Povodom nedavno odr\u017eanih parlamentarnih izbora u Sloveniji, porazgovarali smo se \u010delnikom stranke Ljevica, Lukom Mesecom. U razgovoru smo se dotaknuli \u0161irih trendova koji su obilje\u017eili same izbore, postizbornih kombinacija, razloga uspjeha Ljevice i europskog konteksta.<\/p>\n
Osvrnimo se u prvih nekoliko pitanja na \u0161iru sliku izbora i rezultate politi\u010dkih konkurenata. Izbore je obilje\u017eila prili\u010dno niska izlaznost. Kako ju tuma\u010di\u0161? Je li posrijedi bila naprosto frustracija ovom kampanjom, postkriznom politikom u Sloveniji op\u0107enito ili su razlozi dublje naravi? Postoji li neko relevantno istra\u017eivanje o socijalnoj strukturi apstinenata?<\/strong><\/p>\n Takvog istra\u017eivanja na\u017ealost nemamo, ali neke zna\u010dajne trendove mo\u017eemo i\u0161\u010ditati iz javnih podataka o izlaznosti. Prvi su generacijski. Izlaznost me\u0111u starijom populacijom je bila dva puta vi\u0161a nego me\u0111u mladima. To mo\u017eemo donekle pripisati socijalizaciji. Stariji su djeca socijalizma, politizirana generacija, a mladi djeca kapitalizma, individualisti\u010dka generacija. Ali i me\u0111u mladima postoje zna\u010dajne razlike. Na primjer, najvi\u0161e apstinenata je bilo me\u0111u mojom generacijom (30-34 godine). Njihova je izlaznost ove godine iznosila samo 34%. A s druge strane, najmla\u0111i glasa\u010di (18 i 19 godina) su imali izlaznost od \u010dak 64%.<\/p>\n To tuma\u010dim ovako: pripadnici moje generacije su djeca krize. Nakon krize je izlaznost op\u0107enito najvi\u0161e pala \u2013 sa 65% 2011. godine na 51% 2014. godine. Tako da dosta razloga za gubljenje povjerenja u politiku mo\u017eemo prona\u0107i u tom mandatu. \u0160to se tada dogodilo? Izmijenile su se dvije vlade. Desna vlada Janeza Jan\u0161e provodila je sna\u017ene antisocijalne reforme (mjere \u0161tednje, privatizacija, pozivi Trojki da do\u0111e u Sloveniju, itd.). Tu vladu su dokraj\u010dili protesti, a iza nje je do\u0161la vlada Alenke Bratu\u0161ek (lijevi centar) koja je u potpunosti nastavila Jan\u0161inu politiku! Ljudi su tada \u2013 opravdano \u2013 stekli osje\u0107aj da su svi isti. I naravno da je moja generacija, koja drugog iskustva osim tog nema, razo\u010darana i da apstinira.<\/p>\n Ali o\u010digledno mla\u0111a generacija koja je ove godine prvi put iza\u0161la na izbore \u2013 i pritom masovno glasala za Ljevicu, njima smo bili druga najpopularnija opcija \u2013 povjerenje u promjenu ima. I mi smo sad ti koji ju ne smiju razo\u010darati.<\/p>\n Sredi\u0161nja figura slovenske politike je Janez Jan\u0161a. \u010cini se da su se i ovi izbori za ve\u0107inu aktera polarizirali oko njega i njegove politike. \u0160to nam to govori o stanju politi\u010dke scene i na \u010demu se zasniva njegov relativni uspjeh?<\/strong><\/p>\n Prvo, njegov rezultat ne bih ocijenio kao “relativni uspjeh”. Na prethodnim izborima, 2014. godine, Janez Jan\u0161a je bio diskreditiran i u zatvoru, nije \u010dak mogao ni na predizborna su\u010deljavanja, a njegova Slovenska demokratska stranka (SDS) osvojila je 21 zastupni\u010dko mjesto. Ovaj put nije bio u zatvoru, ve\u0107 upravo suprotno, sve je bilo na njegovoj strani. Izbjegli\u010dka kriza, raspad politi\u010dkog centra, veliki prijatelj Viktor Orban mu je izda\u0161no financirao kampanju, govori se o 3 milijuna eura samo iz Ma\u0111arske (za usporedbu: na\u0161a kampanja ko\u0161tala je cca. 90.000 evra), a dobili su samo \u010detiri zastupnika vi\u0161e nego 2014. godine. I ostali izolirani: sve stranke politi\u010dkog centra su vi\u0161e puta prije izbora obe\u0107avale da ne\u0107e u nikakvu koaliciju sa SDS-om. U koaliciju sada Jan\u0161a mo\u017ee samo s kr\u0161\u0107anskim demokratima iz Nove Slovenije (NSi) i nacionalistima iz Slovenske nacionalne stranke (SNS), ali ukupno imaju samo 36 glasova. Za sastavljanje vlade im treba jo\u0161 deset. Moglo bi se re\u0107i da je Jan\u0161a, koji je na izbore i\u0161ao s “all in” varijantom, sa samo 4% vi\u0161e glasova nego 2014. zapravo najve\u0107i “relativni gubitnik”.<\/p>\n A s druge strane, duh vremena jo\u0161 uvijek je na njegovoj strani. U okru\u017eju Slovenije sad su na vlasti samo desne ili krajnje desne stranke. To sna\u017eno utje\u010de i na politiku kod nas. Politi\u010dki centar kre\u0107e se sve vi\u0161e prema desno, tako da \u010dak i desni komentatori ka\u017eu da je politi\u010dki centar kod nas zapravo samo “maskirana desnica”. Ne treba zaboraviti da su to oni isti koji su provodili mjere \u0161tednje, privatizaciju i postavili \u017eicu na granicu. Mo\u017eda \u0107e Jan\u0161a biti jo\u0161 jedan mandat u opoziji, ali desnica \u2013 i krajnja desnica – imat \u0107e veliki ujecaj na vladu.<\/p>\n Na \u0161ire shva\u0107enom liberalnom centru se stvorila prili\u010dna gu\u017eva. \u010cini se da i dalje u odre\u0111enoj mjeri prolazi pri\u010da o novim “apoliti\u010dnim” li\u010dnostima, najnoviji je slu\u010daj Marjana \u0160areca, ali i neke biv\u0161a utjelovljenja takvih “novina” i dalje okupljaju dovoljno bira\u010da da u\u0111u u parlament. \u0160to ti se \u010dini, odakle ta “potreba” za takvim licima? I misli\u0161 li da postoji \u0161ansa da se netko od njih ipak udru\u017ei s Jan\u0161om u nekakvu koaliciju?<\/strong><\/p>\n Ekonomist Fran\u010dek Drenovec tvrdi da se nama u Sloveniji tijekom krize dogodio “kolaps elite”. Mislim da je to to\u010dno. Projekt slovenske tranzicijske politike bio je oblikovanje vlastite, doma\u0107e, kapitalisti\u010dke klase, a ona je u periodu krize u velikoj mjeri propala, a s njom i tranzicijska politi\u010dka klasa. Tu je najzna\u010dajnija propast Liberalne demokracije Slovenije (LDS), stranke koja je vodila Sloveniju kroz tranziciju. Od tada je politi\u010dki centar fragmentiran, a u javnosti se stalno tra\u017ee “nova lica”. Nova lica su nova nada, nova lica slu\u017ee kao projekcijsko platno \u017eelja javnosti.<\/p>\n Problem s Alenkom Bratu\u0161ek i Mirom Cerarom kao najuspje\u0161nijim “novim licima” bio je u tome da uop\u0107e nisu promijenili omra\u017eene (post)krizne neoliberalne politike. Alenka Bratu\u0161ek je nastavila je desni projekt Janeza Jan\u0161e, a Miro Cerar njezin projekt. Na taj na\u010din brzo su gubili povjerenje i naravno \u2013 javnost koja je htjela promjenu, po\u010dela je tra\u017eiti novo “novo lice”.<\/p>\n Na\u0161la ga je u \u0160arecu, ali mislim da ni taj ne\u0107e donijeti nikakvu promjenu. S Jan\u0161om najvjerojatnije ne\u0107e koalirati, ali poku\u0161at \u0107e sura\u0111ivati s desnicom op\u0107enito. Prvi kadrovski potezi centra su zna\u010dajni: umjesto da na \u010delo Dr\u017eavnog zbora postave predstavnika lijevog centra (dobili bi i na\u0161u podr\u0161ku) oni su za predsjednika parlamenta postavili Mateja Tonina, vo\u0111u NSi-je.<\/p>\n Prebacimo se sada na Ljevicu. Nadma\u0161ili ste rezultat s pro\u0161lih izbora. \u010cemu pripisuje\u0161 taj uspjeh i na \u010demu se zasnivala va\u0161a kampanja? Tako\u0111er, kako ste se postavili prema centralnoj opoziciji Jan\u0161a-antiJan\u0161a?<\/strong><\/p>\n Da, popravili smo rezultat sa 5,9% na 9,3% tako da \u0107emo sada imati devet zastupnika. To je prili\u010dno dobro i ohrabruju\u0107e. Na\u0161 predizborni program bio je opse\u017ean i konkretan, napisan na preko 100 stranica, tako da smo pokrili sve aspekte dr\u017eave. A glavni zahtjevi bili su otprilike sljede\u0107i: rast minimalne pla\u0107e i socijalnih transfera, otkazivanje investicije od 1,2 milijarde eura za nabavku oru\u017eja (investicija po nalogu NATO-a), referendum za izlaz iz NATO-a, vi\u0161i porezi za kapital i bogate, izda\u0161nije financiranje zdravstva, kulture i mirovinskog sustava. Zatim dr\u017eavni stambeni program, pobolj\u0161anje javnog prijevoza i \u017eeljezni\u010dkog sustava prijelaz na obnovljive izvore energije, uklanjanje \u017eice na granici s Hrvatskom, dobrobit \u017eivotinja, itd.<\/p>\n \u010cemu pripisujemo uspjeh? Mislim da smo u kampanji prili\u010dno dobro predstavili na\u0161 integritet i dosljednost u posljednjem mandatu te ozbiljnost i realnost na\u0161ih prijedloga. Prakti\u010dki smo za svaku mjeru pojasnili kako bi je financirali i kako bi je provodili. To je rezultat ozbiljnog parlamentarnog rada u prethodnom mandatu.<\/p>\n A s druge strane, bili smo na jasnoj distanci do ostalih stranaka, pokazali smo sna\u017eno uo\u010dljivu razliku i dobro smo iskoristili predizborna su\u010deljavanja. Na primjer, pet dana prije izbora najve\u0107a komercijalna televizija u dr\u017eavi organizirala je emisiju tipa “poduzetnici vs. politika” sa ciljem da predstavnici uspje\u0161nih slovenskih kompanija ka\u017eu politi\u010darima \u0161to radimo pogre\u0161no i javno izraze svoje zahtjeve. Naravno, predstavnici ostalih stranaka natjecali su se u ulizivanju poduzetnicima. No, mi smo tu priliku pametno iskoristili za konfrontaciju s tim poduzetnicima i zagovor pozicije radni\u010dke klase i interesa javnog sektora, tako da je na kraju Janez Jan\u0161a rekao da se osje\u0107a kao da je bio na su\u010deljavanju “poduzetnika i Luke Meseca”.<\/p>\n U kompliciranoj postizbornoj aritmetici jedna od mogu\u0107nosti pri sastavljanju nove vlade jest koalicija od centra na lijevo. Ako biste pristupili eventualnim pregovorima, koji bi bili va\u0161i osnovni zahtjevi i misli\u0161 li da postoji prostor za takve ustupke?<\/strong><\/p>\n Da, ve\u0107 smo zapo\u010deli razgovore sa \u0160arecom, a s Jan\u0161om, naravno, ne\u0107emo. Na\u0161i zahtjevi bit \u0107e isti kao obe\u0107anja u kampanji. Poslije prvog tjedna razgovora izgledi nisu najbolji. Kao \u0161to sam ve\u0107 kazao, Matej Tonin iz NSi-je izabran je za predsjednika Dr\u017eavnog zbora. Izbor predsjednika parlamenta je uvijek prvi signal kakve \u0107e boje biti naredna vlada. Mi smo ve\u0107 prije izbora kazali da se u koaliciji sa Novom Slovenijom ne vidimo jer su njihovi zahtjevi suprotni na\u0161ima (na primjer: amerikanizacija zdravstva, niski porezi, privatizacija etc.). Sa \u0160arecom \u0107emo se jo\u0161 sastati da vidimo mo\u017eemo li bar neke na\u0161e prijedloge dogovoriti s njim, ali sve upu\u0107uje na to da \u0107e centar koalirati s desnicom.<\/p>\n Od ulaska Slovenije u Europsku uniju i eurozonu konstantno se su\u017eava prostor za politi\u010dko djelovanje, pogotovo s lijeva. Postkrizna politika je taj proces dodatno zao\u0161trila: od privatizacije bankarskog sektora i dr\u017eavnih kompanija preko pritiska na organizirani rad. Gdje vidi\u0161 ulaznu to\u010dku za implementaciju lijeve politike u tom kontekstu? Drugim rije\u010dima, na \u0161to se kladi\u0161, osim obrane ste\u010denih prava?<\/strong><\/p>\n Da, naravno da EU i eurozona predstavljaju ograni\u010denja za lijevu politiku, ali to prili\u010dno zavisi o situaciji u pojedinoj dr\u017eavi. Na primjer, Siriza u Gr\u010dkoj je imala potpuno vezane ruke, ali mi nismo u takvi situaciji. Na\u0161 javni dug je upravljiv te je dosta zna\u010dajnih kompanija i banaka jo\u0161 uvijek u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. I zbog toga Ljevica ima \u2013 mada u okviru EU i eurozone \u2013 dosta prostora. Na\u0161i zahtjevi koji bi neposredno i odmah pobolj\u0161ali \u017eivote siroma\u0161nih nisu u nikakvoj koliziji s okvirom EU: kao porast minimalne pla\u0107e, socijalne pomo\u0107i i mirovina. Tako\u0111er, ograni\u010denja nema ni s na\u0161im programom u zdravstvu, kulturi, stanovanju, javnom prijevozu, ekonomskoj demokraciji i okoli\u0161nim politikama. Tako\u0111er, nema izravnog diktata po pitanju privatizacija. Ali naravno da postoje momenti koji zahtijevaju izravan konflikt s EU i NATO-om: zaustavljanje kupovine oru\u017eja za 1,2 milijarde dolara, opoziv prodaje najve\u0107e banke (NLB), uklanjanje \u017eice s granice, itd.<\/p>\n I za kraj, malo na\u010delnije pitanje. S obzirom na politi\u010dke trendove u Europe – rast desnice i ustrajna ekonomska i politi\u010dka tvrdoglavost Bruxellesa i Berlina – kako vidi\u0161 skoru budu\u0107nost Unije? I kako Ljevica formulira svoj program i politiku s obzirom na te trendove?<\/strong><\/p>\n Za nas je prva i najva\u017enija stvar obrana \u017eivotnog standarda u Sloveniji. Desnica nas ho\u0107e uvu\u0107i u tzv. Vi\u0161egradsku skupinu s Ma\u0111arskom i Poljskom, a centar je potpuno podre\u0111en ekonomskim diktatima europskog centra. Mi se borimo protiv obje opcije i na svakom koraku zagovaramo ve\u0107u ekonomsku autonomiju dr\u017eava te vi\u0161e ukupne minimalne standarde u vezi sa socijalnom politikom, okoli\u0161em i demokracijom. A na europskoj razini stvar je jako komplicirana. Pored svega (rast desnice, ekonomska tvrdoglavost), sad imamo jo\u0161 i problem s europskom ljevicom koja se fragmentira br\u017ee od same EU. Mi \u0107emo uskoro zapo\u010deti s raspravom o pozicioniranju u odnosu na te fragmentacije i o tome s kakvom agendom iza\u0107i na EU izbore sljede\u0107e godine.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Povodom nedavno odr\u017eanih parlamentarnih izbora u Sloveniji, porazgovarali smo se \u010delnikom Ljevice, Lukom Mesecom. U razgovoru smo se dotaknuli \u0161irih trendova…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":24208,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[324,12],"theme":[456],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-24205","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-intervju","tag-izbori","theme-politika","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24205","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24205"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24205\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24235,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24205\/revisions\/24235"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24208"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24205"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24205"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24205"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24205"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24205"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24205"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24205"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}