{"id":23495,"date":"2018-04-26T07:00:10","date_gmt":"2018-04-26T06:00:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=23495"},"modified":"2021-02-25T10:54:53","modified_gmt":"2021-02-25T09:54:53","slug":"demografi-novi-drustveni-spasitelji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=23495","title":{"rendered":"Demografi: novi dru\u0161tveni spasitelji"},"content":{"rendered":"

Sve sna\u017enije radne migracije iznjedrile su u Hrvatskoj nove medijske zvijezde: demografe. U svojim stru\u010dnim istupima, me\u0111utim, vi\u0161e mistificiraju ekonomsku i dru\u0161tvenu stvarnost nego \u0161to nude rje\u0161enja.<\/strong><\/p>\n

Svaki ekonomski sistem pun je proturje\u010dnosti. \u0160to bolja poznajemo ove proturje\u010dnosti sistema, to bolje mo\u017eemo objasniti njegova ekonomska kretanja, razumjeti politi\u010dka previranja i ponuditi izlaske iz krize. Temeljni antagonizam u kapitalizmu je onaj izme\u0111u rada i kapitala, a nagomilane proturje\u010dnosti se rje\u0161avaju ili u korist jednog ili drugog ovisno o njihovoj politi\u010dkoj mo\u0107i. Taj temeljni politi\u010dki sukob u kapitalizmu mo\u017ee se manifestirati u direktnom sukobu izme\u0111u radnika i kapitalista oko borbe za visinu pla\u0107e ili o\u010duvanje radnih mjesta, ali \u010desto se manifestira i posredno.<\/p>\n

Na primjer, porast korupcije zasniva se na poku\u0161ajima kapitala da se osloni na dr\u017eavni aparat (subvencije ili direktne pogodbe) u uvjetima sna\u017ene konkurencije i odr\u017ei na tr\u017ei\u0161tu. Ve\u0107a frekvencija radne mobilnosti unutar Europe otkriva nejednake uvjete unutar regionalne akumulacije kapitala. Dio radnika koji u vlastitoj dr\u017eavi ne mogu prona\u0107i radno mjesto ili ne \u017eele pristati na postoje\u0107e uvjete za prodaju radne snage ima opciju da svoju radnu snagu ponudi u dr\u017eavama s vi\u0161e radnih opcija i boljim uvjetima.<\/p>\n

No pitanje ho\u0107e li se sukob rada i kapitala i njegove razli\u010dite manifestacije prepoznati kao na\u010din funkcioniranja kapitalizma uvelike ovisi o potencijalu aktera da artikuliraju ova kretanja u politi\u010dkoj areni. Kapital definitivno vr\u0161i sna\u017ean pritisak na radnike u cilju maksimalizacije profita. Na periferiji se to doga\u0111a kroz sve slabije pla\u0107ena radna mjesta ili kratkoro\u010dne radne ugovore. Zadnji podaci primjerice pokazuju da je Hrvatska uvjerljivi rekorder<\/a> u Europu po broju radnih ugovora u trajanju do tri mjeseca. Doga\u0111a se i kroz sve lo\u0161iji \u017eivotni standard, pa si skoro dvije tre\u0107ine gra\u0111ana<\/a>\u00a0ne mo\u017ee priu\u0161titi ni tjedan dana odmora izvan mjesta stanovanja. Niti postoji mogu\u0107nost da se pove\u0107aju penzije najsiroma\u0161nijima<\/a> kako bi ih se izvuklo iz te\u0161ke socijalne situacije. Sve su ekonomski problemi \u010dija politi\u010dko-ideolo\u0161ka artikulacija ovisi o postoje\u0107im akterima.<\/p>\n

Privatni sektor ne mo\u017ee generirati dovoljno kvalitetnih radnih mjesta<\/strong><\/p>\n

Tko \u0107e organizirati nezadovoljne i na kojim ideolo\u0161kim osnovama uvijek ostaje otvoreno. Na hrvatskoj politi\u010dkoj sceni dominiraju oni akteri koji zastupaju interese kapitala pa nije uop\u0107e \u010dudno da zanemaruju i pre\u0161u\u0107uju pritisak kapitala na radnike i taj sukob formuliraju u drugim ideolo\u0161kim kategorijama. Klasni antagonizam i pitanja ekonomske mo\u0107i, nejednakosti i izrabljivanja naj\u010de\u0161\u0107e bivaju kulturalizirana i izmje\u0161tena u druge politi\u010dke sfere.<\/p>\n

Glavni takav dislocirani sukob na kojem ustraju gotovo svi mainstream<\/em> mediji postao je onaj izme\u0111u “uhljeba” u javnom sektoru i radnika u privatnom. Preveliki, neefikasni, korumpirani i naprosto lijeni javni sektor postao je krivac za sve neda\u0107e u svakodnevnom \u017eivotu. Prema interpretacijama komentatora iz korporativnih medija, zbog takvog javnog aparata najvi\u0161e trpe radnici u privatnom sektoru, jer da se sre\u017ee javni sektor, pla\u0107e u privatnom bi navodno porasle. Ove interpretacije nisu ni\u0161ta drugo nego zastupanje interesa kapitala i promoviranje njegove tobo\u017ee dobronamjerne uloge, kao da i\u0161ta jam\u010di da bi kapitalisti radnicima pove\u0107ali pla\u0107e ako bi se smanjilo porezno optere\u0107enje dohotka iz kojeg se financira javni sektor.<\/p>\n

Najva\u017eniji problem koji se ovdje zanemaruje je da ustvari privatni (kapitalisti\u010dki) sektor ne mo\u017ee generirati dovoljno radnih mjesta, a jo\u0161 manje mo\u017ee generirati kvalitetna i dobro pla\u0107ena radna mjesta. Takva situacija proizlazi iz zavisnog polo\u017eaja hrvatske ekonomije u europskoj podjeli rada i svo\u0111enja njezine uloge na tr\u017ei\u0161te potro\u0161a\u010dke robe proizvedene u mo\u0107nijim ekonomijama, te ispunjene bazenom jeftine radne snage u turisti\u010dkoj djelatnosti.<\/p>\n

Uloga javnog sektora na tr\u017ei\u0161tu rada<\/strong><\/p>\n

U ovim uvjetima dr\u017eava apsorbira dio radne snage u svoje redove jer privatni sektor nema kapacitet da to u\u010dini. Nadalje, \u0161to su uvjeti zapo\u0161ljavanja u privatnom sektoru gori, javni sektor postaje preferirana radna destinacija jer se radna prava bar u nekoj mjeri jo\u0161 po\u0161tuju. No samo unutarnje funkcioniranje javnog sektora daleko je od nekakve utopije kakvom je korporativni mediji oslikavaju, a odnosi mo\u0107i, iskori\u0161tavanja i ucjenjivanja nerijetko dolaze do izra\u017eaja. Ne treba bje\u017eati od toga da se zapo\u0161ljavanja u pravilu doga\u0111aju po strana\u010dkim, klijentelisti\u010dkim ili nepotisti\u010dkim kriterijima i zasigurno preko adekvatne mjere, ali da bi mogli adresirati ove pojave, prvo ih ipak treba razumjeti. Utoliko, nefunkcionalni javni sektor dosta vjerno odra\u017eava karakter kapitala u privatnoj sferi i djelomi\u010dnu amortizaciju posljedica kroz javni aparat.<\/p>\n

No nisu “uhljebi” jedini krivci. Krivci tako\u0111er postaju neobrazovani i zaostali koji vuku dru\u0161tvo u propast, a spas se onda nudi u kurikularnoj reformi zamotanoj u poruci da “Hrvatska mo\u017ee bolje”. Pritom centralna figura neobrazovanog i zaostalog gra\u0111anina postaje usta\u0161oidni HDZ-ov veteran nesposoban razmi\u0161ljati izvan ideolo\u0161kih kategorija i jo\u0161 manje sposoban razumjeti tehnolo\u0161ki karakter novog doba. Na djelu nije ni\u0161ta drugo nego sukob dviju kulturalizacija politika. Na jednoj strani, desna kulturalizacija politike glavnog neprijatelja vidi u Jugoslavenima i udba\u0161ima koji su se uvukli u sve pore dru\u0161tva i izjedaju njegove tradicionalne temelje. Na drugoj strani, pristojna transideolo\u0161ka gra\u0111anska inicijativa problem vidi upravo u tim desni\u010darima koji poput zombija guraju dru\u0161tvo u ponor neprestano ponavljaju\u0107i uvijek iste ideolo\u0161ke pri\u010de.<\/p>\n

Nitko nije protiv reforme obrazovanja (iako manjak obrazovanja sigurno nije razlog uli\u010dnog mobiliziranja HDZ-ovih veterana) ali temeljna uloga kapitala opet ostaje skrivena, jer ostaje skriven posredni utjecaj kapitala (pritiskom na prora\u010dun) na obrazovanje kroz manje pla\u0107e nastavnika ili nedovoljnu logisti\u010dku i tehnolo\u0161ku opremljenost \u0161kola. Na ovo onda tobo\u017ee velikodu\u0161no uska\u010du poduzetnici poput Nenada Baki\u0107a koji se nude kao spasitelji obrazovanja, naravno za sitnu pripadaju\u0107u dobit<\/a>. Hrvatska mo\u017eda mo\u017ee bolje, ali za po\u010detak bi trebalo prepoznati koja su to kretanja i previranja zbog kojih je dosada obrazovanje u pravilu i\u0161lo na gore.<\/p>\n

Podaci o mobilnosti radnika<\/strong><\/p>\n

U zadnjih pet godina, otkad je Hrvatska kona\u010dno zakora\u010dila u regulatorni okvir Europske unije, doga\u0111a se znatan trajni ili privremeni odlazak mnogih radnika u inozemstvo (bilo zbog nemogu\u0107nosti pronalaska posla bilo zbog nezadovoljstva postoje\u0107im zaposlenjem). Statistike o broju odlazaka su vrlo proturje\u010dne, \u0161to zasigurno ovisi o fleksibilnosti prijava i odjava mjesta boravi\u0161ta. Zadnji podaci<\/a> Dr\u017eavnog zavoda za statistiku izme\u0111u 2013. godine i 2016. godine bilje\u017ee 102.207 odseljenih u inozemstvo. S druge strane, podaci<\/a> njema\u010dkog zavoda za statistiku su ne\u0161to a\u017eurniji i broj prijavljenih Hrvata (a ovdje se ubrajaju i oni s hrvatskim dr\u017eavljanstvom koji ne \u017eive nu\u017eno u Hrvatskoj, nego npr. u BIH) izme\u0111u 31. decembra 2012. godine i 31.decembra 2017. godine se pove\u0107ao s 225 hiljada na 368 hiljada, dakle 133 hiljade ih je vi\u0161e od ulaska u Europsku uniju. Podaci<\/a> austrijskog zavoda za statistiku pokazuju da se izme\u0111u 1. januara 2014. godine i 1. januara 2018. godine broj Hrvata pove\u0107ao od 62 hiljade do skoro 77 hiljada. Dakle, porast od 15 hiljada iako austrijska dr\u017eava jo\u0161 nije odobrila zapo\u0161ljavanje za ljude iz Hrvatske ve\u0107 se radne dozvole dodjeljuju od slu\u010daja do slu\u010daja.<\/p>\n

Ovi znatni tokovi stanovni\u0161tva su vrlo vjerna slika hijerarhije ekonomskih odnosa i radnih prilika u okviru nejednake europske akumulacije kapitala. No posljedica toga nije bila politi\u010dka rasprava o uvjetima rada u hrvatskoj ekonomiji te propadanju i zaostajanju industrijskih sfera ve\u0107 amortizacija tih trendova guranjem demografa u prvi medijski plan. Manevar s kojim smo suo\u010deni je sljede\u0107i: porazni uvjeti kapitalisti\u010dke akumulacije proizvode razumljive migracije i pad nataliteta, ali nacionalisti\u010dko-konzervativna stranka koja omogu\u0107uje takve ekonomske uvjete u isto vrijeme anga\u017eira demografe da im slu\u017ee kao medijski \u0161tit.<\/p>\n

Kada je Marin Strmota odbio biti korisna budala HDZ-ove vlasti, to je izazvalo opravdane simpatije, ali njegov nastup ideolo\u0161ki nije iza\u0161ao iz dominantne nacionalisti\u010dke matrice niti je sugerirao razumijevanje politi\u010dko-ekonomskih procesa zbog kojih su demografi uop\u0107e postali zvijezde. Njegova ostavka u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike svela se na to da “Hrvatska izumire” i da on u tome ne\u0107e sudjelovati. Na to ga je trebalo zapravo priupitati \u0161to to\u010dno je ta Hrvatska. Postoji li Hrvatska kao dru\u0161tvo, funkcionira li kao dru\u0161tvo i kakav je to\u010dno karakter tog dru\u0161tva? Povezuje li taj narod u zajednicu i\u0161ta osim nekakve apstraktne nacionalne ideje koju treba spasiti jer izumire ili je Hrvatska u odmaklom stadiju raspadanja i socijalnog raslojavanja jer je naprosto slu\u010dajna pri\u010da?<\/p>\n

Svijet o\u010dima demografa<\/strong><\/p>\n

Ono \u0161to Strmota na\u017ealost nije razumio je da pri\u010da o nekakvoj Hrvatskoj koja sada izumire pri\u010da o usponu jedne ideolo\u0161ke opcije koja se realizirala u odre\u0111enom povijesnom trenutku, ali koja nemam nikakav socijalni sadr\u017eaj osim onog kojeg definira kapital, a \u010dije interese brani njegova stranka. Hrvatska izumire jer je izvan apstraktnog nacionalnog projekta \u0161uplja \u0161koljka koja se, kako je to slikovito formulirao Boris Buden, nasukala na sprudove globalnog svijeta i tu \u0107e istrunuti jer ne mo\u017ee proizvesti nikakvu reakciju na izazove s kojim se suo\u010dava.<\/p>\n

Kapital definitivno razara tu nacionalnu oblatnu i njezine “tradicionalne obiteljske vrijednosti” i dobro je da to \u010dini jer u najmanju ruku suo\u010dava dru\u0161tvo s mnogim iluzijama o nacionalnim idealima koji su se godinama nekriti\u010dki gomilali. No dok jednim krilom HDZ pogoduje tom kapitalu, drugim krilom mobilizira konzervativne snage da mar\u0161iraju u obranu tih praznih nacionalnih ideala. I sam HDZ ne prolazi neokrznut u tom procesu: slu\u017eiti interesima kapitala i istovremeno nastojati o\u010duvati nacionalni ideal netaknutim pokazuje se izuzetno zahtjevnim poslom.<\/p>\n

Posljedice su realne, napad kapitala ide ruku pod ruku s napadom na one koji\/e vi\u0161e ne slu\u017ee<\/a> apstraktnim tradicionalnim vrijednostima, prije svega kroz napad na \u017eene, banaliziranjem<\/a> nasilja nad \u017eenama i onemogu\u0107avanjem<\/a> prava na poba\u010daj. Jedan drugi demograf, navodno Strmotin politi\u010dki mentor, Stjepan \u0160terc, u svojim nerijetko \u0161ovinisti\u010dkim istupima<\/a>, na \u017eene gleda tek kao na roditeljice malih Hrvata koje bi se primarno morale posvetiti<\/a> ra\u0111anju. Demografija se sve vi\u0161e otkriva kao polje potpuno pro\u017eeto interpretacijama isklju\u010divo formuliranim u nacionalisti\u010dkim terminima.<\/p>\n

Apstraktni ideal nacionalnog, konzervativnog dru\u0161tva kakvog je HDZ zamislio u devedesetima gdje \u017eene kuhaju ru\u010dak i djeci pletu pulover, mu\u0161karci rade u tvornici i odlaze u rat na poziv dr\u017eave, a dje\u010dica se dr\u017ee u kolo i pjevaju domoljubne pjesme na svu sre\u0107u kona\u010dno se temeljito raspada. No staro dru\u0161tvo ne odlazi sa scene bez borbe. Rezultat mo\u017ee biti i nemilosrdna koalicija liberalnog kapitalizma i konzervativne represije. Tek borba koja prepoznaje temeljni dru\u0161tveni antagonizam kapitala i rada, zapravo neumoljivu mo\u0107 kapitala te njegove negativne manifestacije, mo\u017ee biti odgovor na stvaranje novog dru\u0161tva.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svaki ekonomski sistem pun je proturje\u010dnosti. \u0160to bolja poznajemo ove proturje\u010dnosti sistema, to bolje mo\u017eemo objasniti njegova ekonomska kretanja, razumjeti politi\u010dka previranja…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":23499,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,25],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[111],"class_list":["post-23495","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-nacionalizam","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23495","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23495"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23495\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23508,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23495\/revisions\/23508"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/23499"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23495"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23495"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23495"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=23495"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=23495"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=23495"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=23495"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}