{"id":24238,"date":"2018-06-29T07:00:45","date_gmt":"2018-06-29T06:00:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=24238"},"modified":"2021-02-25T10:51:39","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:39","slug":"glazbeni-zavod","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=24238","title":{"rendered":"Glazbeni zavod: ogledalo simultanog raspada sistema"},"content":{"rendered":"

U pozadini mo\u017eebitne prodaje Hrvatskog glazbenog zavoda stoji cijeli niz dru\u0161tvenih procesa koji odre\u0111uju pristup temi: gentrifikacija gradskog sredi\u0161ta, zapu\u0161teno financiranje kulturne infrastrukture, doslovna eliminacija kulture iz obrazovnih programa… A odre\u0111uju ga tako da stvari uglavnom zapo\u010dinju kasnim pozivom upomo\u0107.<\/strong><\/p>\n

Nedavna vijest o eventualnoj prodaji zagreba\u010dkog Hrvatskog glazbenog zavoda (HGZ), najstarije i akusti\u010dki daleko najbolje glazbene institucije u zemlji, brzo se pro\u0161irila me\u0111u muzi\u010darskom strukom i zainteresiranim gra\u0111anima pa je viralnim putem okupila par tisu\u0107a potpisa peticije protiv kulturocida. Ali vijest nije ekspodirala u opravdani medijski i aktivisti\u010dki kr\u0161 i lom, nego je (privremeno?) implodirala.<\/p>\n

Mo\u017eda zbog brze i razumne reakcije ve\u0107eg dijela \u010dlanova ravnateljstva te ustanove, koje je “prijedlog” ili naznaku scenarija \u0161to ga je na dnevni red sjednice ravnateljstva elegantno podmetnuo novi predsjednik ravnateljstva, zagreba\u010dki odvjetnik Niko \u0110uri\u0107; promptno i s ga\u0111enjem odbacilo, zatra\u017eiv\u0161i njegovu ostavku. Nadajmo se da je tako.<\/p>\n

Ali ako se pouzdamo u tu krhku demokratsku oprugu \u010dekaju\u0107i sljede\u0107u sjednicu ravnateljstva najesen, mo\u017eemo skru\u0161eno vapiti ideju o\u010duvanja povijesne ba\u0161tine i zgra\u017eati se nad klijentelisti\u010dkom praksom javnoprivatnog partnerstva koju uspje\u0161no provodi gradona\u010delnik Milan Bandi\u0107.<\/p>\n

Grijesi ne\u010dinjenja<\/strong><\/p>\n

U logici nezasitne konzumacije javnog dobra pod egidom “osuvremenjavanja” i prilagodbe “staroga i dotrajalog” generacijama u pripadnom stolje\u0107u; zagreba\u010dki Glazbeni zavod (Musikverein<\/em>) \u0161to postoji od 1827. kao dru\u0161tvo ljubitelja glazbe i do danas nije promijenio vlastiti pravni status, ima labave \u0161anse da odoli tsunamiju elitizacije (centra) grada.<\/p>\n

Dakle, HGZ je u prav(n)om smislu jedini recidiv sistema Habsbur\u0161ke Monarhije. Ondje su se glazbena doga\u0111anja organizirala u dru\u0161tvima gra\u0111ana koji su demokratskim putem programirali i oblikovali muzi\u010dki \u017eivot grada. Njegovao se duh muzi\u010dkog amaterizma \u0161to se formalno ogledao u \u010dinjenici da ravnateljstvo ne prima naknade za svoj rad. Priredba koncerata u gradu bila je i ostala primarna zada\u0107a Musikvereina<\/em> koji je tek dovr\u0161etkom zgrade 1876. (projektanti Franjo Klein i Janko Grahor) zavr\u0161ila s praksom pronala\u017eenja razli\u010ditih gradskih lokacija za nastupe muzi\u010dara: Zagreb je tada dobio svoju prvu koncertnu dvoranu. Toliko o historijskim \u010dinjenicama.<\/p>\n

One su nevine, ali takav na\u017ealost nije \u017eilavi, devetnaestostoljetni duh suvremenih kulturnih programera Glazbenog zavoda i njihovo posve specifi\u010dno primijenjeno poimanje demokracije pri upravljanju zgradom i programiranju njezina sadr\u017eaja; njihovo \u010dudnovato shva\u0107anje karaktera muzi\u010dkog “amaterizma” u uvjetima tr\u017ei\u0161nog kapitalizma kao i njihovo beskrajno o\u010du\u0111enje nad neumitnom (pravnom, socijalnom, klasnom, umjetni\u010dkom) mijenom Muskivereina<\/em> u Glazbeni zavod u srcu turisti\u010dkog Zagreba.<\/p>\n

Mo\u017eda je (ili sigurno?) novi predsjednik ravnateljstva \u0110uri\u0107 figura spretno “instalirana” iz mre\u017ee slo\u017eenih odnosa Grada i \u010dlanova-prijatelja HGZ-a, da proceduralnim pristupom kona\u010dno prodrma zaspale muzi\u010dare i najavi skora\u0161nje promjene u njihovom vrtu. Ali takva figura nije odgovorna za \u0161iri spektar “grijeha ne\u010dinjenja”, koji je tu instituciju doveo do ruba raznolikih aspekata propasti. Budu\u0107i da Grad Zagreb nije vlasnik zgrade Glazbenog zavoda i nema obavezu financiranja hladnog pogona u dotrajaloj zgradi, svoj je manipulativni utjecaj (na sudbinu zgrade lukrativne lokacije koja bi u prenamjeni mogla mo\u017eda donijeti “dodatni sadr\u017eaj” u formi kakvog hotel\u010di\u0107a?) gradio desetlje\u0107ima implicitno. Putem arbitrarnih iznosa za programske sadr\u017eaje i\/ili festivale, mo\u017eda one koji su u datom trenutku odgovarali tada\u0161njem ravnateljstvu na \u010dijem je \u010delu donedavno, a od 2002.(!) bio Marcel Ba\u010di\u0107. Ili nisu ni na koji na\u010din pogodovali, nego samo zlurado laskali nesposobnom prethodnom ravnateljstvu? To nitko vi\u0161e ne razumije.<\/p>\n

Bez \u0161ireg odjeka<\/strong><\/p>\n

Glazbeni zavod je vlastiti pogon, \u0161to uklju\u010duje koncertnu dvoranu i glazbeni arhiv s knji\u017enicom njegovan stotinupedeset godina, oduvijek financirao najmom prostora Muzi\u010dkoj akademiji i gradskim glazbenim \u0161kolama \u010diji su koncerti podmirivali povijesnodogmatsku svrhu amaterizma. Naravno, hladni pogon Muzi\u010dke akademije i gradskih javnih muzi\u010dkih \u0161kola oduvijek financira Grad, pa je koko\u0161arska komodifikacijska trgovina menad\u017ementa Glazbenog zavoda do\u017eivjela krah kad se njezin najve\u0107i podstanar – odselio. Muzi\u010dka akademija je 2015. uselila u novu zgradu par gradskih blokova dalje a ubrzo se ispostavilo da i njezin, tehnologijski bolje nabrijan hladni pogon, gradona\u010delniku opasno di\u017ee \u017eivce jer prekora\u010duje bud\u017eet. Zato nastavnici Muzi\u010dke akademije sada rade u uvjetima preliminarne tjeskobe, ucijenjeni bandi\u0107evskom “dobrom voljom” da jo\u0161 jednu godinu namiri ra\u010dune grijanja, non-stop o\u010dekuju\u0107i trenutak kad \u0107e ih netko otvorenije “pozvati na red” isplativosti njihovih upisnih kvota i studijskih programa na tr\u017ei\u0161tu rada. Zato je bolje da \u0161ute i rade: koga se ti\u010de \u0161to muzi\u010dari sebi “guslaju”?<\/p>\n

E, taj neumrli mentalitet “realizma hrvatskog sela” oduvijek ravna umjetni\u010dkim svijetom. Kao po osje\u0107aju manje vrijednosti, naslije\u0111enom osje\u0107aju nejasne “krivnje” za bilokoji oblik umjetni\u010dkog rada, doma\u0107i profesionalci umjetni\u010dkog polja – posebice muzi\u010dari – radije se oslanjaju na klijetenlisti\u010dke interesne “kombinacije” i parapoliti\u010dka obe\u0107anja “njihovih ljudi” na lokalnom i nacionalnom planu, umjesto da sistemski progledaju na rubu vlastitog ponora; da odlu\u010de iza\u0107i iz autotematizacijskog ormara i shvate modele rada i \u017eivota koji, na\u017ealost i nasre\u0107u istodobno, vi\u0161e ne stanuju u dugom devetnaestom stolje\u0107u.<\/p>\n

Nemogu\u0107e je, naime, iznijeti hijerarhiju problema eventualne (ili skore?) prenamjene, poluapartmanizacije ili nekog drugog kola\u017eno-gentrifikacijskog modela Glazbenog zavoda u kojemu \u0107e budu\u0107i vlasnik, mogu\u0107e, nastojati o\u010duvati njezinu dvoranu i arhiv ali trajno naru\u0161iti njezinu briljantnu aktustiku i performanse prostora; da se ne povuku ostali vagoni koje vu\u010de ova aktualnomedijska lokomotiva. Va\u017eno je po\u010detno pitanje: za\u0161to mogu\u0107a, fatalna prenamjena najboljeg koncertnog prostora u zemlji ne uspijeva mobilizirati pa\u017enju \u0161ire javnosti?<\/p>\n

Jer je “klasi\u010dna” muzika sporedna stvar, sporednija od nogometa svakako, pa za nju nisu (socijalnoklasno) zainteresirani oni koji ju ne poha\u0111aju? Jer je odgojnoobrazovna politika uni\u0161tila generacije “nove publike” pa je posve svejedno u kakvom \u0107e mjestu guslati sljede\u0107i festivali i koncerti, namijenjeni eliti na ki\u010derskim izletima u centar grada? Jer je hibridizacija suvremenih kulturnih sadr\u017eaja, neva\u017eno kakvih, odre\u0111ena bandi\u0107evskim \u010dimbenicima razvoja “gradskosti” \u010demu se nemogu\u0107e kvalitetno oduprijeti?<\/p>\n

Zaboravljena infrastruktura<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda sve spomenuto. Ali se kategorizacija privatnih interesa, \u010ditava zaumna logika komodifikacije javnih prostora ili podnajma gradskih institucija \u010dije ra\u010dune na kraju pla\u0107aju gra\u0111ani; \u010ditav nonsens birokratizacije “dodjele” javnih sredstava po kriterijma strogo visoke kvalitete programa – sva se ta baga\u017ea vu\u010de jedino po gabaritima najva\u017enijeg pre\u0161u\u0107ivanog problema doma\u0107ih kulturnih profesionalaca svih disciplina. Onoga doma\u0107e kulturne infrastrukture i njene (nadle\u017ene i podlo\u017ene, u gotovo jednakom omjeru) kulturne i obrazovne politike.<\/p>\n

O tome svemu, na\u017ealost, govorimo, kad vidimo “slu\u010daj Glazbenog zavoda”. Grad Zagreb, primjerice, u svom vlasni\u0161tvu i pripadnoj obavezi financiranja ima trinaest centara za kulturu (i\/ili narodnih u\u010dili\u0161ta). Osim Kulturno-informativnog centra \u010diji program konfigurira mjesto naju\u017eeg centra grada, niti jedan drugi centar za kulturu ne u\u017eiva kvalitetnu – ma niti nu\u017enu – brigu gradske vlasti za infrastrukturu, ne ra\u010dunaju\u0107i neophodne transakcije odr\u017eivosti hladnog pogona.<\/p>\n

Orijentacija programa EU isklju\u010divo na programe a ne kulturnu inftrastrukturu, savr\u0161eno poslu\u017ei svakoj lokalnoj vlasti. Desetlje\u0107ima stoga od doma\u0107ih gradskih vlasti i nadle\u017enog ministarstva slu\u0161amo papagajske slogane o “kvaliteti programa, a ne tek odr\u017eivom hladnom pogonu”. Desetlje\u0107ima, ipak, nema javnog sluha za vri\u0161te\u0107i problem koji se iz donjeg rakursa, bijedno ucijepljene nekolegijalnosti kulturnih profesionalaca zaposlenih u institucijama prema profesionalcima “s margine” ili polja nezavisne kulture, prelijeva sada u proizvodnju problema “nove publike”. Modificira u metasociolo\u0161ki meritum “odgajanja” stare i razvoja nove publike pod egidom tematsko-programskog bloka financiranog iz fondova EU-e. Pa dok doma\u0107a nezavisna kultura izmi\u0161lja nove tendencije pristupa publici s fizi\u010dke margine kulturne infrastrukture i kreativno zaposjeda bilo koji raspolo\u017eivi prostor poput svojih historijskih predaka kulturtregera iz 19. stolje\u0107a; doma\u0107i poduzetnici ciljaju samo centar, mignu gradona\u010delniku koji zna \u0161to radi. Zna se zakon \u017eanra: probni baloni, pobuna \u0161a\u010dice gra\u0111ana. Zati\u0161je, negacija o\u010ditoga, zamjena teza, ignorancija pobune \u0161a\u010dice gra\u0111ana: spektakl za kraj.<\/p>\n

\u0160iri okular<\/strong><\/p>\n

Ali o \u010demu govorimo? Gradili bismo nove Opere, Drame i Balete? Za\u0161to ne. Zagreba\u010dko nacionalno kazali\u0161te dijeli jednu oskudnu pozrnicu s tri raznovrsna ansambla. U gradu propulzivnog turizma i najvi\u0161eg prireza u dr\u017eavi, u \u010demu je logika gradske vlasti pred realnim izazovom prihoda kulturnog turizma?<\/p>\n

Naravno, jednostavnije je baciti “poduzetni\u010dko” sidro na nekretninu Klein-Grahora iz 1876. u kojoj niti jedna dosada\u0161nja uprava nije mogla sama platiti struju i vodu, nego se “naplatila” od gra\u0111ana posredno: uz cjenik “glazbenom amaterizmu”. Onim nezavisnim glazbenim ansamblima koji ne mogu udovoljiti podstanarskoj tarifi Glazbenog zavoda, nije bilo mogu\u0107e nastupiti na idealnoj muzi\u010dkoj pozornici. Tako su, naime, visile \u010dinjenice.<\/p>\n

A ako se strategija otpora slu\u010dajevima poput kobne promjene Glazbenog zavoda “kakav je nekad bio” ne mo\u017ee shvatiti bez kontekstualnog okvira u kojemu je te\u0161ko na\u0107i nevine, \u0161to dobivamo \u0161irim okularom, kakav nam je kolektivni horizont? Depresija starog re\u017eima. U toj utrobi iz 1990-ih kuca srce problema umjetni\u010dke proizvodnje ali i upravljanja “starom” ili povijesnom kulturnom infrastrukturom. Tu mirno spava politi\u010dka odluka ministrice prosvjete i \u0161porta Ljilje Voki\u0107 (u mandatu od 1994-1998.), kojom je prepolovila satnicu umjetni\u010dkih predmeta u korist nacionalisti\u010dki ba\u017edarenih programa materinjeg jezika i povijesti. Pa su dana\u0161nje “mlade generacije” u pravilu stasale uz antiintelektualno uvjerenje o kulturi kao po\u017eeljnom dekoru i usvojile socijalnoklasnu distinkciju dostupnosti i\/ili “upotrebe” umjetni\u010dkih sadr\u017eaja.<\/p>\n

\u0160to, kona\u010dno, bilo kome u gradu koji “zra\u010di” tipologijom srednjeeuropskog \u0161ik-centra za mlade i one koji se takvima osje\u0107aju; govori \u010dinjenica prenamjene koncertnog prostora? \u010cemu taj informativni balast “novoj publici”? Ako su odgovori plauzibilni, pitanja su te\u0161ka. Rasap sistema doga\u0111a se simultano, a po\u010dinje signalnim hicem: kasni poziv upomo\u0107.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nedavna vijest o eventualnoj prodaji zagreba\u010dkog Hrvatskog glazbenog zavoda (HGZ), najstarije i akusti\u010dki daleko najbolje glazbene institucije u zemlji…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":24243,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-24238","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24238","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24238"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24238\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24242,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24238\/revisions\/24242"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24243"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24238"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24238"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24238"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24238"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24238"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24238"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24238"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}