{"id":25300,"date":"2018-10-16T07:00:20","date_gmt":"2018-10-16T06:00:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25300"},"modified":"2021-02-25T10:51:12","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:12","slug":"od-dul-basce-do-tempirane-bombe-sarajevska-deponija-i-smrad-infrastrukture-u-raspadu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25300","title":{"rendered":"Od \u0111ul-ba\u0161\u010de do tempirane bombe: sarajevska deponija i smrad infrastrukture u raspadu"},"content":{"rendered":"

Nije malo simbolike u pisanju o sarajevskoj deponiji otpada dok izlaze preliminarni rezultati op\u0161tih izbora u Bosni i Hercegovini. Naro\u010dito kad se prisjetimo da su predizborni programi u Kantonu Sarajevu, koliko se o programima mo\u017ee govoriti, vrlo malo konkretnoga ponudili za obnovu sarajevske komunalne privrede koja je u raspadu. S intenziviranjem problema deponije, mo\u017ee se re\u0107i da to raspadanje sad kona\u010dno i doslovno \u2013 vonja.<\/strong><\/p>\n

Deponija otpada smje\u0161tena je u nekada rubnom podru\u010dju Sarajeva, ali se grad u me\u0111uvremenu pro\u0161irio i deponija sad grani\u010di s vrlo \u017eivahnim i napu\u010denim naseljima u op\u0161tini Novi Grad \u2013 najmnogoljudnijoj op\u0161tini od \u010detiri tzv. gradske. U toj \u010dinjenici mnogi iz navija\u010dke skupine<\/em> FGR (“fina gradska raja”, eufemizam za malogra\u0111ansku srednju klasu s pedigreom Sarajlije iz 1980-ih) vide opravdanje za aktivno negiranje problema deponije, odnosno brkanje uzroka s posljedicom; ljudi koji su se naseljevali oko deponije, veli FGR, “sami su sebi krivi” \u0161to su bespravno gradili. Tzv. bespravna individualna stambena gradnja u Sarajevu me\u0111utim direktna je posljedica napu\u0161tanja modela dru\u0161tvene stanogradnje: siroma\u0161nim slojevima, \u010desto iz izbjegli\u010dke populacije, nisu ponu\u0111ena radna mjesta ni stanovi, ve\u0107 su podsticani da ilegalno grade objekte. Povi\u0161e muha je tu stradalo od jednog udarca: op\u0161tine ne ula\u017eu u infrastrukturu – sredstva se \u010duvaju za ulaganje u infrastrukturu oko investitorskih naselja, a vlast stanovni\u0161tvo godinama dr\u017ei (politi\u010dki) u \u0161aci, pod prijetnjom ru\u0161enja ku\u0107a.<\/p>\n

Protivno onom \u0161to se da \u010duti i od lokalnih dru\u0161tvenih analitika-hobista i od nadle\u017enih institucija, prvenstveno Ministarstva okoli\u0161a, prostornog ure\u0111enja i stambene politike Kantona Sarajevo, problem sarajevske deponije postojao bi i da se deponija nalazi u nedo\u0111iji, prosto zato \u0161to smrdi, a sanitarna deponija jednostavno \u2013 ne smrdi. Tako je i postalo jasno da svojevremeno ure\u0111ena deponija glavnog grada Bosne i Hercegovine to vi\u0161e odavno nije, iako nadle\u017eni bez imalo oklijevanja tvrde suprotno. Kako ka\u017eu stanovnici obli\u017enjeg naselja, prvih godina su mogli uz ogradu podru\u010dja deponije kafu piti kao da je s druge strane ograde \u0111ul-ba\u0161\u010da, a ne sme\u0107e. Sada se kafa ne pije ni pet kilometara dalje bez udisanja amonija\u010dkih nota vonja raspadaju\u0107eg otpada. S tim da je vonj ponajmanji problem, iako najprimjetniji.<\/p>\n

Pogon nikada nije proradio<\/strong><\/p>\n

Posljedice \u017eivota kraj ovakve deponije kre\u0107u se, naime, od ozbiljnih do najozbiljnijih. Eksplozija djeluje kao najcrnji scenario i ve\u0107ini se \u010dini malo vjerovatnom, jer se ve\u0107 zaboravila eksplozija koja je ubila nekoliko osoba po\u010detkom 1980-ih godina. No deponije, \u010dak i ure\u0111ene, nose mno\u0161tvo drugih i dugotrajnih rizika, a neure\u0111ene su rasadnik opasnosti: ocjedne vode zaga\u0111uje rije\u010dne tokove i podzemne vode; dim iz po\u017eara je visoko otrovan i mo\u017ee uzrokovati tumore, genetske poreme\u0107aje i oboljenja disajnih organa; pepeo se dugo zadr\u017eava u tlu, vodi i na biljkama, te mo\u017ee uzrokovati te\u0161ka oboljenja.<\/p>\n

Spomenuto vrijeme \u0111ul-ba\u0161\u010de produkt je poslijeratne donatorske obnove. Problem deponijskog gasa potpuno je rije\u0161en 2001. godine, a sme\u0107e je (uglavnom) propisno odlagano. Pogon za pre\u010di\u0161\u0107avanje ocjednih voda me\u0111utim nikad nije proradio, iako su ulo\u017eeni ogromni novci. Do dana dana\u0161njeg ostaje nerazja\u0161njeno ko je krivac. Prije desetak godina me\u0111utim deponiji po\u010dinje otkazivati mehanizacija, 2011. godine prestaje raditi ure\u0111aj za pravljenje elektri\u010dne energije od deponijskog gasa, a 2013. godine otkazuje i baklja odnosno pogon za otplinjavanje. Okolinska dozvola u me\u0111uvremenu isti\u010de i ne biva obnovljena, \u0161to je manji problem od toga da je i prvobitno izdata isklju\u010divo na temelju obe\u0107anja koja nikad nisu odr\u017eana.<\/p>\n

Sarajevo za bogate i Sarajevo za siroma\u0161ne<\/strong><\/p>\n

Otkud tako nagli raspad svega? Otud \u0161to se iz godine u godinu sve manje i manje novca iz javnog bud\u017eeta ula\u017ee u odr\u017eavanje komunalne infrastrukture uop\u0161te, pa i deponije. Rezovi su drasti\u010dni, iako sarajevski bud\u017eet primjetno kvasa iz godine u godinu. Tu dolazimo do su\u0161tine problema komunalne privrede u Sarajevu, i ne samo u Sarajevu. Ba\u0161 kao i javno zdravstvo i javno \u0161kolstvo, javna komunalna preduze\u0107a i infrastruktura kojom upravljaju se uru\u0161avaju namjerno, tj. strate\u0161ki i sistemati\u010dno tako \u0161to im vlast smanjuje priliv sredstava iz javnog bud\u017eeta. Bez tih sredstava, preduze\u0107a funkcioni\u0161u na minimumu, ali ne mogu ulagati u odr\u017eavanje postrojenja, mehanizacije i infrastrukture. U slu\u010daju sarajevskog vodovoda, to je dovelo do svakodnevnih redukcija vode tokom ljeta pro\u0161le godine – no ne i do reagovanja bilo pozicije bilo opozicije. A u slu\u010daju sarajevskog gradskog prevoza tek treba da se vidi do \u010dega \u0107e dovesti.<\/p>\n

Za sve ovo vrijeme, kroz kantonalnu skup\u0161tinu prolaze godi\u0161nji izvje\u0161taji o radu komunalnih preduze\u0107a. Pozicija \u0161uti, a opozicija (eventualno) postavlja pitanja o profitabilnosti preduze\u0107a. Niko ne spominje da osnovna funkcija ovih preduze\u0107a nije pravljenje profita nego pru\u017eanje usluga stanovni\u0161tvu kako bi \u017eivot u gradu bio dobro organizovan, u interesu svih koji u njemu \u017eive i borave. Uru\u0161ena preduze\u0107a naravno ne mogu niti pru\u017eati odgovaraju\u0107e usluge niti generisati taj obo\u017eavani profit. U javnosti se tako stvara animozitet prema preduze\u0107u kao nekorisnom raju za strana\u010dke “uhljebe” (u \u010demu ima istine, ali je i to posljedica a ne uzrok problema); preduze\u0107e dalje propada i sve to vlastima otvara prostor za pri\u010du o neizbje\u017enoj propasti i dugovanjima koja se ne mogu pokriti iz bud\u017eeta. Uporedo s pri\u010dom o propasti, tada se plasira pri\u010da o restrukturiranju, te uvo\u0111enju privatnih investitora kao jedinom rje\u0161enju, a sve po modelu javno-privatnog partnerstva.<\/p>\n

Zapu\u0161tanje radi privatizacije<\/strong><\/p>\n

Kako se pokazuje na primjeru Sarajeva, ustanovama \u0107e u realizaciji tog nauma spremno pripomo\u0107i strani konsultanti. Tako se nedavno moglo \u010duti da \u0107e sarajevskim vlastima u rje\u0161avanju komunalnih problema pomagati ni manje ni vi\u0161e do Price Waterhouse, globalni privatizator, \u010demu je prethodilo iznena\u0111uju\u0107e interesovanje biv\u0161eg ambasadora Vel. Britanije Edwarda Fergusona za jad i \u010demer na\u0161ih komunalija i finansiranje programa obuke dr\u017eavnih slu\u017ebenika za (budu\u0107a) javno-privatna partnerstva.<\/p>\n

\u0106uti se naravno o tome da je javno-privatno partnerstvo omiljena shema za naredni talas privatizacije, a \u0107uti se i zato \u0161to je upravo privatizacija pogonska sila dugogodi\u0161njeg uni\u0161tavanja komunalne privrede. Privatizacije radi zapu\u0161ta se komunalna privreda, dok se bud\u017eetska sredstva usmjeravaju u infrastrukturu luksuznih naselja. U svim silnim opsesivnim lamentima nad “etni\u010dkom podijeljeno\u0161\u0107u”, doma\u0107i i strani analiti\u010dari obavezno preska\u010du taj dio o gradu za bogate i gradu za siroma\u0161ne. U pogledu toka samog procesa prakti\u010dno nema razlike izme\u0111u tzv. nacionalisti\u010dke pozicije i gra\u0111anske opozicije. Jedni namje\u0161taju pogodnosti svojim tajkunima, a drugi misle da su luksuzna naselja dio strategije razvoja, ba\u0161 kao i (latentna) privatizacija komunalne privrede. Jedini koji progovaraju su isti oni za koje analiti\u010dari vele da su apati\u010dni glasa\u010di uvijek vladaju\u0107ih stranaka.<\/p>\n

Sjeme otpora<\/strong><\/p>\n

Ljudi iz naselja oko Smiljevi\u0107a ve\u0107 u dva navrata digli su se na proteste zbog problema deponije. Prvi protest desio se 2016. godine, ali su lokalni \u010delnici iz Stranke demokratske akcije uspjeli da ga umire obe\u0107anjima, a i donekle iskoriste kao municiju za unutarstrana\u010dki obra\u010dun. Ovog ljeta, ba\u0161 pred same izbore, kom\u0161iluk se ponovo pobunio, ali ovoga puta s punom svije\u0161\u0107u da vlasti ne samo da kradu no i sasvim otvoreno la\u017eu \u2013 npr. da je tako smrdljiva deponija sanitarna. Poku\u0161aji nadle\u017enih da slu\u010daj zata\u0161kaju ovoga puta nije uspio: ljudi su tra\u017eili i dobili obra\u0107anje u kantonalnoj skup\u0161tini gdje su imali priliku da podsjete Skup\u0161tinu, ali i javnost, i to netom pred izbore, na sve \u0161to skup\u0161tinski zastupnici, pozicija i opozicija zdru\u017eeno, nisu uradili za grad.<\/p>\n

Nedugo potom, uz pomo\u0107 drugova iz Udru\u017eenja gra\u0111ana Eko akcija, organizovana je i javna rasprava, na kojoj se nadle\u017eni nisu pojavili \u010dak ni u svojstvu kandidata na izborima. U me\u0111uvremenu na sarajevskoj deponiji, neuobi\u010dajeno stidljivo i tiho za predizborni period, po\u010deo je ponovo raditi pogon za otplinjavanje. Nije se desilo grandiozno otvaranje kao prije koju godinu kad je otvarano par\u010de trotoara pred Predsjedni\u0161tvom, \u0161to bi se o\u010dekivalo s obzirom na zahuktalnost predizborne kampanje. Nije u pitanju neka iznenadna samozatajnost lokalnih vlasti: pogon radi vi\u0161e simboli\u010dki, gotovo eksperimentalno, i ni slu\u010dajno ne predstavlja neki ve\u0107i korak ka potpunom rje\u0161enju deponijskog plina koji mo\u017ee izazvati eksplozije u tom dijelu grada. A imaju\u0107i u vidu \u017eestoke reakcije stanovni\u0161tva, nema sumnje da crvene vrpce i crveni \u0107ilimi ne bi nai\u0161li na razumijevanje ovoga puta.<\/p>\n

Izbori su nakratko zaustavili kampanju, ali da se primijetiti da ljudi nisu voljni tek tako odustati. U gradu polako ja\u010da svijest da stranke mo\u017eda \u017eive za dan izbora, ali nama valja pre\u017eivjeti i sve one dane izme\u0111u, i to s njima kakvi ve\u0107 jesu. A za potrebe nezaja\u017eljivih analiti\u010dara lokalnih zbivanja, tako prijem\u010divih za kulturolo\u0161ke naricaljke, vrijedi naglasiti da je na netom pro\u0161lim izborima svega \u010devrtina bira\u010da s bira\u010dkog spiska iz ovih naselja dala glas 20 godina vladaju\u0107oj SDA, iako se ba\u0161 ovi krajevi uvijek isti\u010du kao “nepopravljivo esdeaovski”, uz prigodne pogrde na ra\u010dun njihovog obrazovnog i socijalnog statusa, te “gra\u0111anske svijesti”. Reklo bi se, da ima opozicije, bilo bi i glasa\u010da.<\/p>\n

“Ne smeta nam spavat Bakir nego na\u0161i doma\u0107i…”<\/strong><\/p>\n

Sarajevska deponija je samo najo\u010digledniji primjer, izme\u0111u ostalog i zato \u0161to Kanton Sarajevo raspola\u017ee godi\u0161njim bud\u017eetom od 800 miliona KM (preko 400 miliona eura), pa je sasvim jasno da nebriga o odlaganju otpada nije pitanje manjka novca, ve\u0107 pitanje politike op\u0161tinskih i kantonalnih vlasti. \u0160irom BiH ima mno\u0161tvo gorih primjera. U Gora\u017edu je nedavno iz dana u dan gorjela deponija, locirana na kilometar i po od centra grada. U Konjicu je deponija samo 400m udaljena od centra grada, a sve vode koje se iz sme\u0107a cijede zavr\u0161avaju u rijeci Neretvi. Biha\u0107 ima gradsku deponiju koja je po svim parametrima zapravo divlja, jer se nalazi svega 4km od rijeke Une i nije ni\u0161ta drugo do komad livade na koji se istresa sme\u0107e. Obli\u017enji Cazin, Bu\u017eim i Bosanska Krupa sme\u0107e voze na jednu livadu, odakle se sve otpadne vode cijede u Unu.<\/p>\n

U Mostaru postoji regionalna deponija, ali mnoge op\u0161tine izbjegavaju pla\u0107anje deponijske naknade tako \u0161to otpad odla\u017eu po selima, bez saglasnosti stanovni\u0161tva i na divlje. Tako op\u0161tinsko komunalno preduze\u0107e iz \u0160irokog Brijega svakodnevno pali otpad u blizini grada, \u0161to je jednu stanovnicu op\u0161tine ponukalo da ljetos objavi ovaj komentar na stranici jabuka.tv<\/a>: “…Skoro svaku no\u0107 gori kod tzv. kolektora pod blagoslovom gradskih vlasti. Ne mo\u017ee bit da za to ne znaju i da se mi trujemo iz no\u0107i u no\u0107. Evo ja sam no\u0107as mislila zvat i policiju, ali bi mi se smijali pa nisam, i hitnu suprugu koji nije spavao do zore jer mu je bilo slabo od smrada koji je u\u0161ao u sobu (…) \u010cudite li se otkud rak toliki, e pa nemojte vi\u0161e. Vidite da nam ne smeta Bajaga spavat ni Bakir nego na\u0161i doma\u0107i, otrovan zrak, voda i hrana. Sramota.” Mo\u017eda nas dijele politi\u010dari, ali nas smrad sasvim sigurno ujedinjuje, ba\u0161 kao i redovi na onkologijama \u0161irom zemlje.<\/p>\n

\u0106umurom protiv sme\u0107a<\/strong><\/p>\n

Deponije me\u0111utim nisu bile valuta u predizbornim programima ove godine. Umjesto ure\u0111enih deponija, glavno obe\u0107anje ljudima BiH (opet) je bio nastavak izgradnje autoputa, uz gromoglasno odobravanje evropskih namjesnika u zemlji. Kao \u0161to smo pisali u biltenu Jedan grad, jedna borba<\/em>, ure\u0111enje kompletnog sistema odlaganja otpada u cijeloj Bosni i Hercegovini ko\u0161talo bi taman koliko 25 kilometara tog autoputa, za koji je jo\u0161 uvijek nejasno \u0161ta \u0107e donijeti ovom dru\u0161tvu, osim \u0161to \u0107e bogati br\u017ee stizati na vikende na moru. I osim \u0161to \u0107e nam Evropska unija nimalo nje\u017eno i nimalo milosrdno za njega prodati svoje kredite. Da ikoga zanima dobrobit stanovni\u0161tva, koju tako \u010desto spominju izaslanici Evropske komisije, valjda bi prioritet bio prestanak trovanja ljudi i njihovog okru\u017eenja. Mo\u017eda bi se tada neko od vajnih polisi-mejkera sjetio i da u mnogo hvaljenu strategiju EU za Zapadni Balkan umetne koji redak o za\u0161titi okoli\u0161a, da tako bar zamaskira strategiju koja u zemlju dovla\u010di kredite, a iz zemlje odvla\u010di radnu snagu i resurse.<\/p>\n

Dok se prebrojavaju glasovi za budu\u0107e koalicije, na Sarajevo i ostale gradove pada jesenski smog, zagu\u0161ljiviji no ikad, jer je drvo za ogrjev poskupjelo i ljudi lo\u017ee \u0107umur. To je odgovor dr\u017eave na vonj otpada \u2013 klin se klinom izbija, smradom \u0107umura protiv smrada sme\u0107a.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Deponija otpada smje\u0161tena je u nekada rubnom podru\u010dju Sarajeva, ali se grad u me\u0111uvremenu pro\u0161irio i deponija sad grani\u010di s vrlo \u017eivahnim i napu\u010denim naseljima u op\u0161tini Novi Grad \u2013 najmnogoljudnijoj op\u0161tini od \u010detiri tzv. gradske. U toj \u010dinjenici mnogi iz navija\u010dke skupine FGR…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":25301,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[51],"theme":[455],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[416],"class_list":["post-25300","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-privatizacija","theme-rad","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25300","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25300"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25300\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25312,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25300\/revisions\/25312"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25301"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25300"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25300"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25300"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25300"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25300"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25300"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25300"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}