Kada je turski predsjednik Recep Tayyip Erdo\u011fan pro\u0161log mjeseca “na prepad” sazvao izbore, \u010dinilo se da su sve karte u njegovim rukama. Pomicanjem datuma izbora za godinu i pol unaprijed planirao je iz utrke eliminirati barem jedan dio opozicije, odnosno prije svega Dobru stranku (\u0130yi parti) koja se osnovala tek nekoliko mjeseci ranije. Osnivanje te stranke ujedno je ozna\u010dilo kraj Erdo\u011fanove dominacije na desnici. Posljednjih mjeseci postalo je jasno da su \u010dak i dijelovi \u0161ovinisti\u010dke, protukurdski orijentirane javnosti, kao i neki islamisti\u010dki krugovi, okrenuli protiv predsjednika te da su u njegovim ratovima protiv Kurda te neprestanim \u010distkama i progonima opozicije prepoznali tek poku\u0161aj konsolidiranja osobne diktature.<\/p>\n
No spomenuti manevar predsjednika, kojim je poku\u0161ao eliminirati desnu opoziciju, ne samo da nije uspio, ve\u0107 je i potaknuo veliko ujedinjenje opozicijskih liberala, nacionalista i islamista koji su Erdo\u011fanovoj \u0161irokoj “Narodnoj koaliciji” suprotstavili jo\u0161 \u0161iru “Nacionalnu koaliciju”. Malo \u0161to te koalicije dr\u017ei zajedno osim fanati\u010dne potpore ili pak \u017eestokog protivljenja predsjedniku. Kako se izbori pribli\u017eavaju (zakazani su za 24. juna), tako postaje sve jasnije da opozicija vladaju\u0107oj grupi “pu\u0161e za vratom”. Umjesto jalove liberalne stranke koja potporu ostvaruje samo u urbanim centrima i bogatijim regijama na zapadu zemlje, protiv Erdo\u011fana se sada okupila \u0161arena dru\u017eina razli\u010ditih politi\u010dkih faktora koji mu o\u010dito “grizu” ruralnu bazu u slamovima velegradova i malim mjestima u unutra\u0161njosti zemlje.<\/p>\n
Izbacivanje manjina<\/strong><\/p>\n To je svakako neo\u010dekivani razvoj, koji je u centar igre plasirao jedinu dosljedno demokratsku snagu u zemlji, Narodnu demokratsku stranku (HDP), s kojom ne \u017eeli koalirati nitko jer su u njoj uglavnom Kurdi i druge manjine, zajedno s ve\u0107im dijelom turskih socijalista. Stranka koju su sve vode\u0107e politi\u010dke snage uo\u010di ovih izbora izbjegavale, sada bi mogla postati “jezi\u010dac na vagi”. Naravno pod uvjetom da prije\u0111e nacionalni izborni prag od 10% glasova, koji je zbog koalicijskih pravila za sve ostale stranke znatno ni\u017ei. Bez Kurda u parlamentu, vladin bi blok svoju tanku ve\u0107inu mogao pretvoriti u apsolutnu, a ako i HDP bude zastupljen, udru\u017eena bi opozicija lako mogla smijeniti vladaju\u0107u koaliciju.<\/p>\n