{"id":24287,"date":"2018-07-05T07:00:55","date_gmt":"2018-07-05T06:00:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=24287"},"modified":"2021-02-25T10:51:38","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:38","slug":"neretva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=24287","title":{"rendered":"Dolina Neretve: problem razdru\u017eene poljoprivrede"},"content":{"rendered":"

Nemogu\u0107nost prodaje doma\u0107ih proizvoda zbog preniske cijene onih uvoznih sve \u010de\u0161\u0107e dovodi do bacanja hrane uslijed neprihvatljivosti uvjeta njezinog plasmana. Ovaj je trend zajedni\u010dki brojnim zemaljama, a ovom \u0107emo prilikom na primjeru doline rijeke Neretve ilustrirati uzroke i posljedice ovakvog razvoja poljoprivredne proizvodnje.<\/strong><\/p>\n

Dolina Neretve izvrstan je mikroprimjer potencijala i problema prisutnih u hrvatskoj poljoprivredi, a ujedno na vrlo jasan i nedvosmislen na\u010din ilustrira nu\u017enost dugoro\u010dnog planiranja i kolektiviziranja individualnih interesa bez kojih je nemogu\u0107e osigurati trajnu odr\u017eivost poljoprivredne proizvodnje na bilo kojem podru\u010dju. Nekad negostoljubivo mo\u010dvarno tlo u dolini Neretve, danas je uz Slavoniju najplodniji i poljoprivredno najpotentniji dio Republike Hrvatske. Posljedica je to vi\u0161edesetljetnih organiziranih i sustavnih napora za vrijeme Jugoslavije kojima je, u suradnji sa stru\u010dnjacima iz Programa za hranu UN-a (FAO), kroz program meliorizacije i izgradnje sustava navodnjavanja te organiziranja poljoprivredne proizvodnje na novostvorenim povr\u0161inama, dobiveno oko 20.000 ha obradivog plodnog zemlji\u0161ta. Redovno se od toga obra\u0111uje ispod 9.000 hektara, a i ta povr\u0161ina je u stalnom opadanju.<\/p>\n

\u010citaju\u0107i ve\u0107inu novijih \u010dlanaka na temu poljoprivrede u dolini Neretve, nai\u0107i \u0107emo na niz problema koji se odnose na nedostatak sigurnog tr\u017ei\u0161ta, prodore slane vode, odvla\u010denje vode iz Neretve za energetske projekte u BiH, nelojalnu konkurenciju uslijed nelojalnog uvoza, sankcije EU prema Rusiji, nedovoljnu pomo\u0107 dr\u017eave, nespremnost trgova\u010dkih lanaca na prodaju doma\u0107e robe, itd. Nerje\u0161avanje ovih klju\u010dnih problema ponekad poprima stupanj akutnosti, poput primjerice najnovijeg “krivca” za nemogu\u0107nost tr\u017ei\u0161nog plasmana lubenica prona\u0111enog u podvali navodnih marokanskih lubenica pod talijanske, \u010dime je cijena lubenica sru\u0161ena na jednu kunu po kilogramu \u0161to je ispod svakog nivoa tr\u017ei\u0161ne isplativosti. Budu\u0107i da je veleprodajna tr\u017ei\u0161na cijena lubenice u Maroku oko 2,49 kuna po kilogramu\u00a0(0,39$), mo\u017eemo zaklju\u010diti da cijena ove lubenice u Hrvatskoj nije rezultat tek obi\u010dne tr\u017ei\u0161ne regulacije cijene. Kako cijena nije odraz realne cijene proizvodnje, mo\u017eemo posumnjati na manipulaciju u proizvodno-trgova\u010dkom lancu.<\/p>\n

Dezintegracija sustava<\/strong><\/p>\n

Da bismo dobili odgovor na pitanje koji su dijelovi lanca podlo\u017eni manipulacijama, moramo se ipak vratiti malo u pro\u0161lost. Gotovo kompletna infrastruktura, koja danas omogu\u0107ava bilo kakvu ozbiljniju proizvodnju u dolini Neretve, nastala je promi\u0161ljenim dugoro\u010dnim planiranjem, ciljanim organiziranjem proizvodnje na ve\u0107oj skali i kreiranjem robusnih i diverzificiranih sustava proizvodnje u biv\u0161oj dr\u017eavi. Primjerice, izgradnja i odr\u017eavanje sustava navodnjavanja u dolini Neretve bila je sastavni dio poslovnog modela Poljoprivredno-industrijskog kombinata\u00a0Neretva iz Opuzena<\/a> koji je imao vrlo diverzificiranu proizvodnju te je kori\u0161tenjem agrotehni\u010dkih mjera stvarao novu vrijednost u obliku novih poljoprivrednih povr\u0161ina. Takvi kombinati tvorili su integrirane sustave distribucije proizvoda od neposrednog proizvo\u0111a\u010da do krajnjeg korisnika ostavljaju\u0107i kontrolu nad cijelim procesom u njihovim rukama.<\/p>\n

Dezintegracijom kombinata u privatizacijskom procesu rasto\u010den je i cijeli ovaj sustav. Kontrolu nad distribucijskim procesom, pa tako i cijenom, sada imaju otkupljiva\u010di koji kontroliraju silose i hladnja\u010de. Neke od njih nastale na temeljima sustava kolektivno izgra\u0111enog u pro\u0161loj dr\u017eavi. Tako se dakle, nakon privatizacijskog procesa, osim kontrole nad distribucijskim sustavom u rukama privatnih vlasnika, sada na\u0161la i nekad kolektivna infrastruktura.\u00a0U slu\u010daju spomenutog Opuzena, propa\u0161\u0107u PIK-a Neretva do\u0161lo je i do zapu\u0161tanja izgra\u0111ene infrastrukture te samim time i do nestanka organizirane proizvodnje.<\/p>\n

Fragmentiranje proizvodnje i dinamika tr\u017ei\u0161ta dovele su do pove\u0107anja rizika proizvodnje. Mali samostalni poljoprivredni proizvo\u0111a\u010di, slijede\u0107i tr\u017ei\u0161nu situaciju, stihijski bi se orijentirali na trenutno najprofitabilnije kulture neshva\u0107aju\u0107i da time tako\u0111er pove\u0107avaju i svoju izlo\u017eenost tr\u017ei\u0161nom riziku monokulturnog uzgoja. Najbolji primjer toga su mandarine. Njihova proizvodnja porasla je sa 16.000 stabala iz 1967. godine na preko 400.000 stabala danas. Me\u0111utim taj porast nije popra\u0107en i odgovaraju\u0107om otkupnom infrastrukturom tako da su proizvo\u0111a\u010di \u010desto bili suo\u010deni s nedostatkom kapaciteta u sortirnicama i hladnja\u010dama u otkupnim centrima.<\/p>\n

Dodatni problem je \u0161to su otkupni centri, nekada ekonomski integrirani u sustav proizvodnje, sada postali neovisni poslovni entiteti koji imaju samostalni monopol u odre\u0111ivanju uvjeta i tr\u017ei\u0161nih cijena otkupa. Naj\u010de\u0161\u0107e pritom uzimaju\u0107i vrlo visoke margine profita koji se na taj na\u010din vi\u0161e ne ula\u017eu u infrastrukturu potrebnu za poljoprivrednu proizvodnju. Za\u010darani krug se odr\u017eava odre\u0111eno vrijeme dok ne do\u0111e do kakvog tr\u017ei\u0161nog poreme\u0107aja koji u tom trenutku u bezdan povla\u010di velik broj malih proizvo\u0111a\u010da, dok one koji su uspjeli opstati prisiljava na prelaz na neku drugu, u tom trenutku profitabilniju, kulturu kojoj \u0107e se jednaka sudbina dogoditi u kakvom budu\u0107em momentu. U me\u0111uvremenu napu\u0161tena i neobra\u0111ena zemlji\u0161ta propadaju, neodr\u017eavanje sustava navodnjavanja dovodi do pove\u0107anja zaslanjenih povr\u0161ina, a \u010desto i do povratka mo\u010dvara na povr\u0161ine isu\u0161ene prije nekoliko desetaka godina.<\/p>\n

Tr\u017ei\u0161ni apsurdi<\/strong><\/p>\n

Na\u017ealost, osim pojedina\u010dnih vapaja, strukturiranog pristupa rje\u0161avanju tog problema jo\u0161 uvijek nema na vidiku. Sve mjere za koje se u svojim istupima zala\u017eu lokalni proizvo\u0111a\u010di i politi\u010dari, odnose se uglavnom na kratke vatrogasne mjere kojima bi se eventualno trenutno zakrpao, me\u0111utim sasvim sigurno ne bi dugoro\u010dno rije\u0161io problem. Uvo\u0111enje za\u0161titnih kvota za doma\u0107e hrvatske proizvode ne mijenja \u010dinjenicu da bez odgovaraju\u0107e infrastrukture potrebne za efikasnu proizvodnju i distribuciju poljoprivrednih proizvoda, cijena tih proizvoda jednostavno ne\u0107e biti konkurentna i ne\u0107e postojati dovoljna koli\u010dina proizvedene robe kojima bi se te kvote mogle ispuniti. Ujedno, dodatni poticaji za proizvodnju ne\u0107e promijeniti \u010dinjenicu velikog tr\u017ei\u0161no uzrokovanog disbalansa u strukturi poljoprivrednih proizvoda. Apsurd je da je u najplodnijem dijelu Hrvatske prakti\u010dki nemogu\u0107e na\u0107i lokalno proizvedeno ekolo\u0161ko povr\u0107e, a kamoli zadovoljiti potrebe svih 30.000 stanovnika doline Neretve, dok istovremeno postoji vi\u0161ak od desetak tisu\u0107a tona lubenice ili mandarina koji se ne mo\u017ee prodati.<\/p>\n

Rje\u0161enje ove trenutno bezizlazne situacije, mo\u017eda se mo\u017ee nazrijeti u sve ja\u010dim globalnim trendovima za redefiniranje poljoprivrede koji su u potpunosti suprotni s trenutnim modelom poljoprivrede u Hrvatskoj. Dva su klju\u010dna, no povezana, trenda vidljiva u novom pristupu poljoprivredi. Prvi od njih je reintegracija poljoprivredne proizvodnje s potrebama lokalne zajednice predvo\u0111en globalnim pokretom Via Campesina koji predstavlja interese preko 200 milijuna farmera u 81 dr\u017eavi svijeta. Pokret preferira lokalno proizvedenu hranu, provjerenog i poznatog porijekla \u0161to je princip koji mijenja odnose izme\u0111u proizvo\u0111a\u010da hrane i kupaca i razlikuje se od bezli\u010dnoga zasnovanog na klasi\u010dnom tr\u017ei\u0161nom modelu.<\/p>\n

Putem sela i potreba lokalne zajednice<\/strong><\/p>\n

Princip poljoprivrede podr\u017eane od strane zajednice (community supported agriculture<\/em>) postavlja proizvo\u0111a\u010de i kupce u izravan partnerski odnos u kojemu lokalna zajednica odlu\u010duje svoje prehrambene potrebe zadovoljavati prvenstveno od lokalnih proizvo\u0111a\u010da, kreiraju\u0107i time lokalno tr\u017ei\u0161te znatno manje ovisno o globalnom tr\u017ei\u0161tu hrane. Lokalna tr\u017ei\u0161ta smanjuju rizik proizvo\u0111a\u010dima znaju\u0107i da \u0107e znatan dio svoje proizvodnje mo\u0107i plasirati unutar lokalne zajednice. Taj oblik sigurnosti osigurava im prostor za smanjenje cijene svojih proizvoda. Pritom, lokalna zajednica postavlja zahtjeve za kvalitetom i razli\u010ditom strukturom lokalno proizvedene hrane, poti\u010du\u0107i time proizvo\u0111a\u010de na diversifikaciju svoje proizvodnje i prelazak na manje intenzivne metode proizvodnje hrane kojima \u0107e pove\u0107ati kvalitetu svojih proizvoda.<\/p>\n

Lokalni pristup ruralnom razvoju prepoznala je \u010dak i EU koja putem politike CLLD (Community Led Local Development<\/em>) i europskih fondova izdvaja znatna sredstva za infrastrukturu koja mo\u017ee oja\u010dati i reintegrirati poljoprivrednu proizvodnju u lokalnim zajednicama. Kratki lanci opskrbe, grupe solidarne razmjene, lokalne akcijske grupe i sli\u010dno, samo su neki od klju\u010dnih infrastrukturnih elemenata lokalnog razvoja koji mogu ubrzati transformaciju doma\u0107e poljoprivrede.<\/p>\n

Drugi bitan trend je udru\u017eivanje poljoprivrednika u razli\u010dite oblike kolektivnih organizacija, naj\u010de\u0161\u0107e zadruge, kako bi tim udru\u017eivanjem prikupili dovoljno zajedni\u010dkih resursa za izgradnju zajedni\u010dke infrastrukture za proizvodnju i preradu hrane. Time se dramati\u010dno pove\u0107ava efikasnost poljoprivredne proizvodnje. Udru\u017eivanje osigurava dijeljenje tro\u0161kova, maksimalnu iskori\u0161tenost zajedni\u010dke infrastrukture te pravednu podjelu rizika u procesu proizvodnje hrane. Zadru\u017ena poljoprivredna proizvodnja dominantan je model u poljoprivredi mnogih dr\u017eava svijeta: Francuske, Nizozemske, Belgije, Danske, Ju\u017ene Koreje, Japana… Na\u017ealost, najve\u0107i problem pokretanja \u0161ireg udru\u017eivanja u zadruge ujedno je i vrlo jednostavan i vrlo te\u017eak za rje\u0161avanje \u2013 edukacija i stvaranje povjerenja koje je uru\u0161avano manjkom bilo kakvog dugoro\u010dnog strukturiranog pristupa poljoprivredi posljednjih 25 godina. Mo\u017eda je dolina Neretve zahvaljuju\u0107i svojoj kompaktnosti, relativno malom broju stanovnika i neupitnim uspjesima rada PIK-a Neretva upravo idealan poligon za pilotiranje novog pristupa poljoprivredi u Hrvatskoj?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dolina Neretve izvrstan je mikroprimjer potencijala i problema prisutnih u hrvatskoj poljoprivredi, a ujedno na vrlo jasan i nedvosmislen na\u010din demonstrira nu\u017enost dugoro\u010dnog planiranja i kolektiviziranja individualnih interesa bez kojih je nemogu\u0107e osigurati trajnu odr\u017eivost poljoprivredne proizvodnje na bilo kojem podru\u010dju…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":24292,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[70],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[399],"class_list":["post-24287","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-poljoprivreda","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24287","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24287"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24287\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24316,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24287\/revisions\/24316"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24292"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24287"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24287"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24287"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24287"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24287"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24287"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24287"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}