Te\u0161ko je re\u0107i \u0161to je tu\u017enija informacija poslana s ju\u010dera\u0161nje priredbe dodjele stipendija u Zagrebu, na kakvima se rektor Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu Damir Boras, najvi\u0161e voli pojavljivati i ostavljati svoj uobi\u010dajeni trag. Da li to \u0161to se, u nezaobilaznoj maniri stanovnika zgrade s Trga Mar\u0161ala Tita 14, hvalio s “dugom tradicijom” lagano frizirane povijesti Sveu\u010dili\u0161ta kojeg je u svojoj vjernoj koloniji osnovala carica Marija Terezija, a \u0161to je pomalo u suprotnosti s hrvatskim identitetom na kojeg je Boras tako ponosan. Da li mo\u017eda to \u0161to kao upravitelj akademske institucije ne shva\u0107a uzroke \u010dinjenice da “na engleskim sveu\u010dili\u0161tima, 80 posto na projektima rade mladi ljude iz isto\u010dne i jugoisto\u010dne Europe”. To \u0161to se hvali “izvrsnom” 420. pozicijom na nekoj od besmislenih listi “kvalitete” koja ipak osim presti\u017ea nosi i financijska sredstva. Ili je to jo\u0161 jedan u nizu \u0161ovinisti\u010dkih ispada, tako lako izvedenog usprkos tome \u0161to se radi o rektoru najve\u0107eg sveu\u010dili\u0161ta u zemlji. Izme\u0111u ove 4 izjave osvrnut \u0107emo se na dvije.<\/p>\n
“Ako pogledamo tko radi primjerice na engleskim sveu\u010dili\u0161tima, 80% na projektima rade mladi ljude iz isto\u010dne i jugoisto\u010dne Europe. To smo mi. Dobiju se ne\u0161to ve\u0107e pla\u0107e, a poslije se mo\u017eda i vrate doma”, kazao je Boras. Neovisno o to\u010dnosti ove statistike, \u010dinjenica jeste da poslijediplomski studenti iz isto\u010dne i jugoisto\u010dne Europe \u010desto dobivaju asistentska mjesta na britanskim sveu\u010dili\u0161tima, gdje rade kao robovi i osobni asistenti visokopla\u0107enih redovnih profesora. Okolnosti koje su to omogu\u0107ile su sljede\u0107e: kao prvo isto\u010dnoeuropsko obrazovanje o\u010dito nije tako lo\u0161e kao \u0161to nas se iz Zapadne Europe obi\u010dno uvjerava. Kao drugo, to je potpuno nebitno. Ovda\u0161nji su studenti na britanskim sveu\u010dili\u0161tima u pravilu jeftina radna snaga. Kako? Pa tako \u0161to barem dijelove njihovih stipendija (npr. socijalna osiguranja) pla\u0107aju mati\u010dne zemlje ili mati\u010dne institucije. Zbog toga su u odnosu na lokalne studente “uvozni asistenti” jeftiniji za cijenu socijalnog osiguranja \u0161to ih \u010dini “kompetitivnima”.<\/p>\n
35 do 40, neudane i bez djece<\/strong><\/p>\n \u0160anse za redovne profesure uglavnom im se ne otvaraju, a u kombinaciji s gotovo u potpunosti reduciranim financiranjem znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj, osobe s doktoratom ovdje su nezaposlive. Stoga se mo\u017eda u Hrvatsku vrate, kako je kazao Boras “poslije”, valjda umorni od akademskog prekarijata po europskim visokoobrazovnim institucijama i obeshrabreni dru\u0161tvom u kojem \u017eive a u kojem za njih jednostavno nema mjesta jer “ta koli\u010dina visoko obrazovanih ljudi ni u Hrvatskoj niti igdje u svijetu nije potrebna”, kao \u0161to je kazala tehni\u010dka ministrica Nada \u0160iki\u0107<\/a> 2016. godine.<\/p>\n Rektor Boras je me\u0111utim dalje objasnio na \u0161to to\u010dno misli dijele\u0107i ozbiljne \u017eivotne lekcije studentima: “Mu\u0161ki se vrate, a cure, evo, ima ih jako puno, nemojte mi zamjeriti, vrate se s 35-40 godina, neudane i bez djece. To su stvari na koje treba misliti u \u017eivotu”. Iz njegove izjave nije to\u010dno jasno, da li bi ovaj Hrvat bio sretniji da se te “cure” vrate s djecom drugog “etni\u010dkog” genoma, ili da se ne vrate uop\u0107e. \u0160to je to\u010dno \u017eelio poru\u010diti “curama” ostaje nejasno, osim da o takvim stvarima u \u017eivotu treba voditi ra\u010duna, zaklju\u010dio je u svom stilu, poprili\u010dno banalno.<\/p>\n No, nije prvi put da ovaj pa\u017enje \u017eedan \u010dlan oko\u0161tale akademske strukture govori notorne gluposti. Sklon je bio tome i kao prodekan i dekan na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ni tada kao ni sada nije izazivao veliko intelektualno divljenje i po\u0161tovanje, no njegove su se izjave prenosile kao stripovske anegdote. Ne\u0161to je ozbiljnije kad \u0161ovinisti\u010dke ispadne nastavlja imati i kao Rektor govore\u0107i u ime cijele akademske zajednice. \u010cinjenica da mu je ovo drugi mandat zna\u010di da su interesne skupine na ovom Sveu\u010dili\u0161tu tako sna\u017eno ukorijenjene da dokle god igra po dobro uhodanim i poznatim pravilima “ruka ruku mije”, dozvoljeno mu je sramotiti sebe i Sveu\u010dili\u0161te u svim prilikama u kojima \u017eeli. Stoga nas ne \u010dudi, da osim medija, iz akademske zajednice, jo\u0161 uvijek, dan nakon izjave nitko nije osudio rektorov \u0161ovinizam. Jer, ruka ruku mije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Te\u0161ko je re\u0107i \u0161to je tu\u017enija informacija poslana s ju\u010dera\u0161nje priredbe dodjele stipendija u Zagrebu, na kakvima se rektor Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu Damir Boras, najvi\u0161e voli pojavljivati i ostavljati svoj uobi\u010dajeni trag. Da li to \u0161to se, u nezaobilaznoj maniri stanovnika zgrade s Trga Mar\u0161ala Tita 14, hvalio s “dugom tradicijom” lagano frizirane povijesti Sveu\u010dili\u0161ta […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":18239,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[63],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[289],"class_list":["post-23521","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-obrazovanje","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23521","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23521"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23521\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23523,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23521\/revisions\/23523"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/18239"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23521"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23521"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23521"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=23521"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=23521"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=23521"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=23521"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}