{"id":25065,"date":"2018-09-25T08:07:30","date_gmt":"2018-09-25T07:07:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25065"},"modified":"2018-09-25T08:21:53","modified_gmt":"2018-09-25T07:21:53","slug":"eu-je-najveca-porezna-oaza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25065","title":{"rendered":"EU je najve\u0107a porezna oaza"},"content":{"rendered":"

Kada su 2015. godine nepoznati izvori objavili tzv. Panamske dokumente (Panama papers<\/em>), oni su nekoliko mjeseci bili velika senzacija. Pedantno novinarsko i\u0161\u010ditavanje nevjerojatnih 11 i pol milijuna dokumenata otkrilo je da prakti\u010dki nema nikoga me\u0111u mo\u0107nima i slavnima tko nije sustavno zakidao vlastitu dr\u017eavu na porezima koriste\u0107i usluge odvjetni\u010dkih ureda u Panami. Naime, ta je zemlja jedna od popularnijih “poreznih oaza” u kojima se fiktivno prijavljuju poslovne aktivnosti kako bi se izbjeglo pla\u0107anje poreza u dr\u017eavi gdje se poslovanje zapravo odvija. Iako je praksa dobro dokumentirana ve\u0107 desetlje\u0107ima, njezini razmjeri ipak su \u0161okirali sve, \u010demu je dodatno doprinijela objava novih tzv. Rajskih dokumenata (Paradise papers<\/em>) dvije godine kasnije, koji su po opsegu bili jo\u0161 ve\u0107i.<\/p>\n

Me\u0111u \u0161okiranima tako su se na\u0161le i europske institucije, koje su se osjetile pozvanima da reagiraju i zaustave ovu praksu. Taj je interes za borbu protiv izbjegavanja poreza ve\u0107 tada izazivao skepsu, osobito stoga \u0161to su i sami eurobirokrati u velikoj mjeri bili uklju\u010deni u tu praksu. No skepticima unato\u010d, Europska je unija doista po\u010detkom godine napravila svoju “crnu listu” poreznih oaza, koja uklju\u010duje uglavnom karipska i pacifi\u010dka oto\u010dja, poput Antigve i Barbude, Guama ili Mar\u0161alovih Otoka. Ta bi podru\u010dja, odnosno tvrtke registrirane u njima, trebale biti podvrgnute posebnim provjerama zbog toga \u0161to ne po\u0161tuju europske standarde transparentnosti, objavljeno je prilikom posljednjeg pro\u0161irenja liste. No manje je pa\u017enje privukao podatak da je ve\u0107ina zemalja u me\u0111uvremenu skinuta s liste, uklju\u010duju\u0107i i zloglasnu Panamu.<\/p>\n

To, me\u0111utim, nije najve\u0107i problem. Naime, prema podacima<\/a> koje je ovih dana objavila Mre\u017ea za poreznu pravdu (TJN), u zemljama i podru\u010djima koja se nalaze na “crnoj listi” obavlja se jedva 1% ukupnog izbjegavanja poreza. Jo\u0161 \u0161okantnije, \u010dak se tre\u0107ina svih prikrivanja poreznih obaveza u zemljama Unije obavlja u \u2013 drugim \u010dlanicama EU. Tome treba dodati i 5% svih prikrivenih sredstava koja se \u010duvaju u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Preko te zemlje se prikrije vi\u0161e europskih poreza nego u svim zemljama na “crnoj listi” zajedno. Nizozemska je odgovorna za dvostruko vi\u0161e pritajenih poreza njema\u010dkih tvrtki nego Panama, pokazuje izvje\u0161taj TJN-a, a me\u0111u najve\u0107e “oaze” spadaju i Luksemburg, Njema\u010dka i Francuska.<\/p>\n

Ovo istra\u017eivanje pokazuje dvije stvari: za po\u010detak, prikrivanje poreza nije eksces, nego sustav, a odgovornost za tu praksu ne mo\u017ee se prebaciti na nekoliko karipskih oto\u010di\u0107a. Europski porezni problem svoje korijene ima u srcu Europe.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada su 2015. godine nepoznati izvori objavili tzv. Panamske dokumente (Panama papers), oni su nekoliko mjeseci bili velika senzacija. Pedantno novinarsko i\u0161\u010ditavanje nevjerojatnih 11 i pol milijuna dokumenata otkrilo je da prakti\u010dki nema nikoga me\u0111u mo\u0107nima i slavnima tko nije sustavno…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":25066,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[243],"theme":[456],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[26],"class_list":["post-25065","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-eu","theme-politika","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25065","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25065"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25065\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25067,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25065\/revisions\/25067"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25066"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25065"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25065"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25065"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25065"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25065"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25065"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25065"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}