{"id":23554,"date":"2018-05-03T07:00:55","date_gmt":"2018-05-03T06:00:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=23554"},"modified":"2021-02-25T10:54:52","modified_gmt":"2021-02-25T09:54:52","slug":"politika-mrtvog-kuta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=23554","title":{"rendered":"Politika mrtvog kuta"},"content":{"rendered":"

Prije svega nekoliko mjeseci, dvoje je predsjednika najavljivalo novu fazu u odnosima Hrvatske i Srbije da bi ovih dana postalo jasno da su ti odnosi zapravo lo\u0161iji nego ikad od zavr\u0161etka rata. Da stvar bude gora, \u010dak i kad bi postojala najbolja volja, \u010dini se da su regionalne elite sasvim nesposobne za bilo kakvu normalizaciju.<\/strong><\/p>\n

To da nitko nije vidio, a nadzorne kamere zbog mrtvog kuta nisu snimile navodno ga\u017eenje hrvatske zastave u beogradskoj Narodnoj skup\u0161tini, dakle da se nisu mogle utvrditi to\u010dne \u010dinjenice oko incidenta, kao da uop\u0107e nije bilo va\u017eno i kao da nikoga nije zanimalo. Ali je zato samohvalisanje notornog Vojislava \u0160e\u0161elja na slu\u017ebenim stranicama njegove stranke da je upravo on bio taj koji je izgazio zastavu uzeto krajnje ozbiljno i kao takvo je bilo dovoljno da se hrvatska parlamentarna delegacija iz protesta povu\u010de sa slu\u017ebenog sastanka i vrati u Zagreb. S vremenskim odmakom se \u010dini kao da je hrvatska delegacija ionako u Beograd i\u0161la s figom u d\u017eepu i kao da je takva, sva nekako nevoljka, jedva \u010dekala da se dogodi ne\u0161to sli\u010dno pa da dobije koliko-toliko valjan razlog da se uvrije\u0111eno povu\u010de.<\/p>\n

No vratimo se incidentu. Dakle, va\u017eno je samo to da je jedna neprovjerena informacija, da ne ka\u017eemo alternative fact<\/em>, postala zalog najprije verbalnog, a onda i diplomatskog rata Hrvatske i Srbije. Da je politiku, pa i onu najvi\u0161u, napao virus fikcionalizacije, ve\u0107 je poodavno jasno. Jer nisu samo na\u0161i politi\u010dari postali konfabulatori, obmanjiva\u010di i tra\u010deri raznih fela, takvi su i oni vanjski. I na svjetskoj diplomatskoj i politi\u010dkoj sceni neprovjerene informacije, poluinformacije ili o\u010digledne la\u017ei znaju postati okida\u010di za diplomatsko, politi\u010dko pa \u010dak i ratno djelovanje, primjerice kad su SAD i saveznici nedavno raketno bombardirali Siriju, ne \u017eele\u0107i odgoditi atak i pri\u010dekati nalaz nezavisne komisije koja bi ustanovila je li kemijskog napada vladinih snaga na pobunjeni\u010dke jedinice u Dumi bilo ili nije.<\/p>\n

U ovoj na\u0161oj kratkoj komparativnoj analizi dviju politi\u010dkih elita, one hrvatske i one srpske, osvrnut \u0107emo se na relativno nov, ali zato danas gotovo dominantan fenomen tzv. post-truth<\/em> ili post-fact<\/em> politike. Najnoviji val renderiranja istine i pretjerane emocionalizacije politi\u010dkog govora neki, kad je rije\u010d o svjetskim okvirima, smje\u0161taju u vrijeme otprije desetak godina, kad se u utrku za potpredsjedni\u010dko mjesto u SAD-u uklju\u010dila Sarah Palin, tada\u0161nja guvernerka Aljaske koja je me\u0111u prvima u sklopu predizborne retorike uz standardni repertoar nerealnih obe\u0107anja uvela i zapaljivi evangelizam. S dana\u0161njim predsjednikom Amerike takav tip politi\u010dkog govora samo je dosegao svoj vrhunac. Vratimo li se hrvatskoj delegaciji kojoj je, kako je rekao njezin \u0161ef Gordan Jandrokovi\u0107, ga\u017eenje zastave predstavljalo liniju preko koje nije mogla prije\u0107i, vidjet \u0107emo da je to povuklo za sobom \u010ditavu lavinu me\u0111usobnih optu\u017ebi izme\u0111u Hrvatske i Srbije.<\/p>\n

Orgija revizionizma<\/strong><\/p>\n

Najprije se javio predsjednik Srbije Aleksandar Vu\u010di\u0107 i ustvrdio da su i prije njegovog slu\u017ebenog posjeta Hrvatskoj bile paljene srpske zastave \u2013 pritom, naravno, nije bio ponu\u0111en nikakav dokaz da je neka srpska zastava doista negdje gorjela. Odmah potom kao persona non grata<\/em> u Hrvatskoj je progla\u0161en Aleksandar Vulin, srpski ministar obrane, jer je izjavio da samo predsjednik Vu\u010di\u0107 mo\u017ee biti taj koji \u0107e njemu narediti ho\u0107e li posjetiti Hrvatsku, kad i gdje, a da to nikako nije u nadle\u017enosti hrvatskih ministara. Nalju\u0107eni Hrvati promptno su mu otkazali gostoprimstvo, a po na\u010delu reciprociteta isto je u\u010dinila i srpska vlada koja je personom non grata<\/em> u Srbiji proglasila Vulinovog kolegu Damira Krsti\u010devi\u0107a. Vulin je to prokomentirao rekav\u0161i da se on od Krsti\u010devi\u0107a razlikuje po tome \u0161to je antifa\u0161ist.<\/p>\n

U ovom na\u0161em postfaktualnom svijetu srpsko-hrvatska situacija ima jedan specifikum \u2013 u najmanju ruku bizaran pogled na doga\u0111aje u Drugom svjetskom ratu. Uvijek prilje\u017eni novinari vrlo su brzo provjerili Vulinov navod o njegovu antifa\u0161izmu i prona\u0161li da mu nije strano bez prigovora odslu\u0161ati \u010detni\u010dku pjesmu na kakvom domjenku. Srbija i ina\u010de ima pove\u0107i problem oko svog antifa\u0161izma jer je, ni\u010dim izazvana, kao zapravo svoj slu\u017ebeni stav proglasila da su tamo postojala dva antifa\u0161isti\u010dka pokreta. U skladu s time, njihovi su sudovi rehabilitirali prakti\u010dki i posljednjeg \u010detni\u010dkog vojvodu, iako je \u010detni\u0161tvo bilo kvislin\u0161ki pokret, vjerojatno u svom naj\u010di\u0161\u0107em obliku. Povijesni revizionizam, a o njemu je ovdje rije\u010d, nije, dakako, rezerviran samo za Srbe. I Hrvatima je on mio. Unazad mjesec-dva predsjednica Kolinda Grabar Kitarovi\u0107 \u010dak se dvaput okliznula o povijesne \u010dinjenice.<\/p>\n

Najprije je tokom svog slu\u017ebenog posjeta Argentini kazala da su “nakon Drugog svjetskog rata mnogi Hrvati upravo u Argentini tra\u017eili i na\u0161li prostor slobode u kojem su mogli svjedo\u010diti svoje domoljublje”. Da je rije\u010d o grubom iskrivljavanju povijesti jasno je iz aviona. Naime, gro hrvatske emigracije u Argentini poslije Drugog svjetskog rata \u010dinili su upravo usta\u0161ki bjegunci, a predsjednica nije na\u0161la shodno to posebno distingvirati. Drugi put bilo je jo\u0161 gore. Izjavom da valja oformiti me\u0111unarodnu komisiju koja \u0107e utvrditi “istinu \u0161to se doista doga\u0111alo u Jasenovcu, ne samo od 1941. do 1945. godine, nego i kasnije” zakora\u010dila je prema puno ozbiljnijem problemu od revizionizma \u2013 prema negacionizmu.<\/p>\n

Miniutrka u naoru\u017eanju<\/strong><\/p>\n

Predsjednik Srbije ima pak problem s poliranjem vlastite biografije, odnosno kako svoju ranu mladala\u010dku fazu, kojom su dominirali zapaljivi proratni govori i cenzorski rad na mjestu Milo\u0161evi\u0107eva ministra informiranja, uskladiti s dana\u0161njom proeuropskom orijentacijom. Distorzije realiteta nisu specifikum samog dr\u017eavnog vrha. I u ministarskim e\u0161alonima na\u0111e se bizarnih likova. Tako je prije dvije godine, u kratkotrajnoj vladi Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a, na mjesto ministra znanosti bio imenovan \u010dovjek koji je negirao ili barem bio sumnji\u010dav prema jednoj od centralnih znanstvenih epistema. Naime, Predrag \u0160ustar je izjavljivao da “vjera i razum mogu zajedno”, dok je u svom znanstvenom radu ustvrdio da “ukoliko evolucija ne mo\u017ee objasniti cjelokupnu stvarnost, a \u010dini se da ne mo\u017ee, ostaje nam prostor za Boga”.<\/p>\n

Za inteligentni dizajn i kreacionizam zalagala se i biv\u0161a ministrica prosvjete u vladi Vojislava Ko\u0161tunice, sveu\u010dili\u0161na profesorica Ljiljana \u010coli\u0107, koja je prije petnaestak godina, dok je bila na toj funkciji, najavljivala mogu\u0107nost da se Darwinova teorija evolucije izbaci iz nastavnog programa. Pod pritiskom znanstvenih krugova 2004. je podnijela ostavku. Da stvari i dalje idu u zabrinjavaju\u0107em pravcu govori i odredba iz nacrta novog Obiteljskog zakona u Hrvatskoj (dodu\u0161e kasnije neuvjerljivo demantirana), prema kojoj “roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima, uzimaju\u0107i u obzir prava i dobrobit djeteta…”<\/p>\n

Istinom se posebno ne zamaraju ni u oporbenim krugovima \u2013 i tamo ima opskurantista svih fela. Prema anketnim ispitivanjima, tre\u0107a politi\u010dka snaga u Hrvatskoj je \u017divi zid, koji je navodno otpo\u010deo kao grupa gra\u0111ana zabrinutih zbog sve brojnijih delo\u017eacija. Pa dok su u jednom dijelu svog politi\u010dkog djelovanja ukazivali na neuralgi\u010dne to\u010dke dru\u0161tva, neki od lidera u drugom su dijelu svog politi\u010dkog rada znali zabasati u natra\u017enja\u0161tvo koje se danas naro\u010dito nosi. Recimo, jedan od trajnih zahtjeva \u017divog zida je da Hrvatska iza\u0111e iz EU-a, ali do toga nisu stigli nekom dubljom analizom struktura i procesa u EU-u, nego se pozivaju na svog gurua Davida Ickea, vode\u0107eg teoreti\u010dara zavjere. U njihovoj simplificiranoj slici svijetom, pa tako i evropskim institucijama, vladaju bilderberzi, iluminati, a mo\u017eda i ljudi-gu\u0161teri, i ako \u017eelimo izbje\u0107i vlast reptila, valjalo bi istupiti iz asocijacija poput EU-a i NATO-a.<\/p>\n

U isto vrijeme, izme\u0111u Srbije i Hrvatske vodi se unazad godinu-dvije prava miniutrka u naoru\u017eanju koja vrhuni ovih dana kupovinom niza borbenih aviona s obje strane, a svime time ravna vjerojatno jedna od najnekonvencionalnijih politi\u010dkih garnitura, u kojoj ne manjka ni post-truthera<\/em>, ni flatearthera<\/em>, ni antivakcionista, da spomenemo samo one naj\u017eivopisnije. Jer ako nam je aktualni ministar zdravstva antiaborcionist, biv\u0161i ministar znanosti antidarvinovac, predsjednica negatorica holokausta, dok se u susjednoj zemlji \u010detni\u0161tvo konta kao “gra\u0111anski antifa\u0161izam”, dakle ako je, orvelovski kazano, neznanje mo\u0107, onda ne treba \u010duditi da se politi\u010dke elite u Hrvatskoj i Srbiji zala\u017eu za remilitarizaciju i nagla\u0161eno distanciranje od susjeda i da smatraju da je, po tom istom inverznom principu, rat jednak miru. A u takvom “miru” nema logi\u010dnijeg poteza od kupnje izraelskih polovnih aviona koji su svoje borbene sate skupljali u akcijama iznad palestinskih sela.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

To da nitko nije vidio, a nadzorne kamere zbog mrtvog kuta nisu snimile navodno ga\u017eenje hrvatske zastave u beogradskoj Narodnoj skup\u0161tini, dakle da se nisu mogle utvrditi to\u010dne \u010dinjenice oko incidenta, kao da uop\u0107e nije bilo va\u017eno i kao da nikoga nije zanimalo…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":23558,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[25],"theme":[456],"country":[38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-23554","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23554","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23554"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23554\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23561,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23554\/revisions\/23561"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/23558"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23554"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23554"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23554"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=23554"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=23554"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=23554"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=23554"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}