{"id":25246,"date":"2018-10-11T07:00:10","date_gmt":"2018-10-11T06:00:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25246"},"modified":"2021-02-25T10:51:13","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:13","slug":"referendum-kao-zrcalo-makedonije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25246","title":{"rendered":"Referendum kao zrcalo Makedonije"},"content":{"rendered":"

Mnogo je zna\u010denja na mnogo razina upisano u ishod ovog referenduma. \u0160tovi\u0161e, toliko da se,\u00a0deset dana od njegova odr\u017eavanja, jo\u0161 uvijek analiziraju. On je razotkrio\u00a0sna\u017ene polarizacije dru\u0161tva, po raznim osnovama, a istovremeno predstavlja i otre\u017enjenje od o\u010dekivanja od dugo iskane socijaldemokratske vlade.<\/strong><\/p>\n

Ne\u0161to vi\u0161e od 27 godina od referenduma na kojem su gra\u0111ani ove zemlje objavili svijetu aspiracije nacionalne samostalnosti pod imenom Republika Makedonija, izborno tijelo \u010dekalo je jo\u0161 jedno glasanje. U nedjelju 30. septembra 2018. godine odr\u017ean je novi referendum, ovaj put onaj o imenu. Od izbornog tijela o\u010dekivalo se izja\u0161njavanje po pitanju ustavnog imena zemlje. Rezultat je to jo\u0161 jednog ljetnog sporazuma. U junu ove godine, naime, potpisan je tzv. Sporazum iz Prespe<\/a> izme\u0111u Makedonije i Gr\u010dke koji je trebao razrije\u0161iti 27 godina dug i povremeno jalan bilateralni spor. Sporazumom se predla\u017ee da Makedonija promijeni ime u Republika Sjeverna Makedonija, kako u me\u0111unarodnim upotrebama, tako i u unutarnjim poslovima zemlje.<\/p>\n

Republika Sjeverna Makedonija prepoznaje svoj jezik kao makedonski, a svoj narod kao Makedonce, iako priznaje razli\u010dito zna\u010denje tog imena, povijest, kulturu i naslije\u0111e, od zna\u010denja i konotacija koje nosi gr\u010dki naziv Makedonija. Zauzvrat, Gr\u010dka \u0107e ukloniti sva veta koja je ulo\u017eila na pridru\u017eivanje Makedonije Europskoj uniji i NATO-u, i podr\u017eati u\u010dlanjivanje preimenovane Republike Sjeverne Makedonije. Prema sporazumu, jednom kad Makedonija ratificira i implementira zahtijevane ustavne promjene, \u0161to se mora dogoditi do kraja 2018. godine, gr\u010dki parlament \u0107e tako\u0111er ratificirati sporazum te o tome obavijestiti EU i NATO.<\/p>\n

Niska izlaznost<\/strong><\/p>\n

Septembarski referendum naizgled se \u010dinio idu\u0107im logi\u010dkim korakom u procesu pridru\u017eivanja euroatlantskim asocijacijama; onom koji dolazi prije ratifikacije i ustavne promjene s makedonske strane. \u0160to se ti\u010de referendumskih preduvjeta predvi\u0111enih Ustavom i zakonodavnim okvirom, kako bi referendum bio va\u017ee\u0107i, neovisno o tome radi li se o obvezuju\u0107em ili savjetodavnom plebiscitu, dva uvjeta moraju biti zadovoljena. Kao prvo, izlaznost mora biti ve\u0107a od 50 posto bira\u010dkog tijela, a kao drugo, vi\u0161e od polovine tih 50 posto mora glasati u korist referendumske odluke.\u00a0Na ovom referendumu, izlaznost je bila 37 posto<\/a>. Od tog broja glasa\u010da koji su se odazvali referendumu, 91 posto njih glasalo je za referendumsko pitanje koje je glasilo: “Jeste li za \u010dlanstvo u EU i NATO, uz prihva\u0107anje Sporazuma Republike Makedonije i Republike Gr\u010dke”? Mala izlaznost odredila je referendum kao neodlu\u010den. Mnogi kod ku\u0107e i u inozemstvu promptno su donijeli zaklju\u010dke o jasno izra\u017eenoj volji naroda, nakon \u010dega su uslijedili spinovi i poku\u0161aji izjedna\u010davanja relevantnosti broja ljudi koji su glasali za na referendumu s brojem glasova kojima su vladaju\u0107e stranke u pro\u0161losti dobivale parlamentarne izbore.<\/p>\n

Neki su odgovornost za rezultat prona\u0161li u neto\u010dnim popisima glasa\u010da, pri \u010demu je potpuno ignorirana \u010dinjenica da je ovo tek drugi put<\/a> od progla\u0161enja nezavisnosti da je izlaznost bila ni\u017ea od 50 posto. Prvi put kad je izlaznost na neki referendum bila ni\u017ea od 50 posto bilo je 2004. godine<\/a> na referendumu o ve\u0107oj autonomiji albanskih op\u0107ina<\/a> kojeg je, uz pomo\u0107 me\u0111unarodne zajednice, bojkotirao tada vladaju\u0107i Socijaldemokratski savez Makedonije. Referendumu se odazvalo tek 27 posto glasa\u010da, od kojih je \u010dak 95 glasalo za referendumsko pitanje, a protiv novousvojenog zakona o promjeni granica op\u0107ina, (proveden nakon Ohridskog sporazuma iz 2001. kako bi albanska manjina dobila ve\u0107a prava). Ironi\u010dno, ba\u0161 kao i sada, tada je progla\u0161eno kako je volja naroda jasna, samo tada se, za razliku od sada, ta volja odnosila na sve one ljude koji su bojkotirali referendum.<\/p>\n

Strate\u0161ke kalkulacije<\/strong><\/p>\n

\u010cinjenica je me\u0111utim neosporna, ovaj je referendum bio samo savjetodavni, neovisno o njegovom odr\u017eavanju, odluka pada na parlament, koji ju mora donijeti dvotre\u0107inskom ve\u0107inom zastupni\u010dkih glasova, a ne tek prihvatiti rezultate referenduma. Za vladaju\u0107u koaliciju to zna\u010di da moraju na svoju stranu privu\u0107i \u010dak 9 do 11 glasova zastupnika VMRO-DPMNE-a. No, nedavna povijest zemlje ne nudi nijedan zabilje\u017een primjer koji bi podupro logiku da \u0107e u ovom slu\u010daju ve\u0107a izlaznost glasa\u010da dovesti do promjene stavova opozicijskog VMRO-DPMNE-a i rezultirati glasanjem za ustavnu promjenu imena i sporazum s Gr\u010dkom.<\/p>\n

Referendum je za Vladu bio test javne podr\u0161ke i sredstvo osiguravanja sna\u017enije pregovara\u010dke pozicije prilikom pristupa pojedinim zastupnicima VMRO-DPMNE-a koji bi bili spremni izi\u0107i iz okvira dogovora stranke, \u0161to historijski promatrano, do sad nisu \u010dinili. Ono \u0161to \u010dine je pak, postavljaju zahtjeve<\/a> za novu, tehni\u010dku vladu i novog javnog tu\u017eioca kojeg \u0107e sami predlo\u017eiti te parlamentarnu istragu u organizaciju referenduma. Vlada je ve\u0107 u parlament uputila naputke<\/a> o preduvjetima promjene Ustava, i trenutno pregovara<\/a> s ve\u0107im brojem zastupnika iz VMRO-DPMNE-a. Ako premijer Zoran Zaev ne uspije do 15. oktobra na svoju stranu pridobiti 2\/3 zastupnika Sobranja, o\u010dekuje se pritisak da se sazovu brzinski izvanredni parlamentarni izbori za 25. novembra, a s ciljem osvajanja dvotre\u0107inske ve\u0107ine na izborima, te kona\u010dne ratifikacije Sporazuma u parlamentu prije kraja godine.<\/p>\n

U isto vrijeme, posljedice referenduma tako\u0111er sugeriraju kako je bojkot mo\u017eda bila pogre\u0161na politi\u010dka strategija onih koji su pozivali na glasa\u010dku apstinenciju savjetodavnog referenduma radi protivljenja Europskoj Uniji, NATO-u, Sporazumu ili kombinacijama svih troje. Neodlu\u010den rezultat referenduma tako\u0111er ne zna\u010di ni da je ve\u0107ina glasa\u010da protiv Sporazuma, ili protiv referendumskog pitanja. Ovdje treba naglasiti kako je nizak odaziv glasa\u010da kasnije obja\u0161njen, ne kao signal odbijanja Sporazuma, ve\u0107 kao kombinacija glasa\u010da koji su bojkotirali referendum kako bi odbili dati svoju legitimaciju cjelokupnom procesu, op\u0107oj apatiji glasa\u010da i neto\u010dnim izbornim listama. Ovo posljednje je imalo sna\u017ean odjek, po\u0161to \u010dak ni predsjednik Sobranja niti biv\u0161i predsjednik zemlje nisu mogli glasati jer se njihova imena nisu nalazila na popisu glasa\u010da<\/a>. S druge strane, me\u0111u onima koji su izi\u0161li i glasali protiv, nema mnogo prostora za interpretaciju stavova. Poruka je jasna, oni se protive svemu.<\/p>\n

Pregorka pilula<\/strong><\/p>\n

Zapravo, referendum je vrijedno ogledalo makedonskog dru\u0161tva. Razlozi niskog odaziva mnogostruki su i zahtijevaju pa\u017eljivu analizu i refleksiju doma\u0107ih i stranih aktera umije\u0161anih u proces. Kao prvo, klju\u010dno je primijetiti da je Sporazum bio gorka pilula \u010dak i onima koji su na referendumu glasali za. On je naime eklatantan primjer disbalansa mo\u0107i<\/a> koji name\u0107e Makedoniji principe suprotne pravu naroda na samoopredjeljenje, prisiljavaju\u0107i ju na promjenu imena za me\u0111unarodne i doma\u0107e svrhe. Zagovaratelji Sporazuma nagla\u0161avaju kako to nije sasvim to\u010dno jer dokument priznaje jezik kao makedonski i gra\u0111ane kao Makedonce, te prihva\u0107a da postoji vi\u0161e kultura, povijesti i tradicija koje se identificiraju s imenom Makedonija, te time nudi osigura\u010d pacifikacije nacionalisti\u010dkih pokreta s obje strane granice, kao i njihovo pravo na ekskluzivnost makedonskog imena. K tome, oni koji su glasali za, bili su vo\u0111eni i argumentom da je Sporazum bolan, ali nu\u017ean korak na putu zemlje ka pridru\u017eivanju EU i NATO-u, te da bolje rje\u0161enje ovog bilateralnog pitanja nije na horizontu, budu\u0107i da je ovo o\u010dito najbolje \u0161to navodno progresivna gr\u010dka vlada mo\u017ee ponuditi.<\/p>\n

Tako\u0111er, mnoge od onih koji su apstinirali od referenduma, vlada jednostavno nije uspjela uvjeriti u svoje stavove, a neki vjerojatno nisu bili ni dovoljno informirani. Desetak dana od referenduma jo\u0161 uvijek je aktualno vi\u0161e otvorenih pitanja o to\u010dnom zna\u010denju nekih odredbi Sporazuma te kako \u0107e biti implementirani u praksi. Umjesto ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja takvih prijepora, vlada je kampanju fokusirala na pogodnosti \u010dlanstva u EU i NATO-u, a \u010dije se funkcije i zna\u010daj nije potrudila dodatno objasniti narodu. \u0160tovi\u0161e, ona je u kampanji \u010desto namjerno manipulirala gra\u0111anima, olako uspostavljaju\u0107i kauzalni odnos izme\u0111u \u010dlanstva u euroatlantskim organizacijama i prosperiteta, tvrde\u0107i da \u0107e glasanje za na referendumu nekako rezultirati uvo\u0111enjem “europskog” \u017eivotnog standarda u zemlji. Ponovno ironi\u010dno, regionalna suradnja koja je sama jezgra Sporazuma nije bila ni na koji na\u010din isticana.<\/p>\n

Me\u0111u onima koji su bojkotirali referendum, tako\u0111er je bilo onih koji su se bojali gubitka nacionalnog ponosa. Primarno, referendum se dogodio nakon gotovo cijelog desetlje\u0107a intenzivnog nacionalnog in\u017eenjeringa i antikvizacije zemlje, pri \u010demu su svim aspektima javnog \u017eivota dominirali poku\u0161aji vezivanja nacionalnog identiteta s historijom anti\u010dke Makedonije i Aleksandrom Velikim, \u0161to je imalo povr\u0161an “boost” nacionalnog ponosa, a ujedno je predstavljalo i prigodnu supstituciju za neki opipljiv socio-ekonomski progres i demokratizaciju. Ustvari, ve\u0107ina spomenika i zgrada podignutih u centru Skopja u sklopu projekta Skopje 2014, jo\u0161 uvijek stoje na istome mjestu, visoki i skupi kao simboli gotovo 700 milijuna eura<\/a> vrijednosti ulo\u017eene u podsjetnik napora o\u010duvanja nacionalnog ponosa.<\/p>\n

Neuvjerljive ideje euroatlantskih integracija<\/strong><\/p>\n

Zanimljivo, vladini du\u017enosnici i strani diplomati \u010desto citiraju statistike kontinuirano visoku javnu podr\u0161ku euroatlantskim integracijama, bez uzimanja u obzir da ovoga puta, ta podr\u0161ka dolazi uz izrazito visoku cijenu. Na tome tragu, mo\u017ee se tvrditi kako niska izlaznost na ovaj referendum pokazuje granice, ako ne i neuspjeh strategije euroatlantskih integracija na Balkanu op\u0107enito, svakako u slu\u010daju Makedonije. Mnogi ovdje tako\u0111er nisu zaboravili ni \u010dinjenicu da je EU preko zastupnika svojih \u010dlanica proteklih 10 godina tolerirala i pomagala biv\u0161eg premijera Nikolu Gruevskog, sada optu\u017eenom za korupciju. Nadalje, nedosti\u017enost \u010dlanstva u Uniji u bliskoj budu\u0107nosti, tako\u0111er je bio dio kalkulacije za odluku o izlasku na referendum.<\/p>\n

Odazvati se glasanju, ovoga se puta, za razliku od parlamentarnih i lokalnih izbora, nije potrudila niti dijaspora. Udio glasova dijaspore, bio je minimalan. Jedan od uzroka tome bio je maleni broj glasa\u010dkih mjesta diljem svijeta, zatim tajming i lo\u0161e razgla\u0161en proces prijave za glasanje izvan zemlje, kao i manjak interesa bilo stranke, bilo glasa\u010da da samo radi ove stvari doputuju ku\u0107i na glasanje.<\/p>\n

U kona\u010dnici, najva\u017enije je, da kao i na svim drugim referendumima, i ovaj je tretiran kao test uspje\u0161nosti aktualne vlade. Premda smo svjedo\u010dili agilnosti vanjske politike te op\u0107enito ve\u0107im dru\u0161tvenim slobodama, napredak po\u017eeljnih reformi u zemlji neopisivo je spor. Vlada je zaglibila u skandalima, ne uspijeva ispuniti ve\u0107inu predizbornih obe\u0107anja, uklju\u010duju\u0107i i ona najva\u017enija: vladavinu prava, reformu javne administracije, uvo\u0111enje progresivnog poreza, pove\u0107anje kvalitete obrazovanja, i zdravstvenog sustava, obustavljanje rudarskih projekata na jugoistoku zemlje, za\u0161titu okoli\u0161a, itd. Kao posljedica referenduma, s mnogo me\u0111unarodnog pritiska, od kojih su neki odisali da\u0161kom kolonijalizma, budu\u0107nost Sporazuma iz Prespe sve je samo ne nejasna. No, nejasnom ostaje vladina mogu\u0107nost da osigura bolju budu\u0107nost za svoje gra\u0111ane i mehanizme koji \u0107e pomo\u0107i dru\u0161tvu da premoste duboke polarizacije koje su razotkrili ovaj referendum i Sporazum iz Prespe.<\/p>\n

S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne\u0161to vi\u0161e od 27 godina od referenduma na kojem su gra\u0111ani ove zemlje objavili svijetu aspiracije nacionalne samostalnosti pod imenom Republika Makedonija, izborno tijelo \u010dekalo je jo\u0161 jedno glasanje…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":25248,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[24],"articleformat":[450],"coauthors":[414],"class_list":["post-25246","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-makedonija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25246","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25246"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25246\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25257,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25246\/revisions\/25257"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25248"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25246"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25246"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25246"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25246"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25246"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25246"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25246"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}