{"id":23826,"date":"2018-05-25T02:00:18","date_gmt":"2018-05-25T01:00:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=23826"},"modified":"2021-02-25T10:54:45","modified_gmt":"2021-02-25T09:54:45","slug":"publici-nema-tko-da-pise","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=23826","title":{"rendered":"Publici nema tko da pi\u0161e"},"content":{"rendered":"

Trend je itekako uo\u010dljiv: knji\u017eevni festivali su postali STEM festivali. Valjda je knji\u017eevnost sama po sebi predosadna. No, ne bore se organizatori knji\u017eevnih festivala tehnolo\u0161kim pomagalima protiv dosade knji\u017eevnosti, ve\u0107 protiv devastiranog sustava proizvodnje knji\u017eevnosti.<\/strong><\/p>\n

\u010citaju li androidi elektroni\u010dke knjige? Sude\u0107i prema teku\u0107oj sezoni hrvatskih knji\u017eevnih festivala, izgleda da da: ovogodi\u0161nji festivalski programi mjestimi\u010dno djeluju kao da ih je samostalno programirala sljede\u0107a, literarno osvje\u0161tenija generacija micro:bitova Nenada Baki\u0107a. No\u0107 knjige<\/a> je, na primjer, krajem pro\u0161log mjeseca zapo\u010dela simboli\u010dnim “lansiranjem<\/a>” rakete od knjiga iz aule Nacionalne i sveu\u010dili\u0161ne knji\u017enice.<\/p>\n

Mediteranski festival knjige<\/a> u Splitu \u2013 dobro posje\u0107en i medijski popra\u0107en \u2013 uz standardne je knji\u0161ke sadr\u017eaje organizirao radionicu robotike<\/a> i komercijalno sponzorirano izdanje tzv. Digitalne akademije za djecu<\/a> i starije<\/a>. Na Zagreb Book Festivalu<\/a> bave se umjetnom inteligencijom i fenomenima digitalnih medija, poput fake newsa<\/em> ili kulture selfieja; Projekt Ilica: Q’ART<\/a> za to vrijeme nudi kreativne radionice pisanja 3D olovkom. Futuristi\u010dki je zanos knji\u0161kih entuzijasta, ukratko, golem. Ili, barem, dovoljno velik da postavimo pitanje: \u0161to nam ovo neo\u010dekivano okretanje budu\u0107nosti mo\u017ee re\u0107i o sada\u0161njosti knji\u017ene industrije, njene promocije, produkcije i recepcije?<\/p>\n

\u0160to je in<\/em>?<\/strong><\/p>\n

Na prvi pogled, djeluje uglavnom kao nastavak trenda “hibridizacije” festivalskih sadr\u017eaja \u2013 o kojem smo na Biltenu ve\u0107 pisali<\/a> \u2013 pobolj\u0161anim, robotsko-raketnim sredstvima: kao \u0161to drugi kulturni festivali non\u0161alantno miksaju film i gastro-ponudu, pivski craft-asortiman i alternativnu muziku ili masovne koncerte i kazali\u0161ne predstave, tako su i oni knji\u017eevni spontano otkrili imaginarij novih tehnologija kao tematski ki\u0161obran dovoljno \u0161irok, \u0161aren i atraktivan da okupi raznovrsnu publiku.<\/p>\n

Drugi pogled potvr\u0111uje prvi dojam: sve su te roboti\u010dke radionice i sve\u010dana lansiranja ionako manje okupirani stro\u017ee knji\u017eevnim temama \u2013 poput, recimo, revolucionarnih tehnika \u010ditanja koje omogu\u0107uje nova tehnologija \u2013 a vi\u0161e su tu kao zgodan paraliterarni asesoar, pouzdan signal da organizatori prate medijsku modu i dobro znaju \u0161to je sada in<\/em>. Jer u festivalskoj hibridizaciji uglavnom je o tome rije\u010d: zaigrano, multidisciplinarno umno\u017eavanje sadr\u017eaja provjerena je formula za privla\u010denje famozne “\u0161ire publike” kojoj su suha knji\u017eevna doga\u0111anja \u2013 pretpostavlja se \u2013 naprosto dosadna. A razvoj i \u0161irenje publike pritom su aksiomi slu\u017ebene kulturne politike<\/a> Evropske unije, iz kojih se zatim kaskadno \u2013 nacionalnim strategijama i linijama projektnog financiranja \u2013 deduciraju “inovativne festivalske prakse”.<\/p>\n

Nije, uostalom, slu\u010dajno \u0161to se jedini strate\u0161ki dokument u knji\u017enom polju koji je doma\u0107a kulturna politika uspjela formulirati posljednjih godina zove upravo Nacionalna strategija poticanja \u010ditanja<\/a>: nemamo, recimo, strategiju podr\u0161ke autorskom radu, razvoja prevo\u0111enja, nakladni\u010dke industrije ili devastirane knji\u017earske mre\u017ee, jer u lancu pisca, izdava\u010da, distributera i \u010ditaoca kulturnu politiku prvenstveno zanima poticanje potra\u017enje. Evidentno je dakle da se iza “publikocentri\u010dnog” pristupa prvenstveno krije nepropitljivo povjerenje u razvoj tr\u017ei\u0161ta, ba\u0161 kao \u0161to je, na\u017ealost, jasno i da je oslanjanje lanca knjige na njegovu komercijalnu kariku \u2013 umjesto obilnijeg javnog financiranja \u2013 naro\u010dito besmisleno na sku\u010denim \u010ditala\u010dkim tr\u017ei\u0161tima poput hrvatskog. Mo\u017eda je i zbog toga lokalnoj kulturnoj publici promaklo kako je upravo ovih dana, dok knji\u017eevni festivali pogramski gaze u bolju budu\u0107nost, Ministarstvo kulture ve\u0107 prekr\u0161ilo prvi rok koji je samo sebi zadalo nacionalnom strategijom \u010ditanja.<\/p>\n

Niska problema<\/strong><\/p>\n

Me\u0111u brojnim ambicioznim, vi\u0161e ili manje konkretnim mjerama koje su ondje navedene i za \u010diju su realizaciju predvi\u0111eni rokovi od po nekoliko godina, naime, najskromnija i najjednostavnija sastojala se u postavljanju internetskog portala \u201ena kojem se objavljuju informacije o \u010ditanju i programima poticanja \u010ditanja, razli\u010ditim \u010ditala\u010dkim praksama, istra\u017eivanjima \u010ditanja, primjerima dobre prakse i provedbi Strategije: za taj su posao u ministarstvu sebi velikodu\u0161no dali pola godine. \u0160to je, \u010dini se, ipak bilo premalo: strategija je prihva\u0107ena jo\u0161 po\u010detkom pro\u0161log novembra, a ni\u010deg sli\u010dnog najavljenom portalu jo\u0161 uvijek nema. Iz perspektive organizatora knji\u017eevnih festivala situacija utoliko mora da djeluje bizarno: dok se oni domi\u0161ljaju kako da zadovolje imperativ razvoja i \u0161irenja publike propisan iz Ministarstva kulture, pa na tom mukotrpnom poslu anga\u017eiraju robote, rakete, 3D olovke i \u010dudesa digitalne tehnologije, ovi tamo nisu, eto, u stanju niti da podignu obi\u010dnu internetsku stranicu.<\/p>\n

Ako tako izgleda po\u010detak provedbe Strategije, pred nastavkom nas unaprijed hvata strah: iluzija je, me\u0111utim, da bi disciplinirano po\u0161tivanje rokova, precizno ispunjavanje strate\u0161kih ciljeva i perfektna proceduralna higijena knji\u017enoj industriji ionako zna\u010dili suvi\u0161e. Jer njeni su klju\u010dni problemi prili\u010dno gusto razmje\u0161teni mimo pitanja publike. Dovoljno je pobrojati samo recentnije, slijede\u0107i knji\u017eni lanac: onima koji knjige pi\u0161u poreznom su reformom aktualne vlade prije godinu i pol autorski ugovori dodatno optere\u0107eni \u0161to je, procjenjuje se, njihova mahom mizerna primanja smanjilo za \u010detiri do osam posto. Dalje, \u010ditava se izdava\u010dka industrija pro\u0161le godine opasno zaljuljala nakon kraha Algoritma, kada je na naplatu stigao monotoni kontinuitet pre\u0161utnog politi\u010dkog odr\u017eavanja neodr\u017eivog nakladni\u010dko-knji\u017earskog oligopola, a ra\u010dun je ispostavljen Algoritmom vjerovnicima, malim i srednjim nakladnicima.<\/p>\n

Na ostacima razru\u0161ene knji\u017earske mre\u017ee pojavio se potom novi veliki igra\u010d, lanac knji\u017eara Ho\u0107u knjigu!, koji police nasumi\u010dno puni \u0161kolskim potrep\u0161tinama, uredskim priborom i pli\u0161anim igra\u010dkama, obnavljaju\u0107i tako trgova\u010dku taktiku \u0161to je tek bila neslavno propala. Nezavisnih knji\u017eara, znamo, odavno skoro da i nema: kada community festival<\/em> Q’ART na sedam dana pretvori prostor u Ilici 87 u knji\u017earu za razmjenu knjiga, uz poruku da “kvartovske knji\u017eare nestaju iz grada”, ali je zato “ovo trenutak kada se \u017eeli pokazati da ih je mogu\u0107e vratiti i o\u017eivjeti”, onda ta akcija, ma koliko simpati\u010dna i entuzijasti\u010dna, svojim sedmodnevnim trajanjem jasno odmjerava infrastrukturni domet festivalskih intervencija.<\/p>\n

Precizna najava budu\u0107nosti<\/strong><\/p>\n

Napokon, najsvje\u017eiji primjer politike koju Ministarstvo kulture vodi u knji\u017enom sektoru \u2013 mimo pokaznih vje\u017ebi iz poticanja publike \u2013 brutalni je udar na knji\u017eevne \u010dasopise, kojima su sredstva od po\u010detka aktualnog mandata Nine Obuljen Kor\u017einek srezana \u010dak za tre\u0107inu: negdje u pozadini \u010dasopisnog kulturocida jedinstvenih razmjera titra pre\u0161utno obrazlo\u017eenje da sve te Gordogane, Quorume i Libre libere ionako nitko ne \u010dita, pa se valjda zato nitko ni ne pita kako bi uop\u0107e mogli biti \u010ditani kad se u njima odavno radi volonterski, bez odgovaraju\u0107e distribucijske mre\u017ee i minimalne institucionalne podr\u0161ke. Ili, da sa\u017ememo: tendencije kulturne politike takve su da \u0107emo uskoro zate\u0107i sjajno razvijenu i zavidno pro\u0161irenu knji\u017eevnu publiku kojoj, na\u017ealost, ne\u0107e imati tko da pi\u0161e, tiska ni distribuira knjige.<\/p>\n

Zgodna strana ovoga procesa u tome je \u0161to paralelno bri\u0161e tragove iole suvisle kritike: dok medijski mainstream<\/em> knji\u017eevne festivale prati inercijom piarovskog diskursa i defoltnim slavljenjem bezube zabave, jedina mjesta na kojima bi njihovo upu\u0107eno, artikulirano i kriti\u010dko sagledavanje uop\u0107e bilo mogu\u0107e \u2013 poput specijaliziranih \u010dasopisa ili manjih nezavisnih medija \u2013 nepovratno se gase. Zato se, napokon, futuristi\u010dki orijentirani festivali knjige doimaju kao sasvim precizna najava skore budu\u0107nosti: prigodne manifestacije za publiku koja ionako ne\u0107e imati \u0161to \u010ditati, nego dolazi u\u017eivati u popratnom programu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010citaju li androidi elektroni\u010dke knjige? Sude\u0107i prema teku\u0107oj sezoni hrvatskih knji\u017eevnih festivala, izgleda da da: ovogodi\u0161nji festivalski programi…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":16877,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-23826","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23826","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23826"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23826\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23830,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23826\/revisions\/23830"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16877"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23826"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23826"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23826"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=23826"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=23826"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=23826"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=23826"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}