{"id":25491,"date":"2018-10-30T07:00:28","date_gmt":"2018-10-30T06:00:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25491"},"modified":"2021-02-25T10:51:08","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:08","slug":"25491","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25491","title":{"rendered":"Politi\u010dke “bitke” za Vukovar"},"content":{"rendered":"

Najve\u0107i grad na hrvatskoj strani Dunava jedan je od simbola posljednjeg rata. Tom statusu nisu doprinijela samo golema stradanja civilnog stanovni\u0161tva, ve\u0107 i kontinuirani poku\u0161aji da se ona politi\u010dki instrumentaliziraju. Dvadeset godina nakon “mirne reintegracije”, stvari u tom smislu samo eskaliraju.<\/strong><\/p>\n

Vukovar bi u posljednja dva desetlje\u0107a, sve do ove jeseni, popri\u0161tem politi\u010dke (zlo)upotrebe postajao obi\u010dno jednom godi\u0161nje, i to 18. studenoga kad bi se, uz komemoriranje \u017ertava posljednjeg rata, sje\u0107anje na te tragi\u010dne doga\u0111aje nerijetko koristilo kao prilika da se izme\u0111u trenuta\u010dnih politi\u010dkih antagonista na posve neherojski na\u010din izmijene prizemni politi\u010dki udarci, \u010desto i ispod pojasa, ali i da se nagovijeste neka nova mogu\u0107a politi\u010dka savezni\u0161tva. Od ove godine tom se visoko ispolitiziranom datumu pridru\u017euje jo\u0161 jedan, onaj s po\u010detka listopada, koji u sebi tako\u0111er nosi nemali potencijal za nova politi\u010dka namigivanja. Naime, 13. listopada odr\u017eano je prvo okupljanje u povodu toga \u0161to, kako je kazao aktualni HDZ-ov gradona\u010delnik Vukovara Ivan Penava, ujedno organizator prosvjeda, “u 27 godina nije rije\u0161en problem ratnih zlo\u010dina. Ako se netko na\u0111e pogo\u0111en, neka, no taj je pogodak puno manje bolan od pogodaka koje trpe obitelji \u017ertava”.<\/p>\n

Tako\u0111er je najavljeno da \u0107e skup odr\u017eati i dogodine, ako se dogodi da institucije dotad ne obave svoj posao, a va\u017eno je napomenuti da \u0107e tada u jeku biti predsjedni\u010dka kampanja. Penavine demonstracije protiv grijeha propusta, samo da podsjetimo, okupile su tog dana prakti\u010dki svu desnu opoziciju vladaju\u0107em, “europeiziranom” HDZ-u i njegovim koalicijskim partnerima. Tako su se u Vukovaru zatekli Stevo Culej, jedini HDZ-ov zastupnik koji se okura\u017eio do\u0107i, zatim donedavni prvi li\u010dki hadezeovac Darko Milinovi\u0107, pa nerazdvojni politi\u010dki par Zlatko Hasanbegovi\u0107 i Bruna Esih, liderica desne civilne scene \u017deljka Marki\u0107, hrastovac Hrvoje Zekanovi\u0107, \u0161atora\u0161 \u0110uro Glogo\u0161ki, mostovci Miro Bulj i Ines Strenja Lini\u0107, umirovljeni generali Ljubo \u0106esi\u0107 Rojs i \u017deljko Sa\u010di\u0107 itd. No prije nego \u0161to ka\u017eemo koju vi\u0161e o tome koje i kakve nam poruke \u0161alje aktualni politi\u010dki Vukovar, podsjetimo nakratko kako izgleda onaj tragi\u010dki.<\/p>\n

Konvencionalno manihejstvo, koje u vezi Vukovara ne popu\u0161ta sada ve\u0107 gotovo tri desetlje\u0107a, dosad je taj grad odre\u0111ivalo isklju\u010divo kao mjesto pijeteta, mjesto kojim dominira herojska epopeja iz 1991., dok s druge strane stalno djeluje “peta kolona”. Sliku dopunjuju martiri koji su pali i \u010dija se imena prakti\u010dki svake godine dopisuju na zidove te hrvatske Masade, kako ga se \u010desto pjesni\u010dki naziva, a generalno govore\u0107i, vukovarska epizoda uglavnom slu\u017ei kao temelj na kojemu se gradi novi nacionalni identitet. Da bi se te nove vrijednosti uspje\u0161no internalizirale, posebno me\u0111u mla\u0111im generacijama, tokom cijele godine u njemu se odvija svojevrsni sat povijesti na kojemu je sudjelovanje osnovno\u0161kolskih i srednjo\u0161kolskih \u0111aka mandatnog karaktera. Istovremeno, nema volje ni poku\u0161aja, ili ih je vrlo malo, da se oko Vukovara stvori neki novi, druk\u010diji, da ne ka\u017eemo kriti\u010dki kontranarativ koji bi se suprotstavio ideolo\u0161kom apsolutizmu, domoljubnoj pedagogiji, militarizmu (Vukovar shva\u0107en kao fortifikacijska utvrda s novom kasarnom, \u010dije je nedavno otvaranje bilo popra\u0107eno egzaltiranim govorima predsjednice i ministra obrane) i poticanju nesno\u0161ljivosti prema “hereditarnom neprijatelju” \u2013 Srbima.<\/p>\n

Grad-karaula<\/strong><\/p>\n

Kad smo ve\u0107 spomenuli patriotsku pedagogiju, recimo da je poku\u0161aj norve\u0161ke vlade \u2013 za koji ovih dana u novinama \u010ditamo da je prakti\u010dki propao \u2013 da financira alternativni pedago\u0161ki program, odnosno zajedni\u010dku \u0161kolu za Hrvate i Srbe, bio jedan od rijetkih primjera kakve-takve kontranaracije. U vezi militarizacije, koja bi svoj raison d’\u00eatre<\/em> na\u0161la upravo na isto\u010dnim hrvatskim granicama, ve\u0107 spomenuti Culej u trampovskom je stilu poru\u010dio kako bi Zakon o nabavi i posjedovanju oru\u017eja gra\u0111ana posebice podr\u017eao onda kad bi olak\u0161ao da “svaki psihi\u010dki i fizi\u010dki zdrav Hrvat, koji se nalazi u pograni\u010dnim dijelovima s biv\u0161om neprijateljskom Srbijom, ima oru\u017eje pod kontrolom i pri ruci, jer tko zna \u0161to donosi no\u0107 i budu\u0107nost”. Staja\u0107a vojska i rekasarnizacija grada hu\u0161ka\u010dkom politi\u010dkom diskursu jam\u010de stalnu logistiku, a Culejev prijedlog o naoru\u017eavanju “psihofizi\u010dki zdravih Hrvata” samo daje jedan \u017eivopisni garnirung cijeloj stvari.<\/p>\n

Sveza izme\u0111u tragi\u010dkog i politi\u010dkog Vukovara jednostavna je i puno puta obja\u0161njena. Ona je dakle u tome \u0161to politika, uglavnom HDZ-ova, na posve pragmati\u010dan na\u010din parazitira na tragediji, \u0161to je \u010ditavo stanovni\u0161tvo na neki na\u010din talac te vulgarne pragme koja od dovr\u0161etka mirne reintegracije u sije\u010dnju 1998. do danas vlada bez prave alternative i \u0161to se sada, kako izgleda, odnosi izme\u0111u centra zemlje i njezine periferije definitivno cementiraju, s time da je Vukovaru namijenjena uloga karaule i funkcija \u0107e mu biti kalibrirana isklju\u010divo prema potrebama nacionalne sigurnosti. U tom smislu, svi oni \u010dimbenici koji Vukovar uzimaju za start svojih novih politi\u010dkih manevara s velikom sigurno\u0161\u0107u mogu ra\u010dunati na uspjeh svoje akcije, posebno ako se u obzir uzme njegov vrlo visok, da ga tako nazovemo, ucjenjiva\u010dki potencijal, jer na doma\u0107oj politi\u010dkoj sceni nema prakti\u010dki nikoga tko bi se usudio prigovoriti vukovarskim politi\u010dkim mobilizacijama.<\/p>\n

Recimo, na Penavin su se poziv lideri HDZ-a i drugih stranaka ovog listopada jo\u0161 mo\u017eda i mogli oglu\u0161iti, ali sljede\u0107eg \u0107e im to biti puno te\u017ee, ako ne i nemogu\u0107e. Anti\u0107irili\u010dna kampanja otprije pet godina, koja je tako\u0111er krenula iz Vukovara, ne samo da je uspjela jer je dovela do promjene gradskog statuta i zapravo onemogu\u0107ila upotrebu drugog pisma, nego je bila i svojevrsna uvertira za sve kasnije akcije desne civilne scene i veterana, ali je i nagovijestila dolazak Tomislava Karamarka i njegovih na vlast. A kad je socijaldemokratskoj vlasti 2013. pokazana figa promptno formiranom drugom kolonom, onom tzv. vukovarske Hrvatske, u kojoj nije bilo mjesta ni za tada\u0161njeg predsjednika Ivu Josipovi\u0107a ni za SDP-ovog premijera Zorana Milanovi\u0107a, zapravo im je poru\u010deno da na drugi mandat ne ra\u010dunaju. Tako je i bilo, drugi mandat vidjeli nisu.<\/p>\n

Ljuljanje HDZ-a<\/strong><\/p>\n

E sad, pitanje je koji su zapravo stvarni politi\u010dki ciljevi i kolika je snaga ove najnovije inicijative, dakako, pod uvjetom da se slo\u017eimo da je Penavi & comp. do doma\u0107eg sudstva i njegovog rada stalo k’o do lanjskog snijega i da sva ta domoljubna pirotehnika nije ni\u0161ta drugo doli kamufla\u017ea za ne\u0161to drugo. Ima nekoliko stvari koje su bile indikativne na vukovarskom prosvjedu, a koje bi mogle upu\u0107ivati na prave motive i ciljeve te akcije. Najprije, pojavili su se vi\u0161e ili manje glasno iskazani zahtjevi za ukidanje abolicije. Rije\u010d je o Tu\u0111manovu ustupku me\u0111unarodnoj zajednici iz sredine devedesetih godina, a zauzvrat je isto\u010dnu Hrvatsku vratio bez novog rata i novih \u017ertava. Dana\u0161njoj desnici ne samo da je op\u0107i oprost Srbima neprihvatljiv, iako se on ne odnosi na po\u010dinitelje ratnih zlo\u010dina, nego ga, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, vide kao mogu\u0107u slabu to\u010dku HDZ-ove politike, kao ne\u0161to \u0161to bi se dalo iskoristiti i preko \u010dega bi se vlast mogla isprovocirati i zaljuljati.<\/p>\n

Stari je to desni\u010darski trop o potrebi purifikacije za kojom posegnu od prilike do prilike, na \u010demu se uvijek mo\u017ee dobro testirati potencijalna ranjivost aktualne politike i mo\u017eebitno od nje profitirati. Druga stvar koja se dala primijetiti u Vukovaru je najava da bi se sli\u010dni skupovi mogli seliti po ostatku zemlje, odnosno da bi se cijela Hrvatska, ve\u0107 prema potrebi, mogla “vukovarizirati”. Naime, neki su sudionici spominjali mogu\u0107i sli\u010dan skup u Glini, pa sve pomalo vu\u010de na svojevrsnu antibirokratsku revoluciju, s time da “baza” ovaj put birokrate vidi i u sredi\u0161njici HDZ-a na zagreba\u010dkom Trgu \u017ertava fa\u0161izma i u evropskoj sredi\u0161njici \u2013 u Bruxellesu. Tako su se u Vukovaru na jednom plakatu ispod premijerove slike ko\u010dili Mato\u0161evi stihovi o odnaro\u0111enom politi\u010daru: “U \u0161armantnoj pozi moderni poganac \u2013 Najmio ga stranac, da nam metne lanac.” Te antibriselske i “antibirokratske” sentimente doma\u0107a desnica uvelike dijeli sa sli\u010dnim tendencijama u Evropi, poput onih u Skandinaviji, srednjoj i isto\u010dnoj Evropi i sada Italiji, ba\u0161 kao i inzistiranje na suverenizmu, na podudarnosti dr\u017eave i nacije, na jedinstvu politike i kulture, na ksenofobnom i iracionalnom stavu prema manjincima svih vrsta i migrantima itd.<\/p>\n

Ipak, Hrvatska ima i nekoliko specifi\u010dnosti u odnosu na ostatak Evrope i preostale zemlje biv\u0161e Jugoslavije, pa i one koje su sudjelovale u ratovima devedesetih. Jedna od njih je brojnost veterana i njihovih udruga te njihovo obilato dr\u017eavno financiranje, uz istovremenu slabu uklju\u010denost u svijet rada, zbog \u010dega se veterani te\u0161ko mogu solidarizirati s ostatkom stanovni\u0161tva. Primjerice, za mirovine veterana godi\u0161nje se izdvaja 6,1 milijarda kuna i one su u prosjeku dvostruko ve\u0107e od mirovina zaslu\u017eenih radom, a s povlasticama iz novog, tzv. Medvedovog Zakona o braniteljima, izdvajanja za veteranske mirovine do 2025. godine dosegnut \u0107e 8,3 milijarde kuna. I Evropska se komisija raspisala o tome da su povlastice koje imaju i ekonomski problemati\u010dne i dru\u0161tveno nepravedne; stoga kad veterani sljede\u0107i put zagrme protiv Bruxellesa, valja imati na umu da to nije ni iz kakvih na\u010delnih razloga, nego radi \u010duvanja svojih privilegija.<\/p>\n

Desna preslagivanja<\/strong><\/p>\n

Ina\u010de, veterani su se i ranije znali javno o\u010ditovati, \u010dak i za Tu\u0111manova \u017eivota, ali su im zahtjevi tada bili statusne prirode. Situacija se mijenjala u trenucima kad bi HDZ bio u opoziciji. Tada bi nastupali kao svojevrsno vojno krilo stranke, kao \u0161to je to bio slu\u010daj na splitskoj rivi za vrijeme prvog SDP-ovog mandata i u zagreba\u010dkoj Savskoj ulici za njihova drugog mandata. No dok bi vladao HDZ, oni samostalnih politi\u010dkih zahtjeva nisu imali \u2013 sve dosad. Naime, nakon kratkotrajne Karamarkove epizode \u2013 kad su povjerovali da je to ba\u0161 to i kad se dalo jasno vidjeti da se politi\u010dki ekstremizam na vlasti u nas nosi sasvim dobro, uostalom, kao i u nekim EU-dr\u017eavama \u2013 u druk\u010dijem evropskom i doma\u0107em kontekstu te financijski osna\u017eeni, veterani sada tra\u017ee (i) svoj politi\u010dki izraz, svoju politi\u010dku subjektivaciju.<\/p>\n

Jo\u0161 je jedan specifikum Hrvatske u odnosu na druge evropske zemlje, primjerice Poljsku. Rije\u010d je o tome da su aktivnosti utjecajne doma\u0107e Katoli\u010dke crkve i me\u0111unarodno povezanog neokonzervativnog pokreta u Hrvatskoj obi\u010dno komplementarne onima veterana. Naime, oba ta krila, i Crkva i veterani, zna\u010dajnu su ulogu u na\u0161em dru\u0161tvu zadobila zahvaljuju\u0107i materijalnim transferima koji im, voljom vladaju\u0107ih, pritje\u010du ve\u0107 vi\u0161e od dvadeset godina: Crkvi ih jam\u010de \u010detiri me\u0111udr\u017eavna sporazuma s Vatikanom, a veteranima HDZ-ova ciljana politika davanja beneficija demobiliziranim vojnicima, pa je i to jedan od razloga za\u0161to ta stranka iz izbora u izbore bilje\u017ei najve\u0107i postotak lojalnih bira\u010da. Podjela uloga izme\u0111u tzv. centra i desnice \u2013 u kojoj uz dijelove organizacija razvoja\u010denih branitelja sada participiraju i tzv. antiplenkovi\u0107evci koje \u010dine HDZ-ovi otpadnici i mo\u017eebitni “spava\u010di” unutar stranke, te Crkva i njezini adepti na civilnoj sceni \u2013 godinama je izgledala tako da vladaju\u0107a ve\u0107ina s jedne strane desnicu obilato financira, a u isto se vrijeme zbog njezina djelovanja, kao, skandalizira. No, kako smo rekli, u posljednje se vrijeme ovdje doga\u0111aju neka preslagivanja.<\/p>\n

U tom smislu, mo\u017eemo zaklju\u010diti da \u0107e temeljno pitanje u sljede\u0107em periodu biti ho\u0107e li oni koji se predstavljaju kao branitelji nacionalnog interesa nadgornjati transnacionalnu, da ne ka\u017eemo kompradorsku bur\u017eoaziju, odnosno ho\u0107e li tzv. suverenisti, kod kojih se zapravo radi o poku\u0161aju uspostave nacionalne bur\u017eoazije \u2013 nije neva\u017eno primijetiti da dobar dio \u010dasni\u010dkog zbora, od generala Gotovine, \u010cermaka i Marka\u010da preko aktualnog ministra obrane Krsti\u010devi\u0107a do SDP-ovog brigadira Kotromanovi\u0107a, na ovaj ili onaj na\u010din participira u biznisu \u2013 kona\u010dno uspjeti politi\u010dki materijalizirati svoj ekonomski uspon. Za sve ostale, koji \u017eive od svog rada, malo \u0107e se toga promijeniti \u2013 “metnuo im lanac” netko doma\u0107i ili neki stranac.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vukovar bi u posljednja dva desetlje\u0107a, sve do ove jeseni, popri\u0161tem politi\u010dke (zlo)upotrebe postajao obi\u010dno jednom godi\u0161nje, i to 18. studenoga kad bi se, uz komemoriranje \u017ertava posljednjeg rata, sje\u0107anje na te tragi\u010dne doga\u0111aje nerijetko koristilo kao prilika da se izme\u0111u trenuta\u010dnih politi\u010dkih antagonista…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":25494,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[25],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[200],"class_list":["post-25491","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25491","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25491"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25491\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25496,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25491\/revisions\/25496"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25494"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25491"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25491"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25491"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25491"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25491"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25491"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25491"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}