni\u0161tva Nikola Vukobratovi\u0107 posjetio je Kijev prije tri godine i tada smo objavili ovu reporta\u017eu koja istra\u017euje uspon te politi\u010dke opcije unazad dvadesetak godina kroz povijesnu analizu, razgovore s upu\u0107enim sugovornicima i impresije s ulica Kijeva. <\/p>\n\n\n\n

Golemi kijevski Trg nezavisnosti \u2013 kolokvijalno nazivan jednostavno Majdan, po perzijskoj rije\u010di za trg koja je u\u0161la i u ukrajinski jezik \u2013 preko dana \u010desto izgleda relativno pusto. \u017divot lokalnog stanovni\u0161tva, barem onog njegovog dijela koji se kre\u0107e po centru grada, odvija se vi\u0161e po okolnim ulicama. One se od Majdana na sve strane granaju ili prema novijoj administrativno-poslovnoj \u010detvrti Kijeva ili prema starijim trgovima, manastirima i crkvama na brdu zapadno od trga. Tamo su nanizane skupe i manje skupe trgovine i restorani za bogatiji dio lokalnog stanovni\u0161tva i ponekog turista. No na velikoj plohi samog trga se ni jedni ni drugi ne zadr\u017eavaju previ\u0161e. Tek nekoliko usamljenih \u0161tandova sa suvenirima dodatno poja\u010dava dojam praznine. No njihov inventar podsje\u0107a na sasvim druga\u010dije slike ovog trga.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111u magnetima i \u0161alicama sa simbolima grada te \u0161alovima svih mogu\u0107ih nogometnih klubova, na \u0161tandu su izlo\u017eene i tri zastave: ukrajinska nacionalna, zastava Europske unije i crveno-crna zastava nacionalisti\u010dke Ukrajinske ustani\u010dke armije (UPA), aktivne za vrijeme Drugog svjetskog rata. 1<\/a><\/sup> Ova posljednja zastava univerzalni je simbol ukrajinske ekstremne desnice i nemogu\u0107e ju je izbje\u0107i u glavnom gradu. Sve tri zajedno vrlo dobro ilustriraju politi\u010dku atmosferu u zemlji, osobito otkad je prije \u010detiri godine upravo ovaj trg bio mjesto gigantskih prosvjeda na Zapadu poznatih po nazivu “Euromajdan”. Ti doga\u0111aji kompleksni su i zbunjuju\u0107i \u010dak i ljudima koji su na njima sudjelovali. Me\u0111u raznolikim motivima za sudjelovanje pola milijuna prosvjednika na svakodnevnim okupljanjima va\u017enu ulogu igrala su identitetska pitanja i geopoliti\u010dke preferencije, ali i op\u0107e nedefinirano nezadovoljstvo koje je mnogim prosvjednicima lak\u0161e instinktivno razumjeti nego izraziti.<\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dni su se prosvjedi u odre\u0111enim trenucima odvijali u ve\u0107ini isto\u010dnoeuropskih zemalja. Posljedica su gotovo op\u0107eg nezadovoljstva rezultatima tranzicije, prije svega u smislu \u017eivotnog standarda, ali onda i razinom demokrati\u010dnosti politi\u010dkih institucija. No dok bi se drugdje sli\u010dni prosvjedi lako rasplinuli u bezidejnosti, ovdje su se razvili u veliki sukob izme\u0111u razli\u010ditih grupa oligarha, ali i Zapada i Rusije. Rezultati su poznati: diskreditirani predsjednik Viktor Janukovi\u010d pobjegao je u velja\u010di 2014. u Rusiju, a vlast je preuzela privremena vlada sastavljena od politi\u010dara koji su se istaknuli na kijevskim prosvjedima te koji su u\u017eivali potporu Europske unije i SAD-a. Nezadovoljstvo tim raspletom koje je izrazio dio ukrajinskog stanovni\u0161tva, osobito na istoku i jugu zemlje, ali i vlada u Moskvi, doveli su naposljetku do pripajanja Krima Ruskoj Federaciji, te “zamrznutog” rata u Donbasu.<\/p>\n\n\n\n

Dva Majdana<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Prema narativu koji se o tim doga\u0111ajima ponavlja u europskim institucijama ili medijima, smjenom vlasti Ukrajina je zapo\u010dela svoj proces demokratizacije nakon kojeg vi\u0161e ni\u0161ta ne\u0107e biti isto. Ukrajinci su ne\u0161to skepti\u010dniji, s dobrim povodom. Ako je u velja\u010di 2014. s \u010dela zemlje otjeran besramno korumpirani oligarh koji je u kupaoni svoje vile imao zlatne pipe, ve\u0107 u svibnju ga je na mjestu predsjednika zamijenio drugi oligarh. Aktualni predsjednik Petro Poro\u0161enko mo\u017eda nema zlatne pipe, ili to bar jo\u0161 uvijek nije utvr\u0111eno, ali nikada nije bio osobito daleko od Janukovi\u010da. Dapa\u010de, u kratkom periodu 2011.-2012. bio mu je ministar u vladi. Danas je gorljivo antiruski i proeuropski raspolo\u017een, ali i dalje ostaje prije svega jedan od najbogatijih ljudi u zemlji, s vrlo fleksibilnim stavovima i dobrim vezama s ostatkom elite.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure><\/div>\n\n\n\n

To je situacija koja dobar dio ljudi baca u o\u010daj. Gotovo je sigurno da na izborim naredne godine Poro\u0161enko ne\u0107e biti ponovo izabran. Trenutno traje pani\u010dna potraga za nekim novim licem koje \u0107e ponuditi \u010darobna rje\u0161enja za nerje\u0161ive ukrajinske probleme, potraga o kojoj najrje\u010ditije svjedo\u010de brojni predizborni plakati po gradu \u2013 skoro \u0161est mjeseci prije samih izbora. U me\u0111uvremenu, prazninu nastoje popuniti brojne organizacije ekstremne desnice. Njih nitko ne mo\u017ee optu\u017eiti za nedostatak gorljivosti i ideolo\u0161ku fleksibilnost. U atmosferi cinizma i razo\u010daranja i to mo\u017ee izazvati simpatije barem dijela stanovni\u0161tva. Pogotovo zato \u0161to ekstremna desnica ovdje odavno nije autsajder. Prvi zna\u010dajniji proboj ostvarila je tijekom onog \u0161to se u Ukrajini zove “prvi Majdan”, a u ostatku svijeta “Naran\u010dasta revolucija”.<\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dno “drugom Majdanu”, i te 2004. se sukob izme\u0111u dviju strana ukrajinske politi\u010dke elite razvio u geopoliti\u010dki, ali i identitetski sukob, iako su posljedice bile puno manje dramati\u010dne. Smjena vlasti tada se odvila uz vi\u0161e kompromisa i daleko manje mrtvih. No tijekom tada\u0161njeg prosvjednog pokreta kojim je “proeuropska” strana htjela smijeniti “prorusku”, obje su strane koristile nasilne grupe u poku\u0161aju da kontroliraju ulicu. To je period naglog uspona organizacije varljivog naziva Sloboda, koja svoje korijene ima u manje ili vi\u0161e otvoreno nacisti\u010dkim grupama iz tradicionalno “desnijeg” i sna\u017enije ukrajinski orijentiranog zapada zemlje, obja\u0161njava nam Igor, 2<\/a><\/sup> dugogodi\u0161nji aktivist Slobode koji je prije par godina “promijenio stranu” i sada se bavi monitoringom ekstremne desnice.<\/p>\n\n\n\n

Ostav\u0161tina Azova<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Deset godina kasnije, na “drugom Majdanu”, Sloboda je u prosvjedima sudjelovala ve\u0107 kao etablirana i respektabilna politi\u010dka stranka, a u uli\u010dnom poslu ju je uglavnom zamijenio zloglasni Desni sektor. Kao \u0161to i ime sugerira, ova organizacija je u regrutaciji sna\u017eno ra\u010dunala na mla\u0111e mu\u0161karce stasale na nogometnim tribinama. Vo\u0111e Desnog sektora, poput Dmitra Jaro\u0161a, nastojali su nakon smjene vlasti svoje nasilne aktivnosti naplatiti mjestom u novoj vladaju\u0107oj garnituri, manje ili vi\u0161e uspje\u0161no. No izbijanjem rata u Donbasu prilike za uspon do pozicija mo\u0107i slu\u017eenjem u borbenim postrojbama vi\u0161estruko su se namno\u017eile. Aktivisti ekstremne desnice iz brojnih zemalja, uklju\u010duju\u0107i i one iz Hrvatske<\/a>, pohrlili su u redove ukrajinskih vojnih i paravojnih postrojbi, osobito bataljuna Azov. Ova je jedinica u me\u0111uvremenu uklju\u010dena u sastav Nacionalne garde koju kontrolira Ministarstvo unutra\u0161njih poslova, ali i danas ima slu\u017ebenu oznaku preuzetu od nacisti\u010dkog Schutzstaffela (SS).<\/p>\n\n\n\n

Konflikt na istoku je ve\u0107 par godina relativno “hladan”, odnosno rijetko se puca, ali istodobno su mogu\u0107nosti da se on uskoro razrije\u0161i nekim trajnim mirovnim sporazumom gotovo nepostoje\u0107e. No \u010dak ni bez ratova, veterani Azova ne miruju. Trenutno je jedna od najaktivnijih i uli\u010dno najvidljivijih organizacija ekstremne desnice Nacionalni korpus, koja se po Kijevu posvuda promovira i to ne primarno kao stranka, ve\u0107 kao \u0161iroki dru\u0161tveni pokret koji uz parolu “Snaga, dobrobit, poredak” pru\u017ea socijalnu sigurnost \u010dlanovima, ali i npr. \u010disti \u0161ume koje se koriste kao divlji deponiji ili “rje\u0161ava” slu\u010dajeve zlostavljanja \u017eivotinja. NK tvrdi da je stranka nastala izravno iz Azova, a ime nije jedina simboli\u010dna veza s postrojbom. Njihovi \u010dlanovi redovito organiziraju uniformirane paravojne mar\u0161eve koji su ve\u0107 godinama gotovo normalnost na kijevskim ulicama i nitko se vi\u0161e oko takvih aktivnosti ekstremne desnice ne uznemirava previ\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure><\/div>\n\n\n\n

No stranke, pokreti i paravojne skupine nisu jedina tekovina sudjelovanja ekstremne desnice u sukobima u Donbasu. U kijevskoj Sofijskoj ulici, jednoj od onih koje spajaju Majdan sa starijim dijelom grada i u kojima se muvaju turisti i lokalci, ispred jedne picerije vijore se dvije zastave: poznata crveno-crna i jedna nova, sasvim crna s bijelim natpisom “Veterano”. Radi se o lancu kafi\u0107a i picerija diljem zemlje koje su navodno sami pokrenuli veterani Azova kao “startap”. Tako se stvar barem predstavlja u dr\u017eavnim medijima. No \u010dinjenica da se ovaj lanac u svega par godina ra\u0161irio na najatraktivnije lokacije u Kijevu i brojnim drugim gradovima sugerira da se tu ipak radi o ozbiljnijim novcima. Interijer lokala u Sofijskoj pun je \u0161ovinisti\u010dkih simbola, pa pretpostavljamo da igra dvostruku ulogu: uz pizzu servira i propagandu, a istodobno politi\u010dkim aktivistima ekstremne desnice daje priliku za posao, \u0161to ovdje nije mala stvar.<\/p>\n\n\n\n

Od ulica do mramornih hodnika<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Iako su organizacije poput Slobode, Desnog sektora i Nacionalnog korpusa najvidljivije i najbli\u017ee institucijama (Sloboda ima \u0161est, a Desni sektor jednog zastupnika u parlamentu), Igor i drugi lokalci dobro upu\u0107eni u scenu uvjeravaju nas da nisu najopasniji u smislu nasilja. U ovoj velikoj zemlji mnoge ekstremno desni\u010darske grupe su regionalno koncentrirane i upravo neke od tih su najubojitije. Posebno je zloglasna Karpatska si\u010d, koja djeluje u Zakarpatju, na krajnjem zapadu zemlje. Ona, poput mnogih drugih sli\u010dnih grupa, ima slu\u017ebeni status u ukrajinskom sigurnosnom sustavu, ali je to ne sprje\u010dava da objavljuje i promovira politi\u010dke stavove koji mogu biti suprotni od onih slu\u017ebene vlasti. Kao i da redovito radi spiskove “nacionalnih neprijatelja”. Dio tih grupa novinari optu\u017euju za zastra\u0161ivanja, pa \u010dak i ubojstva<\/a>, ali se protiv njih nikada ne pokre\u0107u postupci. S obzirom na njihov utjecaj<\/a> u sigurnosnom sustavu, to ne \u010dudi previ\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Druga nasilna grupa koja u posljednje vrijeme privla\u010di dosta pa\u017enje je C14. 3<\/a><\/sup> Ova je grupa, koja prema Igorovim svjedo\u010danstvima iz prve ruke ima izravne veze sa Slobodom, tijekom ljeta ove godine izvela vi\u0161e pogroma<\/a> protiv romskog stanovni\u0161tva u kojima su barem jednu osobu i ubili. Iako su se sami pohvalili ovim napadima i objavili snimke na Internetu, policija je tvrdila da ne mo\u017ee reagirati jer napadnuti Romi nisu prijavili napad. Pitamo se za\u0161to. Unato\u010d svemu tome, ova je nasilni\u010dka banda pro\u0161le godine postala jedna od brojnih kojima grad Kijev (i brojni drugi gradovi) dopu\u0161ta da djeluju kao “gra\u0111anske stra\u017ee”. Drugim rije\u010dima, ona je de facto<\/em> legalizirana kao parapolicijska snaga. Nije stoga ni \u010dudno \u0161to je svoje pogrome pravdala potrebom da se “po\u010diste” ilegalna romska naselja.<\/p>\n\n\n\n

Pritom u Kijevu na vlasti nije Sloboda, niti neka druga stranka ekstremne desnice, nego Vitali Kli\u010dko, koji se smatra jednim od politi\u010dara najsna\u017enije orijentiranih prema Zapadu. Osim toga, djelovanje ove grupe otvoreno su hvalili i drugi politi\u010dari, uklju\u010duju\u0107i i one iz stranke Domovina, koja je slu\u017ebeni partner Europske pu\u010dke stranke u Ukrajini. Drugim rije\u010dima, \u010dak i ako nasilne fa\u0161isti\u010dke grupice ostaju na\u010delno na margini etablirane politike, njihove veze s mejnstrimom su vrlo \u010dvrste i postojane. Ako i pristanemo na tezu da su optu\u017ebe da Ukrajinom vladaju nacisti pretjerane i posljedica agresivne propagande Kremlja, te\u0161ko je ne priznati kako nema puno zemalja u Europi u kojima vladaju\u0107i politi\u010dari odr\u017eavaju veze s nasilnim grupama koje koriste simboliku poput keltskog kri\u017ea ili razli\u010ditih runa povezanih s SS-om. A to je tip simbolike koji je ovdje potpuno normaliziran i to nije posljedica tek rata ili uloge koju su u njemu igrali ekstremni desni\u010dari.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Nacionalni preporod<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Ukrajina je ve\u0107 du\u017ee vrijeme polje \u017eestokih borbi oko sje\u0107anja i identiteta. Stanica Arsenalna jedna je od najpoznatijih i najdekorativnijih u kijevskom metrou. Ime je dobila po biv\u0161oj tvornici oru\u017eja \u010diji su radnici po\u010detkom 1918. podigli bolj\u0161evi\u010dki ustanak u Ukrajini. Svaki spomen na te danas nepopularne doga\u0111aje trebao bi u skorom periodu biti potpuno izbrisan s ovog prostora u skladu s 2015. godine donesenim zakonom o “dekomunizaciji”. Ispred stanice umjesto sovjetskih obilje\u017eja nalazi se \u0161tand Slobode. Pored njega dvojica aktivista starijih od \u0161ezdeset godina dijele strana\u010dke novine od \u010detiri strane usput animiraju\u0107i prolaznike uzvicima kako je “Ukrajina jedina zemlja u Europi u kojoj na vlasti nisu nacionalisti”. Naslovnica novina pak poziva na skidanje “jarma oligarha” i upozorava kako je Ukrajina “najsiroma\u0161nija zemlja u Europi”.<\/p>\n\n\n\n

Ova kombinacija socijalne demagogije i nacionalisti\u010dkih kompleksa karakteristi\u010dna je za ukrajinsku ekstremnu desnicu. Ni jedno ni drugo nije sasvim bez temelja. Osim na ruralnijem zapadu zemlje, ukrajinski je nacionalni identitet do nedavno bio vrlo slab. Prema zadnjim podacima iz 2011., ve\u0107ina stanovni\u0161tva zemlje je kao prvi jezik koristila ruski. Situacija se u me\u0111uvremenu nao\u010digled promijenila, obja\u0161njava nam Tatjana, 4<\/a><\/sup> profesionalna prevoditeljica tako\u0111er involvirana u monitoring ekstremne desnice. Po\u010detkom rata znatan dio ljudi je promijenio svoj prvi jezik te po\u010deo koristiti ukrajinski koji je sada i formalno jedini slu\u017ebeni jezik u zemlji, iako ga velik broj ljudi na istoku zemlje slabo razumije. Iako sukob u Donbasu u mnogim stvarima neugodno podsje\u0107a na rat u Hrvatskoj ranih 1990-ih, nacionalni identiteti ovdje nisu toliko rigidni. Ukrajinski je nacionalizam vi\u0161e “gra\u0111anski”, odnosno vezan uz lojalnost dr\u017eavi, a ne primarno konfesionalni i etni\u010dki kakav je kod nas.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, za mnoge je ovo entuzijasti\u010dno prihva\u0107anje ukrajinskog nacionalnog identiteta povezano s velikim o\u010dekivanjima od Europske unije. Takva su o\u010dekivanja karakteristi\u010dna za stanovni\u0161tvo tranzicijskih zemalja koje imaju vrlo malo iskustva sa samom Unijom. Za razliku od 2014., o priklju\u010denju Ukrajine vi\u0161e nitko na Zapadu ozbiljno ni ne govori. No, kako obja\u0161njava Tatjana, za mnoge je dio o\u010dekivanja ve\u0107 ispunjen viznom liberalizacijom. Ukrajinci \u2013 barem oni koji za to imaju novaca u zemlji u kojoj je pla\u0107a novinara ili visokokvalificiranog radnika oko 320 eura \u2013 sada mogu putovati u Uniju. A mnogi su se i zaposlili vani, osobito u Poljskoj, iako je odnos prema Ukrajincima tamo, prema iskustvima na\u0161e sugovornice, jako lo\u0161. Nacionalni ponos i zapadna orijentacija tako su se sveli na mogu\u0107nost za arbajt<\/em> u zemlji punoj predrasuda prema Ukrajincima.<\/p>\n\n\n\n

Daleko od ideala<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

No u ovim identitetskim promjenama zapravo nema ni\u0161ta spontano. Nadaleko od stanice Arsenalna nailazimo na jo\u0161 jedan \u0161tand koji osim standardnog repertoara nacionalisti\u010dkih memorabilija sadr\u017ei i oznake razli\u010ditih jedinica SS-a, uklju\u010duju\u0107i i one ukrajinske dobrovolja\u010dke divizije SS Galizien, koja se igrom slu\u010daja u jednom periodu borila i u Jugoslaviji. Ove oznake ovdje nisu slu\u010dajno. Nakon ne samo rehabilitacije, nego prakti\u010dki i kanonizacije UPA-e, ukrajinski desni\u010dari sada poku\u0161avaju napraviti isto s ovom jedinicom SS-a, \u010dija je veza s nacisti\u010dkom Njema\u010dkom puno direktnija. Kao i drugdje, i ovdje “dekomunizacija” u nekoj to\u010dki podrazumijeva rehabilitaciju povijesnog fa\u0161izma kao autenti\u010dnog i historijskog antikomunisti\u010dkog pokreta. Ako je komunizam najve\u0107a nacionalna opasnost, za svakog tko se bori protiv njega ima mjesta pod nacionalnim ki\u0161obranom.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Malo dalje od stanice i naci-\u0161tanda, uz Dnjepar, nalazi se golemi memorijalni kompleks iz sovjetskog perioda koji obilje\u017eava Drugi svjetski rat. U njegovom sredi\u0161tu je 2008., dakle nakon prvog Majdana, izgra\u0111en novi spomenik s muzejom Holodomora. Uvodni narativ koji do\u010dekuje posjetitelja ne\u0107e vjerojatno \u0161okirati nikoga tko je posljednjih godina gledao HRT, ali u nekim momentima doista ostavlja dojam groteske. Tako se, na primjer, tvrdi da su u\u017easne gladi u Sovjetskom Savezu 1920-ih i 1930-ih bile dio pomno osmi\u0161ljene i sustavne kampanje genocida \u010dija je jedina svrha bila da se ubije \u0161to vi\u0161e Ukrajinaca. I da je to \u0161to Ukrajina nije u tom periodu priklju\u010dena Rusiji, nego je ostala posebna sovjetska republika, posljedica \u010dinjenice da je “rat izme\u0111u Ukrajine i komunista” zavr\u0161io nerije\u0161eno. Autor teksta, ina\u010de direktor Instituta nacionalnog sje\u0107anja, nije se potrudio objasniti za\u0161to su iste gladi zahvatile i neukrajinske krajeve ili za\u0161to su npr. i Bjelorusi imali posebnu republiku.<\/p>\n\n\n\n

Ovakvi narativi nisu bez posljedica. Jedna od trenutno popularnijih teza na ukrajinskoj ekstremnoj desnici koju smo \u010duli je ona da se \u017didovi trebaju ispri\u010dati Ukrajincima za sve \u0161to su im u\u010dinili. Iako je to\u010dno da su i Ukrajinci sudjelovali u Holokaustu, priznaju desni\u010dari, ta su ubijanja zapravo ni\u0161ta prema onome \u0161to su Ukrajincima \u010dinili \u017didovi, od kojih su mnogi bili dio komunisti\u010dkog pokreta. Drugim rije\u010dima, ako vjerujete da je jedini smisao i svrha komunizma bilo ubijanje Ukrajinaca, lako \u0107ete na\u0107i opravdanje za Holokaust. A tada vam se i nacisti, povijesni ili aktualni, mogu u\u010diniti posve simpati\u010dnima. Bez ikakve namjere da se time opravdava politika Kremlja, te\u0161ko se oteti dojmu da su Majdanski zaokreti doista odigrali va\u017enu ulogu u legitimiranju ekstremne desnice.<\/p>\n\n\n\n

Sve, ukratko, u ovoj zemlji izgleda kao namje\u0161teno za uspjeh ekstremne desnice: i dru\u0161tvena atmosfera i geopoliti\u010dki interesi i oni lokalnih elita, ali i lo\u0161a ekonomska situacija koju nitko od postoje\u0107ih aktera ne mo\u017ee rije\u0161iti. No, s druge strane, unato\u010d svemu tome, ukrajinski novi fa\u0161isti “na vlast” dolaze u najboljem slu\u010daju samo marginalno. I zapravo ostaju vrlo daleko od svojih proklamiranih ciljeva “nezavisne, nacionalne i socijalne Ukrajine”. Zemljom jo\u0161 uvijek vladaju isti ideolo\u0161ki fleksibilni oligarsi kao i uvijek, a ekstremni desni\u010dari vi\u0161e podsje\u0107aju na njihove korisne idiote i pijune u njihovim igrama. To, me\u0111utim, ne zna\u010di puno. Jer moglo bi se tvrditi da je uloga pijuna upravo ona koju su i povijesni fa\u0161isti uvijek igrali, ali ih to nikada nije u\u010dinilo manje opasnima. Dapa\u010de.<\/p>\n

  1. UPA je nastala kao vojno krilo ukrajinskog ultrakonzervativnog nacionalisti\u010dkog pokreta iz me\u0111uratnog perioda i tijekom rata je djelomi\u010dno kolaborirala s nacisti\u010dkom Njema\u010dkom te po\u010dinila niz zlo\u010dina protiv civilnog stanovni\u0161tva, osobito Poljaka. Zbog toga se njihova ratna uloga \u010desto uspore\u0111uje s onom \u010detnika Dra\u017ee Mihailovi\u0107a.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Ime je promijenjeno zbog sigurnosti sugovornika.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Ta se oznaka na \u0107irilici mo\u017ee tako\u0111er \u010ditati “si\u010d”, \u0161to je stari vojni termin vezan uz ukrajinske kozake.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Ime tako\u0111er promijenjeno.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Golemi kijevski Trg nezavisnosti \u2013 kolokvijalno nazivan jednostavno Majdan, po perzijskoj rije\u010di za trg koja je u\u0161la i u ukrajinski jezik \u2013 preko dana \u010desto izgleda relativno pusto. \u017divot lokalnog stanovni\u0161tva, barem onog njegovog dijela koji se kre\u0107e po centru grada, odvija se vi\u0161e po okolnim…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":25678,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[275,307],"theme":[456],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[26],"class_list":["post-25674","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekstremna-desnica","tag-ukrajina","theme-politika","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25674","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25674"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25674\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41471,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25674\/revisions\/41471"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25678"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25674"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25674"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25674"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25674"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25674"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25674"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25674"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}