{"id":24502,"date":"2018-08-03T07:00:21","date_gmt":"2018-08-03T06:00:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=24502"},"modified":"2021-02-25T10:51:31","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:31","slug":"zena-nogometasica-navijacica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=24502","title":{"rendered":"\u017dena, nogometa\u0161ica, navija\u010dica"},"content":{"rendered":"

U medijskom kontekstu Svjetskog prvenstva \u017eena je mogla biti: sama Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107, “majka” reprezentativaca Iva Olivari, njihova fatalna ili samozatajna supruga ili vjerna pratiteljica Instagram profila \u0160ime Vrsaljka. Ono \u0161to je ostalo pre\u0161u\u0107eno i zanemareno su sam \u017eenski nogomet i navijanje van ovih dodijeljenih uloga.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Mora biti da je neobi\u010dno \u010duti kako se netko poziva na “\u017eensko iskustvo” ovoga ili onoga. Zaista, za\u0161to uop\u0107e izdvajati kao ne\u0161to iznimno iskustvo ve\u0107ine svjetske populacije? A opet, govorimo li o sportu, poprili\u010dno je jasno za\u0161to postoji potreba da se nagla\u0161ava da je za \u017eene sport ne\u0161to drugo<\/em> ili su one same druge<\/em> u sportu \u2013 bilo kao sporta\u0161ice, bilo kao navija\u010dice.<\/p>\n

No prije nego \u0161to bacimo svjetlo na polo\u017eaj \u017eena unutar sporta kao sporta\u0161ica, rekreativki i\/ili navija\u010dica, mo\u017eda je potrebno vratiti se na one godine kad se putevi mladih mu\u0161karaca i \u017eena kao jednoga, drugoga i\/ili tre\u0107ega po\u010dnu razilaziti. Stoga se u ovome tekstu ne\u0107emo pretjerano baviti ni rosnim licima nesamozatajnih supruga i partnerica nogometa\u0161a ni pretjeranim entuzijazmom obna\u0161ateljica visokih dr\u017eavnih du\u017enosti.<\/p>\n

S gola na gredu<\/strong><\/p>\n

Neosporno je va\u017eno razvijati zdrav duh u zdravom tijelu od malih nogu. Dobro smo upoznati s vrijedno\u0161\u0107u redovitog kretanja, bavljenja rekreativnim sportom i vje\u017ebanjem, kao i toga da sport mo\u017ee razviti vje\u0161tine suradnje te stvoriti osje\u0107aj pripadnosti. Tako\u0111er dovodi do boljeg odnosa prema vlastitom tijelu i po\u0161tovanju drugih. U slu\u010daju mladih \u017eena bavljenje sportom mo\u017ee doprinijeti tome da se ne samo lagodnije osje\u0107aju tijekom puberteta i lak\u0161e prihvate nagle tjelesne promjene u procesu izrastanja u \u017eenu, nego i da kroz bavljenje sportom preveniraju, primjerice, bolesti kralje\u017enice koje se naj\u010de\u0161\u0107e javlja u mladih \u017eena izme\u0111u 10 i 15 godina starosti zbog naglog rasta, lo\u0161eg dr\u017eanja i nerazvijene muskulature. Tako\u0111er, tjelesna i zdravstvena kultura je i dalje sastavni dio \u0161kolskog programa te, k tome, za razliku<\/a> od likovnog, glazbenog i tehni\u010dkog odgoja, njena satnica nije srezana u zadnjih 30 godina.<\/p>\n

Pravi zaokret u odnosu prema sportu za mnoge mlade \u017eene predstavlja pubertet. Negdje u to vrijeme (4. razred osnovne \u0161kole) prema nastavnom planu i programu nastave za osnovne \u0161kole i po\u010dinje razdvajanje na nastavni plan i program za u\u010denike i za u\u010denice. Razlike su suptilne, dr\u017eimo li se samo papira, no u praksi stvari izgledaju ne\u0161to druga\u010dije. Dok isprva i u\u010denici i u\u010denice u\u010de iste vje\u0161tine, zajedno, u 5. razredu se razdvajaju pod izlikom “primjerenosti tema” te “uva\u017eavanju razlika u tjelesnim sposobnostima izme\u0111u spolova, \u010dime se pridonosi odre\u0111ivanju i prihva\u0107anju vlastite osobnosti”. Dakako, neosporno je da postoje biolo\u0161ke razlike me\u0111u \u017eenama i mu\u0161karcima koje se odra\u017eavaju i na sportske rezultate. (No taj se jaz od 1970-ih, otkad zna\u010dajno raste udio \u017eena koje se bave sportom, smanjuje i u sportovima u kojima se rezultati mjere \u0161topericom ili metrom, poput atletike ili plivanja u kojima “jaz” u rezultatima stoji na oko 10 posto, s iznimkom Florence Griffith Joyner \u010diji je rekord na 100 m unutar 5 posto. Jaz je tako naju\u017ei u plivanju slobodnim i le\u0111nim stilom te op\u0107enito gledaju\u0107i \u0161to je du\u017ea trasa utrke.)<\/p>\n

No neke su stvari dio isklju\u010divo \u017eenskog programa bilo zbog \u0161to \u0161to se smatraju “\u017eenstvenijima” (aerobika, ples), bilo zato \u0161to tradicionalno postoje mu\u0161ke i \u017eenske discipline (gimnastika) od kojih su mnoge nekada vi\u0161e bile obilje\u017eene plesom nego akrobatikom \u0161to su promijenile vrhunske gimnasti\u010darke poput \u010caslavske, Korbut, Comaneci i Jur\u010denko uvo\u0111enjem zahtjevnijih elementa. U 7. i 8. razredu pak, bacimo li oko na sekciju “Igre” u programu za u\u010denice, mo\u017eemo zamijetiti da nogomet vi\u0161e nije me\u0111u njima. Istu stvar znamo i anegdotalno \u2013 djevojke zauzmu dvoranu, dok de\u010dki idu van na nogometno igrali\u0161te.<\/p>\n

Prema jednom antropolo\u0161kom istra\u017eivanju o tome za\u0161to djevojke igraju ili ne igraju nogomet na \u0161kolskim igrali\u0161tima u Velikoj Britaniji, ustanovljeno je da veliku razliku \u010dini propisani na\u010din odijevanja (odnosno, obaveza no\u0161enja suknji za nastave i odmora) te postojanje odvojenog mu\u0161kog i \u017eenskog nogometnog tima. U \u0161koli koja nije propisivala suknje te je imala oba tima, djevojke su \u010dinile izme\u0111u 20 i 30 posto svih igra\u010da tijekom odmora, dok su u drugoj \u0161koli \u010dinile 5 do 10 posto igra\u010da te ni jedna od njih nikada nije primljena u \u0161kolski tim. Iako djevojke u pravilu ne steknu usporedivu tehni\u010dku vje\u0161tinu \u0161to mo\u017ee ovisiti i o pristupu njihovom treningu, velik dio njih je potvrdio da u svom kvartu igraju nogomet zajedno s de\u010dkima te da im je te\u0161ko nametnuti se na \u0161kolskom igrali\u0161tu ili se uop\u0107e usuditi zaigrati. Tako\u0111er je zamije\u0107eno da se igra\u010dice omalova\u017eava zbog njihove \u017eenskosti te da im se manje dodaje loptu zbog pretpostavljene slabije kvalitete igre ili njenog slabijeg razumijevanja. Mnoge djevojke tako\u0111er odbija grubost igre i prijetnje nasiljem od strane u pravilu slabijih mu\u0161kih igra\u010da koje pak same zlostavljaju pretpostavljeni bolji mu\u0161ki igra\u010di.<\/p>\n

Vrata su ti otvorena<\/strong><\/p>\n

Ipak, tu i tamo smo i sami bili ili dijelili \u0161kolske klupe s djevojkom koja bi se uspjela nametnuti te redovito igrati s de\u010dkima kroz osnovnu i srednju \u0161kolu. Ako ona mo\u017ee, za\u0161to ne bi mogla i svaka druga djevojka koja bi to htjela? Samo nam je potrebna odre\u0111ena vje\u0161tina i poznavanje igre, njenih pravila i nabacivanje kojeg imena kluba ili igra\u010da.<\/p>\n

To “za\u0161to da ne, ako…” ne odnosi se samo na sudjelovanje \u017eena u sportu, nego se prote\u017ee i na najbanalnije mogu\u0107e stvari. Ako ste sami po ne\u010demu “iznimna” \u017eena, to ne zna\u010di da su i svakoj drugoj \u017eeni time otvorena sva vrata; \u0161tovi\u0161e, to upu\u0107uje na to da postoje sistemske zapreke sudjelovanju i, \u010destitamo, vi se iz nekog razloga niste obeshrabrili nai\u0161av\u0161i na 5. ili 55. zapreku samo zato \u0161to ste \u017eena. Zaboravljamo i da je \u017eenama pristup sportu i op\u0107enito sudjelovanju u javnom \u017eivotu ne tako davno bio zakonski zabranjen i da neke od tih zabrana jo\u0161 uvijek \u017eive me\u0111u nama. Ta \u017eenama je Engleski nogometni savez (FA) 1921. zabranio da igraju nogomet i ta je zabrana bila na snazi do 1971. godine! U Brazilu je \u017eenski nogomet bio zabranjen do 1979. godine. No \u0161to je sa \u017eenskim nogometom u Hrvatskoj? U kakvim uvjetima \u017eene igraju i iz koji razloga odlu\u010duju postati nogometa\u0161ice?<\/p>\n

Iz razgovora s mnogim hrvatskim reprezentativkama i drugim igra\u010dicama mo\u017ee se saznati da je velik dio njih zaista spontano zapo\u010deo igrati nogomet u svojoj ulici s mu\u0161kim prijateljima i ro\u0111acima. Neke su \u010dak nastupale za mu\u0161ke timove u mla\u0111oj dobi: “Jednom na turniru u Zadru sam dobila nagradu za najboljeg igra\u010da i prozvali su me kao Kristijan, dok ih nisu upozorili da sam cura i da se zovem Kristina.” (Kristina \u0160undov<\/a>) i “Prvi trener koji mi je dao priliku da igram je Vladimir Dragi\u0107, bilo je to u NK Otoku, naravno s de\u010dkima po\u0161to nije bilo \u017eenske selekcije. Nije mi lo\u0161e i\u0161lo, sje\u0107am se da sam dala dva gola Iloku. Nakon \u0161est mjeseci sam pre\u0161la u Ivankovo gdje je bio \u017eenski klub.” (Izabela Lojna<\/a>) Mnoge od njih su iz “sportskih obitelji” ili su im o\u010devi i bra\u0107a igrali nogomet \u0161to je i njih privuklo k igri. Iznimka su one me\u0111u njima koje su lako nai\u0161le na potporu svoje okoline: “Roditelji isprva nisu bili presretni, ali su brzo prihvatili” (Martina \u010cop<\/a>) ili “Otac mi zapravo uop\u0107e nije nogometni fan, ali me uvijek podr\u017eavao. Mama tako\u0111er.\u201d (Isabella Dujmenovi\u0107<\/a>). Ipak, mnogima je put bio trnovitiji: “Moji su roditelji uvijek bili protiv moga bavljenja nogometom, a ni danas nisu presretni s obzirom na to koliko vremena utro\u0161im na svoj najdra\u017ei sport.” (Ema Rogar<\/a>) ili “(…) dugo mi je trebalo da nagovorim majku da me pusti da treniram nogomet. Mislila je da je to grub i mu\u0161ki sport pa sam se oku\u0161ala i u tenisu, ko\u0161arci, odbojci i rukometu. Svi su mi se svi\u0111ali i i\u0161lo mi je dobro, ali nije to bilo to.\u201d (Monika Conjar<\/a>).<\/p>\n

Zaigrali smo na betonu<\/strong><\/p>\n

Dana\u0161nja vratarica Juventusa i nekada\u0161nja vratarica Arsenala, Doris Ba\u010di\u0107<\/a>, po\u010dev\u0161i igrati, nai\u0161la je na neodobravanje u rodnom Neumu: “Imala sam velikih ambicija u d\u017eudu, a onda sam se morala prebaciti na neki manje zahtijevan sport \u0161to se ti\u010de ozljeda, jer sam dobila skoliozu. Kako u Neumu nije bilo drugog sporta osim nogometa, po\u010dela sam igrati s de\u010dkima. To je bila sramota za djevoj\u010dicu, ali je meni zdravlje bilo va\u017enije. Opet, zbog predrasuda da je nogomet isklju\u010divo mu\u0161ki sport, iz inata sam po\u010dela sve vi\u0161e i vi\u0161e trenirati.\u201d Neke svoj put do igranja nogometa stavljaju u opoziciju sa svojim identitetom \u017eene: “Moj po\u010detak igranja nogometa bio je nekako logi\u010dan slijed doga\u0111aja, jer sam ve\u0107 kao mala bila atipi\u010dno \u017eensko dijete. Odbacivala sam barbike i haljinice, te se ‘hvatala’ pi\u0161tolja i lopte. Odrasla sam u maloj sredini gdje sam bila okru\u017eena nogometnim fanaticima i tako ga i zavoljela. S devet godina sam slu\u017ebeno po\u010dela igrat za pionire Daruvara i aktivno igrala ligu sa dje\u010dacima.\u201d (Maja Jo\u0161\u010dak<\/a>)<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de materijalne situacije igra\u010dica, osim onih koje igraju vani u ja\u010dim ligama (Njema\u010dka, \u0160vedska, Engleska), u pravilu kombiniraju dva treninga dnevno s poslom. Mnoge reprezentativke i “obi\u010dne” igra\u010dice izostaju s me\u010deva zbog posla te moraju za me\u0111unarodne susrete uzimati godi\u0161nje odmore. Tako\u0111er nije neuobi\u010dajeno da u nekom trenu perspektivne igra\u010dice odustanu od nogometne “karijere” zbog maj\u010dinstva ili iz ekonomskih razloga. Jedino igra\u010dice mnogostrukog prvaka Hrvatske i jedinog \u017eenskog kluba u Hrvatskoj koji je igrao Ligu prvaka, \u017dNK Osijek, \u0161to je dovelo do privremenog kratkotrajnog porasta medijske vidljivosti \u017eenskog nogometa, primaju kakvu-takvu kompenzaciju za igranje, iako su se donedavno i one, zvane “Ze\u010dice”, \u017ealile da im ne ide radni sta\u017e. U prvoj ligi znaju zaigrati i juniorke upravo zbog odljeva igra\u010dica uop\u0107e iz svijeta nogometa.<\/p>\n

Unato\u010d svemu tome, one i dalje volontiraju te rade s mla\u0111im uzrastima, pola\u017eu ispite za dobivanje licenci ne o\u010dekuju\u0107i da \u0107e se \u017eenski status vi\u0161e profesionalizirati. Rije\u010dima Martine \u010cop: “Predavanja su slu\u0161ali Vukojevi\u0107, \u0160imuni\u0107, Runje, Smoje… deset nogometa\u0161ica i tridesetak nogometa\u0161a. Voljela bih ostati u nogometu nakon \u0161to zavr\u0161im igra\u010dku karijeru, pa je ovo jedan od na\u010dina. (…) Tata je rekao da moram prvo zavr\u0161iti pravni fakultet. To je realno razmi\u0161ljanje i tu se sla\u017eem s njim.” Svejedno, sve one pola\u017eu nade u mlade uzraste s obzirom na sve ve\u0107i broj djevoj\u010dica i djevojaka koje ulaze u nogomet. Stru\u010dnih \u017eenskih kadrova \u0107e svakako biti \u2013 sve gore navedene \u017eene ve\u0107 rade ili namjeravaju raditi s mla\u0111im uzrastima ili postati same trenerice. Neke su iskazale interes za bavljenje ili se trenutno usavr\u0161avaju kao sportske psihologinje, fizioterapeutkinje ili bi pak \u017eeljele u\u0107i u strukture kluba ili reprezentacije. S te se strane mo\u017ee nazrijeti neka bolja budu\u0107nost za \u017eenski nogomet u Hrvatskoj, ali ona ipak prvenstveno ovisi o voljnosti HNS-a da mu posveti pa\u017enju, osigura resurse i poja\u010da medijsku vidljivost.<\/p>\n

Tko tra\u017ei, na\u0107i \u0107e<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d slaboj medijskoj vidljivosti broj djevojaka i djevoj\u010dica koje igraju i\/ili treniraju svakodnevno raste. O \u017eenskom nogometu malo toga mo\u017eemo saznati iz na\u0161ih medija. Danas se prenose utakmice europskih i svjetskih prvenstava, olimpijski turnir i pokoja utakmica Lige prvaka pod egidom “Tko tra\u017ei, na\u0107i \u0107e”. Doma\u0107i \u017eenski nogomet te\u0161ko da \u0107emo mo\u0107i upratiti. Zbog toga i klubovi pate, jer niti u\u017eivaju veliku naklonost sponzora niti mati\u010dnog saveza. Sve se vra\u0107a na gledanost i prijenose te se za slabiju pla\u0107enost \u017eenskog sporta op\u0107enito uvijek ukazuje na slabiju gledanost i manje sportskih kanala voljnih da ga prenose. No radi se o za\u010daranom krugu – ne otkupljuju se prava na prijenose jer se navodno \u017eenski sport manje prati, a manje se prati jer ga nitko ne prenosi. Stoga se od \u017eena tra\u017ei da se dometnu nekom rje\u0161enju pa ih je biv\u0161i \u010delnik FIFA-e Sepp Blatter svojedobno uputio da porade na \u201cestetici\u201d ne bi li privukle sponzore. Istina je da su se mnoge sporta\u0161ice ve\u0107 same ovome domislile te zara\u0111uju na svom izgledu i seksipilu ili ih koriste da njihov sport dobije vi\u0161e pa\u017enje.<\/p>\n

Na\u017ealost je sasvim logi\u010dno i da se prvenstveno obra\u0107aju \u201c\u017eenskoj industriji\u201d – modi i kozmetici. Jedna je studija tako izra\u010dunala da \u017eenski sport zauzima 5,9 posto sportskog izvje\u0161tavanja, od \u010dega je pak jedna tre\u0107ina bila posve\u0107ena umirovljenoj tenisa\u010dici Ani Kurnjikovoj. Problem s ovime je \u0161to mnoge igra\u010dice nisu sklone ovakvom tipu prezentiranja sebe na van. Isto tako mnoga velika poduze\u0107a koja bi prema Blatteru bile zgodan partner \u017eenskom nogometu, jo\u0161 uvijek percipiraju nogomet kao sport neatraktivnih \u017eena i\/ili lezbijki. K tome, modna i kozmeti\u010dka industrija od njih tra\u017ee da budu vitke, da imaju dugu kosu i da su seksepilne. Ali opet je sasvim jasno za\u0161to bi \u017eene pristale na ovakvo ne\u0161to makar se kosilo s njihovim osobnim uvjerenjima: prosje\u010dna pla\u0107a mu\u0161kog igra\u010da u Bundesligi je milijun eura godi\u0161nje, dok je prosje\u010dna \u017eenska pla\u0107a 10.000 eura. Svejedno, \u017eenstvenost na terenu se jo\u0161 uvijek smatra znakom slabije igre i vje\u0161tina i oja\u010dava percepciju o \u017eenskom sportu kao \u017eenskom sportu, a o mu\u0161kom sportu kao o naprosto sportu. Usto, \u017eene neizbje\u017eno nailaze na kritike ako se pona\u0161aju poput mu\u0161karaca i\/ili ih se smatra feministkinjama.<\/p>\n

Pitanje je zapravo preferiraju li mediji i sponzori mu\u0161ki sport ili ve\u0107inom mu\u0161ki urednici, sportski novinari i marketin\u0161ki direktori preferiraju mu\u0161ki sport? Kako je mogu\u0107e da Johna McEnroea pla\u0107aju nekoliko puta vi\u0161e kao BBC-ovog komentatora nego Martinu Navratilovu? Za\u0161to zanemarenost \u017eenskog sporta sportske federacije nastoje rije\u0161iti s manje odje\u0107e, vi\u0161e guzica i \u0161minkom? Mo\u017ee li neko objasniti za\u0161to se odbojka u dvorani nekada igrala u ga\u0107ama i za\u0161to odbojka\u0161ice na pijesku jo\u0161 uvijek igraju u njima? Koje su dra\u017ei izvla\u010denja pijeska iz donjeg ve\u0161a? Kome je palo na pamet da boksa\u010dice nose suknje na OI 2012 i za\u0161to su ih neke \u017eene po\u010dele nosti u ringu? Za\u0161to je odbojka na pijesku jedan od \u017eenskih sportova koje se itekako mo\u017ee na\u0107i na sportskim kanalima? Za\u0161to su \u017eene koje su se oku\u0161ale kao sportske novinarke i komentatorice nai\u0161le na tako \u017eestoke negativne reakcije tijekom Svjetskog prvenstva?<\/p>\n

Jer su zadrle u sport s kojim su se mu\u0161karci sa\u017eivjeli i na kojemu uvelike po\u010diva \u2013 u tolikoj mjeri da je mu\u0161ki nogomet jedini “pravi” nogomet i mu\u0161karac jedini “pravi” navija\u010d. Zato i imamo \u017dNK Dinamo i NK Dinamo, Juventus Women i Arsenal Ladies. (\u010cast iznimkama poput Chelsea koji je promijenio ime \u017eenskog kluba u samo “Chelsea” nakon \u0161to je \u017eenski klub osvojio prvenstvo.) Transfer Marka Pjace u Juventus je vijest, transfer Doris Ba\u010di\u0107 u Juventus nije vijest.<\/p>\n

Mu\u0161ka vizija nogometa<\/strong><\/p>\n

Drugo rje\u0161enje problema \u017eenskog sporta bi navodno trebalo predstavljati obvezivanje mu\u0161kih nogometnih klubova da osnuju \u017eenske sekcije. Time bi se samo stavio flaster na \u017eenski nogomet, a i dalje bi ostao problem financiranja. Ne smijemo zaboraviti ni da je stanje u mu\u0161kom nogometu kod nas toliko lo\u0161e da je Dario \u0160imi\u0107 sa suradnicima morao osnovati sindikat.<\/p>\n

Ako pak okrenemo glavu ka Zapadu, tj. zemljama s razvijenijim \u017eenskim nogometom, uo\u010dit \u0107emo nekoliko stvari: u \u0160vedskoj je \u017eenskom nogometu enormno porasla popularnost istodobno s padom popularnosti mu\u0161kog nogometa. Unato\u010d tome \u0161to je FA zabranio \u017eenama da igraju nogomet, one su osnovale vlastite timove i nakon ukidanja zabrane, vlastitu nogometnu krovnu organizaciju koja se po\u010detkom 1990-ih spojila s FA. I dan-danas umjesto da se \u017eenski nogomet razvija neovisno o mu\u0161kom nogometu, te\u017ei se tome da ga se naka\u010di na mu\u0161ki nogomet s nadom da \u0107e mu se time pove\u0107ati vidljivost i sredstva potrebna za rad, a da se nitko ne zapita za\u0161to se uop\u0107e povoditi za mu\u0161kim primjerom, za\u0161to da same ne odredimo kako \u0107emo igrati \u2013 u kona\u010dnici, \u0161to fali amaterskom sportu? \u017denski nogomet zapravo ne predstavlja nikakvu prijetnju mu\u0161kim nogometnim autoritetima jer je je jo\u0161 uvijek amaterski sport kojemu, dodu\u0161e, drasti\u010dno raste broj igra\u010dica. Te\u017enja za time da budemo iste kao mu\u0161karci samo vodi do toga da u\u010dvrstimo ve\u0107 postoje\u0107u i normaliziranu mu\u0161ku viziju nogometa.<\/p>\n

Neovisno o tome da \u017eenski i mu\u0161ki nogomet ipak dijele savez ili klupsku upravu, nije naodmet raditi na njihovoj prisutnosti unutar kluba ili reprezentacije. \u017dene postoje i unutar struktura klubova i reprezentacija, \u010desto na tipi\u010dno “\u017eenskom” radnom mjestu. Op\u0107enito gledaju\u0107i, \u017eene-trenerice su jo\u0161 uvijek iznimka, pa i u \u017eenskom sportu. Sjetimo se samo reakcija na odluku tenisa\u010da Andyja Murrayja da ga trenira umirovljena tenisa\u010dica Amelie Mauresmo ili nevjerojatne vijesti da je Niko Kova\u010d uposlio Helenu Costu kao prvog \u017eenskog skauta u Bundesligi. I Costa je u svakom smislu iznimka, s obzirom na to da je ve\u0107 vodila dvije \u017eenske reprezentacije i bila skaut u Benfici i Celticu. U na\u0161oj \u017eenskoj ligi tako\u0111er jo\u0161 uvijek prevladavaju mu\u0161karci kao treneri ili voditelji klubova. S obzirom na interes aktivnih igra\u010dica da se educiraju i ostanu unutar nogometa kao stru\u010dni kadar, postoji nada da \u0107e se to promijeniti, kao i nada da \u0107e unijeti novi pristup radu sa sporta\u0161icama.<\/p>\n

Iva Olivari, menad\u017eerica na\u0161ih “srebrnih sa zlatnim sjajem”, tako\u0111er je iznimka (uz Silviu Dorschnerovu) pa je osvanula u mnogim medijima kao jedna od rijetkih \u017eena koja se “probila” u nogomet. Olivari je i sama istaknula simboli\u010dnost toga \u0161to je ve\u0107 za Eura 2016. smjela sjediti na klupi reprezentacije, iako je po svemu sude\u0107i njezin rad bitan temelj uspjeha mu\u0161ke reprezentacije. Naravno da se o tome povela i rasprava u Zabivaki sa zbunjenim Robijem Prosine\u010dkim kojemu nije ni\u0161ta bilo jasno jer je Iva Olivari dio reprezentacije od 1992. godine.<\/p>\n

Dok medijska vidljivost mo\u017ee tek toliko unaprijediti \u017eenski sport, financije mogu neosporno vi\u0161e pomo\u0107i. Ne mogu vjerovati da se pozivam na njega, ali eto, sjetimo se rije\u010di Jo\u0161ka Jeli\u010di\u0107a iz studija Zabivake po porazu mu\u0161ke nogometne reprezentacije u finalu \u2013 dajmo djeci i mladima priliku. I uklju\u010dimo i podr\u017eimo djevoj\u010dice, djevojke i \u017eene u sudjelovanju u nogometu. Bar poku\u0161ajmo profesionalizirati kadar za \u017eenski nogomet i omogu\u0107imo \u017eenama da koliko-toliko mogu pre\u017eivjeti igraju\u0107i sport.<\/p>\n

U zale\u0111u<\/strong><\/p>\n

S godinama je, pratimo li svjetska prvenstva u proteklih dvadesetak godina, postalo sve uobi\u010dajenije da kamera padne na \u017eensko lice. Pogotovo ako je \u017eena u pitanju mlada, seksualno privla\u010dna i oki\u0107ena simbolima kluba ili reprezentacije. Ili ako je Kolinda.<\/p>\n

No\u0161enje dresa, neustru\u010davanje u slavlju i porazu, entuzijazam, maj\u010dinski zagrljaji \u2013 sve je to nai\u0161lo na odu\u0161evljenje Twittera i malogra\u0111ansko zgra\u017eanje doma\u0107ih komentatora. Te\u0161ko je zamisliti Macrona i Plenkovi\u0107a u sli\u010dnom tonu, ali poku\u0161ajmo! Bismo li ih nazivali starletama? Smatrali da su neprikladno odjeveni ili da se neprikladno pona\u0161aju? Druga\u010dije je s de\u010dkima i nogometom.<\/p>\n

Ovijanje zastavom, oslikavanje lica, skakanje na mjestu, neustezanje od iskazivanja razo\u010daranja i ushi\u0107enja sastavni su dio u\u017eivanja u nogometu. \u017dar za nogometom nam se mo\u017ee \u010diniti potpuno neracionalnim, neproporcionalnim i nelogi\u010dnim. Uistinu, nogomet je jedna od rijetkih aktivnosti tijekom kojih je mu\u0161karcu dopu\u0161teno potpuno se slobodno i bez ustezanja emocionalno izra\u017eavati. Stoga je nogomet neka vrsta “svetog mjesta” za mu\u0161karce te poligon za dokazivanje mu\u0161kosti \u2013 malo je navija\u010dkih pjesama koje izra\u017eavaju seksisti\u010dke stavove, ali je mnogo onih u kojima se drugim mu\u0161karcima prijeti fizi\u010dkim ili seksualnim nasiljem. Poanta nije naglasiti nadmo\u0107 nad \u017eenama, nego nad drugim mu\u0161karcima, pogotovo onima koji se ne pridr\u017eavaju pravila tradicionalne mu\u0161kosti. Ukratko, \u017eene ne predstavljaju prijetnju kao navija\u010dice, mo\u017eda i zato \u0161to mu\u0161karci \u010desto smatraju da \u017eene ne mogu osje\u0107ati podjednaku strast za nogometom, niti ga poznavati kao oni. Pretpostavka je, naime, donekle opravdana, s obzirom na participaciju \u017eena u nogometu kroz povijest. To ipak ne zna\u010di da je potrebno svaku \u017eenu podvrgnuti testu znanja da bi je se prihvatilo za nogometnog fana ili ravnopravnog sugovornika o nogometu s onim vje\u010dnim – \u0160to je zale\u0111e?<\/p>\n

Pretpostavka o \u017eenama kao ne-pravim navija\u010dima isto tako po\u010diva na pretpostavci da \u017eene ne igraju nogomet pa iz tog razloga ne poznaju pravila te se nisu mogle u istoj mjeri kao mu\u0161karci sljubiti s tim sportom. S druge se strane pretpostavlja da je svaki mu\u0161karac igrao ili poznaje pravila nogometa. Nadalje, skepsa prema \u017eenama kao navija\u010dicama proizlazi iz gledanja na navija\u010dice kao na nekoga tko glumi interes iz ovih ili onih razloga jer \u010desto prate nogomet zbog ili sa svojim partnerima. Ako pak \u017eene usvoje mu\u0161ke obrasce navijanje (deranje, skakanje, op\u0107enito agresivnije iskazivanje emocija), manje su \u017eenstvene i samo kopiraju mu\u0161karce.<\/p>\n

Igra i finesa<\/strong><\/p>\n

\u0160to se reprezentacija ti\u010de, situacija je ne\u0161to druga\u010dija ve\u0107 zbog spajanja nacije i nogometa. K tome, jedine navija\u010dice koje vidimo su ve\u0107 probrane (\u0161to se ove godine poku\u0161alo promijeniti) po svojoj medijskoj atraktivnosti, dakle atraktivnosti u mu\u0161kim o\u010dima, i po stupnju svoje oki\u0107enosti nacionalnim simbolima. Takva je \u017eena prava navija\u010dica jer znanje o nogometu vi\u0161e nije bitno, ona navija za svoju naciju i ne mora skrivati svoju \u017eensku stranu da bi se uklopila \u2013 \u0161tovi\u0161e, nagla\u0161ava je i otvoreno iskazuje. Dakle, nema problema s predstavljanjem \u017eena u nogometu kao kulisa utakmice, ve\u0107 s njihovim sudjelovanjem u samom sportu.<\/p>\n

Kolinda je svojim pona\u0161anjem i izgledom po\u010dinila ultimativni faux pas<\/em> \u017eenskog navija\u010da \u2013 bila je previ\u0161e u nogometu. Da je samo bila u dresu, a ne skakala i grlila, bilo bi daleko manje kritika. Njeno neustezanje je ono \u0161to je neprihvatljivo \u2013 jer je netipi\u010dno za \u017eene na sportskom doga\u0111aju. Uslijedili su i komentari da se radi o pukom populizmu i skupljanju glasa\u010da. Naprosto, nitko nije ni pomislio, a kamoli napisao, da stvar nije u njenoj funkciji, ve\u0107 u zbunjuju\u0107oj mje\u0161avini ma\u010do slavljenja golova i maj\u010dinskog tje\u0161enja Luke Modri\u0107a. S time da Kolinda i ina\u010de hoda tim rubom kontradiktornih stavova i pona\u0161anja za \u017eenu. Ona nije poput Jadranke Kosor, bri\u017ena i stalo\u017eena, niti poput Vesne Pusi\u0107, odrje\u0161ita i brza na jeziku. Kolinda je brend i utjelovljenje mainstream<\/em> feminizma danas \u2013 onoga istoga koji drage volje \u017eeli da nogometa\u0161ice igraju kao mu\u0161karci, a istovremeno budu na\u0161minkane i uskoj odje\u0107i. Feminizam s pu\u0161kom u ruci i djetetom pod mi\u0161kom.<\/p>\n

Upravo je to ono od \u010dega bismo trebali za\u0161tititi mlade \u017eene budu\u0107ih generacija \u2013 za\u0161tititi ih od kompromisa, prilago\u0111avanja, pristajanja na to da su stvari ovakve ili onakve. Kao \u0161to smo ve\u0107 napomenuli, sport nas u\u010di suradnji i po\u0161tivanju drugih ljudi, ne agresiji i neprihva\u0107anju. Sasvim je u redu da \u017eenski nogomet, koji mo\u017eemo zaigrati gdje god za\u017eelimo, ostane manje-vi\u0161e amaterski sport. No mo\u017eda je njegova simboli\u010dna snaga ipak zadnji bastion tradicionalne mu\u0161kosti koji treba sru\u0161iti. Jer stvar je u igri i finesi, ne u snazi i agresiji.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mora biti da je neobi\u010dno \u010duti kako se netko poziva na “\u017eensko iskustvo” ovoga ili onoga. Zaista, za\u0161to uop\u0107e izdvajati kao ne\u0161to iznimno iskustvo ve\u0107ine svjetske populacije…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":24505,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[49],"theme":[458],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[102],"class_list":["post-24502","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-sport","theme-drustvo","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24502","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24502"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24502\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24510,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24502\/revisions\/24510"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24505"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24502"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24502"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24502"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24502"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24502"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24502"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24502"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}