Hrvatski turizam je izrazito sezonalan. Dovoljna ilustracija za to mogao bi biti ve\u0107 i podatak da je u zimskim mjesecima najposje\u0107enija destinacija Zagreb koji sasvim sigurno dobar dio tih posjeta zahvaljuje poslovnim i administrativnim razlozima, kao glavni grad i najja\u010de ekonomsko sredi\u0161te. S druge strane, Hrvatska je nakon Malte zemlja s najve\u0107im intenzitetom turizma, koji se mjeri brojem turista u odnosu na broj stanovnika. Kad spojimo to dvoje, vidimo da ne postoji dr\u017eava u Europskoj uniji koja je u tako kratkom vremenskom periodu izlo\u017eena tolikom intenzitetu turizma. A kad uzmemo u obzir i da se 95% no\u0107enja ostvaruje u statisti\u010dkoj regiji (NUTS2) Jadranska Hrvatska, onda je jasno da hrvatski turizam karakterizira izraziti sezonski pritisak na samo jedan dio zemlje.<\/p>\n
Osim klju\u010dnog udjela turizma u nacionalnoj ekonomiji, on mijenja i dru\u0161tveno tkivo gradova u kojima se razvija. \u0160to nam mo\u017eete kazati o specifi\u010dnostima i razlikama turizma u hrvatskim obalnim gradovima?<\/strong><\/p>\n Nisu svi obalni gradovi jednako pogo\u0111eni intenzitetom turizma. U nekima od njih, poput Rijeke, on je marginalna pojava. U fokusu mojeg istra\u017eivanja u zadnje vrijeme prete\u017eno su se na\u0161li veliki dalmatinski gradovi, koji pro\u017eivljavaju najve\u0107u promjenu. Gradovi su sociolo\u0161ki zanimljivi jer predstavljaju multifunkcionalne prostore i kod njih turizam ulazi u me\u0111uodnos sa slo\u017eenijim skupom institucija nego \u0161to je to slu\u010daj u manjim mjestima. Prije svega, treba vidjeti i da je razvoj turizma u razli\u010ditim gradovima u razli\u010ditim fazama. Dubrovnik je grad koji je vjerojatno najvi\u0161e preoblikovan turizmom, ali on je na neki na\u010din i zavr\u0161io tranziciju u turisti\u010dku lokaciju. Ima najmanji rast broja registriranog smje\u0161taja, a sve ve\u0107i postotak godi\u0161nje popunjenosti, \u0161to zna\u010di da se vjerojatno pribli\u017eio “granici rasta” i sad radi na tome kako maksimalizirati postoje\u0107e kapacitete.<\/p>\n S druge strane, Zadar i osobito Split bilje\u017ee velik porast smje\u0161tajnih kapaciteta (Split gotovo \u010detverostruko vi\u0161e u zadnjih pet ili \u0161est godina), ali i broja turista i tu vidimo da se radi o velikom dru\u0161tvenom laboratoriju koji mijenja lice grada. Tako\u0111er, na djelu je i jasan tr\u017ei\u0161ni proces kod kojeg je u ta dva grada ponuda prvo poku\u0161ala dosti\u0107i potra\u017enju, ali tako brz rast ponude neminovno je morao dovesti do zasi\u0107enja. To smo prvi put vidjeli na primjeru Splita i Ultre kad se prve godine pisalo o “suludim” cijenama smje\u0161taja, a ve\u0107 sljede\u0107e je tr\u017ei\u0161te to izravnalo. Komparativni problem Zadra u tome smislu je taj \u0161to nema atraktivan doga\u0111aj poput Ultre koji bi bio katalizator tr\u017ei\u0161nih procesa i ne \u010dini ih vidljivim, pa se slabije sezone o\u010dituju manje primjetno. \u0160ibenik se u svemu tome jo\u0161 dr\u017ei sa strane jer nije pogo\u0111en tolikim intenzitetom turizma, ali mo\u017ee se pretpostavljati da ga taj proces dugoro\u010dno ne\u0107e zaobi\u0107i.<\/p>\n Nedavno ste doveli u vezu broj pizza cutova u Zadru i tip smje\u0161taja kojeg taj grad nudi. No, osim lo\u0161e prehrane, lo\u0161eg smje\u0161taja i izostanka atraktivnih doga\u0111aja, Zadar ba\u0161 ne nudi turistima ni neki drugi kulturni sadr\u017eaj, radi \u010dega gosti \u010desto gube interes za grad unutar 48 sati. Je li takvo stanje odr\u017eivo i kakav bi turizam Zadru najvi\u0161e odgovarao?<\/strong><\/p>\n Zadar od svih ve\u0107ih gradova na moru ima najlo\u0161iju strukturu smje\u0161taja, u prosjeku najmanji broj zvjezdica i nedostaje mu hotela. To privla\u010di goste slabije plate\u017ene mo\u0107i pa onda i ponudu koja to prati, ali to je problem odvojen od kulturne ponude u gradu. Dapa\u010de, gledati kulturu kroz o\u010di turista je lo\u0161e jer grad koji je dosadan sam sebi ne mo\u017ee biti zanimljiv ni drugima. Ljetna kulturna ponuda u Zadru prete\u017eno se svodi na razne fe\u0161tice petkom i jednokratno dovo\u0111enje neke ocvale glazbene zvijezde koja je vrhunac karijere do\u017eivjela, u boljem slu\u010daju, pred barem dva desetlje\u0107a, a otkad je otvorena Kne\u017eeva pala\u010da kao reprezentativan gradski prostor tu se na\u0111e i pokoja reprizna izlo\u017eba poput Chagalla koji je godinu ranije bio prikazan u Rovinju. Zimi je stvar jo\u0161 gora jer uz mizeran kulturni kapital i kapacitete lokalne sredine nestaje i ambicija, a na vidjelo isplivaju kulturni djelatnici koji na svojim pozicijama \u010dekaju mirovinu, a u zadnje vrijeme i prekvalificirani konobari kao voditelji kulturnih institucija.<\/p>\n Na\u017ealost, tranzicijski Zadar nikad nije uspio prona\u0107i onu kulturnu energiju koja je oblikovala obnovu nakon Drugog svjetskog rata i kad su se intelektualci poput Krle\u017ee anga\u017eirali na projektima poput Zlata i srebra Zadra i osnivanja Filozofskog fakulteta, a lokalna scena pokrenula niz projekata koji danas \u010dine najzna\u010dajniji dio kulturne ponude. Ukratko, dogodila mu se krajnja provincijalizacija tako da Zadar i njegov turizam \u017eive u lijepome skladu: ljudi koje ne zanima kultura i koji nemaju novaca dolaze u grad koji ne nudi kulturu i ne uzima previ\u0161e novaca. Nuspojava toga je da je Zadar ujedno i me\u0111u gradovima \u010diji se rast turizma usporio. Ironi\u010dno je, na primjer, da je ba\u0161 u godini kad je Zadar progla\u0161en za destinaciju godine prema onoj opskurnoj stranici na kojoj svake godine neki grad iz Hrvatske postane najne\u0161to Split po prvi put u povijesti imao vi\u0161e dolazaka i no\u0107enja od Zadra. Razlika se od tada samo pove\u0107ava.<\/p>\n Mo\u017ee li se taj grad istovremeno razvijati kao sveu\u010dili\u0161ni i kao turisti\u010dki grad?<\/strong><\/p>\n Grad se mo\u017ee razvijati kao turisti\u010dki i sveu\u010dili\u0161ni, ali to je pitanje koje uklju\u010duje sustavna rje\u0161enja. Prije svega, radi se o problemu koji primarno zahva\u0107a jadranska sveu\u010dili\u0161ta, a ne treba zaboraviti da njih ima pet. Broj studenata u Hrvatskoj u posljednja se dva desetlje\u0107a znatno pove\u0107ao, \u0161to zna\u010di da imamo sve vi\u0161e osoba koje tra\u017ee smje\u0161taj u sveu\u010dili\u0161nim gradovima. S druge strane, osobito u Zadru i Splitu zabilje\u017een je i velik porast pretvaranja privatnih stanova u apartmane za iznajmljivanje turistima, \u0161to zna\u010di da sa strane studenata raste potra\u017enja, a sa strane iznajmljiva\u010da pada ponuda. Studenti su prisiljeni \u017eivjeti u lo\u0161ijim uvjetima za vi\u0161e novca i to sveu\u010dili\u0161ta \u010dini manje atraktivnima. Jedan od odgovora na to pitanje je i izgradnja studentskih domova \u0161to bi imalo za efekt smanjenje potra\u017enje, a time i pobolj\u0161anje polo\u017eaja preostalih studenata. U suprotnome bi se moglo dogoditi da oni po\u010dnu izbjegavati turisti\u010dke gradove jer znaju da ne studiraju u istim uvjetima kao njihovi kolege koji ne moraju napu\u0161tati svoj smje\u0161taj usred ispitnih rokova. Nuspojava takvog procesa je fizi\u010dko izmje\u0161tanje studenata izvan \u017eivota grada u kampuse tako da imamo nekoliko definicija grada: i studentski i turisti\u010dki, ali ne nu\u017eno preklopljeni. Vrlo \u010desto se \u010duje teza da bi preseljenje sveu\u010dili\u0161ta s prostora rive bilo najve\u0107i udarac \u017eivotu u gradskoj jezgri, \u0161to je to\u010dno ve\u0107 i na toj razini da se zaista radi o lokaciji na kojoj se okuplja najve\u0107i broj ljudi, o kulturnim i ekonomskim gubicima da i ne govorimo.<\/p>\n Bavili ste se turizmom istra\u017euju\u0107i (ne)razvijenost lokalne zajednice i gradova, ali i ljudski razvoj. \u0160to nam mo\u017eete re\u0107i o tome?<\/strong><\/p>\n Turizam je za vrijeme ekonomske krize \u0161to je pogodila Hrvatsku te\u017ee nego veliku ve\u0107inu zemalja Europske unije, ostao jedna od rijetkih grana koja je bilje\u017eila rast. Velika ve\u0107ina izgubljenih radnih mjesta doga\u0111ala se na kontinentu i primarno u industriji, dok se turizam pokazao znatno otpornijim. Kad danas pogledamo zaposlenost u Hrvatskoj vidimo da je jedina regija koja ima vi\u0161e zaposlenih nego prije deset godina Dalmacija, a dobro stoji i Istra. S druge strane, primjetna je i pove\u0107ana sezonalnost zaposlenosti i nezaposlenosti \u0161to stavlja veliki pritisak na tri mjeseca od kojih se \u017eivi. Tako\u0111er vidimo i da neki manje razvijeni krajevi, poput dalmatinskog zale\u0111a, sve vi\u0161e ula\u017eu u turizam koji tamo ima potpuno druga\u010dije konotacije od onog na obali i zaista predstavlja element ekonomske aktivacije. Ukratko, postojala je jasna motivacija za bavljenje turizmom.<\/p>\n U gradovima turizam \u010desto drasti\u010dno ru\u0161i kvalitetu \u017eivota jer na iste resurse dolazi znatno ve\u0107i broj ljudi, a sve se to “podrazumijeva” jer smo turisti\u010dka destinacija, iako ve\u0107ina ljudi ne \u017eivi od turizma. Problem je i tipi\u010dna konfiguracija dalmatinskih gradova koji su formirani oko jezgre koja datira iz rimskog ili doba srednjeg vijeka i prostorno je mala, a ve\u0107ina aktivnosti koncentrira se upravo u njoj. Taj problem je u svojoj osnovi banalniji od ekonomije i sociologije i mo\u017eemo ga svesti na \u010disto pitanje povr\u0161ine i volumena \u2013 koliko ljudi i sadr\u017eaja mo\u017eete nagurati na ograni\u010deni prostor. Najbolji primjer za to je Dubrovnik gdje je oko problema gu\u017evi u jezgri intervenirao i UNESCO. Drugi gradovi na obali takvu vrstu vanjskog korektiva nemaju u toj mjeri, ali postoji svijest o problemu, pa tako Split, na primjer, ima dokument o upravljanju povijesnom jezgrom koji je uklju\u010dio detaljno istra\u017eivanje stanovni\u0161tva tog prostora. Zadar po obi\u010daju kaska, iako je iseljavanje iz turisti\u010dki najatraktivnije zone Grada poprimilo razmjere egzodusa.<\/p>\n Na taj se na\u010din mijenja stoljetna konfiguracija tih gradova jer su njihove jezgre bile okupljali\u0161te funkcija za njih i njihove pripadne teritorije. Danas vidimo proces u kojem se osim populacije iz jezgri iseljavaju i urbane funkcije pa tako ni oni koji ne \u017eive u njima vi\u0161e nemaju razloga dolaziti.<\/p>\n S druge strane, treba razumjeti i da je za dobar dio iznajmljiva\u010da to zapravo strategija pre\u017eivljavanja. U uvjetima ogromne nezaposlenosti koja je donedavno bila jedna od glavnih \u010dinjenica pri odlu\u010divanju o takvim stvarima, apartmani su predstavljali koliko toliko siguran izvor zarade. Pritom mora biti jasno da se ne radi o apartmanima koji su ciljano gra\u0111eni u svrhu iznajmljivanja, jer takvi objekti uglavnom imaju druga\u010diji prostorni smje\u0161taj, nego o pretvaranju stanova u jedinice za iznajmljivanje. Moglo bi se ironi\u010dno re\u0107i da je dobrom dijelu tih ljudi socijalizam omogu\u0107io da se bave sitnim poduzetni\u0161tvom jer se znatan udio takvih stanova ve\u017ee uz arhitekturu iz doba socijalizma.<\/p>\n S obzirom na to da \u017eivim blizu centra grada i u turisti\u010dki zanimljivome predjelu, vi\u0161e sam puta imao priliku vidjeti karakteristi\u010dnu scenu. Naime, dio Zadra u Gradu i neposrednim kontaktnim predjelima obnavljan je i gra\u0111en od pedesetih nadalje. To zna\u010di da u velikom broju tih zgrada \u017eivi starija populacija koja je “do\u0161la sa stanom”, a kada posljednji stanar ili stanarka u stanu umre dolaze nasljednici koji ga prazne, renoviraju generi\u010dkim IKEA namje\u0161tajem i pretvaraju u apartman, obi\u010dno s tri zvjezdice. Takva vrsta smje\u0161taja od tri zvjezdice dominira ponudom Zadra. Tako dobivamo jednu nediverzificiranu ponudu koja je narasla puno br\u017ee od broja turista. \u010cista koli\u010dina ponude sli\u010dnih karakteristika zna\u010di da se tr\u017ei\u0161te zasi\u0107uje i da \u0107e se dogoditi promjena iz sellers market<\/em> u buyers market<\/em> uz velike probleme za one kojima je to zna\u010dilo ekonomsko odr\u017eanje. Netko sarkasti\u010dan rekao bi da je Tito Dalmatincima pomogao upoznati Adama Smitha. U svakom slu\u010daju, za apartmanizaciju postoji granica rasta i o\u010dekujem da \u0107e nakon odre\u0111enih preslagivanja do\u0107i do usporavanja, ali \u0107e se diverzificirati ponuda.<\/p>\n \u0160to se doga\u0111a s turisti\u010dkim gradovima zimi? Spomenuli ste iseljavanje gra\u0111ana na periferije zbog potpunog prepu\u0161tanja gradskih centara turizmu, \u0161to sve to zna\u010di za gradove, kakve su njihove budu\u0107nosti?<\/strong><\/p>\n Zimi turisti\u010dki gradovi postaju lju\u0161ture. Jezivo je pro\u0107i centrom Zadra sredinom prvog mjeseca jer nema ljudi, a to se onda odra\u017eava i na ekonomiju tog dijela grada. Govorimo o prostoru “bijelih izloga” koji su ime dobili po papiru kojim je prekriveno staklo dok objekt \u010deka po\u010detak sljede\u0107e sezone. Nedostatak sadr\u017eaja tjera i ostale, te se zapravo \u017eivot seli u shopping<\/em> centre koji preuzimaju glavnu ulogu mjesta okupljanja.<\/p>\n Paradoksalno je pritom da se identitet grada povezuje upravo s tim prostorom jezgre i deklarativno stalno slu\u0161amo o potrebi za revitalizacijom, a realno se on prazni. Tu razmjeri li\u0161avanja funkcionalnosti postaju jasni. Doga\u0111a se potiskivanje stanovni\u0161tva na periferiju, \u0161to je proces koji se posebno dobro mo\u017ee pratiti u Splitu i Zadru, s time da u prvom ljudi sele u okolne op\u0107ine i gradove pa tako rastu Solin, Ka\u0161tela, Podstrana\u2026 a u drugome se preseljavaju na periferiju grada u kvartove s lo\u0161om infrastrukturom.<\/p>\n Mediteranski na\u010din \u017eivota koji uklju\u010duje javni prostor u starom centru grada tako se ubrzano bri\u0161e, ali gradovi ne razvijaju alternativne strategije i umjesto premje\u0161tanja funkcionalnih centara imamo stihiju u preseljavanju i zavaravanje o\u010duvanjem gradskih jezgri, iako je jasno da su one ve\u0107 odavno opustjele i da ih \u017eivot napu\u0161ta. Istovremeno se stanovni\u0161tvo koje se preselilo prema periferiji sve vi\u0161e nalazi u situaciji da \u017eive bez mnogih funkcija kao \u0161to su banke (pa \u010dak i bankomati), \u0161kole, igrali\u0161ta pa \u010dak i privatne medicinske i stomatolo\u0161ke ordinacije, a prema mapiranjima koje sam radio u Zadru vi\u0161e-manje jedini sektor koji se prilagodio tome su mali privatni vrti\u0107i koji se dominantno nalaze na (polu)periferiji. Sude\u0107i prema tome mo\u017eemo predvidjeti da \u0107e se jedan dio tih manjih davatelja raznih usluga u privatnom sektoru preseliti za stanovni\u0161tvom, ali pitanje je kako \u0107e se rije\u0161iti pitanje disperzije velikih javnih institucija poput sudova ili administrativnih centara. Za takvo ne\u0161to planovi ne postoje dalje od pretvaranja postoje\u0107ih prostora u hotele.<\/p>\n Za kraj, sudjelovali ste u inicijativi zadarskih studenata za bolje uvjete podstanarskog stanovanja, kakvi su bili u\u010dinci?<\/strong><\/p>\n Zadarski studenti pokrenuli su veliku kolektivnu akciju protiv preskupog smje\u0161taja na na\u010din da su na Facebook grupi koja okuplja studente Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru napravili anketu o tome koja im je cijena prihvatljiva i nakon toga filtrirali oglase koji su probili tu granicu. Mo\u017ee se re\u0107i da su iskoristili \u010dinjenicu da glavni kanal ogla\u0161avanja stanova okuplja nekoliko tisu\u0107a studenata i da je iznajmljiva\u010dima interesantniji od klasi\u010dnih stranica za oglase kako bi na njih napravili kolektivni pritisak u smjeru korekcije tr\u017ei\u0161ta. \u010cini se da im je, s odmakom od godine dana, to i uspjelo.<\/p>\n S druge strane, u sklopu kolegija Case study<\/em> koji dr\u017eim u sklopu me\u0111unarodnog studija Kulturne sociologije, s grupom studenata sam proveo anketu o \u017eivotnim uvjetima studentica i studenata tre\u0107e godine na sveu\u010dili\u0161tu. Pokazalo se da u sklopu trogodi\u0161njeg studiranja velika ve\u0107ina promijeni barem jedan stan, a nisu rijetke ni vi\u0161estruke promjene. Pritom se ponajvi\u0161e \u017eale na lo\u0161e grijanje, vlagu i sve ono \u0161to nije relevantno za ljetnu turisti\u010dku sezonu, iako je glavni razlog za seljenje nekorektno postupanje stanodavaca. O tome da je velika ve\u0107ina neprijavljena i da znatan dio mora iseliti zbog sezone ne treba ni govoriti.<\/p>\n Zadar je pritom i studentski grad s najve\u0107im postotkom studenata iz drugih \u017eupanija u Hrvatskoj, a ima studentski dom sa samo ne\u0161to vi\u0161e od 200 kreveta. Ako uzmemo u obzir podatke Eurostudenta da je podstanarstvo najve\u0107i studentski tro\u0161ak nije te\u0161ko zaklju\u010diti da je Zadar skup grad za studiranje i da dugoro\u010dno mo\u017ee izgubiti na atraktivnosti. To pak nikako nije u interesu Sveu\u010dili\u0161tu koje nastoji pove\u0107avati broj studijskih smjerova i upisanih studenata. Vjerujem da \u0107e najavljeno otvaranje studentskog doma dovesti do velike promjene u odnosima na tr\u017ei\u0161tu nekretnina za najam, jer \u0107e jedan dio onih kojima su studenti slu\u017eili kao premosnica izme\u0111u dvije sezone ostati bez prihoda, dok \u0107e studenti imati znatno bolju pregovara\u010dku poziciju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ljetna sezona u pravilu otvara gotovo uvijek iste rasprave o turizmu i njegovoj va\u017enosti za Hrvatsku, pre\u010desto zanemaruju\u0107i njegove u\u010dinke na lokalnu zajednicu izvan sezone. O tome i drugim aspektima turizma u dalmatinskim gradovima razgovarali smo sa\u00a0Svenom Marceli\u0107em, sociologom i docentom na Odjelu za sociologiju na Sveu\u010dili\u0161tu u Zadru koji je doktorirao na temi regionalnog […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":24319,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[324,94],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[47],"class_list":["post-24314","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-intervju","tag-turizam","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24314","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24314"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24314\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24327,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24314\/revisions\/24327"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24319"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24314"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24314"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24314"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24314"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24314"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24314"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24314"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"http:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/sven-marceli\u0107-e1530788049963.jpg\")
<\/a>