Projekcije stanja civilizacije do kraja stolje\u0107a uklju\u010duju siroma\u0161niji svijet, nepogodniji za \u017eivot od ovog kojeg trenutno poznajemo. O tome \u0161to nas \u010deka, razgovarali smo s Vedranom Horvatom, sociologom, aktivistom i izvr\u0161nim direktorom Instituta za politi\u010dku ekologiju u Zagrebu.<\/p>\n
Svi ve\u0107 znamo da se svijet zagrijava, no \u0161to to to\u010dno zna\u010di? Koja je razlika izme\u0111u porasta od 2 stupnja Celzijusa do kraja dekade i 4 Celzijusa do kraja stolje\u0107a?<\/strong><\/p>\n To zna\u010di da smo u sredi\u0161tu krize kakvu planet do sada nije vidio, i da \u0107e se dosada\u0161nji na\u010din \u017eivota radikalno promijeniti u idu\u0107ih dvadesetak godina. Razlika izme\u0111u te dvije brojke ne le\u017ei samo u volumenu i ozbiljnosti promjena pred nama, ve\u0107 prvenstveno u hitnosti neophodnoj za sveukupno dru\u0161tveno djelovanje. Realisti\u010dno razmi\u0161ljanje o kraju dekade obavezno uklju\u010duje pitanje \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti da sprije\u010dimo klimatski kolaps. Odr\u017eanje postoje\u0107eg standarda do stolje\u0107a trenutno je nerealan scenarij, osim ako se emisije stakleni\u010dkih plinova odmah ne zaustave, a \u010dak ni onda ishod nije izvjestan. Zagrijavanje bi ubudu\u0107e trebali odr\u017eavati na 1.5 Celzijusa kako bi ubla\u017eili pojavu nesnosnih vru\u0107ina, porast razine mora, razorne su\u0161e i gubitak bioraznolikosti.<\/p>\n Od prvog planetarno zapa\u017eenijeg spominjanja granica rasta (Rimski klub) pro\u0161lo je gotovo 50 godina, a \u010dovje\u010danstvo je dosad napravilo tek malen i spori korak u smjeru priznavanja problema. Sada nam je, u najboljem slu\u010daju, ostalo svega nekoliko godina da se ozbiljno pokrenemo ako \u017eelimo izbje\u0107i ozbiljan kolaps. U tom su razdoblju mnoga upozorenja ekolo\u0161kih pokreta ili stru\u010dnjaka bila sustavno uti\u0161avana kako bi se odr\u017eao ”business as usual” i kako bi se ekstraktivisti\u010dke aktivnosti i financijalizacija prirode nastavile “po starom” bez previ\u0161e osvrtanja na \u0161tetu koju pritom stvaraju. Svjedoci smo nevjerojatnog eksponencijalnog umna\u017eanja \u0161tete stoga svaka daljnja aktivnost osim smanjivanja emisija pove\u0107ava rizike i zna\u010dajno pogor\u0161ava \u017eivotne i radne uvjete za veliki dio ljudi na planeti.<\/p>\n \u0160to sve moramo poduzeti kao civilizacija, odnosno dru\u0161tvo, a \u0161to kao pojedinci da minimaliziramo te \u0161tetne u\u010dinke?<\/strong><\/p>\n U ovom trenutku stojimo na nekoj vrsti raskr\u0161\u0107a i pitanje je u kojem \u0107emo smjeru krenuti. Vrlo brzo bit \u0107e jasno jesmo li spremni uvjete \u017eivota koje mi poznajemo kao normalne o\u010duvati za budu\u0107e generacije. Potrebna je reorganizacija dru\u0161tva koja omogu\u0107ava \u017eivot sa maksimalnim porastom ne od 2, nego od 1.5 Celzijusa! Potreban nam je masovni i organizirani zaokret prema stvaranju uvjeta za druga\u010diji \u017eivot u kojem se oni koji u tome predvode zbog toga ne\u0107e osje\u0107ati kao gubitnici i budale. Ekolo\u0161ka tranzicija ne smije se doga\u0111ati preko le\u0111a radnika, potro\u0161a\u010da, korisnika. Pritisak treba prenijeti na korporacije i dr\u017eave koje su glavna i naj\u0161tetnija pokreta\u010dka sila klimatskih promjena. Radi se dakle, prvenstveno o politi\u010dkoj borbi. Svaka tona ispu\u0161tenog CO2 od strane multinacionalnih kompanija i dr\u017eava koje se ne dr\u017ee ciljeva, mora biti usmjerena u korist mogu\u0107ih najve\u0107ih gubitnika. Kona\u010dnu odgovornost moramo tra\u017eiti od zakonodavaca koji oblikuju sustav, bilo na lokalnoj, nacionalnoj, europskoj ili globalnoj razini.<\/span><\/p>\n Takav zaokret u velikoj mjeri zahtijeva promjenu o\u010dekivanja od toga \u0161to nam je dovoljno za \u017eivot i prosperitet. Njihovo naju\u017ee povezivanje s idejom ekonomskog rasta je jednostavno pogre\u0161no, demantira ga na\u0161a neposredna stvarnost. Nerijetko se danas ve\u0107a, \u010desta i raznolikija potro\u0161nja, ve\u0107a mobilnost, izda\u0161no kori\u0161tenje i oslanjanje na prirodne resurse izjedna\u010dava s izobiljem. Za one koji su godinama ili desetlje\u0107ima bili u raznim oskudicama, \u010dinit \u0107e se da to zna\u010di uzeti im pravo na bolji \u017eivot i budu\u0107nost kakvu su pri\u017eeljkivali. <\/span>\u0160to se prije rije\u0161imo mita da moramo rasti u nedogled, \u0161anse da pre\u017eivimo su ve\u0107e. To svakako otvara veliki broj proturje\u010dja jer postoje veliki dijelovi svijeta gdje ljudi \u017eive ispod granice siroma\u0161tva i za njih je potrebno osigurati pravedni prelazak i uvjete za dostojanstven \u017eivot. Institucionalna politika ve\u0107 prepoznaje da ne mo\u017ee obe\u0107avati nastavak gospodarskog rasta unutar planetarnih ograni\u010denja. <\/span>Promjena se mora doga\u0111ati paralelno, sinkronizirano, na svim razinama. Individualne \u017eivotne navike koje se ti\u010du raspolaganja resursima, potro\u0161nje energije, skladi\u0161tenja otpada ili mobilnosti izuzetno su bitne, no smatram da se raspon mogu\u0107ih izbora mora prvenstveno definirati i osigurati na razini sustava, dr\u017eavno ili me\u0111unarodno.<\/p>\n Pored toga, ekolo\u0161ka tranzicija koja bi uspostavila uvjete za ekonomiju, a koja podr\u017eava rast od 1.5 stupnja zahtijeva novu i druga\u010diju infrastrukturu, a upravljanje s tom infrastrukturom bi u svakom slu\u010daju trebalo biti demokrati\u010dnije, bli\u017ee zaposlenicima, radnicima ili gra\u0111anima, i svakako manje centralizirano. Svakako, uz uspostavljanje novih standarda “dovoljnosti” pove\u0107anja energetske u\u010dinkovitosti, napu\u0161tanja karbonski intenzivnih aktivnosti i napu\u0161tanja ulaganja u fosilna goriva kao i uspostavu praksi koje odvajaju ekonomski rast od pritiska na prirodu i novih emisija. Na razini pojedinih sektora potrebna su specifi\u010dna rje\u0161enja i programi, ali i integracija tih principa horizontalno, kroz sve sektore, a nu\u017ena je i uspostava klimatskih standarda ispod kojih nije mogu\u0107e i\u0107i.<\/p>\n Ve\u0107ina nas, naime, shva\u0107a da ekosustavi umiru, da se razina mora podi\u017ee i da se ledenjaci tope, no nekako ne osje\u0107amo te promjene na svojoj ko\u017ei. \u0160to \u0107e se to\u010dno dogoditi u Hrvatskoj i na Balkanu? U stvarnom \u017eivotu, na ulici, i dalje veliki broj ljudi smatra da se klimatske promjene doga\u0111aju nekome drugome i negdje daleko. Negdje drugdje netko radi toga pati. No mali broj ljudi s njima suosje\u0107a. Me\u0111utim, i ovi krajevi vrlo brzo \u0107e i sve izra\u017eenije biti izlo\u017eeni u\u010destalijim ekstremnim uvjetima poput su\u0161a, poplava i po\u017eara i njihovim \u0161tetnim utjecajima; kroz slabije prinose, prisilne migracije ili sanaciju velikih \u0161teta od nepogoda koje \u0107e biti sanirane iz javnih prora\u010duna. To \u0107e dovesti do oslabljenja prora\u010duna dr\u017eava koje nisu pravovremeno zapo\u010dele sa prilagodbom, i koje su, poput Hrvatske, razmi\u0161ljale o ekstrakciji nafte u Jadranu ili izgradnji LNG terminala, ili i dalje vr\u0161e iskapanja. U takvim prora\u010dunima onda ne\u0107e biti dovoljno za obrazovanje ili zdravstvo. Drugim rije\u010dima, samo ekolo\u0161ki \u010dista i dru\u0161tveno pravedna energija u rukama ili pod kontrolom gra\u0111ana mo\u017ee dugoro\u010dno biti sigurna energija.<\/p>\n No, ne radi se samo o ekstremnim klimatskim uvjetima koji su jedna od manifestacija klimatskih promjena. Izlo\u017eenost poljoprivrede, ribarstva ili turizma klimatskim promjenama ve\u0107 sada je zapa\u017eena i ubudu\u0107e \u0107e samo ja\u010dati te poja\u010davati ranjivost razli\u010ditih dru\u0161tvenih skupina. Hrvatska ipak i dalje pripada skupini zemalja isto\u010dne Europe koje zakazuju u ekolo\u0161koj tranziciji i ima i dalje jedan od karbonski najintenzivnijih BDP-a te istovremeno nedovoljno iskori\u0161ten potencijal obnovljivih izvora energije. U zemljama poluperiferije poput Hrvatske ili zemalja u regiji, uz pad cijene tehnologije obnovljivih izvora otvara se nevjerojatna mogu\u0107nost da prakti\u010dki samodostatno \u017eive od mje\u0161avine obnovljivih izvora, \u010dak i da izvoze tu \u010distu energiju. Opet, nije slu\u010dajno da se to ne doga\u0111a i da smo za takav razvoj doga\u0111aja zakinuti. Imamo nevjerojatnu priliku da prednosti jo\u0161 uvijek relativno niskih emisija zaustavimo tu gdje jesu i ne planiramo rast u idu\u0107im desetlje\u0107ima.<\/p>\n Izostanak rasta s druge strane ne mora zna\u010diti i gubitak radnih mjesta, on mo\u017ee podrazumijevati preraspore\u0111ivanje postoje\u0107eg na na\u010din da bude ravnopravniji za ljude i povoljniji za prirodu. No u svakom slu\u010daju nu\u017eno je smanjenje neodr\u017eive potro\u0161nje. S dostupnom obnovljivom energijom i daleko ve\u0107om efikasno\u0161\u0107u (ali i manjom potro\u0161njom), Hrvatska ima priliku napraviti zaokret i ste\u0107i veliku prednost u “odvezivanju” svoje budu\u0107nosti od fiksacije na rast i ovisnost o fosilnim gorivima. Jasno je me\u0111utim da smo okru\u017eeni razli\u010ditim akterima koji nas na globalnoj razini u tome \u017eele sprije\u010diti radi ekspanzije tr\u017ei\u0161ta i produ\u017eenja ovisnosti. S njima se me\u0111utim treba politi\u010dki obra\u010dunavati. A u tome dosada\u0161nje vlade nisu bile previ\u0161e uspje\u0161ne, \u0161tovi\u0161e, bile su tek izvr\u0161ioci onoga \u0161to se od njih tra\u017eilo. Utoliko je zaokret u klimatskoj politici u svojoj potenciji izuzetno emancipatorski projekt jer pove\u0107ava na\u0161u neovisnost. Socijalan \u2013 jer otvara vrati pravednoj redistribuciji i ostavlja vi\u0161e vremena za humanizaciju \u017eivota. Ali i dalje internacionalan jer nas povezuje sa sli\u010dnim pokretima ili gradovima na svijetu. Ono \u0161to nas tu sve zajedno mora okupiti je jedna uporna neposlu\u0161nost prema onima koji nas vode u klimatski kolaps.<\/p>\n Prilagodba klimatskim promjenama podrazumijeva i politi\u010dke i ekonomske adaptacije: kako vi vidite taj put? Koliko \u0107e nas to ko\u0161tati? <\/strong><\/p>\n Prilagodba za po\u010detak kre\u0107e od prepoznavanja razmjera ovog problema i njegove povezanosti s uvjetima proizvodnje i odr\u017eavanja \u017eivota. Osim u uskom i elitnom krugu stru\u010dnjaka i dr\u017eavne uprave, taj se problem ne prepoznaje, a kada se i prepoznaje na njega se gleda primarno kao prijetnju. Tako\u0111er, sama prilagodba ne mo\u017ee se dogoditi preko no\u0107i, ona zahtijeva ulaganja u javnu infrastrukturu koja ne bi bilo toliko ranjiva na klimatske promjene te poma\u017ee onima koji \u0107e biti njoj najvi\u0161e izlo\u017eeni poput seljaka, ribara ili turisti\u010dkih radnika. Turizam je u tom kontekstu mo\u017eda najbolji primjer za povezivanje nekih proturje\u010dja. Poznato nam je da turizam puni oko petinu na\u0161eg prora\u010duna, no malo tko \u2013 upravo zato \u0161to se radi o ”zlatnoj koki” \u2013 propituje posljedice takvog turizma na na\u0161u prirodu i stanovni\u0161tvo, no posebno na klimatske promjene. Potro\u0161nja energije u ljetnoj sezoni, potro\u0161nja vode, proizvodnja otpada, nevjerojatne koli\u010dine emisija iz cestovnog i avionskog prometa, sve to doprinosi izuzetno visokom karbonskom otisku na\u0161ih turisti\u010dkih aktivnosti. S druge strane, zbog promjena vremenskih uvjeta i mijenjanja \u017eivotnih uvjeta, ostaje pitanje u kojoj mjeri \u0107e ovakav turizam i dalje biti mogu\u0107 i kada \u0107emo podvu\u0107i crtu i re\u0107i: sada je dosta.<\/p>\n Naravno, cijena prave prilagodbe ukupnog sustava na jo\u0161 uvijek neslu\u0107ene posljedice klimatskih promjena sigurno se mjeri u milijardama kuna. No, cijena koju pla\u0107amo odgodom prilagodbe bit \u0107e vi\u0161estruko ve\u0107a jer \u0107e nas ka\u0161njenje u tome ko\u0161tati u tom slu\u010daju i \u017eivota i poslova, a nadolaze\u0107e generacije sasvim sigurno \u0107e u tom slu\u010daju morati nastaviti sa napu\u0161tanjem ovih krajeva bez perspektive. Od dr\u017eave se o\u010dekuje da prepozna najve\u0107e gubitnike klimatskih promjena i ve\u0107 sada po\u010dne raditi na tome da im se pomogne.<\/p>\n Je li ovako organizirano demokratsko dru\u0161tvo dovoljno dobro za rje\u0161avanje klimatskih problema? Mislite li da nam je potreban druga\u010diji oblik demokracije?<\/strong><\/p>\n Dobar dio klimatskih pregovora i njihovih posljedica uvijek je imao karakter da se odozgo name\u0107u pravila i direktive. U stvarnosti su nadja\u010dali oni mo\u0107niji i izbrisali svoju odgovornost. S druge strane, budu\u0107nost koja nas \u010deka bit \u0107e o\u010dito puna nametnutih odricanja i redukcija, no pitanje je u kolikoj \u0107e mjeri one biti provo\u0111ene autoritarno i u ho\u0107e li ograni\u010davati razne slobode i osobne izbore koji se danas uzimaju zdravo za gotovo. No danas jo\u0161 uvijek imamo mogu\u0107nost da se prilagodba izvede demokratski, da kao dru\u0161tvo koje je shvatilo granice rasta i granice planeta na kojem \u017eivimo, svjesno napravimo zaokret i u tom smislu ”odrastemo”. Da \u017eivot i rad zami\u0161ljamo unutar planetarnih ograni\u010denja. U tom smislu mi smo skloni zagovarati demokratski odrast u kojem \u0107emo tro\u0161iti manje prirodnih resursa, mo\u017eda i manje raditi, ali kvalitetnije i zdravije provoditi vrijeme. Dakle, uspostavljanje \u017eivota u novim uvjetima, a ne odricanje. Potrebno je me\u0111utim cijelo vrijeme imati na umu tko predstavlja ve\u0107inu u na\u0161im dru\u0161tvima, koliko su oni svjesni ograni\u010denja, koliko se mogu oduprijeti zovu potro\u0161a\u010dkih sirena ako spajaju\u0107i kraj s krajem love popuste u trgova\u010dkim lancima kako bi se uop\u0107e odr\u017eali na \u017eivotu. Javna podr\u0161ka prilagodbi je neophodna, no nju tek treba zadobiti.<\/p>\n Kako bi izgledala idealna politi\u010dka platforma na razini parlamentarne politike za u\u010dinkovitu borbu protiv klimatskih promjena?<\/strong><\/p>\n Pitanje je naravno o \u010dijem parlamentu govorimo. U nizu europskih zemalja, postoje ve\u0107 sada parlamentarne skupine koje aktivno i uspje\u0161no vode borbu za za\u0161titom klime. Hrvatska se tu ne pojavljuje. U na\u0161em parlamentu trenutno ne vidim niti jednog zastupnika ili zastupnicu da sustavno i stalno govori o posljedicama klimatskih promjena. Plasti\u010dno govore\u0107i, takva bi se platforma za po\u010detak trebala odmah po\u010deti baviti smanjivanjem broja gubitnika u klimatskim promjenama i oblikovanjem pomo\u0107i da se oni lak\u0161e s njima nose. Pored toga, takva platforma, za razliku od svih ostalih, ne bi trebala vi\u0161e obe\u0107avati rast. No mogu\u0107e je istovremeno govoriti o boljem i kvalitetnijem \u017eivotu. U sebi bi ona morala okupiti aktere iz podru\u010dja industrije, ekonomije i ekolo\u0161kih pokreta. Pitanje me\u0111utim ostaje, kad se takve snage i pojave, bitno je da se ne iscrpe dok do\u0111u do institucionalne politike koja im mo\u017eda omogu\u0107ava ve\u0107i raspon utjecaja.<\/p>\n U koji oblik alternativnih izvora energije najvi\u0161e vjerujete? Kako organiziran? I koliko su Hrvatska i Balkan daleko od takvog ne\u010deg?<\/strong><\/p>\n Za po\u010detak, Hrvatska hipotetski ima nevjerojatnu priliku \u2013 da u jednom generacijskom ciklusu iz perspektive ekolo\u0161kog otiska postane europski Butan, Kostarika ili Kuba i da prednosti slabijeg pritiska na okoli\u0161 iskoristi za napu\u0161tanje orijentacije na rast. Za takav ishod i smjer treba osigurati me\u0111utim i javnu i politi\u010dku podr\u0161ku. Napu\u0161tanjem toksi\u010dnog i skupog energetskog miksa, Hrvatska se u velikoj mjeri, kao i ostatak regije mogu osloniti na odr\u017eivo i decentralizirano upravljanje obnovljivim izvorima energije. Za dobar \u017eivot na Balkanu, dovoljni su voda, sunce, vjetar i drvo. Ovo posljednje jo\u0161 uvijek se rijetko spominje, iako je opseg deforestacije u posljednjih \u010detvrt stolje\u0107a na Balkanu nepovratno negativno utjecao na na\u0161u otpornost na klimatske promjene.<\/p>\n Nitko me\u0111utim ne postavlja pitanje o tome jesu li na\u0161a javna poduze\u0107a poput HEP-a spremna na nadolaze\u0107e stanje. Na koji \u0107e na\u010din HEP osiguravati postoje\u0107u cijenu elektri\u010dne energije ako ne ula\u017ee dovoljno u obnovljive izvore, a istovremeno se oslanja na izda\u0161ne hidrolo\u0161ke godine koje trenutno donose visoku dobit. Postoji li npr. u HEP-u plan prilagodbe na nove uvjete koji \u0107e do\u0107i sa klimatskim promjenama? S druge strane, pojava energetskih zadruga svakako je ne\u0161to \u0161to je mogu\u0107e pozdraviti kao novi oblik gra\u0111anskog organiziranja oko proizvodnje energije. Me\u0111utim, i tu postoje opasnosti da se takva pri\u010da primarno ograni\u010di na pojavu novih ”igra\u010da” na tr\u017ei\u0161tu, a ne formulira kao napredak u oblicima upravljanja. No, za razliku od onog \u0161to nam govori establi\u0161ment, budu\u0107nost sigurne energije zasigurno je u otkap\u010danju od velikih pogona na fosilna goriva i orijentaciji na lokalnu organizaciju proizvodnje obnovljive energije u rukama gra\u0111ana, ve\u0107ina treba prihvatiti da se radi o njihovoj budu\u0107nosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Projekcije stanja civilizacije do kraja stolje\u0107a uklju\u010duju siroma\u0161niji svijet nepogodniji za \u017eivot od ovog kojeg trenutno poznajemo…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":25651,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[357],"theme":[457],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[47],"class_list":["post-25647","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-klimatske-promjene","theme-klima","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25647","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25647"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25647\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25693,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25647\/revisions\/25693"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25651"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25647"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25647"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25647"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25647"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25647"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25647"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25647"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n<\/strong><\/p>\n