{"id":25556,"date":"2018-11-07T07:00:28","date_gmt":"2018-11-07T06:00:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25556"},"modified":"2021-02-25T10:51:05","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:05","slug":"istjerivanje-provokacije-libertarijanski-lov-na-umjetnike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25556","title":{"rendered":"Istjerivanje provokacije: “libertarijanski” lov na umjetnike"},"content":{"rendered":"

U zemlji u kojoj se \u0161anse za normalan \u017eivot neprestano smanjuju, a bolji \u017eivot sve \u010de\u0161\u0107e tra\u017ei u inozemstvu, agresija u javnom prostoru se uglavnom usmjerava prema slabijima. U kaosu koji proizvodi sustav, njegove \u017ertve postaju de\u017eurni krivci.<\/strong><\/p>\n

Nedavno se na dru\u0161tvenim mre\u017eama nakratko za\u017earila polemika oko jo\u0161 jednog u nizu odlazaka iz Hrvatske u Zapadnu Europu, u taj na\u0161 novovjeki Kanaan. S jedne je strane Sini\u0161a Labrovi\u0107, performer i umjetnik koji je, ne mogav\u0161i do posla ovdje, nakanio sre\u0107u oku\u0161ati u Berlinu, a s druge je strane njegov oponent Oleg Ma\u0161truko, svojedobna zvijezda informati\u010dkog novinarstva devedesetih, a danas standardni \u010dlan desnog komentarijata portala Index.hr. Za ovu pri\u010du nije neva\u017eno primijetiti da ovaj potonji svoj tip racionalizacije socijalne nejednakosti ba\u0161tini iz predrasuda karakteristi\u010dnih za povla\u0161tenu klasu kojoj iz puke patrimonijalnosti pripada, a prema kojima su si, izme\u0111u ostalog, nezaposleni manje-vi\u0161e sami krivi za svoju situaciju.<\/p>\n

Elem, Labrovi\u0107 je na put u Berlin bio prisiljen krenuti iz egzistencijalnih razloga jer jednostavno nikako nije mogao do posla ili, njegovim rije\u010dima, “kad sam 2000. napravio performans zavijanja rana na miniranom spomeniku partizanima u Sinju, jasno mi je iz Crkve poru\u010deno da ne\u0107u nikad dobiti posao u \u0161koli. Obe\u0107anje je ispunjeno…” U svrhu investigativnog novinarstva stalkali<\/i> smo pojedine profile i otkrili da se na umjetnikovu odluku da oku\u0161a sre\u0107u u Berlinu informati\u010dki novinar filistarski podsmjehnuo i sljede\u0107im ga rije\u010dima na dru\u0161tvenoj mre\u017ei otpravio na vija\u017e: “Ova simpati\u010dna danguba koja se bavi ‘performansima’ zasitio se Hrvatske i seli u… Berlin!” (…) “a da je birao grad s ve\u0107om koncentracijom performans-zgubidana kakav je i on sam, ne bi bolje odabrao od Berlina…”; “Tek u Berlinu \u0107e vidjeti \u0161to je konkurencija ovakvih danguba. Tamo ima vi\u0161e ‘performera’ koji ne\u0161to \u010dmrlje na rubu umjetni\u010dke scene nego kod nas \u010dlanova HDZ-a. I ve\u0107ina takvih \u017eive kao \u0161takori po nekim squatovima dok \u010dekaju da svijet shvati njihovu genijalnost.”<\/p>\n

Repertoar uvreda na ra\u010dun na\u0161eg proletera, ovaj put umjetni\u010dkog, zapravo je uobi\u010dajen: zgubidan, danguba, \u010dmrljator, \u0161takor (ovo je mo\u017eda malo pregrubo, ali komentator se raspojasao), ukratko \u2013 prava karikatura neradnika. U Berlinu mu predvi\u0111a pakao tipa “dog eat dog”, kao da mu je u Hrvatskoj ina\u010de bilo bitno druk\u010dije, kao da ovdje sve pr\u0161ti od solidarnosti, kao da je, zapravo, prosperirao od nevi\u0111enih beneficija i kao da se gu\u0161io u privilegijama. Jer da je tako bilo, a ne da se potucao od nemila do nedraga i da je jedva sastavljao kraj s krajem, za\u0161to bi onda uop\u0107e odlazio?! Uostalom, i sam je Labrovi\u0107 kazao da je odavno odustao od tra\u017eenja gradskih i dr\u017eavnih kulturnih potpora za svoje umjetni\u010dke akcije, pa bi u tom smislu libertarijanski branitelji bud\u017eeta zapravo trebali biti zadovoljni jer ovaj ne si\u0161e na\u0161u lovu. Ali nervoznih komentara ipak ima i dalje, valjda prevencije radi.<\/p>\n

Influenseri umjesto provokatora<\/strong><\/p>\n

Ovakav dismisivan stav jednog informati\u010dkog influencera<\/em> zapravo i nije toliko neobi\u010dan, posebno ne za mre\u017eu medija kojoj pripada. Me\u0111utim, ono \u0161to je donekle novo u svemu ovome jest meta. Dosad su na ciljniku te libertarijanske kri\u017earske vojne obi\u010dno bili uhljebi i paraziti svih fela: radnici, sindikalisti, politi\u010dari, javni sektor generalno, no u umjetnike se dosad uglavnom nije diralo. \u0160ovensko krilo istog tog ideolo\u0161kog kluba u katalog svojih arhineprijatelja zna dodati jo\u0161 pokoju kategoriju pa se, shodno politi\u010dkoj prilici, histerizira ili oko raznoraznih manjina ili oko emigranata. Nije neva\u017eno ni to \u0161to je na meti posebna vrsta umjetnika, performer, koji je u informati\u010darevom postu ne slu\u010dajno stavljen pod navodnike, \u0161to \u0107e re\u0107i da je navodni umjetnik. Naime, pozicija performansa, pa i konceptualne umjetnosti generalno, obi\u010dnom svijetu ionako izgleda krajnje suspektno.<\/p>\n

Budu\u0107i da je rije\u010d o vrsti umjetnosti koja je \u010desto usmjerena ili svodiva na tezu ili ideju, a koja je opet vrlo \u010desto politi\u010dkog karaktera, ne bi bilo prvi put da problem proizlazi iz politi\u010dkog ili ideolo\u0161kog neslaganja kriti\u010dara, publike i umjetnika. Mnoge \u017eivcira nagla\u0161ena anga\u017eiranost i kriti\u010dki stav u tom umjetni\u010dkom podru\u010dju, mnogi dr\u017ee da tu umjetnosti uop\u0107e nema ili ako je ima, da ne radi ni\u0161ta drugo osim \u0161to servisira ideju (politi\u010dku ili ideolo\u0161ku), a izostaje ono po \u010demu navodno umjetnost jest umjetnost, odnosno nedostaje ono \u0161to se obi\u010dno naziva auratska dimenzija umjetnosti. Tako\u0111er, neko ustaljeno mi\u0161ljenje o umjetnosti je da je ona idealizirana realnost, a konceptualna umjetnost jedva da zadovoljava taj nalog, ona \u010dak i nije umjetnost \u2013 kao da \u010dujemo na\u0161eg kriti\u010dara \u2013 ona je vi\u0161e \u0161tos. Tamo gdje drugi vide umjetni\u010dki akt, ignorant vidi tek bezvrijedni i brzopotezni vic ili rije\u010dima samog Ma\u0161truka: “Te njegove performans fore zabavne su kao vic na pola sata, ali kad tjedan dana dr\u017ei \u0161tand to je klasi\u010dni primjer ‘overplaying the joke’.”<\/p>\n

U toj svojevrsnoj zabrani skandaliziranja u umjetnosti i njezina svo\u0111enja na pristojnost govorio je i sam Labrovi\u0107 u jednom svom javnom istupu prije preseljenja: “Postoji jasna agenda, o kojoj je govorila i jedna visokopozicionirana \u017eena na Dramskoj akademiji u Osijeku povezana s tim krugovima. Ona je javno rekla da postoji strategija prema kojoj se ne dozvoljava skandalizacija, provokacije u javnom prostoru…” I doista, kad odu umjetni\u010dki provokatori i skandalizatori, onda nam ne preostaje ni\u0161ta drugo nego da se u javnom prostoru veselimo uz \u010ditavu jednu idili\u010dnu, nekonfliktnu, neprovokativnu, a zapravo imbecilnu i banalnu kulturu influencera<\/i>, followera<\/i>, sabskrajbera<\/i>, lajkera<\/i> i dislajkera<\/i>, vlogera<\/i> i blogera<\/i>. Koji su ve\u0107inom, tko \u0107e ga znati za\u0161to, beznadne politi\u010dke konzerve.<\/p>\n

Eliminacijski refleks<\/strong><\/p>\n

Sad, mogu\u0107e je da je Ma\u0161truko pisanjem ovakvog posta htio ukazati na pozerstvo koje zna stanovati u umjetni\u010dkim krugovima, na umjetni\u010darenje i umjetni\u010dke afektacije raznih vrsta. Me\u0111utim, odabrao je krivu adresu jer Labrovi\u0107 nije od onih koji umjetni\u010dki postupak zamagljuju i ma\u017eu. Dru\u0161tvene su mre\u017ee u vezi s cijelim tim konfliktom odmah reagirale svojevrsnom klasifikacijom fanova na ikonopoklonike i ikonoklaste. Ovi potonji nastavljaju dugu tradiciju zazora prema umjetnicima i umjetni\u010dkom izra\u017eavanju op\u0107enito. Neki su tako u dugim prepiskama umjetniku prigovarali za\u0161to se uop\u0107e ogla\u0161avao oko svog odlaska, \u0161to jednostavno nije odmaglio u ti\u0161ini, za\u0161to se uop\u0107e isticao, posebno u trenutku kad se i na tisu\u0107e bezimenih Slavonaca \u0161utke iseljava, drugima je pak smetalo umjetnikovo psovanje, tre\u0107ima njegova arogancija i sl.<\/p>\n

Ono \u0161to ovdje zabrinjava vi\u0161e od samog brzopletog i blentavog posta u kojem mo\u017eda nije ni bilo puno zle namjere (uostalom, sam autor posta na svoj doktrinaran na\u010din \u2013 dogmom njegovog plemena ravnaju bogovi konkurencije i tr\u017ei\u0161ta \u2013 umjetniku \u017eeli sre\u0107u u jo\u0161 ve\u0107oj konkurenciji i na jo\u0161 pravijem tr\u017ei\u0161tu, onom berlinskom, svjetskom i, kao da ka\u017ee, kad se tamo doka\u017ee, tek \u0107e tad biti socijalno prihvatljiv, a ovaj \u0107e onda pojesti napisano, kako je i obe\u0107ao), jest prisutnost jednog, rekli bismo, eliminacijskog refleksa koji govori o \u0161irem fenomenu barbarizacije dru\u0161tva. Naime, u kontekstu dr\u017eave koja je unazad tridesetak godina sistematski likvidirala \u010ditave dijelove vlastite kulturne ba\u0161tine i unutar koje je, samo da navedemo jedno podru\u010dje, velik dio doma\u0107e krupne plastike pro\u0161ao svojevrsni purgatorij, a o ostalome da i ne pri\u010damo, takav pe\u017eorativan stav prema umjetnosti, njezino devalviranje i iskazivanje prezira prema njoj ve\u0107 su sami po sebi problemati\u010dni.<\/p>\n

Ina\u010de, Ma\u0161trukov preziran odnos prema umjetnosti vidi se i iz toga \u0161to u svom kratkom internetskom dopisu ne uspijeva to\u010dno reproducirati ni trajanje jedne od posljednjih Labrovi\u0107evih intervencija. Naime, njegova ljeto\u0161nja akcija prikupljanja potpisa za inicijativu pod nazivom “Za\u0161titimo sve\u0107enike od optu\u017ebi za pedofiliju” trajala je ukupno \u010detiri sata, dok je u Ma\u0161trukovoj neobavije\u0161tenosti ona nabujala na \u010dak tjedan dana. U dana\u0161njem je kontekstu posebno zabrinjavaju\u0107e da je prema toj logici broj suvi\u0161nih ljudi i otpisanih \u010ditavih segmenata dru\u0161tva sve ve\u0107i: pravila tog novog socijaldarvinizma odnedavno se odnose i na nesretne umjetnike koje se, eto, makar i lo\u0161om \u0161alom, diskvalificira da su ni\u0161koristi i kao takvi inferiorni.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nedavno se na dru\u0161tvenim mre\u017eama nakratko za\u017earila polemika oko jo\u0161 jednog u nizu odlazaka iz Hrvatske u Zapadnu Europu, u taj na\u0161 novovjeki Kanaan. S jedne je strane Sini\u0161a Labrovi\u0107, performer i umjetnik koji je, ne mogav\u0161i do posla ovdje, nakanio sre\u0107u oku\u0161ati u Berlinu…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":25558,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-25556","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25556","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25556"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25556\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25560,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25556\/revisions\/25560"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25558"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25556"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25556"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25556"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25556"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25556"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25556"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25556"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}