{"id":25136,"date":"2018-10-01T07:00:50","date_gmt":"2018-10-01T06:00:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25136"},"modified":"2021-02-25T10:51:16","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:16","slug":"romi-vjecni-stranci-gurnuti-na-rub-zakona","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25136","title":{"rendered":"Romi: vje\u010dni stranci gurnuti na rub zakona"},"content":{"rendered":"

Prema neslu\u017ebenim procjenama, romsko stanovni\u0161tvo u Hrvatskoj predstavlja jednu od ve\u0107ih narodnosnih zajednica. No ta je populacija istodobno sustavno izgurana van polja vidljivosti, osim u trenucima kada postaje medijski istaknuta \u2013 kao prijetnja.<\/strong><\/p>\n

U moru stereotipa o Romima koji se stolje\u0107ima uzgajaju me\u0111u evropskim narodima jedan od ra\u0161irenijih je onaj koji ka\u017ee da je “njihov \u017eivotni stil ekstremno razli\u010dit od na\u0161eg” i da je “o\u010digledno da se stalno konfrontiraju s pripadnicima domicilne populacije”. Rije\u010di su to kojima je 2013. godine tada\u0161nji francuski ministar unutarnjih poslova Manuel Valls, ina\u010de \u010dlan vlade iz redova socijalista, u rasisti\u010dkom klju\u010du opravdavao politiku nasilnog izbacivanja romskih obitelji iz ku\u0107a i stanova u evropskoj kolijevci ljudskih prava. A tvrdnja da se radi o neadaptabilnoj narodnoj skupini koja je posve nekompatibilna ve\u0107inskoj potpuno je proma\u0161ena: ako se primjerice zadr\u017eimo samo na na\u0161im podru\u010djima, vidjet \u0107emo da su Romi u Hrvatskoj uglavnom katolici, u Srbiji pravoslavci, u Bosni i Hercegovini muslimani.<\/p>\n

Iako posebnog jezika, oni vrlo \u010desto i u velikom obimu svoj izvorni izri\u010daj prilago\u0111uju jeziku ve\u0107inskog naroda u dr\u017eavi u kojoj \u017eive ili su pak bilingvalni i bez ve\u0107ih problema prelaze na ve\u0107inski jezik, kao \u0161to je to recimo slu\u010daj u \u010ce\u0161koj ili Ma\u0111arskoj. Posebno je pogre\u0161an op\u0107eprihva\u0107eni narativ o Romima kao vje\u010dnim nomadima, \u010dergarima i nepopravljivim lutalicama. Podaci i statistike pokazuju da je velika ve\u0107ina Roma iz Isto\u010dne Evrope sjedila\u010dkog karaktera i da se odavno ne sele. Njihove migracije unazad tridesetak godina zapravo su posljedica otvaranja granica zapadnoevropskih dr\u017eava i oni se u svojim seobama samo pridru\u017euju op\u0107em trendu seljenja neromskog isto\u010dnoevropskog stanovni\u0161tva na Zapad, u potrazi za boljim \u017eivotom. Ni tu dakle ne odudaraju od ve\u0107ine.<\/p>\n

Ve\u0107 spomenute francuske vlasti, ali i vlasti ostalih zapadnoevropskih zemalja, i ina\u010de su poznate po svom katastrofalnom odnosu prema Romima. Tako je biv\u0161i predsjednik Nicolas Sarkozy u ljeto 2010. prionuo na posao prisilne deportacije Roma u Rumunjsku i Bugarsku i to, \u0161to je posebno perverzno, avionima nacionalne kompanije \u2013 tim “etni\u010dkim \u010darter-linijama” na brzinu se rije\u0161io njih preko deset tisu\u0107a. Sli\u010dnu je akciju u to vrijeme provodila i njema\u010dka vlada s kosovskim Romima, kao i vlade skandinavskih zemalja i zemalja Beneluksa. Na sve to briselska administracija nije ni trepnula ili je u najboljem slu\u010daju reagirala mlako. Mogli bismo re\u0107i da je Evropska unija na neki na\u010din na Romima uvje\u017ebala dio mjera koje \u0107e kasnije primijeniti prema migrantima s Bliskog istoka, a retorika kojom su se tada opravdavala ograni\u010denja slobode kretanja itekako podsje\u0107a na onu dana\u0161nju antimigrantsku.<\/p>\n

Etniciranje kriminala<\/strong><\/p>\n

Stoga ne \u010dudi da \u0161ira javnost o romskoj populaciji, u okolnostima kad i oficijelne politike zakazuju, uporno i iznova perpetuira simplificirane i shematizirane stavove. Socijalno i medijski Romi su ionako manje-vi\u0161e jedva opazivi, odnosno vijesti se o njima pojave uglavnom onda kad ih se povezuje s kakvom kriminalnom radnjom. Tako su u posljednjih dvadesetak dana u Hrvatskoj Romi postali televizijski headline<\/em> tek nakon oru\u017eanog obra\u010duna pripadnika dviju obitelji u zagreba\u010dkom naselju Vukomerec, a okolni je svijet posebno zabrinulo to \u0161to su se utoke i kala\u0161i potezali u blizini \u0161kole. Onda se koju no\u0107 poslije vatreno oru\u017eje \u010dulo i na kri\u017eanju Dr\u017ei\u0107eve i Vukovarske ulice: premda je policija brzo utvrdila da se radi o sukobu dviju osoba koji nema veze s pucnjavom u Vukomercu, mediji su ga po\u017eurili pripisati romskoj zajednici.<\/p>\n

Tim je povodom reagirao i zagreba\u010dki gradona\u010delnik Milan Bandi\u0107, koji je ovaj put korektno zamolio gra\u0111anstvo da se zbog toga \u0161to su u incidentu sudjelovali pripadnici romske nacionalnosti ne prozivaju i ne stigmatiziraju Romi u cjelini te da se prema njima ne odnose kao prema gra\u0111anima drugog reda, ispravno dodaju\u0107i da kriminalitet nije romska specifi\u010dnost. Ina\u010de, Bandi\u0107a je nekolicina bijesnih gra\u0111ana nekoliko dana ranije u Vukomercu ga\u0111ala jajima uz povike “Evo ti tvojih bira\u010da” i “Vodi si ih doma”, uz optu\u017ebe da su u tom naselju pucali “njegovi kumovi”. Na takvu su se retoriku nadovezali opskurni desni\u010darski mediji koji su Bandi\u0107a nazvali “kraljem zagreba\u010dkih Roma” i zavapili da su “dr\u017eava i dru\u0161tvo predugo zabijali glavu u pijesak pred romskim kriminalom i to nam se sada svima obija o glavu”. Romi u Zagrebu zapravo su razapeti izme\u0111u javne kriminalizacije i gradona\u010delnikove instrumentalizacije \u2013 istina je naime da Bandi\u0107 iskori\u0161tava njihov lo\u0161 socioekonomski polo\u017eaj kako bi poku\u0161ao kupiti njihovu lojalnost, kao \u0161to je to bio slu\u010daj s “besplatnim ud\u017ebenicima” za Rome za \u0161kolsku godinu 2016\/17., a ustvari se radilo o posrednoj kupovini glasova.<\/p>\n

Osim zagreba\u010dkog prstena i isto\u010dnih dijelova Zagreba, gdje su Romi smje\u0161teni ili na teritorijalno segregiran na\u010din ili tek djelomi\u010dno raspr\u0161eni, Me\u0111imurje je druga neuralgi\u010dna to\u010dka u Hrvatskoj kad su u pitanju odnosi Roma i ve\u0107inskog stanovni\u0161tva. Tamo se javnost opetovano \u017eali da mladi i nezaposleni Romi hara\u010de po dvori\u0161tima, kradu po du\u0107anima i sve u svemu \u017eivot u tih nekoliko sela gdje \u010dine ve\u0107inu \u010dine nemogu\u0107im. Me\u0111utim, i sami na\u010delnici tamo\u0161njih op\u0107ina priznaju da je rije\u010d tek o nekolicini mladi\u0107a izme\u0111u 15 i 20 godina pa je jasno da se radi o maloljetni\u010dkoj delinkvenciji koju je, kad su Romi u pitanju, najlak\u0161e etnicirati. Osim sitnog kriminala i koko\u0161arenja, vlasti u Me\u0111imurju imaju dosta problema i da mlade Rome privole na \u0161kolovanje. Da se tamo\u0161nje lokalne vlasti s time ne snalaze ba\u0161 najbolje pokazuju i neke epizode otprije dvadesetak godina.<\/p>\n

Od segregacije do mitologizacije<\/strong><\/p>\n

Tada\u0161nji do\u017eupan Dragutin Lesar u tu je svrhu osnovao posebna odjeljenja u kojima je htio male Rome nau\u010diti hrvatski kako bi lak\u0161e pratili nastavu. Lesar se u toj akciji toliko zapetljao da su ga me\u0111unarodne i doma\u0107e ljudskoprava\u0161ke organizacije tada optu\u017eile da provodi kurikularnu segregaciju. Onda su u to isto vrijeme neki ravnatelji \u0161kola pomislili da bi male \u0111ake romske nacionalnosti trebalo privesti osnovnim higijenskim navikama tako da im osiguraju posebne slavine i lavaboe te da ih onako musave umjesto na prednje pripu\u0161taju na stra\u017enje \u0161kolske ulaze, gdje bi se oni, odvojeni od svojih ve\u0107inskih vr\u0161njaka, najprije u miru oprali. Ni akcija nesretnog Lesara kao ni ova ravnateljska vezana uz \u0161kolsku higijenu nije urodila nekim posebnim plodom, samo je Me\u0111imurce dovela na lo\u0161 glas.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu se integracijom Roma pozabavila dr\u017eava priklju\u010div\u0161i se \u0161ireevropskom programu Dekada Roma (2005. \u2013 2015.). Me\u0111utim, poku\u0161aje integracije dr\u017eava je pre\u010desto kombinirala s onim u \u010demu se zapravo svaka dobro snalazi \u2013 s represivno-disciplinarnim pristupom prema tom stanovni\u0161tvu. Za ovo potonje, dakle discipliniranje, simptomati\u010dne su recimo bile izjave politi\u010dara koje bi obi\u010dno izazivale paniku me\u0111u ve\u0107inskim stanovni\u0161tvom i opravdavale policijsku represiju, ali bi rijetko kad rije\u0161ile stvar. Romi se u takvom pristupu unaprijed tretiraju kao socijalno devijantni dio stanovni\u0161tva i nisu ni\u0161ta drugo doli puki predmet prevencije zlo\u010dina. U tom je pravcu i\u0161la i izjava biv\u0161eg SDP-ovog ministra policije Ranka Ostoji\u0107a koji je prije nekoliko godina pohodio Me\u0111imurje i najprije \u0161erifski zaklju\u010dio da bi Me\u0111imurska \u017eupanija bila me\u0111u najsigurnijima “samo da nema imovinskih delikata koje ve\u0107inski \u010dine Romi”.<\/p>\n

Ipak, nastavio je da problemi nastaju onda kad djeca navr\u0161e 15 godina, izgube socijalna prava i “tada izlaze na cestu”. “Moram spomenuti da smo mi sada u situaciji da se te ljude u principu stimulira da se ne zaposle jer su im socijalna davanja ve\u0107a od onog \u0161to mogu zaraditi radom”, na kraju je prisebno dodao. Za razliku od njega, \u010distu paniku me\u0111u pu\u010danstvom posijao je zastupnik \u017divog zida Branimir Bunjac koji je proljetos ustvrdio da “roditelji Roma Baja\u0161a u Me\u0111imurju masovno prodaju djevoj\u010dice za udaju i to \u010dim navr\u0161e 15 godina, pa i ranije, iako rijetko do\u0111e do ozakonjenja te veze”. Uva\u017eeni zastupnik pritom ne \u017eeli uvidjeti da na rane brakove i rano roditeljstvo utje\u010de njihov nezavidan socijalni polo\u017eaj i polo\u017eaj u svijetu rada. Romi iz me\u0111imurskog sela Pi\u0161korovca promptno su mu odgovorili da tu nije rije\u010d ni o kakvoj prodaji djevojke nego o uobi\u010dajenim tro\u0161kovima pira i da su danas sve rje\u0111i slu\u010dajevi da je mladenka mla\u0111a od 18 godina.<\/p>\n

Porazne brojke<\/strong><\/p>\n

Trenuta\u010dno je Me\u0111imurje u liku policijske iskusnjare i biv\u0161eg ravnatelja policije Vladimira Fabera steklo svojevrsnog komesara za romska pitanja, koji je po nalogu ministra Davora Bo\u017einovi\u0107a dobio vremenski ograni\u010den mandat da jo\u0161 jednom istra\u017ei i kona\u010dno procijeni koje bi to bile nove dr\u017eavne mjere koje bi se trebale provesti da bi se “sumnjivo” stanovni\u0161tvo privelo svrsi. Iako je Faber, sude\u0107i prema istupima u javnosti, o\u010dito svjestan da se policija bavi samo posljedicama pa je istaknuo da je za rje\u0161avanje uzroka problema potreban ve\u0107i anga\u017eman i zajedni\u010dki rad nekoliko ministarstva, Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i same lokalne zajednice, najnovije vijesti govore da se ponovno najprije posegnulo za represivnim mjerama, tj. uvo\u0111enjem ve\u0107eg broja kontakt-policajaca.<\/p>\n

A da je itekako potrebno zajedni\u010dko djelovanje razli\u010ditih institucija kako bi se smanjila marginalizacija romskog stanovni\u0161tva, \u0161to je predvi\u0111eno Nacionalnom strategijom za uklju\u010divanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020., pokazuje i istra\u017eivanje “Uklju\u010divanje Roma u hrvatsko dru\u0161tvo: istra\u017eivanje baznih podataka” Centra za mirovne studije, nastalo na poticaj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Iz tog se istra\u017eivanja primjerice vidi da je osnovno\u0161kolskom naobrazbom obuhva\u0107eno devedesetak posto romskih \u0111aka, koji u prosjeku polu\u010duju vrlo dobar uspjeh, ali poha\u0111anje \u0161kole naglo opada nakon 15. godine \u017eivota \u2013 svega tridesetak posto mladih Roma poha\u0111a srednju \u0161kolu. Nivo siroma\u0161tva i dalje je u romskoj populaciji astronomski visok, ba\u0161 kao i stopa nezaposlenosti: \u010dak 81,2 posto romske djece \u017eivi u riziku od siroma\u0161tva, samo 7,3 posto Roma radi pla\u0107eni posao puno radno vrijeme, dok je \u010dak tri \u010detvrtine Romkinja ili nezaposleno ili su doma\u0107ice. Pobolj\u0161anja se primje\u0107uju na podru\u010dju stanovanja jer su provedene mjere legaliziranja objekata, kao i na podru\u010dju komunalne infrastrukture. Ina\u010de, ve\u0107ina romsku inkluziju shva\u0107a na posve nakaradan na\u010din, odnosno od njih se tra\u017ei potpuna asimilacija, a ne integracija. Ovo drugo bi zna\u010dilo da se specifi\u010dnosti njihovog na\u010dina \u017eivota uzmu u obzir i da se na korektan na\u010din inkorporiraju u ve\u0107inski model.<\/p>\n

Koje bi to specifi\u010dnosti romskog na\u010dina \u017eivota bile mo\u017eda je u posljednje vrijeme ponajbolje opisala ameri\u010dka istra\u017eiva\u010dica Isabel Fonseca u svojoj knjizi “Sahranite me uspravno”, prevedenoj i u nas prije 13 godina. Spomenut \u0107emo tek neke momente specifi\u010dne kulture koje autorica donosi u ovoj knjizi. Recimo, prosja\u010denje, ta ve\u0107inskom stanovni\u0161tvu toliko odiozna praksa, Romima zapravo predstavlja drevno zanimanje. Dati kome milostinju je vrlina, a neki se prosjaci po\u0161tuju poput indijskih svetih ljudi sadhua. Umjesto pojma prosja\u010denja oni koriste frazu phirav pa-o gav \u2013 i\u0107i po selu. Tako\u0111er, “cigansko laganje” oblik je obrane zajednice. La\u017ee se uglavnom gad\u017eama (neromima), odnosno obi\u010dno im se ka\u017ee ono \u0161to se misli da bi oni htjeli ili voljeli \u010duti, s ciljem da se na taj na\u010din za\u0161tite porodica ili selo; dio je to dakle strategije pre\u017eivljavanja.<\/p>\n

Uni\u0161teno sje\u0107anje<\/strong><\/p>\n

Jedinstven je i romski odnos prema jednoj od najve\u0107ih tragedija koja ih je zadesila, prema genocidu u vrijeme Drugog svjetskog rata. U svojoj istra\u017eiva\u010dkoj studiji “Genocid nad Romima. Jasenovac 1942.” Narcisa Lengel-Krizman iznosi podatke da su Romi na podru\u010dju dana\u0161nje Hrvatske prakti\u010dki bili kompletno istrijebljeni. U tom smislu zanimljiva je bila svojedobna izjava Kasuma Cane, jednog od prija\u0161njih lidera ovda\u0161njih Roma, da oni, iako redovito pohode komemoraciju u Jasenovcu, tamo zapravo nemaju nikoga svoga jer su se pripadnici ovda\u0161nje zajednice Roma doselili tek nakon Drugog svjetskog rata i nisu rodbinski ni na bilo koji drugi na\u010din vezani s Romima iz razdoblja prije porraimosa<\/em> ili pro\u017ediranja, kako Romi nazivaju holokaust.<\/p>\n

Tako je \u0161areni svijet Lulu\u0111a, \u0160e\u0107erki, Riba, Koreja, Sulu\u0111a, Bandara, Paca (izvorna romska \u017eenska imena, danas uglavnom nepostoje\u0107a; na\u0161li smo ih u poimeni\u010dnom popisu stradalih u spomenutoj knjizi Narcise Lengel-Krizman) zauvijek nestao 1942. godine, kad je na obalama Save NDH okon\u010dala romsko pitanje. Jedan od razloga za\u0161to romski odnos prema toj tragediji nije tako fatumski kao u nekih drugih naroda je i taj \u0161to su, kako ka\u017ee francuska povjesni\u010darka Henriette Asseo u svom tekstu “La sp\u00e9cificit\u00e9 de l’extermination des Tziganes”, “Cigani u potpunosti smje\u0161teni na stranu usmene kulture te skromnim fondom rije\u010di moraju izraziti ono neizrecivo za rastresene u\u0161i. Oni nemaju organskih intelektualaca koji bi znali izraziti kolektivni o\u010daj istrijebljenih familija, ni stru\u010dnjaka koji su sposobni analizirati specifi\u010dan karakter nacisti\u010dkog zakonodavstva, kako bi opisali proces deportacije i kako bi kvantificirali u\u010dinke istrebljenja”. Uistinu, Fonseca u Rumunjskoj nalazi staru Romkinju koja je pre\u017eivjela nacisti\u010dku deportaciju i od nje autorica uspijeva dobiti neka sje\u0107anja vezana uz to razdoblje. Me\u0111utim, ta se sje\u0107anja stalno mije\u0161aju sa sada\u0161njo\u0161\u0107u i konkretnom tragedijom koja je staru Romkinju pogodila tih dana. U tom smislu autorica zaklju\u010duje da “dok su \u017didovi specijalizirani za sje\u0107anja, Romi su stru\u010dnjaci za zaboravljanje”.<\/p>\n

U dana\u0161nje doba svojevrsnog terora sje\u0107anja, kad nas povijest sa svojim slonovskim dimenzijama nepodno\u0161ljivo priti\u0161\u0107e sa svih strana, nacionalna pam\u0107enja sli\u010de na sudbinu Funesa, Borgesovog junaka iz pri\u010de “Funes, onaj koji pamti”. Funes se naime, ba\u0161 kao i dana\u0161nja dru\u0161tva, gu\u0161i od fakata, sve vrijeme svijeta tro\u0161i na zapam\u0107ivanje besmislenih specifi\u010dnosti koje onda beskona\u010dno klasificira. U tom kontekstu memorijalizacije svake pa i najmanje imponderabilije romski relativno relaksiraju\u0107i odnos prema pro\u0161losti i nesentimentalan odnos prema povijesti, ma koliko ona bila traumati\u010dna, u osnovi je osloba\u0111aju\u0107i i ozdravljuju\u0107i. Ali ujedno i posve neuklopiv u dana\u0161nju zapadnja\u010dku opsjednutost politikom pam\u0107enja koja nerijetko riskira da se prometne u puki katalizator novih sukoba ili osveta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U moru stereotipa o Romima koji se stolje\u0107ima uzgajaju me\u0111u evropskim narodima jedan od ra\u0161irenijih je onaj koji ka\u017ee da je “njihov \u017eivotni stil ekstremno razli\u010dit od na\u0161eg” i da je “o\u010digledno da se stalno konfrontiraju s pripadnicima domicilne populacije”…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":25137,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[161],"theme":[458],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[200],"class_list":["post-25136","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ljudska-prava","theme-drustvo","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25136","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25136"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25136\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25140,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25136\/revisions\/25140"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25137"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25136"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25136"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25136"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25136"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25136"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25136"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25136"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}