{"id":25440,"date":"2018-10-25T07:00:16","date_gmt":"2018-10-25T06:00:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25440"},"modified":"2021-02-25T10:51:09","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:09","slug":"jordan-peterson-u-hrvatskoj-koalicija-libertarijanaca-i-klerikalne-desnice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25440","title":{"rendered":"Jordan Peterson u Hrvatskoj: neizbje\u017ena koalicija libertarijanaca i klerikalne desnice"},"content":{"rendered":"

U posljednjih se godinu-dvije kanadski psiholog Jordan Peterson prometnuo u desnog intelektualnog superstara na svjetskoj razini. Ovog je tjedna njegov bestseler “12 pravila” objavljen u Hrvatskoj. Na \u010demu Peterson zasniva svoje \u0161arlatanske teze i za\u0161to \u0107e ga prigrliti i lokalni libertarijanci i klerikalna desnica?<\/strong><\/p>\n

Ljudi su, u osnovi, isti kao jastozi: ba\u0161 kao \u0161to se dva jastoga u borbi za teritorij prijete\u0107i odmjeravaju i \u0161kljocaju klije\u0161tima, tako i ti treba\u0161 stajati podignute glave i uspravno ne bi li svi odmah prepoznali pobjednika. Uspon radikalno desnih stranaka u Evropi posljedica je premekanog odgoja dje\u010daka: ako se mamine sinove od malih nogu feminizira, logi\u010dno je da \u0107e ih kasnije privu\u0107i sna\u017ena, mu\u0161ka, fa\u0161isti\u010dka ideologija. Zapadna kultura je pod zlokobnim utjecajem marksizma koji se maskirao u postmodernizam: ono \u0161to pokre\u0107e navodne borce za dru\u0161tvenu pravdu pritom nisu plemenite namjere, nego zavist i mr\u017enja prema bogatijima.<\/p>\n

I tako dalje, i tako dalje: svjetski self-help<\/em> bestseler “12 pravila za \u017eivot” kanadskog psihologa Jordana B. Petersona, koji je upravo izi\u0161ao u hrvatskom prijevodu<\/a>, dobrim se dijelom \u010dita kao katalog bizarnih desni\u010darskih teorija zavjere, a gorim kao kupusara paraznanstvenih paralela, nesuvislih tuma\u010denja i proma\u0161enih zaklju\u010daka. Povijest nije bila patrijarhalna \u2013 tuma\u010di Peterson \u2013 jer su \u017eene odgajale djecu, \u0161to zna\u010di da su indirektno pomogle da njihovi sinovi kasnije pokre\u0107u dru\u0161tvo prema naprijed: kao da osu\u0111ivanje \u017eena na ku\u0107anski rad radi dru\u0161tvenog uspjeha mu\u0161karaca nije najsa\u017eetiji opis patrijarhata.<\/p>\n

Jedno od osnovnih pravila dobrog odgoja jest da o djeci brinu i otac i majka \u2013 obja\u0161njava dalje \u2013 \u0161to ne zna\u010di “da trebamo misliti lo\u0161e o samohranim majkama, me\u0111u kojima (…) su neke morale pobje\u0107i iz brutalnih veza, ali ne zna\u010di ni da se trebamo pretvarati kako su sve obitelji podjednako uspje\u0161ne”: iz ovoga, valjda, slijedi zaklju\u010dak da su “uspje\u0161nije” obitelji s mu\u017eem nasilnikom i ocem zlostavlja\u010dem, nego one bez njega. “De\u010dki pate u suvremenom svijetu” \u2013 upozorava nas pri kraju knjige \u2013 a kada ih djevojka odbije do\u017eivljavaju “izravan susret s kaosom, koji se javlja razaraju\u0107om snagom svaki put kada ona ne pristane na dejt”: neuspje\u0161an poku\u0161aj zavo\u0111enja mo\u017eda nije idealno iskustvo, ali nekako se \u010dini da ni “razaraju\u0107a snaga izravnog susreta s kaosom” nije najprecizniji na\u010din da ga se opi\u0161e u svijetu u kojem vr\u0161njaci nesretno zaljubljenih kanadskih tinejd\u017eera ginu u Afganistanu i Siriji, dave se u Mediteranskom moru ili dobijaju palicom po le\u0111ima na hrvatskoj granici Evropske unije.<\/p>\n

“Apoliti\u010dni”\u00a0self-help<\/em><\/strong><\/p>\n

Pa ipak, bez obzira na blatantni zapadnja\u010dki narcizam, neizravno opravdavanje obiteljskog nasilja, izravno negiranje patrijarhata i ostale logi\u010dke vratolomije obilno natopljene ultrakonzervativnom ideologijom Jordan Peterson je intelektualni pop-star globalnih razmjera, s vi\u0161e od pola milijuna followera na Twitteru i milijun stalnih gledalaca na YouTubeu, a njegovih “12 pravila”, u izdanju uglednog Penguina<\/em>, tiskano je u nekoliko milijuna primjeraka i ve\u0107 je mjesecima me\u0111u najprodavanijim naslovima na Amazonu. \u010cak ih i anglofoni lijevo-liberalni kriti\u010dari, uostalom, tretiraju kao pristojan primjer \u017eanra.<\/p>\n

“Te\u0161ko je napasti ovo djelo s ideolo\u0161kih pozicija, jer je rije\u010d o apoliti\u010dnoj self-help<\/em> knjizi koja je istodobno bolje napisana i vi\u0161e poma\u017ee \u010ditaocima od ve\u0107ine sli\u010dnih”, pi\u0161e Atlantic<\/em><\/a>. “Politi\u010dka polemika ovdje igra malenu ulogu; Petersonov cilj nije toliko da pomogne \u010ditaocima da promijene svijet koliko da im pomogne da na\u0111u stabilno mjesto u njemu”, smatra New Yorker<\/em><\/a>. “Ovaj aspekt Petersonovog rada (psiholo\u0161ka pomo\u0107, op.a) mnogo je suosje\u0107ajniji od njegovog neinformiranog i, iskreno, sramotnog politi\u010dkog anga\u017emana \u2013 pogotovo zato \u0161to su neka od temeljnih pravila, poput ‘govori istinu’, savr\u0161eno dobri moralni propisi”, zaklju\u010duje Vox<\/em><\/a>.<\/p>\n

Benevolentne pohvale koje njegovom “stru\u010dnom” radu upu\u0107uju lijevoliberalni kriti\u010dari lijepo pokazuju koliko je duboko Peterson uronio u medijski mainstream<\/em>. Problem s tim pohvalama, me\u0111utim, nije samo u tome \u0161to olako previ\u0111aju da su eksplicitni ultrakonzervativni stavovi gusto ra\u0161trkani “nevinim” tekstom svjetskog self-help<\/em> bestselera, nego u tome \u0161to pretpostavljaju da postoji dimenzija teksta koja je posve li\u0161ena ideolo\u0161kih naslaga: zona moralno \u010distih, neproblemati\u010dnih, “obi\u010dnih” i svakodnevnih savjeta. A upravo tamo gdje se \u010dini da ideologije nema, “12 pravila” najefikasnije plasiraju desni\u010darsku ideologiju.<\/p>\n

Njihova je politi\u010dnost naju\u010dinkovitija tamo gdje \u010ditaoci smatraju da \u010ditaju “apoliti\u010dnu self-help<\/em> knjigu”, a to \u0161to “Petersonov cilj nije da pomogne \u010ditaocima da promijene svijet” zna\u010di, me\u0111u ostalim, i to da mu je cilj da se \u010ditaoci nau\u010de prihva\u0107ati svijet ovakav kakav jest, ni ne pomi\u0161ljaju\u0107i da bi mogao biti bolji. Sve ovo postaje mnogo jasnije ako se “12 pravila” \u010dita u kontekstu Petersonovog eksplozivnog karijernog uspona. Jo\u0161 prije samo dvije godine, 55-godi\u0161nji klini\u010dki psiholog iz Toronta s jednom objavljenom knjigom i nekoliko radova poznatih u uskim nau\u010dnim krugovima kretao se sigurnom trasom akademske anonimnosti.<\/p>\n

Kult pojedinca<\/strong><\/p>\n

A onda je kanadska vlada predlo\u017eila tzv. zakon C-16, koji kriminalizira poticanje na mr\u017enju protiv razli\u010ditih rodnih skupina: protuma\u010div\u0161i ga maliciozno \u2013 i neto\u010dno, prema pravnim stru\u010dnjacima \u2013 kao napad na slobodu govora, Peterson je plasirao seriju YouTube<\/em> predavanja pod naslovom “Profesor protiv politi\u010dke korektnosti” i odmah postao zvijezda onoga \u0161to se, figurom forsirane subverzivnosti, brendira kao “intelektualni dark web<\/em><\/a>“. Ondje je zaigrao ulogu racionalnog nau\u010dnika koji precizno artikuliranim argumentima smireno dekonstruira stavove zajapurenih ljevi\u010darskih studenata, histeri\u010dnih feministkinja i zanesenih aktivista: video-klipovi nazvani “Jordan Peterson uni\u0161tava Islam u 15 sekundi” ili “Gledajte kako Jordan Peterson uni\u0161tava ljevi\u010darsku voditeljicu” instantno su postajali viralni, a intervju s Cathy Newman<\/a> u januaru ove godine neopozivo ga je promovirao u korifeja internetskog Kulturkampfa.<\/p>\n

Prelazak s “tvrde” akademske teorije na pop-formu self-help<\/em> literature utoliko je samo logi\u010dan poslovni korak novope\u010denog superstara<\/em> koji je vrlo brzo napustio klini\u010dku praksu i mjesto predava\u010da na fakultetu u Torontu ne bi li zajahao val medijske popularnosti. “12 pravila” jasno se, uostalom, naslanjaju na \u0161iroku Petersonovu onlajn platformu: formulirao ih je prema svojim postovima na Quori, u kojima je odgovarao na pitanje “\u0160to je ono najvrednije \u0161to bi svi trebali znati?<\/a>“, a pregled \u010ditala\u010dkog feedbacka<\/em> i pozitivnih ocjena \u2013 prepri\u010dava ve\u0107 u prvim re\u010denicama knjige \u2013 osigurao mu je “ispitivanje tr\u017ei\u0161ta najvi\u0161e razine”. Upravo zato, “12 pravila” je najuputnije \u010ditati u klju\u010du ideologije kapitalisti\u010dkog uspjeha: ma\u010disti\u010dki gard, antifeministi\u010dki stavovi i opsesija “marksisti\u010dkom” kulturnom zavjerom nedvojbeno \u0107e i u Hrvatskoj provocirati najvi\u0161e reakcija, ali u njihovoj pozadini neprestano radi tihi obrt apologije kapitalisti\u010dkog sistema.<\/p>\n

Ve\u0107ina Petersonovih pravila zapravo su savjeti usmjereni prema pojedincu koji treba prvenstveno brinuti o sebi, ne zamaraju\u0107i se pretjerano dru\u0161tvenim ili ekonomskim odnosima: od uvodnog “Glavu gore i stoj uspravno”, preko izvrtanja “zlatnog pravila” \u2013 koje nas podu\u010dava da druge tretiramo kao \u0161to bismo htjeli da oni tretiraju nas \u2013 u “Pona\u0161aj se prema sebi kao prema nekome kome si odgovoran pomo\u0107i”, pa do “Budi prijatelj s ljudima koji ti \u017eele najbolje” i “Pospremi vlastitu ku\u0107u prije nego \u0161to kritizira\u0161 cijeli svijet”, u fokusu bestselera su pojedinac, njegova individualna odgovornost i briga za samoga sebe.<\/p>\n

Osnovna strategija Petersonovog pristupa u tome je \u0161to pomo\u0107 nudi najprivilegiranijima me\u0111u pojedincima: mladim, bijelim, heteroseksualnim mu\u0161karcima. Njegova je dvostruka perverzija pritom \u0161to ih predstavlja kao \u017ertve sustava, neopravedno optere\u0107ene krivnjom koju im name\u0107u raznorazne feministi\u010dke aktivistkinje i marksisti\u010dki kriti\u010dari. Logi\u010dna pitanja tu su unaprijed eliminirana. Primjerice: ako u neprestanoj \u017eivotnoj borbi, slijede\u0107i drevnu mudrost jastoga, svi dr\u017eimo glavu gore i stojimo uspravno, ne zna\u010di li to da \u0107e neki na kraju ipak morati biti pora\u017eeni, ma koliko uspravno stajali? Ako su nam prijatelji ostali bez posla, zdravlja ili obitelji pa nemaju vremena misliti na na\u0161u dobrobit, trebamo li ih napustiti? Ako netko ne mo\u017ee “pospremiti vlastitu ku\u0107u” jer je, recimo, ne posjeduje, smije li kritizirati svijet ili je kritika rezervirana samo za vlasnike nekretnina?<\/p>\n

Samoostvaruju\u0107e proro\u010danstvo<\/strong><\/p>\n

Iz perspektive “12 pravila” \u2013 naravno \u2013 sve su ovo samo la\u017ena opravdanja i prenemaganja. Projekcija stabilnog, sna\u017enog, samopouzdanog mu\u0161karca koji upravlja vlastitim \u017eivotom slika je koju Peterson uspje\u0161no prodaje svojoj ciljnoj skupini, nadogra\u0111uju\u0107i je savjetima o tradicionalnom ustroju obitelji, “prirodnoj” podjeli mu\u0161ko-\u017eenskih uloga i odgoju djece \u010dvrstom rukom. Glavna prednost ovakve poslovne strategije \u2013 jer “12 pravila” su prvenstveno poduzetni\u010dki projekt \u2013 u tome je \u0161to djeluje poput samoostvaruju\u0107eg proro\u010danstva: oni kojima se Peterson obra\u0107a doista imaju najbolje po\u010detne \u0161anse da postanu uspje\u0161ni vlasnici nekretnina koje potom mogu ure\u0111ivati. Sporedna prednost u tome je \u0161to sve potencijalne prigovore unaprijed pretvara u vlastite dokaze: spomenemo li ekonomske i dru\u0161tvene nejednakosti na kojima po\u010divaju privilegije Petersenove publike, ve\u0107 smo postali tipi\u010dni predstavnici zamorne kultur-marksisti\u010dke kritike.<\/p>\n

Pa opet, te\u0161ko je ne primijetiti lako\u0107u kojom Peterson prelazi preko tih nejednakosti. Kada u prvom poglavlju ustanovi da “jedan posto najimu\u0107nijih ljudi na svijetu posjeduje koliko i 50 posto onih koji imaju najmanje, a 85-oro najbogatijih onoliko koliko i tri i pol milijarde najsiroma\u0161nijih”, odmah to progla\u0161ava prirodnim zakonom, istim onim prema kojem i vrlo mali broj nebeskih tijela ima proporcionalno najve\u0107u masu. Te\u0161ko je \u010dak i zapo\u010deti suvislu kritiku ovakvog rezoniranja: dovoljno je zaklju\u010diti kako za Petersona dru\u0161tvo kao da i ne postoji. Ali nema veze: tu su pojedinci i njihove obitelji.<\/p>\n

Napokon, \u010dak i opsesivno insistiranje na hegemoniji “kulturnog marksizma” \u2013 maskiranog u deridijansku postmodernu teoriju, pri \u010demu marksiste i Derridu vjerojatno povezuje samo to da im ovakva teza bila podjednako smije\u0161na \u2013 prikriva \u010dinjenicu da je marksizam odavno pora\u017een ondje gdje je njegovo te\u017ei\u0161te, u polju socio-ekonomskih odnosa: “marksisti” mo\u017eda, makar u Petersonovim fantazijama, vladaju humanisti\u010dkim akademskim odsjecima, ali ostaje \u010dinjenica da ih nema na ekonomskim, pravnim ili politolo\u0161kim fakultetima, da ih nema me\u0111u radnicima, a kamoli u dr\u017eavnoj politici. Bauk marksizma, ukratko, kru\u017ei stranicama self-help<\/em> literature ne bi li prikrio koliko su marksisti danas zapravo nemo\u0107ni.<\/p>\n

Plodno tlo u Hrvatskoj<\/strong><\/p>\n

I dok je donekle razumljivo kako ovakve konstrukcije mogu na\u0107i publiku u Kanadi kojom upravlja vlada posterboya<\/em> politi\u010dke korektnosti Justina Trudeaua, s 50-postotnom zastupljeno\u0161\u0107u \u017eena i prijedlozima zakona poput C-16, ostaje \u010dinjenica da je Petersonova popularnost globalni fenomen. Zato \u0107e biti itekako zanimljivo pratiti odjek “12 pravila” u patrijarhalnoj Hrvatskoj, gdje pripovijest o feministi\u010dkom tla\u010denju krivo optu\u017eenih dje\u010daka te\u0161ko da mo\u017ee rezonirati izvan vrlo uskih, srednjoklasno-urbanih, pseudoprovokativnih intelektualnih krugova uhva\u0107enih u beskona\u010dnu igru istodobnog distanciranja od desnog domoljublja i lijeve “hegemonije”. Ali Peterson je prona\u0161ao svjetski uspje\u0161nu formulu, pa nema razloga da ona ne profunkcionira i lokalno.<\/p>\n

Teorija marksisti\u010dke kulturne zavjere, uostalom, sasvim se lijepo nastavlja na sveprisutni paranoidni narativ o “komunjarama” i salonskim ljevi\u010darima koji iz pozadine upravljaju hrvatskom kulturnom scenom i medijima. Tradicionalizam rodnih uloga uklapa se u svjetonazor ultradesnih, katoli\u010dko-fundamentalisti\u010dkih stran\u010dica i udruga. Glorifikacija individualne odgovornosti i temeljita apologija kapitalizma skrojene su to\u010dno po mjeri doma\u0107ih libertarijanaca i ekonomskih liberala. Izvrnuta teza prema kojoj je privilegirana skupina zapravo \u017ertva pomahnitalih manjina ovdje bi bez ve\u0107ih problema trebala uhvatiti korijena. U svjetonazoru koji promovira Peterson, drugim rije\u010dima, ima pone\u0161to za svakoga: \u017deljku Marki\u0107 i Matiju Babi\u0107a, Nina Raspudi\u0107a i Gorana Vojkovi\u0107a, Ladislava Il\u010di\u0107a i Nenada Baki\u0107a…<\/p>\n

Nije \u010dudno \u0161to je Petersona me\u0111u prvima opse\u017enim intervjuom promovirao navodno liberalni Jutarnji list<\/a> i \u0161to ga je pohvalio konzervativni Ve\u010dernji list<\/a>, \u0161to su o njemu s odobravanjem pisali Liberal.hr<\/a> i Bitno.net<\/a>, \u0161to se svidio<\/a> autoru probiznis Indexa i \u0161to smo njegovu knjigu dobili u izdanju Verbuma, pa \u0107e u izlozima stajati uz katoli\u010dke kalendare, porculanske kri\u017eeve i pozla\u0107ene kale\u017ee. Za \u0161iru prihva\u0107enost nedostaje mu tek izra\u017eenija nacionalisti\u010dka komponenta, ali \u0161to da se radi: nacionalne partikularizme ne\u0161to je te\u017ee utr\u017eiti na globalnoj razini. Neovisno o nacionalnom deficitu, Peterson ve\u0107 sada, prije nego \u0161to je recepcija njegovog hita zapravo i po\u010dela, u Hrvatskoj funkcionira kao pouzdani ozna\u010ditelj onog ideolo\u0161kog teritorija na kojem se u \u010dvrstom zagrljaju valjaju ekonomska i svjetonazorska desnica.<\/p>\n

\u0160to ne zna\u010di da ga i ljevica ne mo\u017ee \u010ditati kao dobrodo\u0161ao self-help<\/em>. Recimo, kao poduku o tome koliko mo\u017ee biti va\u017eno kori\u0161tenje razli\u010ditih internetskih platformi. Ili o tome kojim se sve kanalima mogu popularizirati politi\u010dki stavovi. Ili \u2013 za\u0161to ne \u2013 o tome da, na kraju krajeva, ipak ima ne\u010deg utje\u0161nog o tome \u0161to se borimo protiv ljudi koji misle da su isti kao jastozi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ljudi su, u osnovi, isti kao jastozi: ba\u0161 kao \u0161to se dva jastoga u borbi za teritorij prijete\u0107i odmjeravaju i \u0161kljocaju klije\u0161tima, tako i ti treba\u0161 stajati podignute glave i uspravno…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":25445,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-25440","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25440","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25440"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25440\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25449,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25440\/revisions\/25449"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25445"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25440"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25440"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25440"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25440"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25440"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25440"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25440"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}