{"id":2347,"date":"2014-09-05T07:00:59","date_gmt":"2014-09-05T06:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2347"},"modified":"2021-02-25T11:06:16","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:16","slug":"niska-cijena-rada-visoka-cijena-plesa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2347","title":{"rendered":"Niska cijena rada, visoka cijena plesa"},"content":{"rendered":"

Muzi\u010dki festivali su postali jednim od klju\u010dnih aduta toliko o\u010dekivanog razvoja turizma koji se ne temelji na suncu i moru. Ali, na ne\u010demu se neminovno mora temeljiti. Analiza slu\u010daja pulskog Outlooka nam otkriva tragove \u2013 niska cijena rada, asimetri\u010dni odnos kapitalisti\u010dkog centra i periferije i premje\u0161tanje javnih servisa u privatno-civilna partnerstva.<\/strong><\/p>\n

Na mapi “festivalske Meke”, kako mediji u posljednje vrijeme eufori\u010dno nazivaju Hrvatsku, za svoje se mjesto dugogodi\u0161njim krivudavim putem svakako izborila i Pula. “Pionirski” napori lokalne scene, unato\u010d po\u010detnom “nerazumijevanju” lokalne sredine i samouprave, uspjeli su jo\u0161 devedesetih uroditi kultnim doga\u0111anjima u imaginariju hrvatske clubbing scene koja i danas pamti Fourt Buorgignon, Valkana Beach festival ili legendarna prva izdanja dugovje\u010dnog Seasplash festivala koji je ove godine do\u017eivio svoju dvanaestu inkarnaciju. Upravo je potonji me\u0111u njima odigrao posebno zna\u010dajnu ulogu u poplo\u010davanju puta organizaciji Outlooka, najve\u0107eg europskog festivala tzv. bass glazbe, budu\u0107i je kontakt s britanskim investitorima i promotorima ostvaren posredstvom ekipe organizatora Seasplasha.<\/p>\n

Bass glazba ina\u010de slu\u017ei kao ki\u0161obran pojam za raznovrsne glazbene pravce kao \u0161to su \u00a0jungle, drum’n’bass, reggae i dubstep, ponikle iz melting pota<\/em> periferija britanskih gradova pod sna\u017enim utjecajem imigrantskih kultura koloniziranih naroda. Nakon relativno dugog vremena u kojem \u201cscena\u201d djeluje na samoj periferiji muzi\u010dke industrije ili \u010dak i van nje, slijedi period u kojem se \u201czvuk\u201d nezaustavljivo probija prema centru i osvaja relativno masovnu publiku, \u0161to omogu\u0107uje cvjetanje festivalskog biznisa i zna\u010dajniji interes kapitala. Na\u017ealost, budu\u0107i da je jedini interes kapitala ostvariti profit, s njim neminovno dolazi i eksploatacija kao i ponovno pojavljivanje (neo)kolonijalnih odnosa centra i periferije, koji se iz plemenitih sfera kulturnih utjecaja spu\u0161taju na profanu razinu hladne ekonomske ra\u010dunice.<\/p>\n

Poimanje biznisa<\/strong><\/p>\n

Ipak, predstavnik hrvatskih organizatora Vedran Meniga, “panker, aktivist, izdava\u010d i promotor”,\u00a0u intervjuu<\/a> \u0161ibenskom portalu Tris isti\u010de kako u suradnji s britanskim kapitalom “vrlo uspje\u0161no zaobilazi uobi\u010dajene komercijalne tijekove marketinga i kapitalisti\u010dkog poimanja biznisa”. Na\u017ealost, u intervjuu sam Meniga ne uspijeva “zaobi\u0107i” pozivanje na tipi\u010dni mehanizam ucjene iz repertoara kapitalisti\u010dkog poimanja biznisa, a to je nesigurnost koju stvara iznimna mobilnost kapitala u dana\u0161njem dereguliranom ekonomskom sustavu. Komentiraju\u0107i pro\u0161logodi\u0161nje “glasine” o odlasku Outlooka iz Pule, koje su, \u0161to je o\u010dito i iz samog intervjua, pokrenuli sami organizatori, Meniga demonstrira, mogli bismo re\u0107i, upravo cini\u010dnu razinu svijesti o asimetri\u010dnosti odnosa izme\u0111u centra i periferije: “To su realni i uglavnom o\u010dekivani problemi koji se pojavljuju u na\u0161em siroma\u0161nom dru\u0161tvu kada do\u0111e veliki strani kapital. Odjednom se pojavi puno usta koja se \u017eele nahraniti. Na kraju smo postigli nekakve dogovore i zavr\u0161ili festival na zadovoljstvo svih. Tako da \u0107emo dogodine sigurno biti u Puli, a za dalje \u0107emo jo\u0161 vidjeti.”<\/p>\n

Sagledamo li, pak, festivalsko poslovanje iz pozicije rada, tvrdnja o zaobila\u017eenju kapitalizma i kona\u010dno pada u vodu. Uobi\u010dajene festivalske prakse poput kori\u0161tenja volonterskog rada i \u00a0izdavanja u podnajam tj. koncesioniranja \u0161tandova i \u0161ankova ne pridonose “zaobila\u017eenju kapitalisti\u010dkog poimanja biznisa”, ve\u0107 upravo suprotno, samo intenzifikaciji eksploatacije u utrci za profitom koji se uglavnom temelji na – jeftinoj radnoj snazi. Volonteri svoje tri osmosatne smjene odrade za smje\u0161taj u kampu, “kartu” koja zbog radnih obaveza to ba\u0161 i nije, te bon za hranu nakon svake odra\u0111ene smjene, valjda u svrhu odr\u017eavanja discipline, iako su volonteri obavezni uplatiti i nemalu akontaciju od 1500 kuna kao osiguranje da ne\u0107e eskivirati zadu\u017eenja. \u0160to se pak pla\u0107enog rada ti\u010de, vjerojatno ga najjasnije reprezentira primjer \u0161ankera. Naime, dok na festivalu prodaje pola litre to\u010denog po “engleskoj” cijeni od 30 kuna, radnik\/ca na \u0161anku, vrlo \u010desto pod studentskim ugovorom, radi za u nas, recimo, “uobi\u010dajenu” \u0161ankersku – satnicu od 25 kn, bez obzira \u0161to dobrim dijelom radi no\u0107u i vikendima, a ne mo\u017ee niti ra\u010dunati na u “bran\u0161i” uobi\u010dajen, dodatni prihod od “napojnica”, budu\u0107i se pla\u0107anje vr\u0161i festivalskom valutom, tj. \u017eetonima. Drugim rije\u010dima, ve\u0107 prvim prodanim pivom radnik ispla\u0107uje svoju satnicu dok ostatak sata radi za tu\u0111e profite. Istovremeno, prosje\u010dna satnica \u0161ankera<\/a> u Velikoj Britaniji iznosi 60 kuna, a najni\u017ea oko 50 kuna. S obzirom kako je isti mehanizam neminovno na djelu i na svim ostalim razinama rada na festivalu i njegovoj pripremi, nije te\u0161ko zaklju\u010diti kako su over seas <\/i>festivali u biti off shore <\/i>proizvodne jedinice zabavne industrije, koje profitiraju od razlike u cijeni rada u odnosu na mati\u010dnu zemlju.<\/p>\n

Naravno, kako bi eufori\u010dni naslovi poput Globusovog “Puno muzike, puno para<\/a>” zvu\u010dali uvjerljivije, potrebno je iz prezentirane medijske slike u potpunosti izostaviti rad, prepu\u0161taju\u0107i sva svjetla pozornice Monsieur le<\/em> Capitalu, u vidu spektakla samog ili spekuliranja o sumi koja nakon festivala “ostaje u Puli” i Madame le Terre<\/em>, uglavnom u vidu laskavih hvalospjeva stranih gostiju ljepotama atraktivnih jadranskih lokacija. No, metafori\u010dki potencijal Marxove Madame le Terre<\/em> barem u istarskom slu\u010daju ne treba ograni\u010diti tek na prirodu i “idili\u010dne slike”, ve\u0107 u obzir uzeti i politi\u010dke prilike i dru\u0161tvene odnose, koje \u010dak i u ve\u0107oj mjeri odre\u0111uju njezin fertilitet za oplo\u0111ivanje kapitala.<\/p>\n

Pula je u tom pogledu svakako bila i te kako pogodno tlo. IDS-ova pulska administracija na \u010delu s Borisom Mileti\u0107em bila je, do 2011. godine i prvog Outlooka u \u0160tinjanu, ve\u0107 uvidjela sve prednosti neoliberalnog upravljanja gradom usmjerenog prema autsorsingu rastu\u0107eg broja dru\u0161tvenih djelatnosti, uglavnom u domenu civilnog dru\u0161tva, koje je pokazalo zavidnu sposobnost da entuzijazmom amortizira smanjivanje prora\u010dunskih sredstava. Model je to koji je “eksperimentalno” primijenjen upravo na udruge koje se bave kulturnom proizvodnjom, da bi se u me\u0111uvremenu pro\u0161irio i na pojedine djelatnosti iz domene socijalne i zdravstvene skrbi.<\/p>\n

Autsorsanje i pacifikacija<\/strong><\/p>\n

Kada su im akteri nezavisne scene za stol doveli i investitore spremne ulo\u017eiti vlastiti novac u produkciju istinskog spektakla, kojeg \u0107e po potrebi gradski i strana\u010dki oci mo\u0107i po potrebi koristiti kao besplatnu vlastitu promociju, za pretpostaviti je kako njihovoj sre\u0107i nije bilo kraja. Da je tome tako pokazuje i spremnost da se britansko-hrvatskim organizatorima \u0161tinjanski poluotok povr\u0161ine od oko 22.000m\u00b2 na vi\u0161ednevno kori\u0161tenje prepusti uz smije\u0161nu naknadu od 1000 kuna, na \u0161to 2012. godine upozoravaju gradski vije\u0107nici Ladonje. Ubrzo zatim po\u010dinju “glasine” o povla\u010denju Outlooka i Dimensionsa (festival koji se odvija na istoj lokaciji nekoliko dana ranije, organizira ga ista ekipa, glazbeno usmjereniji prema ne\u0161to starijoj publici, znan kao Outlookov “mla\u0111i brat”) zbog “gladnih usta” 1<\/a><\/sup>\u00a0, koje su odnedavno, barem zasada, u medijskom prostoru zamijenili izvje\u0161taji iz “slu\u017ebenih stru\u010dnih festivalskih izvje\u0161taja” o potro\u0161nji festivalskih posjetitelja, prema kojima “lokalnoj zajednici” nakon ova dva festivala ostaje i do 65 milijuna kuna. Naravno, kao i u gore navedenom primjeru \u0161ankera, ogromna ve\u0107ina tog novca ustvari samo pro\u0161e\u0107e pred nosom ve\u0107ine lokalnih stanovnika i produ\u017ei na ra\u010dune trgova\u010dkih lanaca i turisti\u010dkih kompanija, dok na ne\u0161to ve\u0107u zaradu mogu ra\u010dunati tek iznajmljiva\u010di smje\u0161taja i vlasnici ugostiteljskih objekata.<\/p>\n

Unato\u010d tome, jedan takav \u010dlanak<\/a> prenosi i PR slu\u017eba gradona\u010delnika Mileti\u0107a na njegovoj web stranici. U potpunosti uvjereni kako \u0107e \u010ditatelje impresionirati trijumfalisti\u010dkim razmetanjem milijunima koji ostaju “lokalnoj zajednici” kao i simpati\u010dnim podatkom kako je Pula tre\u0107i najguglaniji hrvatski grad, \u010dini se kako javnim novcem pla\u0107ena gradona\u010delnikova PR ma\u0161inerija propu\u0161ta zapaziti kako \u010dlanak zavr\u0161ava jednom vrlo neugodnom \u010dinjenicom po kredibilitet retorike pulskog gradona\u010delnika i predsjednika IDS-a, stranke koja se od samog osnutka u politi\u010dkom prostoru pozicionira uglavnom kroz borbu protiv nepravedne centralizacije koja onemogu\u0107ava da novac “ostane tamo gdje je i zara\u0111en”. Naime, autor upozorava na zamjerke stanovnika \u0160tinjana kako “ni lipe” od tih milijuna ne zavr\u0161ava u javnim potrebama samog \u0160tinjana u kojem se festival i odr\u017eava. Izostanak volje za decentralizacijom u vlastitom dvori\u0161tu, tek je jedan od brojnih problemati\u010dnih aspekata alokacije onog dijela sredstava koji u kona\u010dnici i zavr\u0161i u prora\u010dunu Grada Pule, a skon\u010da recimo kao oprost duga u visini od gotovo 3 milijuna kuna lokalnom trgova\u010dkom i medijskom tajkunu Albertu Faggianu, vlasniku jo\u0161 uvijek utjecajnog Glasa Istre.<\/p>\n

Mo\u017eemo se slo\u017eiti kako to uistinu nije problem niti odgovornost britanskih investitora i organizatora, ali ne mo\u017eemo ne napomenuti kako barem dio odgovornosti bez sumnje ipak snose pojedinci iz “hrvatskog”, tj. lokalnog dijela organizacije koju ve\u0107inom \u010dine akteri nezavisne scene i civilnog dru\u0161tva. Naime, svakim odr\u017eanim festivalom sve se vi\u0161e normalizira ranije navedeni neoliberalni model autsorsanja djelatnosti dru\u0161tvene reprodukcije u domenu privatne inicijative i civilnih udruga. Aplikacijom tog modela IDS ne posti\u017ee samo u\u0161tedu prora\u010dunskih sredstava, ve\u0107 se \u010dvrstom kontrolom nad dodjelom tih sredstava, kao i op\u0107enitom potrebom udruga za suradnjom s Gradom na ostvarivanju projekata, sve uspje\u0161nije poku\u0161ava osigurati pacifikacija znatnog dijela ina\u010de tradicionalno nekonformisti\u010dke pulske civilne scene, kao i njena dezintegracija na me\u0111usobno konkurentne entitete u stalnom natjecanju za sredstva iz prora\u010duna i\/ili fondova. Uspje\u0161nost navedene taktike ogleda se primjerice u \u010dinjenici kako se nedavno otvoreno pismo povodom postavljanja strana\u010dke, jo\u0161 k tome i nestru\u010dne osobe na \u010delo \u017eupanijske zaklade za Poticanje partnerstva i razvoja civilnog dru\u0161tva odva\u017eilo potpisati tek 6-7 pulskih udruga od preko stotinu njih koje djeluju samo u prostorima Dru\u0161tvenog centra Karlo Rojc, a sli\u010dna situacija dogodila se i prilikom potpisivanja pisma podr\u0161ke radnicima Glasa Istre u borbi protiv strana\u010dke cenzure. Namjera ovog zaklju\u010dka nije bila uzvi\u0161eno moraliziranje, ve\u0107 dobronamjerno upozorenje kako ovakav model kulturne produkcije i dru\u0161tvene reprodukcije, uz \u0161tetne ekonomske u\u010dinke, sa sobom nosi i dugotrajne realne opasnosti po funkcioniranje demokratskog dru\u0161tva.<\/p>\n

  1. \u010cini se kako pritisak “gladnih usta” ipak \u010dini svoje, pa Glas Istre na dan spektakularnog otvorenja Outlooka u Areni pi\u0161e o pro\u0161logodi\u0161njoj donaciji organizatora festivala Mjesnoj zajednici \u0160tinjan u visini od 38.000 kuna, odnosno u protuvrijednosti od 30-ak prodatih ulaznica. Puno uspje\u0161nijima organizatori su se pokazali u pritisku na gradski prora\u010dun, “lobiranjem” kod gradona\u010delnika uspjeli su izboriti 2 milijuna kuna za obnovu \u0161tinjanskih cesta i postavljanje dodatne javne rasvjete, tvrdi Meniga u drugom nedavnom intervjuu<\/a>.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Na mapi “festivalske Meke”, kako mediji u posljednje vrijeme eufori\u010dno nazivaju Hrvatsku, za svoje se mjesto dugogodi\u0161njim krivudavim putem svakako izborila i Pula…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2344,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74,94],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[75],"class_list":["post-2347","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","tag-turizam","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2347","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2347"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2347\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36844,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2347\/revisions\/36844"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2344"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2347"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2347"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2347"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2347"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2347"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2347"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2347"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}