Otkad je utemeljena krajem 19. stolje\u0107a, Nobelova nagrada funkcionira kao najpresti\u017enije me\u0111unarodno priznanje na nekoliko podru\u010dja uklju\u010duju\u0107i tri prirodoznanstvene discipline, “mirotvorstvo” te \u2013 knji\u017eevnost. Iako ni proteklih godina nije nedostajalo kontroverzi, ove su godine stvari oti\u0161le korak dalje.<\/b><\/p>\n
Po\u010detkom svibnja \u0160vedska akademija je objavila da Nobelova nagrada za knji\u017eevnost ne\u0107e biti dodijeljena u 2018. godini. Skandal koji je prethodio odluci pola je godine prije toga punio medije: eskalirale su vi\u0161estruke optu\u017ebe za seksualno napastovanje protiv fotografa Jean-Claudeu Arnaulta, mu\u017ea pjesnikinje i \u010dlanice Akademije Katarine Frostensen. Izre\u010deno je ukupno 18 optu\u017ebi za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje, koje navodno traje i zata\u0161kava se ve\u0107 vi\u0161e od 20 godina. Popri\u0161ta seksualnih ispada bili su prostori same Akademije, kao i kulturni klub Forum koji Arnauld i Frostensen vode u Stockholmu i koji Akademija izda\u0161no financira. Vi\u0161emjese\u010dna drama \u0161vedske akademske elite rezultirala je raskolom unutar \u010dlanstva, razrje\u0161enjem s du\u017enosti tajnice Akademije Sare Danius i svojevrsnom paralizom rada iz koje \u0107e, izgleda, izlaz osigurati \u0161vedski kralj (ina\u010de i osniva\u010d Akademije) izmjenom prastarog i rigidnog statuta. O svemu ovome ve\u0107 se <\/span>pisalo<\/span><\/a>, a s obzirom na dosada\u0161nju dinamiku razvoja doga\u0111aja, jasno je da je rije\u010d o zamr\u0161enom klupku osobnih, poslovnih i financijskih odnosa, odnosno gomili prljavog ve\u0161a u kojem Akademija u najmanju ruku snosi odgovornost za vi\u0161egodi\u0161nje zata\u0161kavanje optu\u017ebi za seksualno uznemiravanje.<\/span><\/p>\n Ustanoviv\u0161i da joj je ugled ozbiljno naru\u0161en, Akademija je prvi put od Drugog svjetskog rata obustavila dodjelu nagrade i odgodila ju za godinu dana, odnosno dok ne uspije ponovno izgraditi povjerenje javnosti. Da bi to u\u010dinila, u momentu vjerojatno najve\u0107e politi\u010dke kontroverze u svojim redovima, u situaciji dru\u0161tvenog pritiska i osjetljivog medijskog trenutka netom nakon iznimno vidljive <\/span>#metoo<\/span><\/i> kampanje, Akademija se odlu\u010dila suzdr\u017eati od bilo kakve konkretnije politi\u010dke geste kojom bi eksplicitno demonstrirala svijest o dru\u0161tvenom problemu u kojem i sama sudjeluje. Nije odabrala iole ozbiljnije javno problematizirati pitanje seksualnog nasilja niti je odabrala, primjerice, progovoriti o rodnoj neravnopravnosti u kulturnom polju ili samoj Akademiji. Umjesto toga, u slu\u017ebenim stavovima i izjavama \u010duli smo niz op\u0107enitih i nejasnih referiranja na problem i jo\u0161 nejasnijih naznaka o naporima koje \u0107e Akademija ulo\u017eiti u to da vrati ugled i uzdigne se iz pepela u svoj svojoj moralnoj veli\u010dini. U to ime, Akademija (odnosno ono \u0161to je od nje ostalo) se povukla u kulu bjelokosnu kako bi izvije\u0107ala na koji na\u010din treba osuvremeniti svoju oko\u0161talu strukturu, sprije\u010diti sli\u010dne skandale u budu\u0107nosti i, u kona\u010dnici, obraniti imid\u017e politi\u010dke neutralnosti i “humanisti\u010dke” umjerenosti, potreban kako bi mogla nastaviti suditi o <\/span>najizvrsnijim<\/span><\/i> knji\u017eevnim djelima.<\/span><\/p>\n Ekonomski instrument<\/b><\/p>\n Da bi se protuma\u010dilo ovu takti\u010dku suzdr\u017eanost, potrebno je imati na umu ekonomsku i simboli\u010dku ulogu presti\u017enih kulturnih nagrada kao \u0161to je Nobelova. James F. English u svojoj knjizi “Ekonomija presti\u017ea” upozorava na to da su upravo kulturne nagrade u teorijskoj literaturi ostale vjerojatno najzanemareniji segment kulturne industrije. Pritom one imaju ogromnu ulogu na kulturnom tr\u017ei\u0161tu. Svake godine stvaraju novu knji\u017eevnu zvijezdu, sponzoriraju ju zna\u010dajnom koli\u010dinom novaca (Nobelova nagrada iznosi vi\u0161e od milijun dolara, a Booker 50 tisu\u0107a funti), okupiraju ogroman medijski prostor, utje\u010du na dinamiku knji\u017eevnog tr\u017ei\u0161ta (izdava\u010de, naklade, prijevode, prodaju, a na velike nagrade poput Nobela i Bookera mo\u017ee se i kladiti), formiranje kanona, a zbog velikog medijskog prostora imaju utjecaj i na \u0161iroku publiku, njen ukus i percepciju knji\u017eevnosti i njene uloge u dru\u0161tvu. Prema Englishu, presti\u017ena kulturna nagrada kao \u0161to je Nobelova funkcionira kao ekonomski instrument koji operira du\u017e tri osi: dru\u0161tvene, institucionalne i ideolo\u0161ke. Na dru\u0161tvenoj ravni, nagrada je natjecateljski spektakl koji proizvodi knji\u017eevne zvijezde, veliki medijski kapital, omogu\u0107uje reprezentaciju pojedinih identiteta (i identifikaciju s njima) te okuplja razli\u010dite “igra\u010de” u polju kulture (izdava\u010de, novinare, sponzore, umjetnike, publiku) i omogu\u0107uje razne transakcije me\u0111u njima. Na institucionalnoj razini, nagrada legitimira instituciju koja ju dodjeljuje kao autoritet koji proizvodi kulturnu vrijednost i kontrolira jedan dio kulturne ekonomije. Kona\u010dno, na ideolo\u0161koj osi nagrada slu\u017ei za potvr\u0111ivanje umjetnosti kao domene superiorne politici i ekonomiji, koja generira univerzalne i bezvremenske vrijednosti.<\/span><\/p>\n Imamo li na umu ove tri osi, mo\u017eemo zaklju\u010diti da je Nobel, iako se ove godine ne dodjeljuje, u odre\u0111enom smislu obavio svoju ulogu: dobio je veliki medijski prostor, a Akademija priliku da iz skandala iza\u0111e kao moralna pobjednica i obrani poziciju kulturnog autoriteta. Ve\u0107 sada Akademija <\/span>otvoreno ra\u010duna<\/span><\/a> s tim da \u0107e ovogodi\u0161nji skandal dugoro\u010dno u\u010dvrstiti status Nobelove nagrade: “Veliki internacionalni utjecaj ove pri\u010de pokazuje ogromni globalni interes za Nobelovu nagradu. Tako\u0111er, pokazuje da mnogi ljudi smatraju Nobelovu nagradu va\u017enom. S obzirom na to kako svijet trenutno izgleda, osje\u0107am da je Nobelova nagrada va\u017enija nego ikada prije.” Na ovom mjestu postaje jasno da je nakon ovogodi\u0161njih kontroverzi Akademija osobito dosljedno obavila svoju tre\u0107u, ideolo\u0161ku zada\u0107u da odvoji knji\u017eevnost od njenog materijalnog konteksta. Odlukom da ove godine prvi put nakon Drugog svjetskog rata ne odabere laureata\/kinju te istovremenom \u0161utnjom o dru\u0161tvenom i politi\u010dkom problemu u kontekstu kojeg je odluka donesena, Akademija je demonstrirala stav da instituciju visoke (dapa\u010de \u2013 najbolje!) knji\u017eevnosti, koju ona svake godine u odre\u0111enom smislu redefinira, treba za\u0161tititi od bilo kakve nepotrebne politizacije i ostra\u0161\u0107enosti \u010dar\u0161ijskim skandalima. No depolitizacija knji\u017eevnosti nije nova nobelovska preokupacija nego ideolo\u0161ki pravac koji Akademija dosljedno dr\u017ei.<\/span><\/p>\n Te\u017enja “idealizmu”<\/b><\/p>\n