{"id":24418,"date":"2018-07-25T07:00:52","date_gmt":"2018-07-25T06:00:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=24418"},"modified":"2021-02-25T10:51:33","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:33","slug":"hrvatska-propast-ili-reforma-sindikata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=24418","title":{"rendered":"Hrvatska: propast sindikata ili po\u010detak na novim osnovama?"},"content":{"rendered":"

Nedavni podaci o organiziranju radnika u Hrvatskoj jasno pokazuju kako postotak sindikalno organiziranih kontiunirano pada. U skladu s time, tradicionalne radni\u010dke organizacije gube i svoj zna\u010daj kao jedan od triju “socijalnih partnera”. Dio sindikata stoga izlaz poku\u0161ava prona\u0107i u modelima djelovanja nevladinih udruga, na poticaje upravo iz tog miljea.<\/strong><\/p>\n

Zna\u010dajni doga\u0111aji na sindikalnoj sceni u Hrvatskoj \u010desto su popra\u0107eni brojkama. Recimo, 2010. godine sindikati i sindikalne sredi\u0161njice prikupili<\/a> su preko 700 tisu\u0107a potpisa za raspisivanje referenduma o novom Zakonu o radu. Iako se radilo o inicijativi koja je, zahvaljuju\u0107i mobilizaciji na terenu i aktualnosti teme, sna\u017eno odjeknula u javnosti, referendum na kraju nije odr\u017ean jer je tada\u0161nja Vlada povukla sporni prijedlog iz procedure. \u010cetiri godine kasnije, sindikalne organizacije su, zajedno s ostatkom civilnog dru\u0161tva, iznijele jo\u0161 jednu uspje\u0161nu<\/a> akciju prikupljanja potpisa, ovog puta za referendum protiv monetizacije autocesta. Tom prilikom prikupljeno je pribli\u017eno 500 tisu\u0107a potpisa. Kampanja “Ne damo na\u0161e autoceste!” jedan je od va\u017enijih doga\u0111aja na sindikalnom polju u posljednjih nekoliko godina, ne samo zato \u0161to je prikupljeno dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma \u2013 koji ni ovog puta nije odr\u017ean zbog odluke Ustavnog suda \u2013 ve\u0107 zato \u0161to je pokazala da zajedni\u010dki rad razli\u010ditih dijelova civilnog dru\u0161tva mo\u017ee pru\u017eiti realan otpor privatizaciji javnih dobara.<\/p>\n

I 2018. godina je za sindikate u znaku va\u017ene brojke: rezultata<\/a> utvr\u0111ivanja reprezentativnosti sindikalnih sredi\u0161njica. Ti rezultati odre\u0111uju koje sindikalne sredi\u0161njice imaju pravo sudjelovati u tripartitnim tijelima, aktivnosti koja garantira medijsku prisutnost uklju\u010denim sindikatima. Iako je proces prebrojavanja zavr\u0161en krajem velja\u010de, rje\u0161enje o reprezentativnosti objavljeno je tek sredinom srpnja. Neslu\u017ebeno, izvori iz sindikalnih redova dali su naslutiti kako se s izno\u0161enjem rezultata odugovla\u010dilo jer oni upozoravaju na kriti\u010dnu potrebu preslagivanja u redovima sindikata. Naime, izgleda kako su prema rezultatima dvije najve\u0107e sredi\u0161njice, Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) i Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), izgubile zna\u010dajan broj \u010dlanova, pri \u010demu je SSSH pao ispod 100 tisu\u0107a \u010dlanova. Druge sredi\u0161njice, poput Hrvatske udruge radni\u010dkih sindikata (HURS), uop\u0107e nisu pristupile prebrojavanju jer su same procijenile kako ne\u0107e zadovoljiti uvjet za reprezentativnost, 50 tisu\u0107a radnica i radnika. Pokazatelj je to op\u0107eg negativnog trenda na polju sindikalne organiziranosti, jednog od najdugovje\u010dnijih i najizra\u017eenijih problema lokalne sindikalne scene.<\/p>\n

Jo\u0161 od devedesetih, naime, \u010dlanstvo je u opadanju, pozicija sindikata u odnosu na druge dionike socijalnog dijaloga slabi, a njihova percepcija u o\u010dima javnosti pada. Mo\u017ee se re\u0107i da je prisutnost sindikalnih organizacija u mainstream<\/em> medijima ograni\u010dena na pojedine akcije koje su neuspje\u0161ne ili se prikazuju kao \u0161tetne za pojedine grane gospodarstva, suprotstavljene te\u0161koj poziciji poslodavaca na tr\u017ei\u0161tu. Pritom se ve\u0107inom zanemaruje pristojan broj pozitivnih primjera sindikalnih aktivnosti, koje makar na maloj skali uspje\u0161no \u0161tite ili unapre\u0111uju prava radnica i radnika.<\/p>\n

Klimave financije<\/strong><\/p>\n

Na razini kolektivnog pregovaranje, recimo, Sindikat graditeljstva Hrvatske (SGH) kroz 2017. i 2018. godinu potpisao<\/a> je velik broj kolektivnih ugovora s razli\u010ditim poslodavcima, ure\u0111uju\u0107i radne odnose u ovom sektoru. Suprotno op\u0107em trendu pada broja \u010dlanova, Sindikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske (SOMK) protekle dvije godine bilje\u017ei porast prisutnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama i nastavlja s kolektivnim pregovorima<\/a> u razli\u010ditim lokalnim samoupravama. Istovremeno, SOMK je u istom periodu povukao nekoliko odlu\u010dnih poteza<\/a> protiv zlostavljanja na radnom mjestu u zagreba\u010dkim vrti\u0107ima, koji su doveli do vra\u0107anja otpu\u0161tene \u010dlanice na radno mjesto. Kona\u010dno, u protekle dvije godine do\u0161lo je i do nekoliko industrijskih akcija koje su pokrenuli manji sindikati, a koje su odjeknule zbog odlu\u010dnosti radnica i radnika koji su u njima sudjelovali. Jedan od najrecentnijih primjera je svakako \u0161trajk<\/a> u Hrvatskom ferijalnom i hostelskom savezu kojeg organizira Novi sindikat, a valja spomenuti i akcije<\/a> sindikata u zagreba\u010dkom SC-u, poduze\u0107u Dalekovod proizvodnja<\/a> te pulskom Uljaniku, gdje je u prvom planu organiziranja<\/a> bio Sto\u017eer za obranu brodogradnje.<\/p>\n

Sve navedene akcije i napori pokazuju kako sindikati, ukoliko za to sami poka\u017eu spremnost, jo\u0161 uvijek mogu ra\u010dunati na podr\u0161ku i spremnost \u010dlanova i \u0161ire javnosti, unato\u010d padu broja \u010dlanova. S druge strane, treba otvoreno re\u0107i kako taj pad nu\u017eno dovodi i do pada financijskih sredstava s kojima sindikati raspola\u017eu za organiziranje i hladni pogon. Kao \u0161to je ve\u0107 vi\u0161e puta nagla\u0161avano u analizama<\/a> sindikalnog pokreta u Hrvatskoj, dostupnost infrastrukture i materijalna situacija koja ne ovisi o namjenskim donacijama, jedan su od najve\u0107ih aduta sindikata. Kada pada broj \u010dlanova, dolazi u pitanje i odr\u017eavanje infrastrukture sindikata \u2013 uklju\u010duju\u0107i zaposlene u sindikalnim strukturama \u2013 te se postavlja ono iznala\u017eenja alternativnih ili dodatnih izvora financiranja. U tom kontekstu mo\u017eemo registrirati sve spremnije prihva\u0107anje projektnih izvora financiranja od strane sredi\u0161njica i sindikata, odnosno njihovo pribli\u017eavanje modelima financiranja ostatka civilnog dru\u0161tva.<\/p>\n

Dalje od socijalnog dijaloga<\/strong><\/p>\n

Samo 2017. i 2018., Ministarstvo rada raspisalo je dva natje\u010daja \u010diji su glavni adresati upravo sindikati, a primarni cilj razvijanje kapaciteta za socijalni dijalog. Nezanemariv broj sindikata aplicirao je na natje\u010daje radi organizacije osnovnih sindikalnih edukacija za \u010dlanstvo, provo\u0111enja istra\u017eivanja o uvjetima rada u sektorima koje organiziraju itd. Drugim rije\u010dima, svim onim elementarnim radnjama za aktivan pristup podizanju broja \u010dlanova. Iako se te\u0161ko mo\u017ee prigovoriti kori\u0161tenju dodatnih sredstava za sindikalni rad, u ovom slu\u010daju svakako treba uzeti u obzir iskustva drugih organizacija s projektnim na\u010dinom financiranja. A ta iskustva pokazuju kako (u ve\u0107ini slu\u010dajeva prisilno) oslanjanje na namjenske donacije mo\u017ee itekako suziti tematski fokus i, kroz nametanje velikog administrativnog tereta, ozbiljno ograni\u010diti mogu\u0107nost rada izvan zadanog okvira. Osim kao kratkoro\u010dnu strategiju za ubla\u017eavanje financijskih posljedica padaju\u0107eg broja \u010dlanova, okretanje ka projektnom financiranju stoga treba razmotriti s oprezom. Jer, dok projektne aktivnosti, poput onih usmjerenih ka “podizanju vidljivosti”, mogu odigrati va\u017enu ulogu u komunikaciji s postoje\u0107im i potencijalnim \u010dlanstvom, te\u0161ko je zamisliti da mogu u potpunosti zamijeniti terenske metode organiziranja \u010dlanstva.<\/p>\n

Neki sindikati koji su sudjelovali u ranijim fazama natje\u010daja za sindikate pokazali su kako kori\u0161tenje bespovratnih sredstava zaista mo\u017ee poslu\u017eiti kao sredstvo za oja\u010davanje organizacije, a ne samo kao surogatski izvor financiranja. Na primjer, Nezavisni cestarski sindikat (NCS) \u2013 jedan od pokreta\u010da kampanje “Ne damo na\u0161e autoceste!” \u2013 projekt sindikalne edukacije “Speak Up” kombinirao je s upornim terenskim radom sa \u010dlanstvom i predanom suradnju s organizacijama civilnog dru\u0161tva. Rezultat takvog razgranatog pristupa doveo je, me\u0111u ostalim, do toga da NCS bude prvi sindikat u Hrvatskoj koji je u kolektivni ugovor uklju\u010dio odredbu<\/a> o antidiskriminaciji LGBT radnica i radnika. Kombinacija otvorenosti prema prijedlozima izvana, klasi\u010dnog sindikalnog rada i dodatnih izvora financiranja u slu\u010daju NCS-a pokazala je kako generalno lo\u0161a situacija u kojoj se sindikati trenutno nalaze ne mora nu\u017eno zna\u010diti i njihovu propast. Upravo suprotno, ukoliko se sindikati odva\u017ee pro\u0161iriti svoje aktivnosti izvan kruga socijalnog dijaloga, mogu\u0107e je posti\u0107i zna\u010dajne korake unaprijed.<\/p>\n

Aktivnija komunikacija s javno\u0161\u0107u<\/strong><\/p>\n

Dio spomenutih uspjeha NCS-a na ovaj ili onaj na\u010din povezan je uz to \u0161to je sindikat otvoreno sura\u0111ivao i podr\u017eavao rad drugih organizacija civilnog dru\u0161tva. Spremnost na suradnju i izgradnja zajedni\u010dkih mre\u017ea polje je koje se od referendumske inicijative 2014. godine dosta razvilo izme\u0111u sindikata i ostatka civilnog dru\u0161tva. Do spomenute kampanje, suradnja sindikata s drugim organizacijama civilnog dru\u0161tva je ostajala atomizirana te ograni\u010dena na specifi\u010dne teme i pojedina\u010dne akcije koje se ve\u0107inom nisu protezale kroz dulje vrijeme. Kao \u0161to se mo\u017ee vidjeti npr. iz kampanje<\/a> za radni\u010dka prava mladih koje provode SSSH, Mre\u017ea mladih Hrvatske i druge organizacije, \u010dini se da je taj problem barem donekle nadi\u0111en.<\/p>\n

Me\u0111u ostalim, u odnosu na prethodne sindikalne kampanje, akcije provedene u suradnji s organizacijama civilnog dru\u0161tva pokazale su druga\u010diji odnos prema komunikaciji s javno\u0161\u0107u, iskori\u0161tavaju\u0107i potencijal dru\u0161tvenih mre\u017ea, \u010dime se barem donekle dosko\u010dilo niskoj zastupljenosti tema iz svijeta rada u mainstream<\/em> medijima. Osim toga, kroz zajedni\u010dki rad, i jedna i druga strana morale su uzimati u obzir razli\u010dite perspektive suradnika i izna\u0107i zajedni\u010dka rje\u0161enja, \u0161to je u kona\u010dnici dovelo do mo\u017eda sporog, ali ipak konkretnog me\u0111usobnog pribli\u017eavanja i uva\u017eavanja.<\/p>\n

Ono \u0161to na ovom polju ipak preostaje jest realizacija solidarnosti<\/a>. Pritom se pod solidarno\u0161\u0107u misli na put ka ponovnoj izgradnji sindikalnog pokreta i uklju\u010divanju onih skupina radnika, poput migrantskih i prekarnih radnika, koji su trenutno jo\u0161 uvijek izuzeti iz organiziranog radni\u0161tva. Takva solidarnost, naravno, ima svoje financijsko nali\u010dje \u2013 sindikalna inicijativa<\/a> za potporu radnicama trgova\u010dkog lanca Boso mogla bi se uzeti kao naznaka dugoro\u010dnog promi\u0161ljanja financijske solidarnosti \u2013 ali pritom ne smije biti svedena na taj svoj aspekt. Upravo suprotno, solidarnost koja bi omogu\u0107ila preokretanje trendova na polju u\u010dlanjivanja barem djelomi\u010dno se nalazi u dodatnom otvaranju prema vlastitom \u010dlanstvu i prema van.<\/p>\n

Goru\u0107a potreba za demokratizacijom<\/a> sindikalnih struktura ve\u0107 je istaknuta u ranijim tekstovima, a to pitanje do danas nije izgubilo na va\u017enosti. Ve\u0107i sindikalni anga\u017eman na tom polju, po\u010dev\u0161i ve\u0107 od podru\u017enica na razini poduze\u0107a, kao i u suradnji s ostatkom zajednice, presudan je ako sindikati \u017eele pove\u0107ati broj \u010dlanova i pro\u0161iriti svoje djelovanje izvan polja socijalnog dijaloga. Primjeri<\/a> poput koparskog Sindikata dizali\u010dara pokazali su kako organsko razvijanje sindikalnih kapaciteta u sklopu drugih aktivnosti zajednice mo\u017ee oja\u010dati sve uklju\u010dene strane i, s vremenom, pobolj\u0161ati stanje ne samo kada je u pitanju broj \u010dlanova, ve\u0107 i kvaliteta sindikalnog rada.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zna\u010dajni doga\u0111aji na sindikalnoj sceni u Hrvatskoj \u010desto su popra\u0107eni upe\u010datljivim brojkama. Recimo, 2010. godine sindikati i sindikalne sredi\u0161njice prikupili su preko 700 tisu\u0107a potpisa za raspisivanje referenduma o novom Zakonu o radu. Iako se radilo o inicijativi koja je…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":24422,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[79],"class_list":["post-24418","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24418","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24418"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24418\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24473,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24418\/revisions\/24473"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24422"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24418"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24418"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24418"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24418"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24418"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24418"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24418"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}