{"id":2528,"date":"2014-09-19T06:45:34","date_gmt":"2014-09-19T05:45:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2528"},"modified":"2021-02-25T11:06:12","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:12","slug":"slovenija-na-rasprodaji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2528","title":{"rendered":"Slovenija na rasprodaji"},"content":{"rendered":"

Slovenija je pod izgovorom krize i sanacije javnog duga krenula u \u0161iroki privatizacijski proces koji \u0107e po prvi put obuhvatiti i va\u017ene infrastrukturne resurse. Tim procesom \u0107e se presudno promijeniti struktura slovenske ekonomije i odnosi mo\u0107i. Bez obzira na to, glasovi otpora su prili\u010dno usamljeni.<\/strong><\/p>\n

Tre\u0107i val privatizacije u Sloveniji nezadr\u017eivo desetkuje broj tvrtki u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. U prvim danima septembra privatizacijski proces je pre\u0161ao simboli\u010dku granicu \u2013 njema\u010dki Fraport preuzeo je Aerodrom Ljubljanu. Prodaja klju\u010dne infrastrukture, poput nacionalne zra\u010dne luke, dosad se \u010dinila nevjerojatnom u Sloveniji koja je do\u017eivjela specifi\u010dnu gradualnu tranziciju. Taj korak otvara vrata privatizacije ostalih najve\u0107ih slovenskih tvrtki, no novi sastav parlamenta daje nam barem sitne naznake kako proces privatizacije ne\u0107e te\u0107i tako jednostavno.<\/p>\n

Njema\u010dki Fraport \u0107e za tro\u010detvrtinski udio u vlasni\u0161tvu dr\u017eave platiti 177 milijuna eura, a pritom \u0107e kompletnu zrakoplovnu <\/b>infrastrukturu dobiti na upravljanje na sljede\u0107ih 40 godina. Navedena cijena je natprosje\u010dna za privatizacije te vrste, ako se u obzir uzme da ta cijena predstavlja iznos nov\u010danog tijeka iz poslovanja (EBITDA<\/a>) pomno\u017een sa 21, dok se prosje\u010dan faktor pri takvim poslovima kre\u0107e oko 15. Iako su predstavnici Slovenskog dr\u017eavnog holdinga, koji objedinjuje upravljanje svom dr\u017eavnom imovinom, i predstavnici Fraporta posao predstavljali kao “najprofesionalniju i transparentnu privatizaciju”, do zadnjeg dana javnost o preuzimanju nije znala gotovo ni\u0161ta. Nakon progla\u0161enja dogovora francuski Vincy Airports \u017ealio se kako je ponudio vi\u0161u cijenu, ali je Aerodrom ipak prodan Fraportu, koji kao vlastitu prednost spominje plan za razvoj, posebno transportnih kapaciteta aerodroma.<\/p>\n

Aerodrom Ljubljana posljednjih deset godina konstantno uspje\u0161no posluje. Osim u razdoblju izme\u0111u 2009. i 2012. godine, kada trpi posljedice krize, neprestano bilje\u017ei porast avionskog prometa za pribli\u017eno \u0161est posto, \u0161to je najbolji rezultat u regiji. Protekle godine broj prevezenih putnika porastao je za dobrih deset posto, a profit prema\u0161uje pet milijuna eura. Povrh toga, aerodrom u vlasni\u0161tvu ima i 30 hektara gra\u0111evinskog zemlji\u0161ta. Radi se o potpuno nezadu\u017eenom poduze\u0107u, \u0161tovi\u0161e, posljednjih godina uspjelo se u\u0161tedjeti 35 milijuna eura namijenjenih investiciji u drugi putni\u010dki terminal, za koji je osigurano i 14 milijuna eura europskih sredstava.<\/p>\n

Po svim kriterijima radi se, dakle, o iznimno uspje\u0161nom poduze\u0107u. Sve i da ne uzmemo u obzir kako je od javnog interesa da zra\u010dna luka kao klju\u010dna infrastruktura ostane u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, te\u0161ko je na\u0107i uvjerljive ekonomske razloge za privatizaciju Aerodroma. Barem dva glavna argumenta zagovornika privatizacije u slu\u010daju Aerodroma nikako ne stoje: tvrtka nije bila leglo korupcije, a njome je o\u010dito i efikasno upravljano. Smanjenje javnog duga? Istina je kako je zarada od privatizacije Aerodroma <\/b>natprosje\u010dna, ali 170 milijuna eura pokriva tek petinu godi\u0161njih kamata na slovenski javni dug. Dr\u017eava je, dakle, Fraportu, ina\u010de u ve\u0107inskom vlasni\u0161tvu savezne dr\u017eave Hessen i grada Frankfurta, prodala tvrtku koja ima monopolnu poziciju na slovenskom tr\u017ei\u0161tu, osigurane investicije i razvoj te upravlja infrastrukturom od klju\u010dnog zna\u010daja.<\/p>\n

Poslovanje u parlamentu<\/strong><\/p>\n

Aerodrom Ljubljana se na spisku za privatizaciju na\u0161ao u junu 2013. godine, kada je vlada tada\u0161nje premijerke Alenke Bratu\u0161ek pripremila listu od petnaest tvrtki za prodaju. U tom je trenutku pritisak me\u0111unarodnih financijskih institucija i Europske komisije bio najve\u0107i, budu\u0107i je upravo Slovenija trebala biti sljede\u0107a zemlja koju \u0107e sna\u0107i Trojkine disciplinske mjere preodgoja. Nakon pregovora u Bruxellesu, premijerka i ministar financija Uro\u0161 \u010cufer pripremili su spisak i uputili ga u parlament na glasanje. Rasprava je trajala sat i petnaest minuta, a Aerodrom je bio spomenut to\u010dno jednom.<\/p>\n

O pitanju uloge Europske komisije pri privatizacijama potro\u0161ilo se ve\u0107 mnogo tinte. Zato radije obratimo pa\u017enju na ulogu doma\u0107ih vladaju\u0107ih klasa. U nedavnoj predizbornoj kampanji Alenka Bratu\u0161ek uvjeravala je bira\u010de kako je glavno postignu\u0107e njezine vlade obrana Slovenije od Trojke. To stoji \u2013 ali bi morala dodati kako je sama obavila posao umjesto Trojke. Signali iz Bruxellesa su bili jasni, a bili su samo potvrda smjera <\/b>njezinih makroekonomskih mjera. Nagrada za lojalno zastupanje interesa briselske tehnokracije razotkriva se upravo ovih dana: kompatibilnost je toliko velika da je Bratu\u0161ek postala jedna od njih, naime, samo ju jo\u0161 saslu\u0161anje i procedure u Europskom parlamentu dijele od potpredsjedni\u010dkog mjesta u Europskoj komisiji.<\/p>\n

Pri privatizaciji Aerodroma va\u017enu su ulogu odigrali privatni financijski fondovi, u \u010dijem se vlasni\u0161tvu nalazi 15% dionica. Unato\u010d tome, na skup\u0161tinama dru\u0161tva imali su glavnu rije\u010d, budu\u0107i da je Agencija za tr\u017ei\u0161te vrijednosnih papira \u2013 zbog prevelike koncentracije vlasni\u010dkih udjela dr\u017eavi oduzela glasa\u010dka prava. No ministarstva ba\u0161 i nisu ulagala znatnije napore kako bi promijenila takvu poziciju. Tako su dvije brokerske tvrtke <\/b>na skup\u0161tini izglasale otkazivanje planirane investicija u drugi putni\u010dki terminal, koju je prethodno potvrdilo ministarstvo za infrastrukturu, te su tako\u0111er odredili da \u0107e se sredstva u visini 35 milijuna eura razdijeliti kao dividende. Financija\u0161i su pri procesu prodaje odigrali i ulogu posrednika, odnosno lobista. Na taj su na\u010din profitirali u tri navrata \u2013 kroz dividende, provizije i udio u prodaji.<\/p>\n

Mogu\u0107nost zaustavljanja privatizacije<\/strong><\/p>\n

Aerodrom nije prvo privatizirano poduze\u0107e sa spomenutog popisa. Najvi\u0161e pozornosti plijenio je slu\u010daj preuzimanja Heliosa od strane austrijskog Ringa. Jo\u0161 prije preuzimanja Ring je u Helios\u00a0postavio svoju upravu, koja je po\u010dela s otpu\u0161tanjima, smanjivanjem pla\u0107a i discipliniranjem sindikalnih predstavnika. Preuzimanje je izvedeno posudbom od fonda rizi\u010dnog kapitala Blackstone, a kao jamstvo je ulo\u017eena sva imovina Heliosa za hipoteku u visini od 400 milijuna eura. Poslovni rezultati tvrtke su se izrazito pogor\u0161ali, u posljednjem mjesecu prodaja je pala za \u010dak 14% u odnosu na pro\u0161li august, a polo\u017eaj radnika je gotovo neizdr\u017eiv.<\/p>\n

Negativne posljedice prodaje Heliosa barem su djelomi\u010dno utjecale na javno mi\u0161ljenje o daljnjoj privatizaciji. Novope\u010deni premijer, Miro Cerar, obe\u0107ao je \u201ckontroliranu privatizaciju\u201d, ipak jasno dav\u0161i do znanja kako privatizacija i dalje ostaje jedan od prioriteta njegovog mandata. Unato\u010d prigovorima o netransparentnosti procedure privatizacije Aerodroma, pravni\u010dkim je formalizmom opravdao privatizaciju u svrhu \u201cpo\u0161tivanja obaveza i o\u010duvanja ugleda zemlje\u201d.<\/p>\n

Ipak, novi sastav parlamenta budi sumnje u daljnji neometani nastavak privatizacije. Ujedinjena ljevica (Zdru\u017eena levica), koalicija triju lijevih stranaka, u parlament uspijeva u\u0107i upravo na temelju o\u0161trog protivljenja privatizaciji. U prvim tjednima djelovanja poku\u0161ava u parlamentu sazvati izvanredno zasjedanje i tako otvoriti raspravu te potencijalno zamrznuti odluku o privatizaciji petnaest tvrtki, iako su izgledi za uspjeh takve inicijative, zbog pravila parlamentarne igre, izuzetno mali. Jo\u0161 ve\u0107a prepreka je izostanak ja\u010de izvanparlamentarne snage i potpore ljevici. Najve\u0107e sindikalne sredi\u0161njice pristale su na privatizaciju i fokusiraju se na ubla\u017eavanje njezinih posljedica: inzistiraju na stavkama ugovora o o\u010duvanju radnih mjesta, investiranju i sli\u010dnim obavezama.<\/p>\n

Pun izlog<\/strong><\/p>\n

Pored Heliosa i Aerodroma Ljubljana, prodane su jo\u0161 dvije visokotehnolo\u0161ke <\/b>tvrtke, manja Fortuna te Letrika, koje zapo\u0161ljavaju gotovo 2.500 radnika. U tijeku su i privatizacijski postupci za ostale tvrtke sa popisa: najeksponiraniji je slu\u010daj najve\u0107e telekomunikacijske tvrtke Telekom, koja \u0107e najvjerojatnije zavr\u0161iti u rukama Deutsche Telekoma. Primjer susjedne Hrvatske svjedo\u010di o opravdanosti protivljenja toj privatizaciji. Najvi\u0161e brine sudbina radnika, ali ujedno i potro\u0161a\u010da, budu\u0107i da su ulaganja u telekomunikacijsku infrastrukturu upitna. Telekom je s te strane u sli\u010dnom polo\u017eaju kao Aerodrom. Naime, osigurava infrastrukturu od klju\u010dnog interesa kako dr\u017eave, tako i javnosti.<\/p>\n

Telekom Slovenije je, poput Aerodroma, iznimno uspje\u0161na tvrtka. Pro\u0161le godine ostvario je 52 milijuna eura dobiti koja je u obliku dividendi ve\u0107im dijelom upla\u0107ena u dr\u017eavni prora\u010dun. Povrh toga Telekom godi\u0161nje upla\u0107uje vi\u0161e od 100 miliona eura poreza i doprinosa. Dr\u017eava, dakle, opet prodaje tvrtku koja je profitabilna i osigurava usluge od javnog interesa te je jedan od najve\u0107ih poslodavaca u zemlji.<\/p>\n

Dodu\u0161e, nova vlada Mire Cerara je po pitanju prodaje Telekoma pone\u0161to rezervirana, no s obzirom na dosada\u0161nju praksu opravdano mo\u017eemo zaklju\u010diti kako \u0107e se u ovom mandatu val privatizacija pro\u0161iriti na ostalu dr\u017eavnu imovinu. Iako su koalicijskim sporazumom obvezani na odr\u017eavanje klju\u010dne infrastrukture u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, to u najboljem slu\u010daju zna\u010di razdvajanje poduze\u0107a na infrastrukturni i uslu\u017eni dio te privatizaciju potonjeg. Prvi na redu je Petrol, najve\u0107a slovenska tvrtka koja kontrolira <\/b>bitan dio energetskog sektora. Uprava Petrola se ve\u0107 dulje vrijeme zala\u017ee za liberalizaciju odre\u0111ivanja cijena naftnih derivata, u kojima Petrol ima 65% tr\u017ei\u0161nog udjela. Postoje\u0107i model dr\u017eavnog odre\u0111ivanja cijena me\u0111u najve\u0107im je preprekama privatizaciji, pogotovo nakon \u0161to je iz energetskog zakona uklonjen \u010dlanak koji udio privatnog investitora ograni\u010dava na manje od jedne \u010detvrtine. Pored Petrola, u raspravama o privatizaciji spominje se i tvrtka za upravljanje mre\u017eom autocesta, Dars, a jo\u0161 prije izbijanja krize, za vrijeme vlade Janeza Jan\u0161e, vo\u0111eni su ozbiljni pregovori o preuzimanju Slovenskih \u017eeljeznica od strane Deutsche Bahna, kao i prodaji jedine luke, Luke Kopar.<\/p>\n

Su\u017eavanje horizonta<\/strong><\/p>\n

Zbog specifi\u010dnog tijeka tranzicije Slovenija danas ima relativno velik udio dr\u017eavnog vlasni\u0161tva, koje se jo\u0161 i pove\u0107alo nacionalizacijom preko lo\u0161e banke<\/a>, koja je dosad preuzela oko milijardu eura nesigurnih <\/b>potra\u017eivanja. Prodaja Aerodroma Ljubljana ozna\u010dava prelazak simboli\u010dke granice u procesu privatizacije, budu\u0107i se radi o prvoj prodaji infrastrukture od vitalnog interesa dr\u017eave i dru\u0161tva. Iako ve\u0107 povr\u0161an pogled pokazuje da dr\u017eava nije bila lo\u0161 gospodar te da se prodaju koko\u0161i koje nose zlatna jaja, to ne ugro\u017eava konsenzus politi\u010dke klase niti argumente ekonomskih stru\u010dnjaka u koaliciji s ameri\u010dkom komorom Amcham, koji putem medija (prvenstveno svojeg glasila Finance<\/a>), u zanosu nagla\u0161avaju argumente o nu\u017enosti privatizacije, naravno, pritom pre\u0161u\u0107uju\u0107i vlastite interese.<\/p>\n

Ideolo\u0161ke magle o gnijezdima korupcije, lo\u0161em korporativnom upravljanju i smanjivanju javnog duga, prili\u010dno su prozirne. Slovenija godi\u0161nje za pla\u0107anje kamata namjenjuje ne\u0161to manje milijarde eura, koliko bi po optimisti\u010dnim prognozama trebala donijeti prodaja svih petnaest tvrtki na privatizacijskom spisku. O tome \u0161to proces privatizacije \u2013 koji \u0107e se vjerojatno, unato\u010d pojedinim preprekama, ne samo nastaviti ve\u0107 i pro\u0161iriti \u2013 zna\u010di za socioekonomski razvoj i radni\u010dku klasu u Sloveniji, ne treba tro\u0161iti previ\u0161e rije\u010di. Slovenskoj \u201cpri\u010di o uspjehu\u201d nepovratno je stigao kraj. Privatizacijom se su\u017eava horizont potencijalnih progresivnih politika za ljevicu, a privatizacije prije svega predstavljaju dodatni udarac za organizirano radni\u0161tvo, \u010dime \u0107e se dublje u\u010dvrstiti nejednakost klasnih odnosa mo\u0107i.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo Goran Mati\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tre\u0107i val privatizacije u Sloveniji nezadr\u017eivo desetkuje broj tvrtki u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. U prvim danima septembra privatizacijski proces je pre\u0161ao simboli\u010dku granicu \u2013 njema\u010dki Fraport preuzeo je Aerodrom Ljubljanu…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":2534,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[51],"theme":[455],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[164],"class_list":["post-2528","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-privatizacija","theme-rad","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2528","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2528"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2528\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36834,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2528\/revisions\/36834"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2534"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2528"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2528"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2528"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2528"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2528"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2528"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2528"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}