Kada je 2012. godine Gr\u010dka zapo\u010dela izgradnju zida du\u017e granice s Turskom, bugarske nacionalisti\u010dke organizacije postavile su identi\u010dan zahtjev i za ju\u017enu granicu Bugarske. Tada se taj zahtjev doimao u najboljem slu\u010daju smije\u0161nim i nai\u0161ao je na porugu cijelog politi\u010dkog spektra. Dvije godine kasnije, bodljikava \u017eica du\u017e tursko-bugarske granice pojavljuje se kao ispunjenje nacionalisti\u010dkog sna.<\/p>\n
U listopadu 2013. godine, nakon otprilike mjesec dana pove\u0107anog priljeva tra\u017eitelja azila koji su u zemlju ulazili preko bugarsko-turske granice, parlament je objavio plan izgradnje 36 kilometara duge ograde na granici s Turskom. Toj su odluci prethodili prosvjedi nacionalista i poku\u0161aj blokiranja granice koji je predstavljao kulminaciju prosvjeda kojeg su u rujnu 2013. poveli predstavnici nacionalisti\u010dke stranke VMRO. Cilj je podizanja ograde ograni\u010diti prilaz teritoriju Bugarske, a time i EU, te preusmjeravanje osoba koje prelaze granicu na slu\u017ebene grani\u010dne prijelaze.<\/p>\n
Ograda do danas nije podignuta, ali razlog tome nije protivljenje bugarskih ili me\u0111unarodnih organizacija, kao ni suprotstavljeno javno mnijenje. Jedina tema javnih i politi\u010dkih rasprava o budu\u0107em zidu ti\u010de se sumnje u korupciju i zloporabu vlasti koja se pojavila nakon \u0161to se po\u010detna cijena od oko 5 milijuna leva (otprilike 2,5 milijuna eura) u velja\u010di gotovo udvostru\u010dila i porasla na preko 9 milijuna leva<\/a><\/span><\/span>. Sredstva za taj poduhvat osigurana su restrukturiranjem dr\u017eavnog prora\u010duna i kroz fondove EU.<\/p>\n Rasprave o ogradi upale su u kolote\u010dinu ve\u0107 postoje\u0107ih pro-europskih i anti-europskih diskusija o administrativnim reformama sustava azila, te korupciji op\u0107enito. No, ovo nije prvi put da se pitanje izbjeglica u Bugarskoj\u00a0pojavljuje kao goru\u0107i problem. U pregovorima oko potencijalnog ulaska Bugarske u \u0161engenski sustav, osobe koje ilegalno prelaze granicu uvijek su bile kori\u0161tene kao pijuni za dokazivanje sposobnosti dr\u017eave da osigura europske granice. Godine 2011., kada je broj zahtjeva za azilom jo\u0161 uvijek bio relativno nizak, biv\u0161i premijer Bojko Borisov javno je izjavio da, ukoliko Bugarska ne pristupi Schengenu, ne\u0107e biti mogu\u0107e osigurati teritorij zemlje od \u201cilegalaca\u201d. Pravi adresat te prijetnje bile su zemlje Zapadne Europe, a izjava je trebala slu\u017eiti kao upozorenje o velikom broju nadolaze\u0107ih \u201cilegalaca\u201d. Me\u0111utim, pravi razlozi politi\u010dke nesklonosti da se Bugarsku uklju\u010di u Sporazum su blizina Gr\u010dke, koja je \u010dlanica Schengena od 1992. godine, te o\u010dekivani porast broja prelazaka granice u Bugarsku, odakle je lak\u0161e do\u0107i do Zapadne Europe. Aktualni poku\u0161aji da se bugarska granica zape\u010dati uglavnom slijede istu logiku. Politi\u010dka elita ima ve\u0107e \u0161anse da bude ozbiljno shva\u0107ena prilikom sljede\u0107ih pregovora ako doka\u017ee da je sposobna \u0161tititi europske granice.<\/p>\n Jo\u0161 od takozvane \u201cizbjegli\u010dke krize\u201d traju poja\u010dani napori da se sprije\u010di pristup bugarskom teritoriju. U studenom 2013. godine, 1.400 policajaca poslano je na granicu kao poja\u010danje kolegama iz grani\u010dne policije za lov na \u201cilegalce\u201d. Prema medijskim izvje\u0161tajima, policijska ili grani\u010dna patrola bila je razmje\u0161tena svakih nekoliko stotina metara uz granicu. Rezultati su se brzo pokazali. U listopadu 2013. godine, granicu je pre\u0161lo 3.626 ljudi, u studenom 1.652 ljudi, nekoliko stotina u prosincu, i samo 50 u sije\u010dnju 2014. godine (u odnosu na sije\u010danj 2013. godine u kojem je granicu pre\u0161lo 193 ljudi). Mnogi su odbijeni na samoj granici. U prosincu je postalo o\u010dito kako policajci nemaju jasne upute o tome kako se nositi s ljudima koji poku\u0161avaju prije\u0107i granicu. Prema izvje\u0161taju Bugarske dr\u017eavne televizije<\/a><\/span><\/span>\u00a0grani\u010dari su podu\u010davani da \u201ctuku [one koje prelaze granicu] i vra\u0107aju ih natrag u Tursku\u201d. U osiguravanju dr\u017eavne granice bila je anga\u017eirana i vojska, u misijama koje je ministar obrane neodre\u0111eno opisao kao \u201cuklju\u010divanje vojske u skladu s njezinim zakonskim funkcijama, s osobljem i svom opremom, u sklopu Plana za ograni\u010denje pritoka gra\u0111ana tre\u0107ih zemalja na dr\u017eavni teritorij\u201d. Ovaj spektakl polu-pravnih mjera, s ciljem sprje\u010davanja ulaska tra\u017eitelja azila u zemlju, nijemo su gledali \u010duvari granice u slu\u017ebi Frontexa koji jo\u0161 od 2011. godine i pro\u0161irenja programa Frontex Poseidon<\/a><\/span><\/span>\u00a0tijesno sura\u0111uju s bugarskim kolegama. Kad je broj tra\u017eitelja azila tek po\u010deo rasti, 2013. godine, Europska unija je ponudila Bugarskoj stru\u010dnu potporu, koja je u osnovi zna\u010dila prisustvo osoblja Frontexa na granici, te je od tada suglasni svjedok svih prijavljenih slu\u010dajeva odbijanja i vra\u0107anja izbjeglica kao i kr\u0161enja prava tra\u017eitelja azila.<\/p>\n Ovo prisustvo velikog broja snaga sigurnosti koje uz institucionalnu podr\u0161ku zatvaraju granicu, u kombinaciji s nacionalisti\u010dkim prosvjedima, lokalnim demonstracijama protiv izgradnje kampova za izbjeglice diljem zemlje te neadekvatnim politikama azila, tra\u017eiteljima azila stvara puno u\u010dinkovitiju prepreku nego \u0161to bi to bilo koji graditelj zidova mogao i zamisliti. Slaba\u0161ni poku\u0161aji Europske unije da tobo\u017ee dovede u pitanje postupke bugarske vlade odra\u017eavaju \u0161iri politi\u010dki konsenzus diljem Europe da se tra\u017eitelje azila kriminalizira\u00a0i dr\u017ei na sigurnoj razdaljini. Europske su politike ve\u0107 dugo orijentirane prevenciji pristupa europskim teritorijima, deportacijama, te socioekonomskoj i politi\u010dkoj karanteni subjekata koje koje se smatra migrantima. Periferne europske zemlje poput Bugarske postale su utjelovljenje Tvr\u0111ave Europe \u2013 politi\u010dke i dru\u0161tvene izolacije potklase u nastajanju, koja je segregirana u kampovima i nema drugog izbora nego da \u201cilegalno\u201d sudjeluje u ekonomskoj sferi.<\/p>\n