{"id":2417,"date":"2014-09-12T07:00:00","date_gmt":"2014-09-12T06:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2417"},"modified":"2021-02-25T11:06:14","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:14","slug":"2417","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2417","title":{"rendered":"Izme\u0111u odmarali\u0161ta i grada"},"content":{"rendered":"

Biv\u0161e austro-ugarsko imperijalno odmarali\u0161te Opatija jedno je od mjesta-pionira jadranskog turizma. Nije stoga \u010dudno da i danas slu\u017ei kao predvodnik u turisti\u010dkim transformacijama me\u0111u jadranskim lokalitetima. No, izme\u0111u ljetovali\u0161ta austrijske aristokracije i dana\u0161nje top<\/em> destinacije, Opatija je jedno vrijeme funkcionirala i kao grad, pa ideja grada-zabavi\u0161ta neminovno ulazi u konflikt s interesima gra\u0111ana.<\/strong><\/p>\n

Nakon \u0161to su brodogradili\u0161ta, kamenolomi, tekstilne tvornice i drugi pogoni skoro u potpunosti sistemski poga\u0161eni, a ribarstvo nebrigom dr\u017eave i pogodovanjem uvozu dovedeno na rub propasti, ve\u0107ina obalnih gradova Hrvatske hvata se za turizam kao slamku spasa. Sveprisutna je pritom poruka da sezona mora trajati du\u017ee, kako bi se blagotvorni u\u010dinak na nacionalnu ekonomiju, makar iluzoran, barem malo rastegao. Opatiji, kvarnerskom gradi\u0107u s ne\u0161to manje od 13.000 stanovnika, nije te\u0161ko produ\u017eiti sezonu budu\u0107i da profinjeni gosti na koje cilja ionako tra\u017ee ne\u0161to vi\u0161e od sunca i mora, ba\u0161 kao i austro-ugarska elita koja se tu odmara od sredine 19. stolje\u0107a.<\/p>\n

Prezent nije slu\u010dajan, jer je imid\u017e suvremene Opatije bri\u017eno stvaran kako bi uvjerio gosta da taj period i dalje traje. Osim \u0161to se kupke danas zovu wellnes i spa, sve se drugo odvija kao nekada: u Kaisernachtu, sredi\u0161njoj manifestacije sezone, vra\u0107a se Franz Josef i njegova Sissi, ta Lady Di Habsburgovaca koja zapravo nikad u Opatiji nije bila, a biste slavnih opatijskih gostiju i turisti\u010dkih vizionara skladno \u017eive jedne pored drugih u opatijskom parku i du\u017e obalnog \u0161etali\u0161ta Franza Josefa, pu\u010dki zvanog Lungomare. Svoje je mjesto u tom turisti\u010dkom raju zaslu\u017eio i \u010cehov, bez obzira \u0161to je u pripovijetci \u201cArijadna\u201d Opatiju opisao kao bijedan slavenski gradi\u0107 s malogra\u0111anskom arhitekturom, gade\u0107i se smrada blata poslije ki\u0161e na jedinoj opatijskoj ulici. Ispod \u0161e\u0107erne glazure, s ovom je tortom ne\u0161to po\u0161lo po krivu. Kako je zapravo funkcionirao taj kakanijski turisti\u010dki projekt, i njegova suvremena, hrvatska ina\u010dica, i \u0161to je u cijeloj pri\u010di s onih 13.000 stanovnika?<\/p>\n

Do sredine 19. stolje\u0107a Opatija je bila malo primorsko selo \u010dije tkalje, pomorci, seljaci i ribari \u017eive skromno i ovisno o Kastvu i Rijeci. Klju\u010dni investitor koji je u njoj prepoznao potencijalnu zaradu i zadao smjer razvoja bio je Julius Sch\u00fcler, generalni direktor Ju\u017enih \u017eeljeznica, austro-ugarskog projekta povezivanja Be\u010da s Trstom. Dana\u0161nja talijanska sjeverna luka tako je postala trgovinski centar biv\u0161e Monarhije i pokreta\u010d njenog ekonomskog razvoja u doba industrijalizacije. Kao \u010detvrti po veli\u010dini carski grad, Trst pridonosi razvoju turizma u \u010ditavoj priobalnoj regiji tzv. austrijskog primorja, \u0161to je Sch\u00fcler, kao vlasnik dva hotela u Tirolu i Alpama, znao iskoristiti. Povukav\u0161i odvojak Ju\u017ene \u017eeljeznice do obli\u017enjih Matulja, povezao je Opatiju sa svim va\u017enijim gradovima Monarhije i kupio jeftina zemlji\u0161ta od lokalnog stanovni\u0161tva. Kako njegov primjer slijede i drugi ulaga\u010di, tako se me\u0111u austro-ugarskom elitom Opatija po\u010dinje prodavati kao savr\u0161eno odmarali\u0161te.<\/p>\n

Od imperijalnog do radni\u010dkog odmarali\u0161ta<\/strong><\/p>\n

Iako su odre\u0111ene prirodne predispozicije postojale, njena je glavna prednost bio slabiji stupanj razvoja u odnosu na va\u017ena ribarska mjesta Volosko na istoku i Brse\u010d na zapadu, pa se stanovni\u0161tvo lako predalo zahtjevima kapitala. O njihovom \u017eivotu prije turizma, kao i o prilagodbi na transformaciju koja ih je zadesila, nema mnogo zapisa: lokalni kroni\u010dari pounutrili su logiku prema kojoj povijest po\u010dinje od kapitalnih ulaganja. Jedino Amir Muzur, opatijski kroni\u010dar i biv\u0161i gradona\u010delnik, pi\u0161e kriti\u010dki o po\u010decima turizma kao o \u201cofenzivi Ju\u017enih \u017eeljeznica koje su imale nezgodnu maniju utjerivanja dividendi pod svaku cijenu i ‘taracanja’ u tom smislu svega pred sobom.\u201d 1<\/a><\/sup> U ne\u0161to tipi\u010dnijim prikazima priznaje se tek da se radi ugla\u0111enih gostiju morala regulirati nezgodna navika lokalaca da u more ulaze bilo gdje i bez odje\u0107e, kao i da je ulaga\u010dka svita pretjerala s gra\u0111evinskim radovima pa od slavnog opatijskog zelenila i nije puno ostalo. Ali o novouspostavljenim dru\u0161tvenim odnosima i organizaciji rada nema govora \u2013 \u010ditava vojska sobarica, pralja, voza\u010da, vrtlara, konobara i drugih radnika, koja je bila potrebna se cijela turisti\u010dka ma\u0161inerija svakodnevno pogoni, ostala je u debeloj neproni\u010dnoj sjeni onih koji su ih upo\u0161ljavali i na njima zara\u0111ivali. Jasno je da se neodr\u017eivi turisti\u010dki projekt oslonjen na destabilizirane imperijalne temelje kona\u010dno uru\u0161io s Prvim svjetskim ratom, a neuspjeli poku\u0161aj reanimacije pod talijanskom fa\u0161isti\u010dkom okupacijom ostavio je tek nekoliko slavnih imena u knjizi gostiju.<\/p>\n

Nakon oslobo\u0111enja odnos prema turisti\u010dkoj infrastrukturi o\u010dekivano se mijenja. Goleme vile prenamjenjuju se u stanove za pre\u017eivjele sudionike NOB-a, a slu\u017ee i kao \u0161kole, vrti\u0107i, domovi zdravlja. Dok industrija postaje temelj razvoja isto\u010dnog dijela Kvarnerske obale (Rijeke, Kraljevice, Bakra) kao i mnogih istarskih gradova, Opatija se ponovno okre\u0107e turizmu, ali u izmijenjenim dru\u0161tvenim i ekonomskim okolnostima u kojima vlasni\u0161tvo postaje dr\u017eavno i dru\u0161tveno, a turizam prestaje biti privilegija elite. Infrastruktura se koristi za dje\u010dja i radni\u010dka odmarali\u0161ta, a grade se i novi hotelski kapaciteti, ali i nova visokokvalitetna stambena naselja i \u0161kole. Slu\u010daj Kvarner Expressa, turisti\u010dke agencije osnovane 1952., jasno pokazuje da se razvoj opatijskog turizma u socijalizmu ne mo\u017ee promatrati van konteksta transformacija jugoslavenske ekonomije. Na zaradi od deviznog poslovanja i stranim kreditima izgra\u0111en je niz hotela ne samo u Opatiji ve\u0107 i po Istri i otocima. Radnicima, \u010diji se broj kretao od 800 do vi\u0161e od 1.000 u sezoni, osigurane su velike pla\u0107e, rije\u0161eno im je stambeno pitanje, a na izlete koje su prodavali drugima \u010desto su u sklopu sindikalnih aktivnosti i sami odlazili. Me\u0111utim, reforma iz 1974. i parceliziranje tvrtke na SOUR-e zna\u010dajno su oslabili firmu, a razloge ste\u010daja 1990-ih godina unato\u010d golemoj imovini, od poslovnica do hidroglisera, neki biv\u0161i zaposlenici<\/a> vide u \u010dinjenici da su mnogi njihovi kolege na prvi znak pote\u0161ko\u0107a pohrlili otvoriti vlastite privatne agencije.<\/p>\n

Upravo je Kvarner Express tema aktualne izlo\u017ebe u jedinom opatijskom muzeju, Hrvatskom muzeju turizma. Kao nagovje\u0161taj da bi se takva institucija mogla kroz ovakve projekte baviti i temama va\u017enima za lokalno stanovni\u0161tvo, izlo\u017eba o Kvarner Expressu iznimka je u nastojanju opatijske turisti\u010dke ma\u0161inerije da socijalisti\u010dki period u svojim narativima presko\u010di. U ure\u0111enju grada elementi urbane opreme i nadogradnje iz vremena socijalizma se pa\u017eljivo uklanjaju, a s njima iz javnog prostora odlaze zadnji tragovi vremena u kojem su dana\u0161nji Opatijci odrasli, koje im je donijelo stanove, zaposlenja i urbane sadr\u017eaje. Da je to vrijeme pro\u0161lo, jasno govori i slu\u017ebeni gradski dokument, Plan razvojnih programa za 2014. godinu<\/a>, u kojem stoji da su glavni ciljevi \u201cosiguravanje preduvjeta za razvoj Grada kao turisti\u010dke destinacije najvi\u0161e kategorije, te osiguravanje najvi\u0161ih standarda u zadovoljavanju javnih potreba stanovni\u0161tva u sportu, kulturi, obrazovanju, pred\u0161kolskom odgoju, socijalnoj i zdravstvenoj za\u0161titi te komunalnom ure\u0111enju.\u201d Tim redoslijedom \u2013 prvo turistima, tek onda stanovnicima \u2013 Opatijom se upravlja od kasnih devedesetih godina, nakon \u0161to su hotelski kapaciteti prestali slu\u017eiti za smje\u0161taj izbjeglica, pa do danas.<\/p>\n

Grad za goste<\/strong><\/p>\n

Stihijska izgradnja grada po na\u010delu prioriteta hotelima i prate\u0107oj infrastrukturi, \u010dije su negativne posljedice ve\u0107 u Austro-Ugarskoj postale o\u010dite, nije ni danas zamijenjena sustavnim i dugoro\u010dnim planiranjem. Najbli\u017ee planerskoj viziji bio je dokument ispraznog naziva \u201cOpatija \u2013 vizija razvoja i razvoj vizije\u201d 2<\/a><\/sup>, koji je po dolasku na vlast 2005. predstavio tada\u0161nji gradona\u010delnik Muzur. O\u010dito svjestan da je pisanje gradske povijesti jedno, a upravljanje istim gradom drugo, \u201cofanzivu Ju\u017enih \u017eeljeznica\u201d ponavlja u vlastitoj re\u017eiji, \u017eele\u0107i \u201cOpatiju iznova dovesti u red najrazvikanijih, najuglednijih, najblje\u0161tavijih i najskupljih destinacija\u201d. Savr\u0161eno prate\u0107i neoliberalni takt, najavljuje \u0161tednje u javnoj upravi i privatizaciju, a nimalo se ne ustru\u010dava grad u potpunosti definirati kao turisti\u010dku destinaciju. Precizno zacrtava imid\u017e opatijskog turisti\u010dkog projekta: revival austro-ugarske Abbazije koji zahtijeva muzealizaciju cijeloga grada: \u201cOpatija: grad \u2013 muzej\u201d. U planu zoniranja sadr\u017eaja, \u0161iri se centar precizno dijeli ovisno o tome ho\u0107e li udomljavati be\u010dke kavane i luksuzne restorane ili \u0107e isku\u0161avati turisti\u010dku znati\u017eelju pu\u010dkom kuhinjom. Za sve to ima mjesta, obzirom da u centru grada \u201c\u017eivi vrlo malo obitelji, a i te uglavnom borave u svojim stanovima samo tijekom jednog dijela godine, dolaze\u0107i iz velikih gradova i pla\u0107aju\u0107i visoke komunalne poreze. Iako su gra\u0111ani neodobravanjem i peticijama reagirali na ovu i sli\u010dne ideje, ono \u0161to je Muzura izbacilo iz igre ve\u0107 nakon prvog mandata u kojemu nije ostvario ni jedan kapitalni projekt, bio je nagovje\u0161taj ekonomske krize i usporavanje, iako ne i zaustavljanje, tempa kojim se grad pretvara u destinaciju.<\/p>\n

U usporedbi s ekstremno\u0161\u0107u ovakve vizije razvoja grada, aktualna vlast, koja cjelovito zadovoljavanje javnih potreba stanovni\u0161tva ipak navodi, makar i na drugom mjestu, mo\u017ee se \u010diniti kao manje zlo. Me\u0111utim, uvid u stanje na terenu pokazuje da su osnovne smjernice i dalje iste, samo pone\u0161to umek\u0161ane radom u okolnostima ekonomske krize i umotane u celofan brige za javno dobro. Stambena politika je i dalje usmjerena na iseljavanje stanovnika iz vila u centru grada, ve\u0107 samim time \u0161to je \u017eivot u centru skup i neprakti\u010dan radi skuplje pri\u010duve, problema s parkiranjem i prometnim gu\u017evama, kao i zbog \u010dinjenice da su se drogerije, \u017eeljezarije, knji\u017eare i drugi mali du\u0107ani i obrti pozatvarali. Dotle se iznajmljivanjem privatnog smje\u0161taja mo\u017ee zaraditi i stotinjak eura dnevno. Nakon vi\u0161ekratnog probijanja rokova, nedavno je zavr\u0161eno naselje POS-ovih stanova koje ne samo da se nalazi van \u0161ireg centra, nego s njim nije ni adekvatno prometo povezano. Prilikom uru\u010denja klju\u010deva<\/a> novim stanarima, aktualni je gradona\u010delnik Ivo Dujmi\u0107 najavio preseljenje \u201cosoba koje su smje\u0161tene u stanovima na atraktivnim pozicijama\u201d u preostale nove stanove, \u201cbudu\u0107i da nije ekonomski isplativo da Grad ima u vlasni\u0161tvu jedan stan u zgradi za koji izdvaja pri\u010duvu koja je nedostatna za odr\u017eavanje zajedni\u010dkih dijelova zgrade\u201d. Tom logikom, prostori u centru i\u0107i \u0107e ili u komercijalni najam ili u prodaju.<\/p>\n

Koliko je privatno vlasni\u0161tvo od koristi gradu, dobro pokazuju primjeri privatiziranih vila: Gorovo, M\u00fcnz, Rosalia… U vrijeme socijalizma poznata kao \u201cPartizan\u201d, vila Gorovo udomljavala je sve sportske aktivnosti grada, a nakon \u0161to je privatizirana u njoj je nakratko funkcionirao prvi i zadnji opatijski \u0161oping centar. Nepotreban gra\u0111anima, ubrzo se zatvorio i zgradu do danas prepustio propadanju. U raspadu je i vila M\u00fcnz, biv\u0161e dje\u010dje odmarali\u0161te prodano\u00a0privatnom vlasniku 1999. zbog prevelikih tro\u0161kova odr\u017eavanja, koji ga zbog konzervatorskih restrikcija nije mogao pretvoriti u hotel. Naime, zbog svojih oblikovnih zna\u010dajki spada me\u0111u \u010detiri civilne zgrade koje su registrirana za\u0161ti\u0107ena kulturna dobra Opatije, ba\u0161 kao i vila Rosalia. Kao kockarnica od 1963., tada prva u isto\u010dnoj Evropi, ta je vila je iz nerazrije\u0161enih vlasni\u010dkih odnosa izme\u0111u Grada i grupacije Liburnia Riviera Hoteli krajem 1990-ih dana u koncesiju firmi Gran Hotel Belveder (GHB), koja gomila dugove, ulazi u ste\u010daj i zatvara objekt po\u010detkom 2000-ih. Nakon desetlje\u0107a propadanja, ste\u010dajni upravitelj dao ju je u zakup firmi Globus igre, koja ne uspijeva napraviti vi\u0161e od pompozne zabave otvorenja, ali je pritom dobila javnu financijsku potporu. Pomo\u0107 pri pla\u0107anju \u201cpozama\u0161ne\u201d najamnine koju im je odredio Trgova\u010dki sud u Rijeci, potra\u017eili su u Gradu i gradona\u010delniku osobno<\/a>, i tu dobili \u201czna\u010dajnu i promptnu podr\u0161ku\u201d. Bi li Grad uspio naplatiti bar dio od preko milijun i pol kuna duga koji potra\u017euje od tvrtke GBH, kada bi Globus igre kasinu napokon po\u010dele donositi dobit, za sad se ne zna, obzirom da je kockarnica do daljnjeg zatvorena.<\/p>\n

Turizam u \u201cop\u0107em interesu\u201d<\/strong><\/p>\n

Na sre\u0107u privatnih poduzetnika, Opatija obiluje i primjerima uspje\u0161nog poslovanja na javnim povr\u0161inama i rasprodanoj gradskoj imovini, a od toga stanovni\u0161tvo i dalje nema ni\u0161ta. Jer ako privatni hoteli i pla\u017ee u koncesiji direktno ili indirektno, putem zapo\u0161ljavanja, pla\u0107anja poreza itd., pune javnu kasu i vra\u0107aju dobit gra\u0111anima, kako se to redovito prikazuje, za\u0161to su gra\u0111ani \u010dekali na prostor za sportske aktivnosti, nakon zatvaranja spomenutog Partizana, vi\u0161e od 15 godina? Na adekvatnu infrastrukturu za kulturnu proizvodnju i dalje \u010dekaju: nema kina, kazali\u0161ta, koncertne dvorane. Nema muzeja osim Muzeja turizma, koji ujedno upravlja i jedinim galerijskim prostorom. Jedino \u0161to jo\u0161 uvijek postoji je gradska knji\u017enica u Kulturnom domu Zora, nasljedniku istoimenog \u010ditala\u010dkog dru\u0161tva otvorenog 1889. Danas Zora ne nudi vlastiti program orijentiran zajednici, i slu\u017ei samo kao prostor za folklorno dru\u0161tvo i povremene promocije i konferencije, a dio uredskih prostora se komercijalno iznajmljuje. U nedostatku kulturnih sadr\u017eaja pod okriljem institucija, malo je primjera samoorganizacije gra\u0111ana kako bi mogli stvarati program kakav je potreban njima i njihovim sugra\u0111anima. Jedan takav slu\u010daj je alternativna glazbena scena koja je 1990-ih i 2000-ih djelovala u Rijeci, ali i manjim okolnim gradovima poput Opatije, ve\u017eu\u0107i se uz danas zatvorene alternativne klubove. Kao jedan njen izdanak, punk festival Opatijske barufe odr\u017eavao se na Ljetnoj pozornici od 2004. do 2011., nakon \u010dega je premje\u0161ten na Preluk, kamp na zapadnom dijelu Rijeke. Izba\u010den je iz Opatije jer \u201cgosti \u017eele spavati\u201d. U otvorenom pismu<\/a>, organizator Barufa poziva sugra\u0111ane da odlu\u010de \u201c\u017eele li da njihovi gosti spavaju, ili da njihovi gra\u0111ani \u017eive.\u201d<\/p>\n

U sustavu u kojem javne slu\u017ebe obavljaju servisiranje privatnih ulaga\u010da, stavljaju\u0107i im pritom na raspolaganje javnu infrastrukturu i javna dobra, nije va\u017eno \u0161to gra\u0111ani \u017eele. Osim toga, diskursom o otvaranju novih radnih mjesta i sli\u010dnim mitovima, uvjerit \u0107e ih se da je turizam ono \u0161to \u017eele: u turizmu su dobre pla\u0107e, on ne zaga\u0111uje okoli\u0161, ne smrdi i ne \u0161teti prirodi, a te\u017eak se rad privatnog poduzetnika, koji je sve sam stvorio, pravedno nagra\u0111uje. Stanje na terenu pokazuje da je sve upravo suprotno. Ali Opatiju ne prodaje stanje na terenu nego bri\u017eljivo gra\u0111eni imid\u017e skupog zabavnog parka na temu odmarali\u0161ta austro-ugarske elite. Kao i svaki brend, i on bi se za nekoliko godina mogao potro\u0161iti. Ne bi bilo neobi\u010dno da se tada iskoristi \u010dinjenica se glavna ulica jo\u0161 uvijek zove po Mar\u0161alu Titu, koji se uostalom znao bolje zabavljati i bio \u010de\u0161\u0107i opatijski gost od Franza Josefa, pa da se posegne za ionako eksploatiranim simboli\u010dkim repertoarom Jugoslavije. Sve se da otresti od neprikladnog politi\u010dkog konteksta i iskoristiti kao brend. No unato\u010d pa\u017eljivo gra\u0111enom imid\u017eu mjesta zabave i povijesnih reminiscencija, Opatija ostaje prostor sve zao\u0161trenijih proturje\u010dja izme\u0111u interesa turisti\u010dkih poduzetnika i potreba stanovni\u0161tva; barem onog koje jo\u0161 nije iseljeno negdje gdje manje smeta konceptu grada za goste.<\/p>\n

  1. Muzur, Amir: Kako se stvarala Opatija: prilozi povijesti naseljavanja, grada i zdravstvenog turizma, Katedra \u010cakavskog sabora, Opatija, 1998.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Dokument dostupan u arhivi autorice; uklonjen sa slu\u017ebenih stranica Grada Opatije[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Nakon \u0161to su brodogradili\u0161ta, kamenolomi, tekstilne tvornice i drugi pogoni skoro u potpunosti sistemski poga\u0161eni, a ribarstvo nebrigom dr\u017eave i pogodovanjem uvozu…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2422,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[144,94],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[154],"class_list":["post-2417","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-revizionizam","tag-turizam","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2417","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2417"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2417\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36839,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2417\/revisions\/36839"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2422"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2417"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2417"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2417"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2417"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2417"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2417"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2417"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}