{"id":25104,"date":"2018-09-27T07:00:13","date_gmt":"2018-09-27T06:00:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25104"},"modified":"2021-02-25T10:51:17","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:17","slug":"prije-zatvaranja-rafinerije-sisak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25104","title":{"rendered":"Prije zatvaranja Rafinerije Sisak…"},"content":{"rendered":"

Industrijsko postrojenje koje je nekada zapo\u0161ljavalo 3500 ljudi, danas broji njih otprilike 600, ne ra\u010dunaju\u0107i kooperante i tvrtke k\u0107eri. No, i ovima preostalima uskoro prijeti ga\u0161enje radnog mjesta. Javnost je o tome saznala iz objavljenih mejlova, na koje Vlada RH kao strate\u0161ki partner nije dala odgovor. Sindikati, posljednja nada radnika, nisu se uspjeli ujediniti, \u0161to ne nudi mnogo nade u budu\u0107e radni\u010dke pobjede.<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 nekoliko godina tema Rafinerije Sisak aktualna je u medijima, a njena sudbina do\u0161la je pod znak upitnika 2008. godine kada je HDZ-ova vlada prepustila ma\u0111arskom MOL-u upravlja\u010dka prava nad INA-om. Premda se u sklopu me\u0111unarodnog ugovora, MOL obvezao na modernizaciju rafinerija u Sisku i Rijeci, odga\u0111anje i usporavanje tog procesa ukazuju na druga\u010dije planove ove kompanije. Planom i ugovorom predvi\u0111ena modernizacija podrazumijevala je izgradnju novih procesnih jedinica kako bi rafinerije u Sisku i Rijeci konkurirale rafinerijama u okolici, no ona je djelomi\u010dno ili u potpunosti izostala.<\/p>\n

U RS-u radi oko 600 radnika, tu su jo\u0161 i oni iz kooperantskih tvrtki i dodatnih 170 iz Inine tvrtke-k\u0107eri STSI za odr\u017eavanje postrojenja. U razgovoru s predstavnicima Sto\u017eera za obranu RS-a mogli smo ve\u0107 2014. godine \u010duti o sljede\u0107im potezima koji \u0107e voditi zatvaranju pogona u Sisku. Radnici su godinama upozoravali na izostanak cjelokupne modernizacije na koju se obvezao MOL, podsje\u0107ali su na va\u017enost obnove kako zbog nastavka uspje\u0161nog rada tako i zbog sigurnosti gra\u0111ana Siska. No, nova je uprava INA-e ekonomskom ra\u010dunicom do\u0161la do toga da je bolje ulagati u dvije rafinerije u Slova\u010dkoj i Ma\u0111arskoj, nego u onu u Sisku. Stanje u RS-u eskaliralo je u ljeto 2016. godine kada je odlu\u010deno, bez znanja hrvatskih \u010dlanova uprave da se 12 vagona doma\u0107e sirove nafte preveze na preradu u rije\u010dku rafineriju. Informacija o prijevozu do\u0161la je do radnika RS-a koji su u no\u0107noj intervenciji zaustavili vagone i time zaradili kaznenu prijavu. No, nekoliko mjeseci kasnije prijevoz nafte pro\u0161ao je neometano \u010dime se dalo naslutiti da ma\u0111arski partner isprobava solucije potpunog preseljenja proizvodnje i prerade u Rijeku.<\/p>\n

Drugi simptomati\u010dan proces cjepkanje je pojedinih dijelova kompanije na zasebne tvrtke. Uprava INA-e je 2015. godine zbog “uspje\u0161nijeg” poslovanja odlu\u010dila benzinske crpke staviti pod zasebnu firmu. Slu\u017ebeno je to obrazlo\u017eeno rezanjem tro\u0161kova za br\u017eu modernizaciju. Naravno, cijepanjem jedne kompanije na vi\u0161e manjih firmi olak\u0161ava se ga\u0161enje pojedinih aktivnosti INA-e uz neometano zadr\u017eavanje drugih. Tome valja dodati i da su ovim procesom naposljetku o\u0161te\u0107eni sami radnici na crpkama. Naime, tijekom prijelaza zaposlenika u “novu firmu” ponu\u0111eni su im novi ugovori s pla\u0107om smanjenom za 25%. \u010cak 69% radnika prihvatilo je ove uvjete dok ih je 700 odbilo. U kapitalizmu smo svi zamjenjivi pa je ubrzo stigla vijest da INA ima 4.500 zamolbi za posao \u0161to je pokazalo kako ne\u0107e biti te\u0161ko zamijeniti dugogodi\u0161nje radnike. Prebacivanja radnika na ugovore na odre\u0111eno vrijeme te op\u0107enito rezanje tro\u0161kova nau\u0161trb smanjenja pla\u0107a radnika, a pod izlikom boljeg poslovanja, \u010desto je vi\u0111ena pri\u010da, koja \u010dini se, nema kraja.<\/p>\n

Strate\u0161ki partneri<\/strong><\/p>\n

Recentni doga\u0111aji slijede isti scenarij. U 2018. godini novi predsjednik uprave INA-a u postaje Sandor Fasimon, javnosti predstavljen kao jedan od najiskusniji MOL-ovih menad\u017eera. Uzgred re\u010deno, Fasimon dolazi u trenutku kada Hrvatska tra\u017ei model kojim bi otkupila dionice Ma\u0111ara i vratila upravlja\u010dka prava nad INA-om. U Sisku se nastavlja daljnja devastacija, a u velja\u010di ove godine donesena je i odluka da se ugasi jedno od najprofitabilnijih postrojenja, fluid kataliti\u010dki kreking (FCC ) za sekundarnu obradu te\u0161kih ostataka nafte koji ugljikovodike primarne prerade\u00a0prevodi u visokovrijedne produkte (benzin, dizel i teku\u0107i naftni plin).\u00a0U sto\u017eeru za obranu RS naru\u010dili su analizu rada FCC-a i, rije\u010dima Predraga Sekuli\u0107a, predsjednika sto\u017eera za obranu Rafinerije Sisak: “Imamo dobru napravljenu analizu rada FCC-a, sve u tan\u010dine, sve i jedan energent, sve i jedan dolaz, ulaz i izlaz koji je napravio jedan sisa\u010dki in\u017eenjer sa sasvim preciznim podacima koji doslovnu u kunu izra\u010dunaju prihode i tro\u0161kove. Dakle, radi se o ciframa prema kojima je taj pogon donosio od 10 do 13,5 milijuna kuna mjese\u010dno, neto. Netko je ovo postrojenje odlu\u010dio ugasiti iz sebi znanih razloga.” Postrojenje je uga\u0161eno u srpnju ove godine, a radnici su jo\u0161 u velja\u010di iza\u0161li na Markov trg kako bi upozorili Vladu da ga\u0161enje FCC-a ujedno zna\u010di i ga\u0161enje rafinerije.<\/p>\n

Nastavno na zaustavljanje prerade u FCC-u , Hrvatska je od ove godine prisiljena pove\u0107ati uvoz sirovina iz Ma\u0111arske, Rumunjske i drugih zemalja u susjedstvu. No, nova uprava tvrdi da je prerada nafte manje isplativa od uvoza, na \u0161to se name\u0107e pitanje; kako je prerada nafte na sli\u010dnim postrojenjima u okolnim rafinerijama isplativa, a ba\u0161 u onoj sisa\u010dkoj nije? U svim medijskim istupima pa i u onom nedavnom uprave INA-e napominje se kako RS generira stotine milijuna kuna gubitaka te da takvo stanje nije odr\u017eivo. Me\u0111utim, neodr\u017eivost stanja i gomilanje gubitaka posljedice su upravo ga\u0161enja postrojenja i odbijanja ulaganja u modernizaciju. Da se vratimo na argumente s po\u010detka teksta i ulaganje: “U modernizaciju Rafinerije Sisak do danas je od predvi\u0111enih milijardu dolara, realizirano samo oko 150 milijuna dolara tj. oko 15% obe\u0107anog iznosa, pri \u010demu je izostala planirana godi\u0161nja dobit od oko 150 milijuna dolara godi\u0161nja. Dok je u rije\u010dku rafineriju ulo\u017eeno oko 600 milijuna dolara \u0161to je oko 60% od dogovorenog ulaganja, \u010dime je izostala planirana dobit od oko 180 milijuna dolara godi\u0161nje. Jasno je da zbog izostanka modernizacije dviju doma\u0107ih rafinerija od kraja 2008. godine (kada su procesi trebali biti dovr\u0161eni) pa do danas, izgubljeno oko 3,3 milijarde dolara dobiti” navodi mr.sc. Ivica Billege, in\u017eenjer i nekada\u0161nji direktor sisa\u010dke rafinerije.<\/p>\n

Izme\u0111u strate\u0161kih partnera MOL-a i Vlade RH na po\u010detku ove godine postignut je dogovor, ako Vlada ne prona\u0111e na\u010din za otkup dionica od MOL-a, RS-u u 2019. godini prijeti zatvaranje. Vlada RH ve\u0107 godinama nema jasnog odgovora. U medijima smo od ministra energetike mogli \u010duti da Vlada radi sve da otkupi ve\u0107inski paket , ali garanciju u kojem ka\u017ee da \u0107e RS nastaviti s radom, nismo \u010duli. Po\u010detkom travnja ove godine, najava novog \u010delnika uprave INA-e Fasimona da \u0107e transformacijom INA-e zadr\u017eati proizvodnju na jednoj lokaciji, a drugu koristiti za logistiku izazvala je burnu reakciju me\u0111u radnicima u Sisku. Nakon ljeta i zatvaranja FCC-a u javnost su od strane sto\u017eera za obranu pu\u0161teni slu\u017ebeni e-mailovi zaposlenika INA-e u kojima se dogovara datum zatvaranja rafinerije. Slu\u017ebena reakcija Vlade na navedene mailove u potpunosti je izostala.<\/p>\n

Igra iscrpljivanja<\/strong><\/p>\n

Kroz sto\u017eer za obranu radnici ve\u0107 nekoliko godina pru\u017eaju otpor i pritom uspijevaju, ako ne zaustaviti, onda barem usporiti zatvaranje rafinerije. Ra\u010dunaju\u0107i na umor radnika, uprave INA-e izabrala je polagani na\u010din ga\u0161enja poduze\u0107a. Iz same kronologije doga\u0111aja jasno je da izostankom modernizacije, odvajanjem crpki u posebnu tvrtku i ga\u0161enje najva\u017enijeg postrojenja u sisa\u010dkoj rafineriji MOL ra\u010duna na zub vremena koji nosi svoje \u017ertve. Nesigurnost i neizvjesnost poti\u010de radnike sisa\u010dke rafinerije da po\u010dnu tra\u017eiti alternativna radna mjesta. Najru\u017enija strana pri\u010de koja se ponovno doga\u0111a je razjedinjenje i nesolidarnost u borbi. Jedna strana pri\u010de su sindikati u kojima vidimo one istinske borce za prava radnika, a dobar primjer je relativno novi sindikat “Nova solidarnost”, dok neki reprezentativni sindikati u INA posustaju u obrani radni\u010dkih prava i lagano uzmi\u010du pred zahtjevima uprave. Naime, u velja\u010di ove godine, nakon \u0161to su saznali za plan ga\u0161enja FCC-a, sto\u017eer za obranu sisa\u010dke rafinerije organizirao je prosvjed na Markovom trgu na koji su pozvali i ostale reprezentativne sindikate u INA-i, no podr\u0161ka je izostala jer su reprezentativni sindikati navodno imali ve\u0107 dogovorene pregovore s Vladom. Kao dobar primjer solidarnosti pokazao se prosvjedni skup u Sisku iz 2014. godini kada je na ulice iza\u0161lo tri tisu\u0107e radnika i njihovih podr\u017eavatelja. Od lokalne vlasti radnici imaju punu podr\u0161ku, no na\u017ealost, ona ostaje vi\u0161e na simboli\u010dnoj razini budu\u0107i da je lokalna vlast dio oporbene stranke koja nema utjecaja na politiku Vlade.<\/p>\n

Kako ka\u017ee Sekuli\u0107: “ljudi su umorni i pomalo ludi od \u010dekanja da se situacija razrije\u0161i. Ve\u0107 neko vrijeme one starije, koji imaju preko pedeset i neku godina zovu iz ljudskih resursa INA-e i nude im otpremnine. Oni koji su mla\u0111i gledaju kako da pobjegnu u inozemstvo, trbuhom za kruhom.” Slu\u010daj RS nije izdvojen slu\u010daj, u svim krajevima Hrvatske dr\u017eavna poduze\u0107a i nekada\u0161nji industrijski divovi tonu u zaborav. Da ne nabrajamo ostatke ostataka hrvatske industrije, mo\u017eemo se samo nadati da \u0107e gra\u0111ani \u010dim prije shvatiti da su razni slu\u010dajevi ga\u0161enja poduze\u0107a, pada \u017eivotnog standarda i radni\u010dkih prava te nefunkcionalnog javnog sustava sustavno povezani, te da bez solidarnosti gra\u0111ana nema otpora tim problemima. U sto\u017eeru za obranu borba traje dalje jer radnici i dalje misle da rafineriju ne treba zatvarati i da ona mo\u017ee nastaviti s poslovanjem.<\/p>\n

U evidenciji nezaposlenih Hrvatskog zavoda za zapo\u0161ljavanje \u2013 Podru\u010dnog ureda Sisak, koncem kolovoza 2018. godine, registrirano je 6.717 nezaposlenih osoba, ukoliko bi se ovom broju pridru\u017eili svi radnici i kooperanti RS-a, gotovo da bi mogli re\u0107i da \u0107e \u010detvrtina gra\u0111ana Siska biti nezaposlena. U Sisku je u posljednjih 25 godina uga\u0161eno gotovo jednako toliko firmi, a radnici tih firmi uglavnom su zavr\u0161ili na zavodu za zapo\u0161ljavanje, u prijevremenim mirovinama ili negdje u inozemstvu. Ljudi koji su posvetili rafineriji desetke godina \u017eivota sutra bi mogli ostati bez stalnih prinosa zbog \u010dega im je egzistencija ugro\u017eena te oduzeto osnovno ljudsko pravo: ono pravo koje malo koji sretnik danas u Hrvatskoj ima, a to je pravo na rad.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ve\u0107 nekoliko godina tema Rafinerije Sisak aktualna je u medijima, a njena sudbina do\u0161la je pod znak upitnika 2008. godine kada je HDZ-ova vlada prepustila ma\u0111arskom MOL-u upravlja\u010dka prava nad INA-om…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":25108,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[199],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[412],"class_list":["post-25104","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-industrija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25104"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25104\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25116,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25104\/revisions\/25116"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25108"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25104"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25104"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25104"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25104"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}