{"id":24478,"date":"2018-07-30T07:00:24","date_gmt":"2018-07-30T06:00:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=24478"},"modified":"2021-02-25T10:51:32","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:32","slug":"balun","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=24478","title":{"rendered":"\u0160to je bilo prije: nogomet ili dru\u0161tvo?"},"content":{"rendered":"

Pro\u0161la su dva tjedna od zavr\u0161etka Svjetskog prvenstva, vratili smo se u dru\u0161tvenu kolote\u010dinu i jo\u0161 nitko ne zna odgovor na sveprisutno pitanje: kako \u0107e uspjeh reprezentacije utjecati na hrvatsko dru\u0161tvo i ekonomiju? Odgovora nema jer je pitanje krivo postavljeno. A to nam vi\u0161e govori o dru\u0161tvu nego sam nogomet.<\/strong><\/p>\n

Suprotno svim racionalnim prognozama i o\u010dekivanjima, hrvatska nogometna reprezentacija na nedavno zavr\u0161enom Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji trajala je od po\u010detka do kraja, punih mjesec dana, odigrav\u0161i sedam od mogu\u0107ih sedam utakmica. U posljednjoj utakmici hrvatski reprezentativci pora\u017eeni su od reprezentacije Francuske, srebro je istog trena predvidljivo zasjalo zlatnim sjajem, a kapetan reprezentacije Luka Modri\u0107 progla\u0161en je najboljim igra\u010dem Mundijala – sve skupa, u svakom slu\u010daju, i vi\u0161e nego dovoljno da jednomjese\u010dni nogometni izlet u Rusiji bude posve opravdano progla\u0161en najve\u0107im uspjehom nacionalnog sporta u povijesti. Osim toga, i vrijeme kao da se putem razvodnilo, dojam je takav da ovo ljeto traje ve\u0107 barem tri mjeseca.<\/p>\n

Dakako, taj je dojam najve\u0107im dijelom bio poja\u010davan hiperekstenzivnim medijskim pra\u0107enjem hrvatske reprezentacije i Svjetskog prvenstva op\u0107enito. Du\u017ee vrijeme nogomet je bio jedina doista bitna tema u javnom prostoru, dok su prigovori na teku\u0107i raspored prioriteta bili rijetki i zanemarivi – s jedne strane tiha iritacija svepro\u017eimaju\u0107im nogometnim hajpom manjine koja s nogometom \u017eivi vi\u0161e-manje tijekom cijele godine, iz tjedna u tjedan, a s druge staromodno elitisti\u010dko naklapanje o rasipanju energije i pa\u017enje na jednu tako zemaljsku stvar kao \u0161to je nogometna igra.<\/p>\n

Iskorak u manje poznato podru\u010dje<\/strong><\/p>\n

Obje vrste prigovora, od kojih je prva barem razumljivija od druge, ba\u0161 i nisu imale \u010dvrste temelje. Sport, u ovom slu\u010daju nogomet, osim \u0161to je prekrasna igra, jest bez sumnje i jedna od istaknutijih dru\u0161tvenih institucija pa su njegove medijske potencijale i dugi medijski rok trajanja, posebno u ovakvom kontekstu, svi zainteresirani lako prepoznali kao jo\u0161 iznimnije nego \u0161to je to slu\u010daj u uobi\u010dajenim okolnostima. Naravno, ovako povoljnu situaciju valjalo je eksploatirati do kraja. Zasi\u0107enost medijskog polja nogometom vidljiva je tako i u \u201cprodu\u017eetku\u201d Svjetskog prvenstva, ali sada uglavnom u formi tipa \u201cDejan Lovren iznenadio obo\u017eavatelje novom frizurom\u201d.<\/p>\n

Dakle, jo\u0161 jednom, ni\u0161ta \u010dudno. Koli\u010dina medijskog materijala posve\u0107ena hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu, uredno raspore\u0111ena unutar okvira svih klasi\u010dnih novinarskih \u017eanrova, bila je bez pretjerivanja nepregledna, a sam sadr\u017eaj, uz poneku iznimku, jedno odre\u0111eno vrijeme i krajnje predvidljiv i predvidljivo imbecilan (red \u010diste neinformiranosti oko elementarnih stvari nogometne igre, red zavirivanja preko nacionalnih medijskih granica u najbli\u017ee dvori\u0161te, red seksisti\u010dkih reporta\u017ea, itd\u2026). Me\u0111utim, situacijska logika linearnog uspjeha hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, nakon otprilike dva tjedna dobro uhodanog procesa tipske proizvodnje, sama po sebi po\u010dela je zahtijevati masovni medijski iskorak u ne\u0161to manje poznato podru\u010dje.<\/p>\n

Br\u017ee-bolje upregnuta je sva raspolo\u017eiva koli\u010dina medijske sociolo\u0161ke imaginacije, stara pitanja oko vrijednosno neutralnog pristupa predmetu vjerojatno nisu niti stigla biti postavljena i primijenjena sociologija sporta zavladala je portalima i sportskim rubrikama dnevnih novina. Krenulo se, kako ozbiljnim stvarima i prili\u010di, od samog po\u010detka: u koju je relaciju mogu\u0107e postaviti sport, odnosno svje\u017ei uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, i hrvatsko dru\u0161tvo? I zatim, drugi analiti\u010dki korak: koje je prakti\u010dne dru\u0161tvene zaklju\u010dke mogu\u0107e izvesti iz svega onoga \u0161to se u Rusiji dogodilo?<\/p>\n

Plitka sociologija sporta<\/strong><\/p>\n

U medijskoj praksi naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161ten model u povezivanju doma\u0107eg nogometa i dru\u0161tva u posljednjih desetak godina temeljio se zapravo na nekoj vrsti teorije odraza u kojoj se deterministi\u010dka priroda relacijskog odnosa, ovisno o konkretnoj situaciji, ja\u010de ili slabije nagla\u0161avala. Odnosi snaga u Hrvatskom nogometnom savezu, katastrofalno stanje doma\u0107eg prvenstva i dva desetlje\u0107a neuspjeha hrvatske nogometne reprezentacije na Europskim i Svjetskim prvenstvima tako su samo bili preslika duboko razorenih dru\u0161tvenih temelja. Osim jedne klupske, splitske epizode u kojoj je nogomet, barem organizacijski, uspio izgledati bolje od svog neposrednog socijalnog konteksta, spomenuti je model u ve\u0107ini slu\u010dajeva bio prili\u010dno vjerodostojan i plodan. Otprilike, kako ve\u0107 idu klju\u010dni elementi medijske dijagnostike, dru\u0161tvo koje je razjedinjeno na toliko frontova, duboko korumpirano, ekonomski inertno i antireformski nastrojeno te\u0161ko se mo\u017ee nadati zdravom nogometnom \u017eivotu i uspjesima i na klupskoj i na internacionalnoj razini.<\/p>\n

No, ovoga puta uspjeh je ostvaren usprkos<\/em> svemu tomu pa je za veliku ve\u0107inu komentatora ovaj model preko no\u0107i izgubio svoje interpretativne potencijale. Drugim rije\u010dima, kada je koncem 1. srpnja Ivan Rakiti\u0107 u Ni\u017enjem Novgorodu, u raspucavanju utakmice osmine finala protiv Danske, izvode\u0107i odlu\u010duju\u0107i, peti jedanaesterac loptu poslao u desnu a golmana Kaspera Schmeichela u lijevu stranu, hrvatska reprezentacija i hrvatski nogomet postali su u istom trenu bolji od hrvatskog dru\u0161tva. Neumoljiva fakti\u010dnost dugo \u017eu\u0111enog uspje\u0161nog rezultata te\u0161ko podnosi bilo kakve prigovore pa je u novonastalim okolnostima krenula potraga za na\u010dinom povezivanja nogometa i dru\u0161tva iz \u010dijeg \u0107e okvira, recimo, glatko ispasti \u010dinjenica da su dva reprezentativna prvotimca osumnji\u010deni za davanje la\u017enog iskaza tijekom su\u0111enja sada nepravomo\u0107no osu\u0111enom Dinamovom savjetniku Zdravku Mami\u0107u ili da je hrvatsku reprezentaciju na istoj utakmici iz sve\u010dane lo\u017ee bodrio izvr\u0161ni predsjednik HNS-a Damir Vrbanovi\u0107, nepravomo\u0107no osu\u0111en na tri godine zatvora u istom \u201cmami\u0107evskom\u201d pravosudnom paketu.<\/p>\n

Daljnji razvoj ove situacije bio je tako\u0111er dosadan. Kao sociolo\u0161ka poddisciplina, sociologija sporta u suvremenom obliku postoji barem \u010detiri desetlje\u0107a, sa lektirom formativnih poddisciplinarnih tekstova i cijelim nizom raspolo\u017eivih korisnih perspektiva u poku\u0161ajima da se sport i dru\u0161tvo pove\u017eu na smislene na\u010dine. S obzirom na generalno stanje doma\u0107eg medijskog polja nije posebno \u010dudno da je dominantna perspektiva u poku\u0161aju tuma\u010denja veze izme\u0111u uspjeha reprezentacije i trenutnih i potencijalnih socijalnih u\u010dinaka bila ona najkonzervativnija, neki tip inverznog i okolnostima prilago\u0111enog plitkog funkcionalizma. Zauzimanje druga\u010dije perspektive iz koje se u novonastaloj situaciji \u010dista harmonija svejedno nije nikako mogla prepoznati, primjeri ograni\u010deni na dvije-tri specifi\u010dne uredni\u010dke politike ili relativnu kolumnisti\u010dku autonomiju, bilo je diskvalificirano ili izlizanim nacionalisti\u010dkim repertoarom uvreda ili pristojnom zamolbom za sti\u0161avanjem kriti\u010dkog refleksa u trenucima velikog nacionalnog veselja.<\/p>\n

Tragikomi\u010dna retorika “poniznosti”<\/strong><\/p>\n

U poku\u0161ajima odgovaranja na razli\u010dite verzije pitanja \u201cKoju funkciju uspjeh reprezentacije vr\u0161i ili \u0107e vr\u0161iti u socijalnom sistemu me\u0111usobno zavisnih dijelova koji, naravno, nakon pozitivnog ili negativnog sistemskog \u0161oka uvijek ponovno te\u017ee savr\u0161enoj ravnote\u017ei?\u201d mogla su se jasno uo\u010diti barem dva obrasca. Ve\u0107 umorni medijski profesionalci, pritisnuti koli\u010dinom posla i nedostatkom vremena, uglavnom su tuma\u010dili uspjeh reprezentacije u klju\u010du pozitivnih u\u010dinaka na stupanj dru\u0161tvene kohezije, dok su materijalno povla\u0161teniji i intelektualno ambiciozniji liberalni komentatori-amateri prognosti\u010darski razglabali o poticajnim u\u010dincima uspjeha reprezentacije na nacionalnu ekonomiju i kolektivnu ekonomsku svijest.<\/p>\n

U prvom slu\u010daju posrijedi je bilo slavljenje uspje\u0161ne suspenzije rada ideologije u hrvatskom dru\u0161tvu u kojem je, dodajmo usput, popularna upotreba ovog ozlogla\u0161enog termina jo\u0161 uvijek gotovo bezrezervno zna\u010denjski originalna (napoleonska), jer uporno nastavlja i dalje ozna\u010davati samo apstraktnu, krajnje neprakti\u010dnu prepreku bilo kojem obliku napretka. Uglavnom, na kratko vrijeme ideolo\u0161ke podjele kona\u010dno su bile ostavljene po strani, de\u010dki su svojom igrom ujedinili naciju, svi su govorili o zajedni\u0161tvu, dok je Zdravko Mami\u0107 najve\u0107e nogometno natjecanje na svijetu usamljeno pratio u egzilu, \u0161to je uspje\u0161no zadovoljilo potrebni minimum gra\u0111anske socijalne higijene.<\/p>\n

Hrvatsko dru\u0161tvo, \u010dini se, na punih je mjesec dana poprimilo oblik autenti\u010dne organske zajednice. Tragikomi\u010dna retorika \u201cponiznosti\u201d izbornika Zlatka Dali\u0107a u ovom je kontekstu zgodno poslu\u017eila kao zavr\u0161ni premaz na ovoj predmodernoj slici svijeta u kojem, \u010dak i ako se ovaj ili onaj aspekt dru\u0161tvenog \u017eivota krene mijenjati na bolje, ne bi bilo lo\u0161e da svatko ipak zna svoje mjesto. Ali ograni\u010denja perspektive u ovom kontekstu bila su ubrzo razotkrivena. Na do\u010deku reprezentativaca u Zagrebu ukrcavanje popularnog hrvatskog pjeva\u010da Marka Perkovi\u0107a Thompsona u pobjedni\u010dki autobus nacionalnim zajedni\u0161tvom raznje\u017eene komentatore ekspresno je vratilo u vrtlog suvremenog \u017eivota.<\/p>\n

\u017divot pi\u0161e reklame<\/strong><\/p>\n

S druge strane, tektonski poreme\u0107aj koji je uspjeh reprezentacije izazvao u sportskoj domeni poslu\u017eio je i kao povod za razmatranje mogu\u0107nosti i potreba o preno\u0161enju iste vrste \u201cmentaliteta\u201d u doma\u0107u ekonomsku sferu. Uz farbanje doista te\u0161kih \u017eivotnih pri\u010da pojedinih reprezentativaca meritokratskim bojama s ciljem njihova pretvaranja u potencijalne izvore poduzetni\u010dke inspiracije te poslovi\u010dnog brbljanja o liderstvu, ovdje je retrospektivno kao prijelomni trenutak prepoznat izbor Dali\u0107a za izbornika hrvatske nogometne reprezentacije u studenom pro\u0161le godine, kada je na klupi izabrane vrste naslijedio \u201cTV-servisera\u201d Antu \u010ca\u010di\u0107a.<\/p>\n

Za razliku od ve\u0107ine svojih prethodnika, ide dalje interpretacija, Dali\u0107 svoju profesionalnu karijeru nije zihera\u0161ki podredio nekoj sinekuri u prostranoj mo\u010dvari doma\u0107eg nogometa, nego je trenerski zanat pekao na strogom i nemilosrdnom arapskom nogometnom tr\u017ei\u0161tu. To je put, jer, eto, valjda nema boljeg primjera od uspje\u0161nog izbornika da poka\u017ee kako tr\u017ei\u0161te na koncu uvijek daje optimalne rezultate. Ne dovode\u0107i u pitanje Dali\u0107eve trenerske kapacitete, ostaje za primijetiti kako, osim ispraznog naklapanja, nikome nije po\u0161lo za rukom ponuditi uvjerljiv odgovor na pitanje o tome kako bi ova upravo savladana lekcija mogla pridonijeti na\u0161oj kolektivnoj ekonomskoj sre\u0107i.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu kakav-takav odgovor ponu\u0111en je u autorskoj kombinaciji hrvatske stvarnosti i samog izbornika Dali\u0107a pa se zavr\u0161etak ovog teksta pi\u0161e sam od sebe. Naime, krajem pro\u0161log tjedna, u petak, izvijestili su doma\u0107i mediji, Dali\u0107 je osvanuo u Koprivnici, to\u010dnije u sredi\u0161tu jednog od najve\u0107ih regionalnih prehrambenih poduze\u0107a. U prisustvu Uprave i okupljenih radnika potpisan je ugovor o suradnji i Dali\u0107 je postao \u201cbrand ambasador\u201d Podravke. Izbornik se zahvalio radnicima na njihovoj podr\u0161ci, prisjetio vremena kada je sjedio na klupi lokalnog prvoliga\u0161a Slaven Belupa i usput ljudima s kojima ne dijeli glazbeni ukus preporu\u010dio jedan reality show<\/em> na komercijalnoj njema\u010dkoj televiziji. Zadovoljstvo je, naravno, bilo obostrano. \u201cTrenera Dali\u0107a kao ambasadora Podravke uklju\u010dit \u0107emo u na\u0161e glavne marketin\u0161ke kampanje. Ve\u0107 se kreiraju specijalne edicije proizvoda. Zajedno mo\u017eemo napraviti mnogo i vjerujem da \u0107e ta suradnja podi\u0107i vrijednost Podravke u narednom razdoblju\u201d, kazao je ovim povodom Marin Pucar, predsjednik uprave Podravke. Kona\u010dan ishod, u tom je smislu, bio o\u010dekivan – od slobodnotr\u017ei\u0161nog drukanja u totalnom povezivanju dru\u0161tva i nogometa za po\u010detak smo dobili reklamnu kampanju poduze\u0107a u ve\u0107inskom vlasni\u0161tvu hrvatske dr\u017eave.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Suprotno svim racionalnim prognozama i o\u010dekivanjima, hrvatska nogometna reprezentacija na nedavno zavr\u0161enom Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji trajala je od po\u010detka do kraja…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":24480,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[49],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-24478","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-sport","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24478","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24478"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24478\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24498,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24478\/revisions\/24498"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24480"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24478"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24478"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24478"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24478"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24478"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24478"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24478"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}