{"id":24039,"date":"2018-06-12T08:00:19","date_gmt":"2018-06-12T07:00:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=24039"},"modified":"2021-02-25T10:51:43","modified_gmt":"2021-02-25T09:51:43","slug":"prozirna-enigma-slovenskog-postkriznog-oporavka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=24039","title":{"rendered":"Pozadina slovenskog oporavka: zaboravljene stare lekcije"},"content":{"rendered":"

I dok je formiranje nove slovenske vlade vrlo neizvjesno, tamo\u0161nji se ekonomski<\/strong>\u00a0boom<\/strong><\/em>\u00a0smatra vrlo izvjesnim i stabilnim. Me\u0111utim, kao i u predkriznom periodu, ekonomski se procvat zasniva na vrlo krhkim osloncima. <\/strong><\/p>\n

Po\u010detkom maja, prilikom posjete Ljubljani, Donald Tusk, predsjednik Vije\u0107a Europe, ozna\u010dio je Sloveniju kao “uspje\u0161nu pri\u010du, stabilnu zemlju na koju se mo\u017ee osloniti”. Pritom se Tusk referirao na proeuropsko raspolo\u017eenje, pogotovo \u0161to se ti\u010de eurozone, svih vladaju\u0107ih slovenskih politi\u010dara, kao i na trenutni ekonomski\u00a0boom<\/em>. Slovenija je zabilje\u017eila jedan od najimpresivnijih oporavaka me\u0111u \u010dlanicama eurozone nakon 2013. godine. U posljednjih pet godina slovenski je BDP rastao u prosjeku gotovo 3,3 posto. A valja se prisjetiti da su upravo prije pet godina me\u0111unarodni mediji \u0161pekulirali o Sloveniji kao idu\u0107oj zemlji koja \u0107e se morati povinuti diktatu notorne Trojke u svrhu oporavka doma\u0107eg bankarskog sektora.<\/p>\n

Daleko od toga da je Tusk jedini koji Sloveniju smatra uspje\u0161nom pri\u010dom. Kao i tijekom 199-ih i 2000-ih, mejnstrim liberalni mediji, vladaju\u0107e partije i me\u0111unarodne organizacije poput OECD-a su udru\u017eili snage da Sloveniju ponovo predstave kao ogledni primjer eurointegracija. Me\u0111utim, pro\u0161la su nas iskustva nau\u010dila da takve pohvale mogu biti proma\u0161ene i potpuno nesvjesne zavisnih i krhkih stupova ekonomskog rasta. Zato valja pogledati iza scene trenutnog rasta. Za po\u010detak se osvrnimo na dugotrajnost prethodne krize i zna\u010dajke sada\u0161nje stabilizacije.<\/p>\n

Izgubljeno desetlje\u0107e<\/strong><\/p>\n

Uvo\u0111enje eura u Sloveniji se prakti\u010dki poklopilo s po\u010detkom krize. Zapravo, ova je mlada \u010dlanica eurozone do\u017eivjela najve\u0107i ekonomski pad u odnosu na svoje “euro vr\u0161njake”. Tijekom “povratka u (neoliberalnu) Europu” zemlja je postala sna\u017eno ovisna o vanjskoj potra\u017enji i kapitalu za izvoznu industriju. Tehnolo\u0161ko pobolj\u0161anje je bilo prili\u010dno ograni\u010deno, a rast produktivnosti dosegnut je na le\u0111ima slabo pla\u0107enih i iscrpljenih radnika. Kako su se liberalizirale kontrole kretanja kapitala, Slovenija do\u017eivjela euro euforiju: doma\u0107e su banke kanalizirale priljev stranih kredita na doma\u0107e tr\u017ei\u0161te. Kreditna je manija bila jo\u0161 nagla\u0161enija jer je Slovenija transferirala zna\u010dajne dijelove monetarne politike na europsku razinu i tako izgubila jedan od va\u017enih alata za ograni\u010davanje opasnog ciklusa ekonomskog pregrijavanja.<\/p>\n

Kolaps vanjske potra\u017enje ogolio je situaciju: vi\u0161e nije bilo te\u010dajnog mehanizma za adaptaciju. Strelovit pad BDP-a, gotovo 9% 2009. godine, bio je simptom nakupljenih politi\u010dkih i ekonomskih slabosti.<\/p>\n

Kriza je bila duga i duboka. Sloveniji je bilo potrebno gotovo desetlje\u0107e da se vrati na razinu BDP-a iz 2008. godine. Na kraju 2017. godine, ukupan broj zaposlenih jo\u0161 nije dosegnuo onaj iz 2007., da o 2008. i ne pri\u010damo. Na kraju 2015. godine je razvojni jaz izme\u0111u Slovenije i zemalja europske jezgre bio ve\u0107i nego 2005. godine. Opet, 2008. da i ne spominjemo. Dakle, u razvojnom smislu, prvo slovensko desetlje\u0107e u eurozoni je izgubljeno. Ipak, u prili\u010dnoj je mjeri ovaj ishod rezultat politi\u010dkih odluka u sklopu Novog europskog ekonomskog upravljanja (NEEU) nakon izbijanja krize kojim je dodatno pogor\u0161an ionako disfunkcionalan regulatorni okvi eurozone.<\/p>\n

Re\u017eim Europske monetarne unije (EMU) sprije\u010dio je \u010dlanice da se obra\u010dunaju s krizu vode\u0107i ekspanzivne i intervencionisti\u010dke politike te ih je izlo\u017eio pritiscima financijskih tr\u017ei\u0161ta. Dodatno, lansiranje NEEU-a i Europskog semestra ubrzali su transfer makroekonomskih politika na europsku razinu. S oslabljenim kapacitetima u makroekonomskoj politici, zemlje \u010dlanice su bile prepu\u0161tene europskoj politici odozgo, bez ikakvog sluha za heterogene i me\u0111uzavisne aspekte krize.<\/p>\n

Mjere \u0161tednje i stro\u017ei uvjeti poslovanja za banke negativno su utjecali na potro\u0161nju i uvjete pozajmljivanja na doma\u0107em tr\u017ei\u0161tu, \u0161to je dovelo do rasta zadu\u017eenosti korporativnog i bankarskog sektora. Oporavak korporativnog sektora bio dodatno usporen okvirom jedinstvenog europskog tr\u017ei\u0161ta u kojem je dr\u017eavna pomo\u0107 zabranjena. U bankarskom su sektoru gubici socijalizirani i tro\u0161kovi pro\u0161lih rizi\u010dnih i neodr\u017eivih kreditnih politika su preba\u010deni na le\u0111a stanovni\u0161tva. Krizna injekcija javnog novca u bankarski sustav, prethodna smanjivanja poreza te rast kamatnih stopa utjecali su na izra\u017een rast prora\u010dunskog deficita i javnog duga. Slovenija se na\u0161la u za\u010daranom krugu sve ve\u0107e zadu\u017eenosti i negativnog ekonomskog rasta, karakteristi\u010dnom za ju\u017enu periferiju eurozone. Ovaj je krug povezan s izra\u017eenima apsolutnim ili relativnim visinama duga, ali je i indikativan za nevoljkost Europske centralna banke (ECB) da preuzme ulogu zajmodavca u posljednjoj instanci.<\/p>\n

Pritisci na servisiranje slovenskog duga prestali su tek 2013. godine kad je ECB promijenila svoju politiku. Promjena je uklju\u010divala uspostavu mehanizama koji su dopustili ECB-u da kupuje dr\u017eavne obveznice na sekundarnim tr\u017ei\u0161tima i tako dr\u017eavama priskrbi prijeku potrebnu dozu likvidnosti. Taj je zaokret najavio kasnije kvantitativno popu\u0161tanje i Bankarsku uniju. Ipak, sve su ove promjene do\u0161le s izra\u017eenijim nadzorom makroekonomske politike. Zapravo, Slovenija je 2013. i 2014. bila me\u0111u prvim “laboratorijima” u kojima se isprobavala sanacija bankarskog sektora pod ordoliberalnim pogledom ECB-a i Komisije.<\/p>\n

Zavr\u0161na i vrlo skupa operacija rekapitalizacije banaka i stvaranja tzv. lo\u0161e banke nisu imale velik utjecaj na oporavak kreditiranja i investicija. U kontekstu niskih o\u010dekivanja i slabe doma\u0107e potra\u017enje, slovenske banke nisu bile ba\u0161 voljne, sli\u010dno kao i europske im kolege, obilnije kreditirati ekonomiju. Oporavak slovenske ekonomije zasnivao se na vanjskim poticajima. Kao \u0161to je i zavisio od ekonomskih i politi\u010dkih odluka donijetih vani, poglavito u Njema\u010dkoj.<\/p>\n

Krhke osnove trenutnog ekonomskog\u00a0booma<\/em><\/strong><\/p>\n

Glavni i dugotrajni u\u010dinak re\u017eima eurozone i odabrane metode sanacije bankarskog sektora bio je rast javnog duga. Po\u010detkom 2008. godine, ukupan javni dug iznosio je ne\u0161to manje od 8,3 milijarde eura (22% BDP-a). Do 2018. godine dug je narastao na gotovo 31,2 milijarde eura (73,6% BDP-a). Naslije\u0111eni teret javne zadu\u017eenost tek je jedan od indikatora krhkih ekonomskih, dru\u0161tvenih i politi\u010dkih stupova post-krizne stabilizacije.<\/p>\n

Privatizacija bankarskog sektora naprosto ignorira lekcije ostalih postsocijalisti\u010dkih zemalja. Prepu\u0161tanje bankarskog sektora stranim (privatnim) vlasnicima ne garantira stabilnost po sebi – naposljetku, Ma\u0111arska, kao i Latvija i Rumunjska, koje su svoje bankarske sektore prepustile stranim vlasnicima, bile su me\u0111u prvima u obra\u0107anju Europskoj komisiji i Me\u0111unarodnom monetarnom fondu za “pomo\u0107”. Trenutno strano preuzimanje slovenskih banaka uglavnom poti\u010de samo financijske \u0161pekulacije i rizi\u010dni kapital (venture capital<\/em>) uslijed labave monetarne politike i novog privatizacijskog vala.<\/p>\n

U kontekstu investicijskog kolapsa, fiskalna disciplina i zabrana dr\u017eavne pomo\u0107i prevenirali su bilo kakvo tehnolo\u0161ko restrukturiranje koje bi slovenske proizvodne kapacitete u\u010dinilo manje ovisnima o fluktuacijama vanjske potra\u017enje. Ignoriraju\u0107i vlastite pro\u0161le lekcije o slabosti geografske i sektorske specijalizacije, izvozni profil se dodatno suzio: automobili (dijelovi), elektronika i farmaceutski proizvodi \u010dine tre\u0107inu izvoza. Slovenija je tako konsolidirala samo svoju specijalizaciju u srednje tehnolo\u0161ki intenzivnim proizvodima, ostaju\u0107i duboko zavisna o njema\u010dkoj potra\u017enji i stranom kapitalu.<\/p>\n

Kad intenzifikacija i produ\u017eenje rada te restrikcija nadnica postanu klju\u010dni stupovi industrijskog “podizanja” i rasta produktivnosti, ve\u0107 postoje\u0107i trendovi prekarizacije i transformacije re\u017eima dr\u017eave blagostanja (welfare<\/em>) u tzv. workfare<\/em> re\u017eim postaju jo\u0161 dublji. Nezaposlenost se snizila uglavnom zbog rasta broja privremenih poslova. Slovenija je i dalje me\u0111u vode\u0107im zemljama \u010dlanicama \u0161to se ti\u010de mladih zaposlenih na odre\u0111eno vrijeme. Uz ponovno zanemarivanje pro\u0161lih lekcija i povezanost izbijanja financijske krize s dru\u0161tvenim nejednakostima, dominantna politi\u010dka agenda sna\u017eno sni\u017eava \u017eivotni standard. Izme\u0111u 2009. i 2015. Slovenija je do\u017eivjela rast rizika od siroma\u0161tva iznad europskog prosjeka.<\/p>\n

Ni\u0161ta nije bolje ni s politi\u010dkim kapacitetima demokratskog upravljanja ekonomijom i adresiranja slabosti doma\u0107eg re\u017eima akumulacije. \u0160to se ti\u010de tripartitnog socijalnog dijaloga, pregovara\u010dka mo\u0107 sindikata je izrazito oslabljena fiskalnom disciplinom i reformom referendumske legislative. I dok je fiskalna disciplina doslovno u\u0161la u Ustav, referendumi su zabranjeni u sferi prora\u010dunskih pitanja i me\u0111unarodnih ugovora, kao na primjer onih vezanih uz eurointegracije.<\/p>\n

Spomenuti NEEU dodatno je osna\u017eio politi\u010dku mo\u0107 neizabranoj Europskoj komisiji i ECB-u u doma\u0107oj areni. Bez obzira na to tko su im formalni vlasnici, slovenske su banke pod izravnim nadzorom sredi\u0161njeg europskog bankarskog autoriteta. Kao \u0161to je kriza pokazala, neovisnost tog autoriteta efektivno se realizira u korist nekih zemalja (jezgra, pogotovo Njema\u010dka) u odnosu na druge, nekih sektora (internacionalizirani izvozni sektor i financije) u odnosu na druge i nekih dr\u017eavnih institucija i praksi (izvr\u0161ni organi i oni povezani s me\u0111unarodnim financijama) u odnosu na druge.<\/p>\n

Uspje\u0161ni proma\u0161aj i proma\u0161eni uspjeh<\/strong><\/p>\n

Slovenija se mo\u017ee promatrati kao uspje\u0161na pri\u010da eurozone, ali ne iz perspektive iz koje govori Donald Tusk i mnogi slovenski politi\u010dari. Taj uspjeh se zasniva na \u010dinjenici da su neke dru\u0161tvene borbe protiv mjera \u0161tednje bile uspje\u0161ne i tako sprije\u010dile punu implementaciju vladina plana. Drugim rije\u010dima, (post)-krizne vladaju\u0107e koalicije su uspje\u0161no proma\u0161ile u nepotpunoj implementacije \u0161tednje, restrikcija rasta nadnica i podrivanja socijalnog dijaloga. Dakle, pro-cikli\u010dne redukcije doma\u0107e potra\u017enje i autoritarno podrivanje neo-korporativnih struktura u industriji bili su manje uspje\u0161ni nego \u0161to bi bili da nije bilo otpora. Time se politika vladaju\u0107ih koalicija u ve\u0107oj mjeri svela na izvoznu orijentirani i antikejnzijanski okvir koji su nametnuli europski autoriteti.<\/p>\n

U isto vrijeme su ekonomske, dru\u0161tvene i politi\u010dke reforme propustile adresirati slabosti pro\u0161lih i trenutnih akumulacijskih re\u017eima. Ekonomska zavisnost o vanjskoj potra\u017enji i industrijskom kapitalu nikad nije bila ve\u0107a. S krizom povezani rast javnog duga neprestano slu\u017ei kao okida\u010d za komodifikaciju javnog sektora. Kompanije dose\u017eu rekordne razine profita, ali oni se ne koriste za pobolj\u0161anje proizvodnih kapaciteta, ve\u0107 se ula\u017eu u \u0161pekulaciju i zadu\u017eivanje u sektorima niske dodane vrijednosti poput financija, osiguranja i nekretnina. Izostanak me\u0111uklasne redistribucije u\u010dinaka ekonomskog oporavka jo\u0161 vi\u0161e zabrinjava: izme\u0111u 2015. i 2o16. profiti su narasli za 95%, a prosje\u010dna bruto pla\u0107a za skromnih 1,4%. Suverena i demokratska kontrola makroekonomskih procesa nikad nije bila na ni\u017eoj razini, a dr\u017eavni kapaciteti za no\u0161enje s idu\u0107om krizom nikad slabiji.<\/p>\n

Slovenija je uspje\u0161na pri\u010da eurozone, ali samo ako tako okarakteriziramo strategiju doma\u0107e vladaju\u0107e klase da iskoristi nedemokratsku europsku nadnacionalizaciju makroekonomskih procesa u svrhu \u0161irenja slobode kapitala.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de pobolj\u0161anja dru\u0161tvenog i demokratskog standarda, Slovenija je, ipak, neuspje\u0161na pri\u010da eurozone.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Po\u010detkom maja, prilikom posjete Ljubljani, Donald Tusk, predsjednik Vije\u0107a Europe, ozna\u010dio je Sloveniju kao…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":24045,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228],"theme":[455],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[396],"class_list":["post-24039","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","theme-rad","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24039","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24039"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24039\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24048,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24039\/revisions\/24048"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24045"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24039"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24039"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24039"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=24039"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=24039"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=24039"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=24039"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}