{"id":24858,"date":"2018-09-11T07:00:17","date_gmt":"2018-09-11T06:00:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=24858"},"modified":"2021-02-25T10:51:22","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:22","slug":"tko-udara-na-bh-novinarstvo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=24858","title":{"rendered":"Tko udara na bh. novinarstvo?"},"content":{"rendered":"

Novi fizi\u010dki napad na novinara prije nekoliko tjedana, ovaj put u Banjaluci, izazvao je reakcije struke, ali i \u0161ire regionalne javnosti. No ta je reakcija ujedno pokazala i slabost medija i novinara u regiji. Njihova nesposobnost da privuku \u0161iru potporu ima svoje uzroke.<\/strong><\/p>\n

Krajem augusta, novinar BN televizije Vladimir Kova\u010devi\u0107 pretu\u010den je \u017eeljeznim palicama u Banjaluci. Kako je Kova\u010devi\u0107 rekao policiji, na ulici su ga napala dvojica mu\u0161karaca \u010diji identitet ne zna. Nekoliko dana kasnije Klub novinara u Banjaluci je izdao saop\u0107enje u kojem stoji kako su zabrinuti \u0161to va\u017ene dokaze o ovom napadu nije prona\u0161la policija nego Vladimirov otac. “Inspektori nisu na\u0161li za shodno da pregledaju obli\u017enji prostor. To nam stvara sumnju da se ovla\u0161 pristupa cijelom slu\u010daju i \u017eelimo da znamo ho\u0107e li neko odgovarati zbog tog propusta”, re\u010deno je iz Kluba novinara koji se od dana napada sastaje jednom sedmi\u010dno kako bi razmotrili informacije nadle\u017enih o ovom slu\u010daju, \u0161to je najozbiljnija reakcija na nasilje prema novinarima u BiH u zadnjih desetak godina.<\/p>\n

Kova\u010devi\u0107 je napadnut na isti dan kada je jo\u0161 jednom izvje\u0161tavao sa protesta “Pravda za Davida”, a navodno je prethodio niz verbalnih napada i politi\u010dkih pritisaka na njega i ostale kolege sa BNTV. Istovremeno \u2013 a \u0161to se do sada rijetko ili gotovo nikada nije de\u0161avalo \u2013 kolege su stale uz Kova\u010devi\u0107a \u0161alju\u0107i jasnu poruku vlastima, pored ostalog i odbijanjem da u\u010destvuju u emisiji “Intervju sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom” na Radio televiziji Republike Srpske. Naime, Sini\u0161a Vukeli\u0107, Suzana Ra\u0111en-Todori\u0107 i Du\u0161ica Stanojevi\u0107, svo troje novinari iz Banjaluke, su odbili u\u010destvovati u ovoj emisiji “dok se ne ispune osnovni uslovi za nesmetan i slobodan rad medija i novinara”.<\/p>\n

Novinari kao slu\u017ebena lica?<\/strong><\/p>\n

Saop\u0161tenje<\/a> je izdalo i udru\u017eenje BH novinari sa sjedi\u0161tem u Sarajevu u kojem su naglasili kako nasilje hitno mora prestati, zahtijevaju\u0107i istragu i rezultate po hitnom postupku, prijete\u0107i da \u0107e, ukoliko ne\u0107e biti nikakvih rezultata u roku od pet dana, smatrati “direktno odgovornim najvi\u0161e zvani\u010dnike i institucije Republike Srpske za ovaj kriminalni akt, a novinare iz cijele BiH pozvati na proteste i bojkot svih aktivnosti aktuelnih vlasti u RS”. Postoje\u0107a udru\u017eenja zahtijevaju<\/a> i da se novinari tretiraju kao slu\u017ebena lica, \u0161to bi im trebalo, vjeruju, pru\u017eiti za\u0161titu u slu\u010daju bilo kakvih napada. Nakon protesta podr\u0161ke koji su se desili u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci i jo\u0161 nekoliko gradova u BiH, mediji su po istim principima nastavili izvje\u0161tavati o aktivnostima politi\u010dara, te se uklju\u010dili u predizbornu kampanju. Iako je pro\u0161ao dati rok, nije bilo ni poziva na masovne proteste ni bojkot. Ni ovaj, kao nijedan put do sada nakon napada na novinare.<\/p>\n

Zahtjev da novinari dobiju status slu\u017ebenih lica je u vrijeme gra\u0111anskog novinarstva ma\u010d sa dvije o\u0161trice. Naime, ostavit \u0107e vrlo va\u017enu grupu gra\u0111ana-novinara, koji su \u010desto znatno hrabriji nego oni koji su uposlenici medijskih ku\u0107a, neza\u0161ti\u0107ene. Dokaz da bi tako moglo biti tako je do\u0161ao par dana nakon napada na Kova\u010devi\u0107a, kada je policija u Prijedoru uhapsila B.R. osumnji\u010denog za “ometanje entitetskih organa, privrednih dru\u0161tava i drugih pravnih lica u vr\u0161enju javnih funkcija”. Naime, B.R. je bloger koji u ime grupe “Pravda za Davida” u\u010destvuje u radu Anketnog odbora za utvr\u0111ivanje relevantnih \u010dinjenica u slu\u010daju smrti Davida Dragi\u010devi\u0107a. Nije bilo javnih reakcija na njegovo hap\u0161enje.<\/p>\n

Pod \u0161apom donatora<\/strong><\/p>\n

Napadi i pritisci na mediji u BiH nikako nisu novost, kao ni \u010dinjenica da je ve\u0107ina po\u010dinilaca pro\u0161la neka\u017enjeno. Pritisci su rezultirali marginalizovanjem jednog broja medija, i to najvi\u0161e onih koji su godinama prednja\u010dili u svom kriti\u010dkom na\u010dinu izvje\u0161tavanja. Ono \u0161to je primjetno svih ovih godina je da izostaje solidarnosti me\u0111u kolegama i kolegicama, te da i dalje nema razgovora o eventualnom sindikalnom udru\u017eivanju koje bi svakako moglo pomo\u0107i u ostvarenju nekih barem osnovnih prava. Nema ni poku\u0161aja, barem ne javno, da se ujedine postoje\u0107a novinarska udru\u017eenja, te tako krene u agresivnije lobiranje i za\u0161titu novinara.<\/p>\n

Ga\u0161enje solidarnosti, ali i ubijanje bilo kakve rasprave o sindikalnom obrazovanju, de\u0161avalo se istovremeno sa reformom medijskog sektora koju su uveliko diktirali me\u0111unarodni donatori. Medijska asistencija, projekat koji je po\u010deo neposredno nakon rata u BiH i podrazumijevao osnivanje novih medija, podr\u0161ku ve\u0107 postoje\u0107im, te kreiranje javnog servisa, ostavila je malo traga na profesionalizaciji i podizanju nivoa po\u0161tivanja eti\u010dkih normi profesije. Godinama, mediji u BiH su se takmi\u010dili za komadi\u0107 kola\u010da, tj. dio donacija koje su \u010desto dijeljene bez jasnih kriterija. Mediji koji su dobijali novac od stranih donatora bili su slobodni od pritiska doma\u0107ih politi\u010dara, ali su nerijetko bili pod razli\u010ditim vrstama pritiska od donatora koji su, direktno ili indirektno, nametali svoju agendu. Ta agenda podrazumijevala je formiranje medijske scene koja ne\u0107e iznjedriti glasne kriti\u010dare sistema, nego radije novinare koji \u0107e primjenjivati autocenzuru u strahu da bi mogli izgubiti donacije.<\/p>\n

Mediji bez podr\u0161ke<\/strong><\/p>\n

Kada je rije\u010d o javnom servisu, koji jedva da opstaje, pomo\u0107 je podrazumijevala nametanje zakona i odluka o njegovom formiranju, potom nametanje modela po kojem sistem treba da radi, a koji se nikada nije ostvario u praksi, ali i nametanje stavova u ovom slu\u010daju me\u0111unarodne zajednice. Podsje\u0107anja radi, nakon \u0161to je Visoki predstavnik 2000. donio odluku o uspostavi Javnog sistema, a kasnije nametnuo zakon i uspostavio pravila, me\u0111unarodni stru\u010dnjaci su poku\u0161ali formirati sistem po uzoru na BBC, a uz minimalno obra\u0107anje pa\u017enje na ono \u0161to postoji ili je postajalo u BiH, i skoro potpuno zanemarivanje stavova doma\u0107e javnosti i stru\u010dnjaka. Rezultat je propali poku\u0161aj formiranja servisa, ali i nikada probu\u0111ena svijest o tome \u0161ta je javni servis. Kako javnost, tako i nemali broj uposlenika javnog servisa u BiH, pona\u0161a se i vjeruje da rade za institucije bilo dr\u017eavne ili entitetske, \u0161to je vrlo o\u010digledno u pristupu informacijama koje tretiraju.<\/p>\n

U trenutku kada me\u0111unarodna zajednica odlu\u010duje da prekine, ili znatno smanji, svoju ulogu u reformisanju javnog servisa, mediji ponovo dolaze pod uticaj politi\u010dkih partija i polako postaju njihova glasila. Istovremeno, novinari u BiH \u2013 kao i ostatku regije \u2013 rade u prekarnim uvjetima<\/a>, potpla\u0107eni i obespravljeni, o \u010demu tek rijetko ili nikada ne progovaraju. Malo govore i me\u0111u sobom o \u010dinjenici da je autocenzura ra\u0161irena u stepenu u kojem je nije bilo ni tokom rata ili neposredno nakon, kao i o brojnim drugim problemima unutar redakcije: od mobinga, nepostojanja uslova za rad, do raznih vrsta pritisaka sa kojima se moraju nau\u010diti nositi. Situacija nije puno bolja u zemljama u okru\u017eenju, ali ono \u0161to BiH \u010dini jedinstvenom je projekat pomo\u0107i medijima kroz koji je me\u0111unarodna zajednica ulo\u017eila milijarde tokom skoro dvije decenije, a postigla minimalno.<\/p>\n

Uz to, nastajali su mediji koji ni profesionalno, ni eti\u010dki ni tehnolo\u0161ki nisu i ne mogu da prate trendove ne samo u svijetu, nego ni u regiji. Kada su prestali ulagati, ve\u0107ina medija koji su postojali nisu imali ni znanja ni vje\u0161tine da se sami odr\u017ee, te su lako ponovo do\u0161li pod uticaj ovda\u0161njih politi\u010dara, novih donatora. Interes javnosti je i u jednom i u drugom slu\u010daju, potpuno zanemaren. Takav proces je stvorio medije koji izvje\u0161tavaju ono \u0161to politi\u010dke elite \u017eele od njih, a ne ono \u0161to je interes javnosti. Odgovor je nepovjerenje i skoro potpuni izostanak podr\u0161ke gra\u0111ana, \u010dak i kad je rije\u010d o nasilju, kao sada.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Novi fizi\u010dki napad na novinara prije nekoliko tjedana, ovaj put u Banjaluci, izazvao je reakcije struke, ali i \u0161ire regionalne javnosti. No ta je reakcija ujedno pokazala i slabost medija i novinara u regiji. Njihova nesposobnost da privuku \u0161iru potporu ima svoje uzroke. Krajem augusta, novinar BN televizije Vladimir Kova\u010devi\u0107 pretu\u010den je \u017eeljeznim palicama u […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":24860,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[28],"theme":[458],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[156],"class_list":["post-24858","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-mediji","theme-drustvo","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24858","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24858"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24858\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24866,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24858\/revisions\/24866"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24860"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24858"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24858"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24858"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24858"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24858"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24858"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24858"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}