Osim najistaknutijih kontradikcija o kojima smo na Biltenu ve\u0107 op\u0161irno pisali, poput one o diverzifikaciji energetskih izvora koja u praksi rezultira sve ve\u0107om ovisno\u0161\u0107u o ruskom plinu; ili one o ujedna\u010davanju i liberalizaciji energetskog tr\u017ei\u0161ta cijele EU, \u0161to pak samo \u0161to nije rezultiralo smr\u0107u socijalne cijene struje na istoku Europe; ili o sustavima subvencija obnovljivih izvora energije koje rezultiraju narodnim antagonizmom protiv “obnovljivaca” zbog rastu\u0107e cijene struje, idu\u0107a izrazito bitna kontradikcija ona je o ugljikovim bodovima (EU ETS shema).<\/p>\n
EU je pro\u0161loga mjeseca donijela novu shemu ugljikovih bodova<\/a> koja je ponovno, zbog lobisti\u010dke sile te\u0161kih industrija (predvo\u0111ene ovaj put ArcelorMittalom, Njema\u010dkom i Belgijom), rezultirala suprotnim od onoga \u0161to se \u017eeljelo posti\u0107i (smanjenje CO2 u atmosferi). Novom shemom ugljikovih bodova, umjesto da podigne subvencioniranu cijenu EU je odlu\u010dila, ne samo ponoviti subvencije, ve\u0107 ponuditi besplatne d\u017eeparce za visokope\u0107ne plinove.<\/p>\n Industrijski pogoni 30 europskih \u017eeljezara \u010diji je vlasnik u Europi u znatnoj mjeri ArcelorMittal uglavnom imaju filtere koji \u010dine potrebu spaljivanja vi\u0161ka plina koji se dobiva u industrijskom procesu izli\u0161nima. Takve filtere nema svega nekoliko \u017eeljezara u Europi me\u0111u kojima dakako i ona u Mittalova u BiH. No, usprkos filterima, neke \u017eeljezare, primjerice Francuske (ArcelorMittal<\/a>) ipak moraju povremeno spaljivati plin. Takav visokope\u0107ni plin nusproizvod je tehnolo\u0161kog procesa u, a nastaje mije\u0161anjem koksa, ugljena i \u017eeljezne rude. Kao takav on je vi\u0161estruko opasniji od samog spaljivanja ugljena jer proizvodi dvostruko vi\u0161e CO2 od obi\u010dnog spaljivanja ugljena. Pri takvom spaljivanju \u010destice \u017eeljeza i drugih spojeva hvataju se u atmosferi i prenose po okoli\u0161u, stoga su posljedice primjerice kvaliteta zraka grada Zenice i paralelno s tim pove\u0107anje povezanih oboljenja.<\/p>\n Politika koju je EU namjeravala provesti, bila je potpuni prestanak spaljivanja ovih plinova do 2021. Me\u0111utim, nakon intervencije industrije i njihovih lobista, stvar je, kao i obi\u010dno s EU politika, zavr\u0161ila upravo obrnuto. Tako \u0107e \u017eeljezare sada mo\u0107i spaljivati visokope\u0107ni plin do 2026. i to besplatno.<\/p>\n Krene dobro…<\/strong><\/p>\n I pritom cijela stvar ne bi bila mo\u017eda toliko stra\u0161na da ne postoji jo\u0161 jedan detalj. A to je \u010dinjenica da postoji alternativa za ovaj plin, njega se naime mo\u017ee industrijski reciklirati provode\u0107i ga putem termoelektri\u010dnih \u010dlanaka pri \u010demu mo\u017ee stvarati istosmjernu struju. Iz toga proizlazi da EU umjesto da zaista nametne \u017eeljezarijama obavezu recikliranja visokope\u0107nog plina, ona propu\u0161ta to u\u010diniti te ne samo da ovoj industriji ne napla\u0107uje punu cijenu emisije CO2 u atmosferu, ve\u0107 jednoj od naj\u0161tetnijih tehnologija u Europi nudi obilne subvencije da nastavi zaga\u0111ivati okoli\u0161. Monetizirano li koli\u010dinu elektri\u010dne energije izgubljene nerecikliranjem visokope\u0107nog plina, dobijemo iznos od 120 milijuna eura godi\u0161nje, \u0161to je struja teoretski dobivena iz visokope\u0107nog plina, a koju bi u godinu dana potro\u0161ilo milijun ljudi. Govorimo stoga o daru EU zaga\u0111iva\u010dima u iznosu od 120 milijuna eura godi\u0161nje koji \u0107e zavr\u0161iti u d\u017eepovima vlasnika \u017eeljezara umjesto u dr\u017eavnim prora\u010dunima.<\/p>\n Ekolozi su dakako \u2013 zgro\u017eeni. Ne\u0161to \u0161to se smatralo tehni\u010dkim pitanjem, nakon mobilizacije Njema\u010dke i Belgije ponovno je postalo politi\u010dkim pitanjem, pi\u0161e Euractiv<\/a>. O svemu je na kraju odlu\u010dio izravno kabinet predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera.<\/p>\n Dok diljem svijeta glasovi o realnoj socijalnoj cijeni ekolo\u0161kog zaga\u0111enja postaju sve dominantniji, pa tako \u010dak i Forbes<\/a>, Wall Street Journal<\/a> ili Financial Times<\/a> raspravljaju o stvarnim cijenama emisije stakleni\u010dkih plinova iz perspektive socijalne cijene sanacije ekolo\u0161kih katastrofa, Europska unija usprkos svojoj razvikanoj podr\u0161ci Pari\u0161kom sporazumu i dalje donosi politike koje u djelo provode mjere suprotne onome na \u0161to se EU obvezala Pari\u0161kim ugovorom. Tako je tek protekle godine donijela reformu naplate ugljikovih bodova odnosno “d\u017eeparaca” \u010dime je podigla njihovu cijenu sa sramotnih 7 eura na trenutno rastu\u0107ih 18 eura (cijena tone emisije CO2 u EU raste ve\u0107 peti dan za redom pa je sa 16 eura narasla danas na 18,56). Me\u0111utim, globalne financijske institucije, pa \u010dak i Obamina administracija, napominju kako je realna socijalna cijena CO2 emisija od 27 do 37 (neki su izra\u010dunali cijenu i vi\u0161u od 40) dolara po toni. Realna socijalnog cijena CO2 varira iz godine u godinu, no u kona\u010dnici primjenom realne cijene emisija CO2 mo\u017ee se ostvariti vi\u0161estruka dobit: osiguravaju se potrebna sredstva za sanaciju \u0161teta uzrokovanih klimatskim promjenama bez uvo\u0111enja dodatnih poreza (predlo\u017eena alternativa) i izravno se smanjuje koli\u010dina emisija u atmosferu.<\/p>\n Za sve osim za ArcelorMittal, njema\u010dku i belgijsku industriju, uvo\u0111enje realne cijene po toni emisije CO2 je “win-win” situacija, a s obzirom na Junckerovu odluku jasno je, jo\u0161 jednom, gdje to\u010dno le\u017ee prioriteti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Osim najistaknutijih kontradikcija o kojima smo na Biltenu ve\u0107 op\u0161irno pisali, poput one o diverzifikaciji energetskih izvora koja u praksi rezultira sve ve\u0107om ovisno\u0161\u0107u o ruskom plinu; ili one o ujedna\u010davanju i liberalizaciji energetskog tr\u017ei\u0161ta cijele EU, \u0161to pak samo \u0161to nije rezultiralo smr\u0107u socijalne cijene struje na istoku Europe; ili o sustavima subvencija obnovljivih […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":25607,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[128,243,182],"theme":[457,456],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[289],"class_list":["post-25606","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-energetika","tag-eu","tag-okolis","theme-klima","theme-politika","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25606","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25606"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25606\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25611,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25606\/revisions\/25611"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25607"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25606"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25606"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25606"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25606"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25606"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25606"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25606"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}