{"id":24491,"date":"2018-08-01T07:00:51","date_gmt":"2018-08-01T06:00:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=24491"},"modified":"2021-02-25T10:51:32","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:32","slug":"male-drzave-na-svjetskom-prvenstvu-i-potraga-za-smislom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=24491","title":{"rendered":"Pogled preko granice"},"content":{"rendered":"

Aleksandru Vu\u010di\u0107u su zasmetale entuzijasti\u010dne reakcije komentatora RTS-a na golove hrvatske reprezentacije u \u010detvrtfinalu protiv Rusije. Polufinale protiv Engleske komentator je prenosio poput robota. Ta djetinjasta afera najbolji je indikator dometa nacionalne euforije i s ove strane granice.<\/strong><\/p>\n

Milorad \u0110urkovi\u0107, umirovljeni sportski novinar nekada\u0161njeg jugoslovenskog RTV-sustava, a onda kasnije i Radiotelevizije Crne Gore, komentiraju\u0107i Svjetsko prvenstvo u Rusiji, izjavio je da su dana\u0161nje generacije privilegirane jer su imale priliku gledati jednu reprezentaciju s prostora biv\u0161e Jugoslavije u finalu ovog – najve\u0107eg sportskog doga\u0111aja. Osim \u0161to je rije\u010d o korektnoj pohvali uspjehu hrvatske reprezentacije koje nisu izostajale tih dana od svih stru\u010dnih komentatora s ovih prostora, \u0110urkovi\u0107eve rije\u010di kao da su nosile i taj jedan teret povijesti nekih ranijih neuspjeha.<\/p>\n

Doajen jugoslavenskog sportskog novinarstva taman u osvit velikog finala izme\u0111u Hrvatske i Francuske na Lu\u017enjikama, nesvjesno je upisao u svoj iskaz i iskustvo svih tih neuspjeha jugoslavenskih nogometnih reprezentacija koje su do 1992. i tog famoznog Europskog prvenstva u \u0160vedskoj, zapravo predstavljali jedino reprezentativno nogometno iskustvo ovih prostora, a onda i ogroman dio osobnog iskustva i radnog vijeka ovog novinara. A Jugoslavija je bome poosvajala sve \u0161ta se moglo osvojiti u gotovo svim olimpijskim timskim sportovima, ali to prokletstvo nogometnih neuspjeha i onog mitskog mentaliteta balkanskih gubitnika<\/a> koje je pratilo nogometnu reprezentaciju socijalisti\u010dke Jugoslavije, kao da je u fusnotama umanjilo va\u017enost svih onih velikih uspjeha ko\u0161arka\u0161a\/ica, vaterpolista, rukometa\u0161a\/ica. Pogotovo u naknadnoj refleksiji i kontekstu globalnog komercijaliziranog sporta gdje nogomet zadr\u017eava poseban simboli\u010dki i ekonomski status koji nadilazi sve ove spomenute sportove. Bila je to velika dr\u017eava, imalo je to sve i smisla, ali nikad dalje od \u010detvrtfinala.<\/p>\n

Izniman trenutak<\/strong><\/p>\n

I\u0161\u010ditavala se ta melankolija i iz rije\u010di Milorada \u0110urkovi\u0107a, \u010dovjeka kojeg se ja ne sje\u0107am kao sportskog komentatora jer sam sli\u010dice za svoje prvo svjetsko prvenstvo skupljao u ne\u010demu \u0161to se zvalo tih par godina Hrvatska Republika Herceg-Bosna, a HRT je bio jedina televizija \u010diji se program mogao uhvatiti s Biokova te 1994. godine iz koje sam zaboravio sve osim prvog dana \u0161kole i proma\u0161aja Roberta Baggija na “zdjeli” Pasadene. A bit \u0107e da se i toga zapravo ne sje\u0107am, nego sam ga ubacio nakon par godina i par odgledanih repriza te utakmice i tog konkretnog trenutka. Milorada \u0110urkovi\u0107a se sje\u0107am tek iz vremena kada je prestao na trenutak biti sportski komentator i postao voditelj specijalnog programa Radio-televizije Crne Gore u lipnju 2006. u trenutku kada je i ta republika Jugoslavije zadnja odlu\u010dila skon\u010dati tu, sada ve\u0107, muku i postati zasebna mala dr\u017eava koja \u0107e s ostalim, istina ne\u0161to ve\u0107im, ali opet jednako malim dr\u017eavama, igrati kvalifikacije za svjetska i europska prvenstva, a onda se nekad eventualno \u00a0i plasirati tamo. Jer jedino tada te male dr\u017eave dobivaju kakav takav smisao svog postojanja ili priliku za ostvarivanje tog smisla. U svemu ostalom, njihova sudbina je prili\u010dno jasna, odre\u0111ena i nema ba\u0161 velikog smisla.<\/p>\n

A Svjetsko prvenstvo zbog svoje iznimnosti, sustava natjecanja, vremena i jo\u0161 tuceta faktora, okvir je u kojem se kakav takav smisao mo\u017ee i dobiti, odnosno mo\u017ee ga se nadomjestiti na mjesec i ne\u0161to dana trajanja tog doga\u0111aja. Naravno, ako uspijete pro\u0107i grupu i onda se prepustiti kosturu knock-out<\/em> faze i napraviti korak-dva vi\u0161e nego je itko prije vas s va\u0161ih prostora napravio. Tome smo svjedo\u010dili kroz pra\u0107enje itinerara reprezentacije Hrvatske od Kalinjingrada do Moskve i finala sa Francuskom u tu nedjelju 15. srpnja. Nazirao se, naime, nekakav smisao u tom ritualnom okviru uspjeha “nacionalne mom\u010dadi” na najva\u017enijem globalnom sportskom susretu (uz Olimpijske igre).<\/p>\n

\u010cak i oni kojima je neprobavljiva ta sportsko-politi\u010dko-privredna kohezija i posljedi\u010dna mitologija, a onda nacionalizam i seksizam koji prate nogometnu i politi\u010dku kulturu na\u0161ih naroda i narodnosti, kao da su na tih par tjedana stavili sve to na stranu i predali se kolektivnom pronalasku smisla uz paralelno spu\u0161tanje praga tolerancije. Kaskadno je to i\u0161lo sve ni\u017ee i ni\u017ee nakon Argentine koja je dala naslutiti da bi se tu mogla desiti neka nova pri\u010da. Neki ambiciozniji, ali i oprezniji, smisao su vidjeli jo\u0161 u onom penalu Ivana Rakiti\u0107a Danskoj, dok je skepticima trebala potvrda u srazu protiv Akinfejeva \u0161to je ovaj profesionalno i odradio i zaslu\u017eeno otvorio portal za prelazak na novu razinu kolektivne euforije. Drago mi je da je to ba\u0161 palo na njegova le\u0111a jer mo\u017eda najbolje od svih ujedinjuje privatne povijesti (sad odrasle) djece s ovih prostora koja su se bez obzira na iscrtane granice izme\u0111u malih naroda, prepustili tom kolektivnom tra\u017eenju smisla kao nekad sli\u010dica za Paninijeve albume.<\/p>\n

Od smisla do besmisla<\/strong><\/p>\n

Naime, Svjetsko prvenstvo i njegova nogometna specifi\u010dnost i atipi\u010dnost, osim \u0161ta su omogu\u0107ili jednoj maloj dr\u017eavi da do\u0111e do finala, predstavljalo je takav izniman i nesvakodnevan doga\u0111aj da je trasirao kulturni transfer tog osje\u0107aja uspjeha, odnosno, kako smo to ovdje stilizirali, pronalaska smisla i van granica nacionalne recepcije i slavlja. To je u nekim normalnim okolnostima nemogu\u0107e, odnosno bilo bi vi\u0161e nalik ekscesu nego normalnom toku stvari. Drugim rije\u010dima, ulazak u finale SP-a reprezentacije Hrvatske zadobilo je posebnu pozornost i u zemljama biv\u0161e Jugoslavije. Hrvatska je naime uz Srbiju bila jedina reprezentacija s ovih prostora koja se plasirala na ovo prvenstvo, a nakon ispadanja Srbije u grupnoj fazi i \u0160vicarske (koju trenira trener i u kojoj igraju igra\u010di s ovih prostora) u osmini finala, Hrvatska je ostala jedina predstavnica na\u0161ih prostora na mundijalu u Rusiju.<\/p>\n

Takav slijed stvari je, naravno, usmjerio svu medijsku i narodnu pozornost na Hrvatsku i njen tim, a potraga za smislom je dobila i regionalni karakter. S naslovnica najtira\u017enijih srpskih dnevnih novina vri\u0161tali su naslovi koji su tra\u017eili recept uspjeha poku\u0161avaju\u0107i ga staviti u kontekst lo\u0161eg rezultata srpske reprezentacije. U Bosni i Hercegovini su pak jo\u0161 jednom mogli slegnuti ramenima nad sudbinom dru\u0161tva koje slu\u017ei kao svojevrstan genetski pool<\/em> za igra\u010de koji \u0107e onda igrati za Hrvatsku ili rje\u0111e Srbiju, opet, tra\u017ee\u0107i smisao i logiku u svemu tome. No, kako nam Svjetsko prvenstvo u nogometu sve manje daje odgovore na ta sada ve\u0107 gotovo poslovi\u010dna pitanja, a onda i pitanja o smislu te igre<\/a> i njenoj logici, u jednom momentu se otvorio i ogroman procijep za one koji su u svemu tome vidjeli neki drugi smisao koji je doveo i do kona\u010dnog besmisla toliko svojstvenog ovim prostorima.<\/p>\n

Vu\u010di\u0107eva osjetljivost<\/strong><\/p>\n

Naime, \u010dinjenica da je medijska pozornost tih dana bila zasi\u0107ena isklju\u010divo Svjetskim prvenstvom u Rusiji stvorila je kolonu aktera koji su poku\u0161avali na\u0107i vlastiti politi\u010dki smisao i legitimet u cijeloj toj pri\u010di, kona\u010dno zavr\u0161iv\u0161i u zoni bizarnosti koja je samo nagovijestila skoro otre\u017enjenje. Sve se na\u010delo jo\u0161 prije nego je Hrvatska dobila naslovnu rolu na ovom SP-u i to kod famoznog gesta dvoglavih orlova reprezentativaca \u0160vicarske koji je samo zapalio ve\u0107 spremne fitilje. Svjetsko prvenstvo se voli zamisliti kao svojevrsna arena na kojoj se bespotrebno rje\u0161avaju jo\u0161 bespotrebniji grani\u010dni sporovi i povije\u0161\u0107u optere\u0107eni odnosi, ali dva puna dana medijske pozornosti potro\u0161iti na nacionalisti\u010dke provokacije dlanovima i za Svjetsko prvenstvo bilo je previ\u0161e.<\/p>\n

Me\u0111utim, taman kako smo svi zaboravili na tu “balkansku epizodu” koja je zbunila ostatak svijeta, oglasio se predsjednik Srbije Aleksandar Vu\u010di\u0107 porukom da je morao sti\u0161ati ton na TV prijemniku dok je pratio utakmice Hrvatske protiv Rusije. Razlog je, bit \u0107e, prevelika euforija komentatora RTS-a Ace Stojanovi\u0107a prilikom golova reprezentacije Hrvatske. Sportski novinar javnog RTV servisa Srbije u idu\u0107oj je prilici priredio i najsubverzivniji i najbizarniji medijski potez ovog prvenstva, komentiraju\u0107i utakmicu Hrvatske i Engleske bez imalo emocija i naglih dizanja tonaliteta vra\u0107aju\u0107i nas polako u na\u0161u medijsku, a i \u0161iru dru\u0161tvenu realnost, zadaju\u0107i dobar dramatur\u0161ki ritam zavr\u0161nici cijele te pri\u010de.<\/p>\n

Svjetsko prvenstvo je gotovo. Posebnost trenutka i doga\u0111aja je naglo nestala, neki \u0107e re\u0107i \u010dinom Thompsonovog ulaska u autobus sa hrvatskim navija\u010dima, drugi \u0107e re\u0107i \u2013 samom \u010dinjenicom \u0161to je to Svjetsko prvenstvo. Prvenstvo u koje se poku\u0161alo upisati i previ\u0161e smisla. Mnogo se o\u010dekivalo od vremenski organi\u010denog doga\u0111aja koji organizira me\u0111unarodna organizacija koja broji jako puno malih dr\u017eava u potrazi za sli\u010dnim smislom. Puno vi\u0161e o na\u0161oj realnosti i realnosti malih dr\u017eava od samog Svjetskog prvenstva govori \u010dinjenica da idu\u0107e veliko me\u0111unarodno nogometno natjecanje ne\u0107emo mo\u0107i gledati na programu javne televizije jedne male dr\u017eave jer javne televizije malih dr\u017eava nemaju toliko novca da plate prava za prijenos utakmica. Utakmice \u0107emo gledati<\/a> na programu velikih globalnih medijskih korporacija sa nacionalnim filijalama.<\/p>\n

Jer Svjetsko prvenstvo sa svojim sponzorskim strategijama, kao i cijeli pogon modernog nogometa, globalni je \u017ervanj u kojem na\u0161a kolektivna potraga za smislom nema ba\u0161 puno smisla.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Milorad \u0110urkovi\u0107, umirovljeni sportski novinar nekada\u0161njeg jugoslovenskog RTV-sustava, a onda kasnije i Radiotelevizije Crne Gore, komentiraju\u0107i Svjetsko prvenstvo u Rusiji…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":24494,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[25,49],"theme":[458,456],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[60],"class_list":["post-24491","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-nacionalizam","tag-sport","theme-drustvo","theme-politika","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24491","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24491"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24491\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24501,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24491\/revisions\/24501"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24494"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24491"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24491"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24491"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24491"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24491"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24491"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24491"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}