{"id":24414,"date":"2018-07-17T07:00:47","date_gmt":"2018-07-17T06:00:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=24414"},"modified":"2021-02-25T10:51:35","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:35","slug":"rumunjska-poljoprivreda-drustvena-vaznost-ekonomska-beznacajnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=24414","title":{"rendered":"Rumunjska poljoprivreda: dru\u0161tvena va\u017enost, ekonomska bezna\u010dajnost"},"content":{"rendered":"

Prema ve\u0107ini pokazatelja, Rumunjska je najagrarnija zemlja Unije. No visok udio selja\u010dkog stanovni\u0161tva nije zna\u010dio i razvijenu poljoprivredu. Dapa\u010de, podrazvijenost je i tu izrazita. Naizgled paradoksalno, situaciju posljednjih godina pogor\u0161ava pojava agrobiznisa.<\/strong><\/p>\n

Prema statistikama Eurostata za 2016. godinu, u Rumunjskoj se nalazi gotovo tre\u0107ina ukupnog broja poljoprivrednih gospodarstava u cijeloj Europskoj uniji, odnosno njih otprilike<\/a> 3,6 milijuna. U Francuskoj ih je, usporedbe radi, svega oko pola milijuna. Tako\u0111er, Rumunjska je zemlja s najve\u0107im udjelom radne snage zaposlene u poljoprivredi u EU, \u010dak 26%. Daleko iznad prosjeka. U Francuskoj je to svega 2%, u Hrvatskoj 9%, Poljskoj 11,5%. \u010cak i dalje prema Istoku ovaj udio je znatno manji. U Rusiji je npr. svega 7%, a u Bjelorusiji oko 10%. Za vi\u0161e od \u0161est i pol milijuna Rumunja poljoprivreda je va\u017ean ili \u010dak jedini izvor prihoda, prema podacima iz 2013. godine. Drugim rije\u010dima, svaki tre\u0107i Rumunj tada je \u017eivio od poljoprivrede, a skoro trideset posto svih poljoprivrednih radnika u Uniji \u017eivjelo je u Rumunjskoj. Pritom ni jedna od tih statistika uop\u0107e ne ra\u010duna brojne rumunjske emigrante koji rade na farmama u inozemstvu, osobito u Italiji i \u0160panjolskoj. \u010cak i bez njih, podaci su dovoljni da poka\u017eu koliki je dru\u0161tveni zna\u010daj poljoprivrede u zemlji u kojoj 53% stanovni\u0161tva \u017eivi na selu.<\/p>\n

Ni\u0161ta od toga, me\u0111utim, ne zna\u010di da je stanje u poljoprivredi dobro. Rumunjska proizvodnja \u010dini svega 3,9% ukupne poljoprivredne proizvodnje Unije, a u toj se zemlji obavi svega 17% poljoprivrednog rada, prema slu\u017ebenom izra\u010dunu<\/a>. Niska produktivnost vodi stalnom deficitu u trgovini, odnosno Rumunjska uvozi vi\u0161e hrane nego \u0161to je izvozi. A taj deficit posljednjih godina dodatno raste, nakon \u0161to je nakratko pao za vrijeme recesije diljem Europe, kada je kupovna mo\u0107 bila na najni\u017eim granama. Iako dobar dio proizvodnje \u010dine \u017eitarice, Rumunjska ipak mora uvoziti i \u017eito. Golemi nesklad izme\u0111u dru\u0161tvene va\u017enosti i ekonomske bezna\u010dajnosti poljoprivrede dobro pokazuje udio poljoprivrede u BDP-a od svega 4,6%, unato\u010d visokom postotku “zaposlenih” upravo u tom sektoru<\/a>. \u010cesto spominjani impoznatni rast rumunjske ekonomije posljednjih godina sasvim je nevidljiv na selu.<\/p>\n

Sve to \u010dini ruralna podru\u010dja potencijalnom socijalnom bombom i najve\u0107im rumunjskim dru\u0161tvenim problemom. S prosje\u0107nim prihodima dvadeset posto manjima nego u gradovima, stanovnici sela su znatno izlo\u017eeniji siroma\u0161tvu. Gotovo 70% svih rumunjskih stanovnika koji su po prihodima ispod granica siroma\u0161tva \u017eivi na selu<\/a>. Kako objasniti sve ovo? Za\u0161to je Rumunjska, za razliku od mnogih drugih biv\u0161ih socijalisti\u010dkih zemalja, ostala ruralna i s ogromnim postotkom sanovni\u0161tva koje ovisi o poljoprivredi da bi pre\u017eivjelo? Odgovor le\u017ei u neo\u010dekivanoj interakciji reformi rumunjske poljoprivrede u postsocijalisti\u010dkom periodu i integracija u europsko tr\u017ei\u0161te.<\/p>\n

Agrarna kontrareforma<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d impresivnom industrijskom rastu koji je Rumunjska do\u017eivjela tijekom socijalisti\u010dkog perioda, 1991. zemlja je imala vrlo visok postotak zaposlenih u poljoprivredi, preko tre\u0107ine, a ve\u0107ina njih radila je u zadrugama u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. No, suprotno trendovima u gotovo svim ostalim zemljama Europe u narednom periodu, udio Rumunja zaposlenih u poljoprivredi zapravo se pove\u0107ao s povratkom kapitalizma. Ve\u0107 po\u010detkom 1990-ih bio je zapravo za nekih \u0161est postotnih bodova vi\u0161i nego deset godina ranije, a do kraja tog desetlje\u0107a postotak se popeo na rekordnih<\/a> 45,5%. Iz podataka je jasno da je prvo desetlje\u0107e kapitalizma donijelo dramati\u010dnu agrarizaciju radne snage, a to je proces koji ima paralele samo u ratom zahva\u0107enoj Bosni i Hercegovini, gdje je dodu\u0161e trajao znatno kra\u0107e, tek do sredine 1990-ih. U Rumunjskoj se pak oko 1997. dogodilo sna\u017eno iseljavanje<\/a> ljudi iz gradova na sela. To poni\u0161tavanje urbanizacija je dakako potaknuto prije svega nestankom industrijskih radnih mjesta nakon privatizacije.<\/p>\n

Istodobno, privatizacija je na jo\u0161 jedan na\u010din potaknula povratak na selo. Godine 1991. zapo\u010deo je kompleksan proces dekolektivizacije koji je predstavljan kao ispravljanje komunisti\u010dke nepravde. U sklopu tog procesa, kolektivizirana zemlja je dodjeljivana nasljednicima ranijih vlasnika koji su svoje male parcele dobili agrarnom reformom punih sedamdeset godina ranije. Mnogi industrijski radnici i zaposlenici zadruga odjednom su neo\u010dekivano sami postali vlasnici parcela, ba\u0161 u trenutku kada su ostajali bez svog dotada\u0161njeg posla. No, istovremeno, otprilike polovica ukupnog poljoprivrednog zemlji\u0161ta ostala je u vlasni\u0161tvu velikih dr\u017eavnih firmi koje su ubrzo privatizirane. To je proizvelo goleme nejednakosti u vlasni\u0161vu nad zemljom. S jedne se strane nalaze milijuni gospodarstava manjih od pet hektara koji \u010dine 30% ukupnog poljoprivrednog zemlji\u0161ta. S druge, svega 0,5% gospodarstava dr\u017ei vi\u0161e od 50 hektara i ukupno 51% zemlji\u0161ta. Nikad nakon 1905. nije toliko malo vlasnika dr\u017ealo toliko zemlje u Rumunjskoj. Dru\u0161tveni u\u010dinci agrobiznisa bili su minimalni, barem tamo gdje nisu bili izravno \u0161tetni<\/a>. Ve\u0107ina radne snage radi na minijaturnim gospodarstvima jer agrobiznis nudi relativno malo radnih mjesta.<\/p>\n

Sistem na\u0161timan za agrobiznis<\/strong><\/p>\n

Ovaj nesrazmjer te\u0161ko je opravdati ekonomskim argumentima: mali proizvo\u0111a\u0107i uspjeli su nadma\u0161iti velike tvrtke i u razini proizvodnje po hektaru i u diverzifikaciji<\/a> proizvodnje. I sve to se doga\u0111a unato\u010d administrativnim i ekonomskih prednostima koje u\u017eivaju velike farme. Velika ve\u0107ina poticaja, uklju\u010duju\u0107i i one europske, odlazi tim tvrtkama. Godine 2012., svega je 1,1% proizvo\u0111a\u010da dobio 51,7% svih subvencija<\/a>. Tek su se nedavno pojavile inicijative da se subvencije ne ve\u017eu izravno uz koli\u010dinu proizvodenog po proizvo\u0111a\u010du, ali to dosad nije imalo zna\u010dajnijih rezultata na raspodjelu subvencija. Kada se u obzir uzmu i druge nejednakosti koje proizlaze iz Zajedni\u010dke europske poljoprivredne politike (CAP), jasno je kako ona ogromnom broju ljudi koji ovise o poljoprivredi u Rumunjskoj ne zna\u010di puno. Kako je jasno pokazano u istra\u017eivanjima<\/a> za 2011. godinu, prosje\u0107ni iznos koji je poljoprivrednik dobio u \u010ce\u0161koj je 25.269 eura, u Francuskoj 21.503, a u Rumunjskoj svega 655 eura. Dodatan problem je to \u0161to su mali posjedi i niska vrijednost zemlji\u0161ta ograni\u010dili seljacima pristup kreditima jer banke izbjegavaju poljoprivredu op\u0107enito, a male seljake posebno. Sve ovo ima spiralni efekt: slab pristup financijskim instrumentima smanjuje vrijednost zemlje, a sve to \u010dini pristup kapitalu jo\u0161 te\u017eim.<\/p>\n

To je rezultaralo intenzifikacijom procesa otimanja zemlje. Velike kompanije u stranom vlasni\u0161tvu koje imaju velike parcele stvaraju pritisak na male seljake da se odreknu svoje zemlje. To se dodatno poja\u010dalo nakon zakonskih promjena 2014. godine koje su omogu\u0107ile stranim dr\u017eavljanima da budu vlasnici poljoprivrednog zemlji\u0161ta. Razvoj u tom smjeru je doista impresivan. Iako precizni podaci ne postoje, pretpostavlja<\/a> se da je izme\u0111u 30 i 40% ukupnog poljoprivrednog zemlji\u0161ta u stranom vlasni\u0161tvu. Usprkos relativno niskoj produktivnosti na tim velikim imanjima, ona su vrlo profitabilna prije svega zbog visokih poljoprivrednih subvencija koje dobivaju. Time umjesto da poma\u017ee ravnomjernom razvoju Unije, CAP zapravo ote\u017eava socijalnu krizu na rumunjskom selu. Integracija u zajedni\u010dko tr\u017ei\u0161te, uparena s neproduktivno\u0161\u0107u rumunjskog agrobiznisa, u\u010dinila je zemlju velikim uvoznikom prehrambenih proizvoda. Jo\u0161 od 1990-ih, Rumunjska uvozi vi\u0161e hrane nego \u0161to izvozi, a deficit se uporno pove\u0107ava. Vjerojatno nema bolje ilustracije trenutnog polo\u017eaja ove zemlje u me\u0111unarodnoj podjeli rada: \u010dlanica Unije s najve\u0107im brojem i udjelom proizvo\u0111a\u010da hrane pretvorena je u osnovi u tr\u017ei\u0161te za uvoznu hranu.<\/p>\n

S engleskog preveo Nikola Vukobratovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prema statistikama Eurostata za 2016. godinu, u Rumunjskoj se nalazi gotovo tre\u0107ina ukupnog broja poljoprivrednih gospodarstava u cijeloj Europskoj uniji, odnosno njih otprilike 3,6 milijuna. U Francuskoj ih je, usporedbe radi, svega oko pola milijuna…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":24415,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[70],"theme":[455],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[298],"class_list":["post-24414","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-poljoprivreda","theme-rad","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24414","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24414"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24414\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24455,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24414\/revisions\/24455"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24415"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24414"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24414"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24414"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24414"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24414"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24414"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24414"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}