{"id":25173,"date":"2018-10-03T07:00:17","date_gmt":"2018-10-03T06:00:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25173"},"modified":"2021-02-25T10:51:15","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:15","slug":"mirovinska-reforma-koliko-je-zenama-lose","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25173","title":{"rendered":"Mirovinska reforma: koliko je \u017eenama lo\u0161e?"},"content":{"rendered":"

Najnovija reforma mirovinskog sustava u Hrvatskoj ponovno nije uspjela prona\u0107i zadovoljavaju\u0107a rje\u0161enja za ozbiljne demografske dru\u0161tvene probleme. U \u017eongliranju socijalnih prioriteta, deblji kraj ponovno su izvukle \u017eene.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Nikome nije te\u0161ko kao \u017eenama starijim od 50 godina u Hrvatskoj. I ne\u0107e im uskoro biti lak\u0161e s obzirom na najavljenu mirovinsku “reformu”, a zapravo prelijevanje iz \u0161upljeg u prazno.<\/p>\n

Ministar rada i mirovinskoga sustava Marko Pavi\u0107 poraznu \u010dinjenicu da je ova Vlada napokon zalegla (poklekla je preblaga rije\u010d) pred pritiscima me\u0111unarodnih financijskih institucija i Europske komisije poku\u0161ao je predstaviti kao “rekordan rast” mirovina koji \u0107e zasigurno biti tek po\u010detak budu\u0107ih trendova, Tripostotni rast o kojem govori Ministar, platit \u0107emo zapravo svi mi, a posebno oni ro\u0111eni izme\u0111u 1962. i 1980. godine. Famozno pove\u0107anje u prosjeku iznosi 63 kune, no oko 600.000 umirovljenika (odnosno vi\u0161e od 50 posto njih) vidjet \u0107e daleko manje pove\u0107anje od toga \u2013 neki od njih \u010dak litru mlijeka ili kilu bijelog kruha vi\u0161e mjese\u010dno. Neki \u0107e pak zbog rekordnog rasta prije\u0107i dohodak od 1.516,32 (po \u010dlanu obitelji) odnosno 1.939,39 HRK (u slu\u010daju da ste samac) te izgubiti pravo na besplatno, samo po sebi problemati\u010dno, dopunsko zdravstveno osiguranje.<\/p>\n

Iza rekordnog rasta zapravo se krije produljenje radnog vijeka do 67. godine, jo\u0161 ve\u0107e penaliziranje onog prijevremenog, tzv. “prilagodba beneficiranog radnog sta\u017ea 21. stolje\u0107u” (da citiramo HRT), uvo\u0111enje nacionalne mirovine, mogu\u0107nost rada za umirovljenike na pola radnog vremena itd. Nikome se zapravo ne pi\u0161e dobro, no trenutno \u0107emo se zadr\u017eati na tome koliko je \u017eenama lo\u0161e i za\u0161to im je naro\u010dito lo\u0161e u starosti i godinama prije mogu\u0107nosti ostvarenja prijevremene ili starosne mirovine.<\/p>\n

\u017divotne \u010dinjenice<\/strong><\/p>\n

Do 1999. godine i uvo\u0111enja novog mirovinskog sustava \u017eene su za isti sta\u017e kao mu\u0161karci ostvarivale 10 posto ve\u0107u mirovinu. Mlada hrvatska dr\u017eava je k tome, do 2007. godine rije\u0161ila i pitanje ravnopravnosti spolova. Naime, te je godine Ustavni sud RH izjedna\u010dio uvjete za ostvarivanje prava na starosnu i prijevremenu mirovinu. Za tu su se odluku, dakako, svirepo poslu\u017eili odgovaraju\u0107im \u010dlancima iz Ustava te Zakona o ravnopravnosti spolova. Zaklju\u010deno je (pri tome zanemaruju\u0107i dulji \u017eivotni vijek \u017eena i jo\u0161 jednu \u017eivotnu \u010dinjenicu) da nije u redu da mu\u0161karci i \u017eene ne idu u istoj dobi u mirovinu ili da nemaju istu mirovinu s istim sta\u017eem, osnovicom i dobi jer bi to ina\u010de bila diskriminacija te je to zidanje ku\u0107e od krova prema temeljima okarakterizirano kao jo\u0161 jedan korak prema “rodnoj jednakosti”.<\/p>\n

No deset godina kasnije smo veoma daleko od rodne jednakosti i ravnopravnosti. Osim o\u010ditog simptoma duboke nejednakosti me\u0111u spolovima u Hrvatskoj (porasta nasilja nad \u017eenama i porasta broja \u017eena koje smrtno stradaju zbog nepovjerenja u nadle\u017ene institucije i manjka za\u0161tite u vidu skloni\u0161ta, savjetovali\u0161ta, mjera zapo\u0161ljavanja i privremenog rje\u0161avanja stambenog pitanja za \u017eene i djecu koji su pre\u017eivjeli obiteljsko nasilje, edukacije policijskih i sudskih slu\u017ebenika o nasilju), nejednakost se najbolje ogleda u polo\u017eaju starijih \u017eena u dru\u0161tvu.<\/p>\n

Sveukupna stopa rizika od siroma\u0161tva u 2016. godine iznosila je 20.8 posto za \u017eene i 18.9 posto za mu\u0161karce. No ako pogledamo \u017eene i mu\u0161karce stare 65 godina i vi\u0161e, stopa rizika od siroma\u0161tva iznosi 23.8 posto za mu\u0161karce i 30.8 posto za \u017eene u istoj dobi. Trenutno u Hrvatskoj \u017eivi 12.478 starijih osoba bez ikakvih prihoda, a ako uzmemo u obzir i one koji imaju pravo na minimalnu zajam\u010denu naknadu, mo\u017eemo govoriti o 21.765 osoba bez samostalnih prihoda. Ve\u0107inu starijih osoba, naravno, \u010dine \u017eene koje se ovim izmjenama mirovinskog sustava poku\u0161ava penalizirati za dulji \u017eivotni vijek pri \u010demu se potpuno zanemaruje ono vjekovno “dr\u017eanje tri \u0107o\u0161ka ku\u0107e”.<\/p>\n

Briga o bli\u017enjima je posao<\/strong><\/p>\n

Kao prvo, ni\u017ee pla\u0107e za \u017eene zbog radnog vijeka veoma \u010desto provedenog na “\u017eenskim” radnim mjestima (briga, zdravstvo, obrazovanje) i mogu\u0107nost sklapanja tajnih ugovora o radu u privatnom sektoru, zbog \u010dega mnoge \u017eene u privatnom sektoru nisu svjesne da imaju ni\u017ee pla\u0107e od mu\u0161karaca s istim radnim mjestom, razinom obrazovanja i brojem godina provedenim na tom radnom mjestu. Trenutno prosje\u010dna \u017eenska mirovina iznosi 78.7 posto prosje\u010dne mu\u0161ke mirovine \u0161to je posljedica ni\u017eih pla\u0107a \u017eena u odnosu na mu\u0161karce tijekom radnog vijeka.<\/p>\n

Kao drugo, \u010dinjenica da zbog tradicionalnih politika jo\u0161 uvijek u velikoj ve\u0107ini \u017eene uzimaju rodiljni i roditeljski dopust bilo zato \u0161to se to smatra “prirodnim” i \u017eenskom zada\u0107om, uglavnom zbog toga \u0161to \u017eene imaju ni\u017ee prihode te se mladim parovima naprosto vi\u0161e isplati da majka ode na dopust. Dugoro\u010dno gledano, to vodi do ni\u017eih mirovina i ni\u017eih dohodaka u odnosu na mu\u0161karce. U europskom istra\u017eivanju o kvaliteti \u017eivota tako stoji da 27 posto ispitanica iz Hrvatske starih 35-50 i 50-65 godina tvrdi da se briga za starije i nemo\u0107ne osobe negativno odrazila na njihove karijere \u0161to je ujedno najve\u0107i udio \u017eena u Europi koji se slo\u017eio s tom tvrdnjom.<\/p>\n

Nadalje, u dr\u017eavi u kojoj su svima puna usta demografske politike (tako\u0111er gra\u0111ene od krova prema temeljima) svakoj se \u017eeni sa svakim novim djetetom pove\u0107ava rizik od nezaposlenosti za 25 posto i rizik od ekonomske neaktivnosti za 45 posto 1<\/a><\/sup>. Na to ne utje\u010de samo diskriminacija od strane poslodavaca, nego i manjak institucija za pred\u0161kolski odgoj i skrb o starijima i nemo\u0107nima jer u slu\u010daju nepostojanja takvih institucija i rezova u socijalnoj potro\u0161nji, teret brige o drugima kojeg dakle, ve\u0107inom nose \u017eene, postaje jo\u0161 te\u017ei. Ukratko, briga i skrb o najbli\u017eima vodi do jo\u0161 drasti\u010dnijeg siroma\u0161tva \u017eena u starijoj dobi. Tako\u0111er \u017eene preuzimaju taj teret u vlastita \u010detiri zida u slu\u010daju da si ne mogu priu\u0161titi privatnu skrb za starije i nemo\u0107ne ili privatni vrti\u0107 jer, kako znamo, u Hrvatskoj se ne grade nove institucije ovoga tipa, ve\u0107 se oba sektora sve vi\u0161e privatiziraju.<\/p>\n

U braku je spas<\/strong><\/p>\n

Ba\u0161 je skrb o ostalim \u010dlanovima obitelj jedan od klju\u010dnih razloga za “izbor” prijevremenog odlaska u mirovinu, \u010detvrtog razloga za siroma\u0161tvo u starijoj dobi. Jednom kada izgube posao u svojim pedesetim godinama, i mu\u0161karci i \u017eene veoma te\u0161ko pronalaze novo radno mjesto jer bi to iziskivalo prekvalifikaciju i sa sobom povuklo tro\u0161kove reedukacije radne snage koja je ve\u0107 na izlasku s tr\u017ei\u0161ta rada. S obzirom na pote\u0161ko\u0107e u pronala\u017eenju novog radnog mjesta nakon otkaza ili zbog drugih “poticaja” i pritisaka da ranije odete u mirovinu (npr. ako vam je tvornica zatvorena uslijed malverzacija “poduzetnika” ili radite u javnom sektoru), \u017eene su rado prihva\u0107ale bilo kakvu mogu\u0107nost umirovljenja, a i danas prihva\u0107aju bilo kakve poslove i sudbine ne bi li uspjele nagrecati dovoljno sta\u017ea za mirovinu. Mnoge \u017eene te dobi odlaze u ostale zemlje Europske unije rade\u0107i fizi\u010dki i psihi\u010dki najzahtjevnije poslove, od \u010di\u0161\u0107enja i spremanja u sezoni, do brige o starijim osobama u Austriji, Italiji ili Njema\u010dkoj.<\/p>\n

Na\u017ealost, i njihove k\u0107erke ne \u010deka mnogo ljep\u0161a budu\u0107nost. Produ\u017eenje mogu\u0107nosti rada na odre\u0111eno prema posljednjem Zakonu o radu, rad na pola radnog vremena, poku\u0161aj uvo\u0111enja statusa roditeljice-odgajateljice, poticanje ostajanja izvan tr\u017ei\u0161ta rada mogu\u0107im “demografskim mjerama” koje nikako da nas zgrome. I druge mjere koje bi trebale doprinijeti demografskoj slici, neizbje\u017eno \u0107e u starijoj dobi voditi do podjednako stra\u0161nog, ako ne i goreg, siroma\u0161tva \u017eena koje su danas u naponu snage.<\/p>\n

Jedino \u0161to ih mo\u017ee spasiti je brak. Institucija braka i imanje biolo\u0161ke ili posvojene djece je \u017eenama dosad slu\u017eila kao kakvo-takvo osiguranje od siroma\u0161tva u starijoj dobi. Budu\u0107i da \u017eene jo\u0161 uvijek ne sudjeluju u podjednakoj mjeri kao mu\u0161karci na tr\u017ei\u0161tu rada jer na sebe preuzimaju teret brige o drugim \u010dlanovima obitelji, brak i imanje djece predstavlja garanciju minimalne sigurnosti u starosti. Siroma\u0161tvo u sama\u010dkim ku\u0107anstvima je jo\u0161 prominentnije, a kao \u0161to znamo \u017eene \u017eive dulje i \u010desto se, zbog nemogu\u0107nosti ostvarivanje mirovine, oslanjaju na mirovine ostvarene nakon smrti partnera. Klju\u010dni problem je \u0161to \u017eene te\u0161ko mogu pre\u017eivjeti u samostalnim ku\u0107anstvima jer imaju manje dohotke i posljedi\u010dno mirovine zbog oslanjanja drugih \u010dlanova obitelji na njihov nekompenzirani bri\u017eni i ku\u0107anski rad i va\u017enosti odr\u017eavanja obiteljskih i partnerskih veza kako bi mogle namaknuti dovoljno sredstava za pre\u017eivljavanje. \u017dene koje same zara\u0111uju i nemaju partnera i djecu u potpunosti ovise o svom minulom radu, \u0161to s obzirom na to da su \u017eenske mirovine u Hrvatskoj 40 do 50 eura ni\u017ee od onih mu\u0161karaca kao posljedica svega gore navedenoga, zna\u010di da im se rizik od siroma\u0161tva drasti\u010dno pove\u0107ava, a jedino \u0161to im mo\u017ee pomo\u0107i su mizerne socijalne naknade koje se u Hrvatskoj mo\u017ee ostvariti samo te\u0161kom mukom pod trenutnim, drakonskim uvjetima.<\/p>\n

Suptilna perfidnost reformi<\/strong><\/p>\n

K tome, ne\u0161to je perfidno u tome da su \u017eene na ovaj ili onaj na\u010din primorane svojim nepla\u0107enim ku\u0107anskim i bri\u017enim radom (prema ISSP-u 50.4 sata tjedno, a prema Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova 60 sati tjedno) pla\u0107ati svoju socijalnu sigurnost ili pak pasti na ma\u010d individualizacije mirovinskog sustava koji je sve manje i manje solidaran. Rodna jednakost u mirovini \u010dije je puno ostvarenje Ustavni sud prije deset godina predvidio za 2030. godinu, po\u010diva na pretpostavci da smo svi jednaki i ravnopravni, da imamo ista \u017eivotna iskustva i da podlije\u017eemo istim dru\u0161tvenim o\u010dekivanjima, da \u017eivimo, pojednostavljeno, u rodno neutralnom dru\u0161tvo. Unato\u010d svim pozitivnim promjenama u zadnjih sedamdesetak godina, daleko smo od rodne ravnopravnosti, \u0161tovi\u0161e neprimije\u0107eno iz godine u godinu gubimo sve vi\u0161e prava i prednosti (uvedenih kako bi se izjedna\u010dio polo\u017eaj \u017eena i mu\u0161karaca od kolijevke do groba) pa \u010dak i u ime jo\u0161 uvijek neostvarene rodne jednakosti i ravnopravnosti.<\/p>\n

Navodno neutralne izmjene mirovinskog sustava, kao i organizacija socijalnog sustava, zapravo po\u010divaju na tradicionalnim obiteljskim i rodnim ulogama, tako da \u010dak i neke mjere koje bi trebale iza\u0107i u susret \u017eenama ustvari dugoro\u010dno gledano negativno utje\u010du na \u017eivote \u017eene. Balansiranje izme\u0111u s jedne strane, nu\u017enosti oslanjanja na obiteljske strukture, i nesolidarnosti koja proistje\u010de iz sve \u017ee\u0161\u0107e individualizacije i privatizacije socijalnih usluga, s druge strane, ostavlja \u017eene na vjetrometini u starosti. Namjere zakonodavca da usto povisi dob za umirovljenje i otvori mogu\u0107nost zapo\u0161ljavanja umirovljenika na pola radnog vremena prvenstveno penalizira \u017eene koje bi nakon desetlje\u0107a dvostruke optere\u0107enosti (uslijed pla\u0107enog rada na radnom mjestu i nepla\u0107enog rada unutar obitelji) trebale i u starosti opravdavati svoju egzistenciju i dulji \u017eivotni vijek pla\u0107enim radom, neovisno o tome \u0161to i u mirovinama obavljaju mnogo nepla\u0107enog rada \u2013 od baka-servisa, kuhanja i \u010di\u0161\u0107enja za sebe i partnera do brige za jo\u0161 starije, bolesne i nemo\u0107ne \u010dlanove obitelji bez predaha i mira makar u posljednjim predbacivanim im desetlje\u0107ima \u017eivota.<\/p>\n

  1. Gelo, Jakov, Smoli\u0107, \u0160ime i Strmota, Marin (2011) \u2018Sociodemografske odrednice zaposlenosti \u017eena u Hrvatskoj\u2019, u Dru\u0161tvena istra\u017eivanja, br. 1 (111), str. 69\u221288. [↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Nikome nije te\u0161ko kao \u017eenama starijim od 50 godina u Hrvatskoj. I ne\u0107e im uskoro biti lak\u0161e s obzirom na najavljenu mirovinsku “reformu”, a zapravo prelijevanje iz \u0161upljeg u prazno…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":25175,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[102],"class_list":["post-25173","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25173","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25173"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25173\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25181,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25173\/revisions\/25181"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25175"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25173"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25173"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25173"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25173"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25173"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25173"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25173"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}