{"id":2400,"date":"2014-09-11T07:00:11","date_gmt":"2014-09-11T06:00:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2400"},"modified":"2021-02-25T11:06:15","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:15","slug":"politicka-ogranicenja-i-ekonomski-dometi-novih-poreznih-izmjena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2400","title":{"rendered":"Politi\u010dka ograni\u010denja i ekonomski dometi novih poreznih izmjena"},"content":{"rendered":"

Mandat koalicijske Vlade bli\u017ei se kraju, kriza ne jenjava, uravnote\u017eenje prora\u010duna izmi\u010de, a potpora bira\u010da se srozava. Jesenski aduti u rukavu su intervencije u porezni sustav – rastere\u0107enje poreza na dohodak i uvo\u0111enje poreza na prihod od kamate na \u0161tednju. Ideolo\u0161ki su promjene uobli\u010dene pozivanjem na spasiteljsku ulogu “malo solidnijeg srednjeg sloja”. Pitanje je tko dobiva, a tko gubi u cijeloj pri\u010di i koje su politi\u010dke i ekonomske granice novog fiskalnog igrokaza.<\/strong><\/p>\n

Vladaju\u0107a koalicija odlu\u010dno je zakora\u010dila u jesensku politi\u010dku dinamiku najavom izmjena u strukturi obra\u010duna poreza na dohodak. Suo\u010deni s izazovima sve tmurnije ekonomske svakodnevice i ubrzanog gubitka javne podr\u0161ke, premijer Milanovi\u0107 i ministar financija Boris Lalovac promovirali\u00a0su<\/a> nove porezne mjere, izra\u017eavaju\u0107i nadu u o\u017eivljavanje potro\u0161nje i poticanje konkurentnosti. U planu su promjene obra\u010dunskih kriterija tako da osobni odbitak poraste s 2.200 kuna na 2.600 kuna, te da se najvi\u0161a grani\u010dna porezna stopa od 40 posto po\u010dne napla\u0107ivati na poreznu osnovicu vi\u0161u od 13.200 kuna, dok je ta granica trenutno na 8.800 kuna. Pored ovih zahvata u poreznu politiku, najavljeno je jo\u0161 pove\u0107anje praga za obrtnike s 2 na 3 milijuna kuna prometa kao osnove za ulazak u naplatu poreza na dobit i pla\u0107anje poreza na dodanu vrijednost prema napla\u0107enom ra\u010dunu, a ne prema izdanom ra\u010dunu kao dosad.<\/p>\n

Optimisti\u010dne politi\u010dke tonove u korist onih koji bi najvi\u0161e trebali profitirati izmjenama ubrzo je dopunio potpredsjednik Vlade Gr\u010di\u0107 manje ohrabruju\u0107om najavom\u00a0uvo\u0111enja<\/a> poreza na prihode od kamata na \u0161tednju (treba dodati da ovo podrazumijeva i prirez na obra\u010dunati porez na prihod od \u0161tedne kamate). Tim novim porezom odr\u017eala bi se stabilnost Fonda za izravnanje \u010dijim se sredstvima financiraju decentralizirane funkcije dr\u017eave. Ova porezna mjera izrazitije \u0107e pogoditi one s vi\u0161im i najvi\u0161im prihodima, jer oni jedini i mogu imati ozbiljniju \u0161tednju na ra\u010dunima. Na to upu\u0107uje i ministar financija izjavljuju\u0107i<\/a>\u00a0da je \u0161tednja izrazito koncentrirana (50.000 gra\u0111ana ima oro\u010deno 75 milijardi kuna s godi\u0161njom zaradom od 2,3 milijarde kuna na kamatama).<\/p>\n

Istovremeno, \u010delnici jedinica lokalne samouprave pripremaju<\/a>\u00a0kompenzaciju gubitka prihoda rastom prireza te pove\u0107anjem cijena komunalnih naknada i javnih usluga. Ovi suprotstavljeni potezi sredi\u0161nje vlasti i reakcije lokalnih vlasti samo manifestiraju stroge limite u ekonomskim dometima redefinirane fiskalne politike. Tko \u0107e na kraju najvi\u0161e profitirati u Hrvatskoj te\u0161ko je trenutno procijeniti, no na\u0161i me\u0111unarodni kreditori mogu mirno spavati. Prora\u010dun \u0107e ostati stabilan, pa \u0107e kamata i dalje uredno stizati na njihove ra\u010dune. No \u0161to uop\u0107e zna\u010di stabilan<\/i> prora\u010dun?<\/p>\n

Me\u0111unarodni institucionalni okvir i ideolo\u0161ko redefiniranje stvarnosti<\/b><\/p>\n

U vrijeme ekonomske krize prora\u010dunska sredstva nalaze se pod sna\u017enim pritiskom: dotok prihoda postaje sporiji i slabiji zbog smanjene ekonomske aktivnosti dok je istovremeno potrebno odr\u017eavati teku\u0107e rashode. Istodobno, politi\u010dki upravlja\u010di suo\u010davaju se s paradoksalnim i krajnje ograni\u010denim okvirom za ekonomski oporavak i smanjenje pritiska na sredi\u0161nji bud\u017eet. Sve institucije Europske Unije i me\u0111unarodne financijske organizacije inzistiraju prije svega na stabilnim javnim financijama, dakle stabilnim prora\u010dunom i odr\u017eivim javnim dugom, dok je op\u0107i ekonomski oporavak drugorazredno pitanje i jo\u0161 \u010de\u0161\u0107e potpuno neva\u017ena tema.<\/p>\n

Taj ideolo\u0161ki fokus na termine (stabilnost, odr\u017eivost, fleksibilnost, konkurentnost, izvrsnost, poduzetnost, konsolidacija, racionalizacija, restrukturiranje…) \u0161to ekonomske poteze vlasti (npr. rezanje radni\u010dkih prava) povezuje s pozitivnim asocijacijama i po\u017eeljnim atributima nije slu\u010dajan. Upotrebom ove terminologije zna\u010denjski se nastoji sakriti izrazito negativna i opaka ekonomska praksa koja stoji u pozadini odre\u0111enih izraza.<\/p>\n

Tako se provedba pogubnih socijalnih (smanjena prava radnika, otpu\u0161tanja u bolnicama i \u0161kolama, odnosno njihovo zatvaranje) i ekonomskih (koncesioniranje autocesta, luka ili podmorja, odnosno prodaja javnih poduze\u0107a) aktivnosti nastoji na razini jezika redefinirati vezivanjem uz termine obilje\u017eene imaginarijem pozitivnih konotacija. Ideolo\u0161ki cilj ra\u0161irene upotrebe ovog tehno-menad\u017eerskog metajezika sasvim je namjeran, svjestan i jasan: zamagliti stvarnu ekonomsku i socijalnu isklju\u010divost \u0161to stoji iza ovih termina u svakodnevici neoliberalnog kapitalizma.<\/p>\n

Na primjer nagla\u0161avanje ekonomske potrebe fleksibilnosti radnika zapravo donosi nemilosrdno izrabljivanje ve\u0107ine radnika. Konkurentnost pak obuhva\u0107a \u0161iri opseg metoda pritiska na radni\u010dka prava i prirodne resurse kako bi poduze\u0107a bila spremnija za tr\u017ei\u0161ni rivalitet, metoda koje privilegiraju otpu\u0161tanje i iscrpljivanje radnika, jednako kao i zaga\u0111ivanje prirodne sredine, forsiraju\u0107i utrku prema socijalnom i ekolo\u0161kom dnu. Nagla\u0161avanje obrazovne izvrsnosti zaklanja pitanja o tome \u0161to je s onima koji nisu obrazovno izvrsni, koji nisu zavr\u0161ili fakultete i koji su prisiljeni raditi najte\u017ee fizi\u010dke poslove. Je li slu\u010dajno da izvrsni u pravilu postaju oni iz materijalno sigurnijih \u017eivotnih sredina i nije li zapravo izvrsnost samo atribut za klasnu privilegiju i prezir prema socijalno uskra\u0107enima?<\/p>\n

Ista je terminolo\u0161ka logika na djelu i pri inzistiranju na stabilnim javnim financijama. Zahtjev za stabilno\u0161\u0107u prora\u010duna u praksi ozna\u010dava ili ja\u010danje poreznog pritiska na \u0161iroke slojeve stanovni\u0161tva (naj\u010de\u0161\u0107e kroz regresivne poreze poput PDV-a) ili rezanje rashoda (otpu\u0161tanja u zdravstvu, \u0161kolstvu i socijalnim slu\u017ebama, odnosno rast cijena ili privatizaciju tih usluga) – isklju\u010divo kako bi kreditori (financijski kapital) bili sigurni da \u0107e dobiti povrat na kupljene dr\u017eavne obveznice, te kako bi se investitori razli\u010ditih profila lak\u0161e dokopali vrijedne javne imovine. Pritom je neva\u017eno \u0161to ovo donosi ostatku stanovni\u0161tva. Stoga, guranje u prvi plan stabilnosti prora\u010duna u stvarnosti nije nimalo stabilno za cjelokupno dru\u0161tvo, proizvode\u0107i krajnje pogubne socijalne posljedice u obliku financijske nedostupnosti zdravstvene za\u0161tite ili isklju\u010divanja iz obrazovnog procesa, naro\u010dito onih manje ”izvrsnih”.<\/p>\n

Fokus na stabilnost prora\u010duna tako\u0111er zna\u010di da u institucionalnom okviru neoliberalnog kapitalizma dolazi do potpune zamjene ekonomskih ciljeva i instrumenata. Temeljni cilj ekonomske politike vi\u0161e nije o\u017eivljavanje privredne aktivnosti, a instrumenti za ostvarivanje tog cilja javni dug i prora\u010dunski deficit (\u0161to bi trebalo biti, a nekada je posvuda i bilo, standardni obrazac ekonomske politike). U neoliberalnom obratu cilj postaje odr\u017eavanje stabilnog prora\u010duna i javnog duga, a op\u0107a ekonomska aktivnost pretvara se u instrument \u017ertvovan tim ciljevima.<\/p>\n

Ne radi se samo o tome da je fokusiranje na koncepte stabilnosti i odr\u017eivosti javnih financija standardni ideolo\u0161ki zahtjev iz neoliberalnog seta mjera u korist mirnijeg sna financijskih aktera pri \u0161pekuliranju na tr\u017ei\u0161tima kapitala, neovisno o posljedicama za \u0161iroke slojeve. Problem je tako\u0111er \u0161to su mastri\u0161ki kriteriji primjene tih koncepata (deficit prora\u010duna manji od 3 posto, a javni dug manji od 60 posto bruto dru\u0161tvenog proizvoda) potpuno proizvoljno odre\u0111eni i njihovo ostvarivanje ne korespondira s konkretnim ekonomskim okolnostima \u0161to variraju ovisno dr\u017eavnim granicama. No u kakvoj je sve to vezi s izmjenama poreza na dohodak i najavom uvo\u0111enja novih poreza i prireza?<\/p>\n

Neoliberalna vlast u habitu socijaldemokracije<\/b><\/p>\n

Ovakav me\u0111unarodni politi\u010dki okvir postavlja jasne zahtjeve pred vrata vladaju\u0107e koalicije i adresira nu\u017enost odr\u017eavanja stabilnog prora\u010duna. Na\u010delno bi se socijalno osjetljivija vlast mogla donekle suprotstaviti ovim instrukcijama, ali ne treba imati iluzije o trenutnom stanju na politi\u010dkoj sceni, \u010dak i kad je predvode takozvani socijaldemokrati. Stoga ne iznena\u0111uje da se relativna stabilnost prora\u010duna odr\u017eava provo\u0111enjem strukturnih reformi<\/a>\u00a0\u010diji efekti najsna\u017enije poga\u0111aju najugro\u017eenije slojeve: pogubnim u\u0161tedama u zdravstvu, \u0161kolstvu i socijalnim uslugama na rashodovnoj strani, te visokom stopom poreza na dodanu vrijednost i nizom parafiskalnih nameta na prihodovnoj. Destruktivnost ovih antisocijalnih mjera u procesu fiskalne konsolidacije, dakle, o\u010duvanja stabilnosti prora\u010dunana i nestabilnosti ekonomije, nagla\u0161ava i OECD u ovogodi\u0161njem izvje\u0161taju\u00a0<\/a>o globalnom dru\u0161tvu. Problem je samo \u0161to ovakve publikacije nemaju nikakav utjecaj na politi\u010dke egzekutive, \u010dak i kada skromno otvaraju vrata reformama u druk\u010dijem politi\u010dkom smjeru, \u0161to zapravo dovoljno govori o odnosima institucionalne mo\u0107i u kapitalizmu.<\/p>\n

Me\u0111utim europske i me\u0111unarodne institucije nisu jedini politi\u010dki faktori koji vr\u0161e na pritisak na ekonomske poteze Vlade, ali su bez dvojbe najutjecajniji. S druge strane, vladaju\u0107a je koalicija pod javnim pritiskom zbog pora\u017eavaju\u0107ih ekonomskih trendova i rastu\u0107eg dru\u0161tvenog nezadovoljstva, \u0161to se odra\u017eava u padu politi\u010dke potpore. Nepovoljna situacija na doma\u0107em terenu prisiljava ih da poku\u0161aju financijskim benefitima ohrabriti one koje percipiraju kao vlastito bira\u010dko tijelo, odnosno one koji premijeru u najmanju ruku nude podr\u0161ku u nadolaze\u0107im politi\u010dkim sukobima, a koje on oslovljava sintagmom “malo solidniji srednji sloj”.<\/p>\n

Naizgled mo\u017ee biti neobi\u010dno \u0161to socijaldemokratski premijer vi\u0161u srednju klasu smatra privilegiranim glasa\u010dkim bastionom, ali s druge strane mnogo govori o stanju do kojeg je dogurala socijaldemokracija. To stanje nam ukazuje na to da je jedina veza socijaldemokrata i radni\u0161tva tek samoumi\u0161ljeni refleks socijalne osjetljivosti, nerijetko ponosno izra\u017een kroz modni ornament crvene kravate, ali kukavi\u010dki redovito pre\u0161u\u0107en u politi\u010dkoj praksi. \u0160to je ekonomska situacija gora, to postaje o\u010ditija vezanost socijaldemokrata uz najvi\u0161e klasne krugove, kao i njihova nerazmrsiva kadrovska i financijska isprepletenost. To se samo dodatno otkriva u njihovim svakodnevnim ekonomskim potezima.<\/p>\n

Suprotstavljeni interesi prora\u010dunske ravnote\u017ee<\/b><\/p>\n

Budu\u0107i da me\u0111unarodni institucionalni okvir uvelike limitira spektar instrumenata na raspolaganju vladaju\u0107im strankama u vo\u0111enju ekonomske politike (npr. monetarna politika je zabranjena zona), time su one o\u0161trije izvedene na brisani prostor socijalnih odabira. Pored razli\u010ditih privatizacijskih shema usmjerenih privla\u010denju famoznih investitora (monetizacija, outsourcing, koncesija…) upravljanje ekonomijom svedeno je tek na odre\u0111ene mjere fiskalne politike i reduciranje radni\u010dkih prava. Pritom je fiskalna politika primarno usmjerena na odr\u017eavanje prora\u010dunske stabilnosti, a ne na poticanje privredne aktivnosti, \u0161to skoro cjelokupan teret u ostvarivanju profita prebacuje na le\u0111a radnika.<\/p>\n

U takvim zategnutim ekonomskim okolnostima, ne zaboravljaju\u0107i nu\u017enost prora\u010dunske stabilnosti, preraspodjela poreznog tereta sigurno \u0107e proizvesti politi\u010dke napetosti. Naime, stabilan prora\u010dun podrazumijeva da smanjenje poreznog optere\u0107enja u jednoj sferi neizbje\u017eno vodi ili fiskalnim nametima u drugoj sferi ili rezanju rashoda, a oba ishoda \u010dvrsto vode u manifestaciju nezadovoljstva.<\/p>\n

Na jednoj strani vlast izmjenama u obra\u010dunu poreza na dohodak izlazi u susret ”malo solidnijem srednjem sloju”, ali s druge strane manji iznos prikupljenog poreza na dohodak poga\u0111a prora\u010dune jedinica lokalne samouprave, pa slijede najave novih nameta. Tako se porezni ustupci sredi\u0161nje vlasti odra\u017eavaju u skromnijim lokalnim prora\u010dunima, jer se porez na dohodak raspodjeljuje<\/a> za obavljanje decentraliziranih funkcija\u00a0(16 posto poreza na dohodak odlazi \u017eupanijama, 56,5 posto gradovima ili op\u0107inama, 15,5 posto Fondu za izravnanje, 10,7 za ostale decentralizirane funkcije, a 1,3 posto decentraliziranim vatrogasnim jedinicama). Zato ne iznena\u0111uju najave lokalnih \u010delnika o rastu prireza i komunalnih naknada, dok potpredsjednik Vlade Gr\u010di\u0107 izjavljuje da \u0107e porez od prihoda na kamate u iznosu od 12 posto kompenzirati gubitak Fonda za izravnanje.<\/p>\n

Tako se politi\u010dka dinamika dugotrajne privredne recesije poreznim izmjenama odmotava na na\u010din da vi\u0161a razina vlasti distribuira sredstva ni\u017ee administrativne razine, nastoje\u0107i u najmanju ruku ostaviti dojam upravljanja kriznim procesom. Istodobno, ni\u017ea razina vlasti \u010duva op\u0107u prora\u010dunsku ravnote\u017eu nametanjem novih davanja ve\u0107 ionako fiskalno iscrpljenom stanovni\u0161tvu. U ovoj igri ipak je va\u017eno naglasiti par stvari.<\/p>\n

Krizno odr\u017eavanje stabilnosti prora\u010duna u institucionalnim uvjetima neoliberalnog kapitalizma nezaustavljivo vodi intenziviranju politi\u010dkih i socijalnih borbi. Razdoblje izbijanja krize i dugotrajnost negativnih efekata sve \u010dvr\u0161\u0107e naru\u0161avaju prija\u0161nju krhku ravnote\u017eu materijalnih (a to zna\u010di klasnih) interesa izra\u017eenih u prora\u010dunskoj dinamici prikupljanja i raspodjele poreza.<\/p>\n

Na taj na\u010din konstelacija politi\u010dkih odnosa odre\u0111ena zakonskim propisima, izbornim obe\u0107anjima i zakulisnim dilovima (\u0161to se reflektiraju u odnosima poreznog optere\u0107enja i raspodjeli prikupljenih sredstava) postaje sve napetija, jer dostupnost financijskih sredstava za podmazivanje svih interesnih grupa opada, a pedantnost kontrole raste. Onog trenutka kada efekti ekonomske recesije naru\u0161e taj interesni sklop svih formalnih i neformalnih dogovora, tada politi\u010dko preferiranje jedne grupe otvoreno suprotstavlja druge dru\u0161tvene aktere vladaju\u0107oj garnituri, dovode\u0107i kontinuitet upravljanja politi\u010dkim procesom sve vi\u0161e pod znak pitanja.<\/p>\n

Malo solidniji srednji sloj<\/b><\/p>\n

Na kraju vladinih intervencija u porezni sustav netko je ipak dobio, a netko izgubio.\u00a0Uzmemo li za primjer zaposlene u Zagrebu (prirez 18 posto), koji upla\u0107uju prvi i drugi mirovinski stup i nemaju djece niti uzdr\u017eavanih \u010dlanova obitelji, najvi\u0161e \u0107e u\u0161tedjeti oni s neto pla\u0107om iznad 10.000 kuna (maksimalno do 967 kuna mjese\u010dno), iako treba uzeti u obzir da \u0107e porez na prihod od kamate na \u0161tednju nekima vjerojatno smanjiti taj dobitak. Zaposleni s neto pla\u0107ama ispod 4.500 kuna u\u0161tedjeli bi svega 56 kuna mjese\u010dno, \u0161to \u0107e se vjerojatno poni\u0161titi s izglednim rastom prireza i komunalnih naknada, tako da mo\u017eda zavr\u0161e i na gubitku, dok bi oni koji zara\u0111uju izme\u0111u neto 4.500 i 10.000 u\u0161tedjeli 118 kuna. Porezne u\u0161tede na svojim pla\u0107ama sigurno ne\u0107e vidjeti sve ve\u0107i broj onih u sivoj zoni ekonomije, kao ni oni koji su dogovorili (prisilno ili dobrovoljno) neto iznos pla\u0107e, iako zakonski pla\u0107a mora biti dogovorena isklju\u010divo u bruto iznosu (\u010dl. 92. st. 4 Zakona o radu<\/a>). Tako\u0111er ne treba zaboraviti da prema dostupnim podacima<\/a> Dr\u017eavnog zavoda za statistiku\u00a0neto pla\u0107e iznad 10.000 kuna ima svega 5,7% zaposlenih (\u0161to dodatno ilustrira bizarnost socijaldemokratskog preferiranja ove dohodovne skupine), 46 posto ima pla\u0107u manju od 4.500 kuna, dok se pla\u0107a 48,3 posto zaposlenih nalazi u izme\u0111u ovih granica.<\/p>\n

Sam premijer u svakom medijskom istupu nagla\u0161ava da ovim poreznim mjerama \u017eeli pobolj\u0161ati dohodovno stanje pripadnika ”malo solidnijeg srednjeg sloja”, ali pritom dodatno isti\u010de da se izmjene odnose samo na zaposlene u privatnom sektoru. Izdatke za zaposlene u javnom sektoru socijaldemokratski premijer unaprijed smatra tro\u0161kom vrijednim jedino ideolo\u0161kog prezira i pretvaranja u metu reduciranja neovisno kakav posao stajao iza njih. S druge strane, potro\u0161njom 5,7 posto najbogatijih (\u010dije su porezne u\u0161tede najve\u0107e) navodno bi svi trebali profitirati po neoliberalnom modelu slijevanja od vrha prema dnu, poznatom kao trickle-down<\/i> ekonomija. No takvi modeli u praksi ne funkcioniraju<\/a> jer najbogatiji porezne u\u0161tede i druge financijske dohotke u pravilu \u0161tite transferom sredstava u porezne oaze. \u010cak i kada ne bi bilo tako, iznosi u\u0161teda u hrvatskom slu\u010daju i opseg najbolje pla\u0107ene dohodovne grupe su premali da bi mogli imalo utjecati na dominante ekonomske trendove. Ali zato ovakvi potezi vladaju\u0107ih otvoreno demonstriraju da ekonomska lojalnost politi\u010dkih stranaka na vlasti le\u017ei uz najvi\u0161e klasne e\u0161alone, a ne najugro\u017eenije.<\/p>\n

Vlada je na\u010delno mogla smanjiti porezno optere\u0107enje srednjem sloju (do 13.200 kuna porezne osnovice), a da to kompenzira uvo\u0111enjem jo\u0161 jedne grani\u010dne porezne stope (npr. 45 posto) onima \u010dija porezna osnovica vi\u0161a od 13.200 kuna. Na\u010delno je mogla smanjiti porezni pritisak na one s najskromnijim zaradama, a porezno optere\u0107enje pravednije raspodijeliti tako da progresivnost poreza na dohodak do\u0111e vi\u0161e do izra\u017eaja, pogotovo za one s daleko najvi\u0161im zaradama (uvo\u0111enje poreza na prihod od kamata je korak u tom smjeru iako sigurno treba razradu). Na\u010delno je mogu\u0107a i reforma poreznog sustava na na\u010din da banke pla\u0107aju najvi\u0161e poreze, a smanji se fiskalni pritisak na slabo pla\u0107ene radnike. Na\u010delno i postoje\u0107a naplata poreza mo\u017ee biti efikasnija pa da najbogatije korporacije i pojedinci ne izbjegavaju svoje fiskalne obveze vje\u0161tim ra\u010dunovodstvenim shemama. Na\u010delno je i cjelokupnu ekonomiju mogu\u0107e usmjeriti u suprotnom smjeru od postoje\u0107eg. No na\u010dela takve vlasti morala bi biti socijalna i demokratska, \u0161to postoje\u0107im politi\u010dkim strankama nikako nisu politi\u010dki prioriteti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vladaju\u0107a koalicija odlu\u010dno je zakora\u010dila u jesensku politi\u010dku dinamiku najavom izmjena u strukturi obra\u010duna poreza na dohodak…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":2406,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,66],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[111],"class_list":["post-2400","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-klasa","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2400","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2400"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2400\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36840,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2400\/revisions\/36840"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2406"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2400"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2400"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2400"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2400"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2400"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2400"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2400"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}