Nedavni boravak be\u010dkog profesora ekonomije Joachima Beckera u Zagrebu, iskoristili smo za opse\u017ean razgovor o ekonomskom i politi\u010dkom stanju suvremene Europe. Panoramski smo se dotaknuli situacije u razli\u010ditim europskim zemljama i regijama, a posebnu smo pa\u017enju posvetili politi\u010dkim u\u010dincima ekonomske krize i razli\u010ditih na\u010dina oporavka.<\/p>\n
Za po\u010detak, sagledajmo ekonomsku situaciju u Europi nakon ekonomske krize. \u0160to se promijenilo u ekonomskoj slici Europe? Je li se i\u0161ta promijenilo u odnosu centra, prvenstveno Njema\u010dke, i periferije? I ako se i\u0161ta promijenilo u toj slici, \u0161to je dovelo do toga?<\/strong><\/p>\n Zapo\u010det \u0107u onda s Njema\u010dkom, “centralnom” zemljom centra. Ono \u0161to mo\u017eemo vidjeti jest da Njema\u010dka i dalje ima trgovinski suficit: 8% BDP-a. Dvije zemlje su klju\u010dne za taj ostvareni suficit u robnoj razmjeni: Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave i Ujedinjeno Kraljevstvo. Udio zemalja eurozone u njema\u010dkoj izvoznoj strukturi je opao. Ve\u0107 je po\u010deo malo opadati i neposredno pred izbijanje krize, ali sad je taj pad prili\u010dno izra\u017een. Pogotovo se odnosi na ju\u017enu periferije eurozone. Za ukupnu strukturu njema\u010dke ekonomije postala je va\u017enija centralno-isto\u010dna periferija Europske unije u koju je autsorsana proizvodnja njema\u010dke izvozne industrije. To su zemlje poput Poljske, \u010ce\u0161ke, Slova\u010dke, Ma\u0111arske i Slovenije. Dakle, njema\u010dki se neomerkantilisti\u010dki model nastavio, ali s ne\u0161to manje va\u017enim mjestom za zemlje ju\u017ene periferije i eurozone op\u0107enito.<\/p>\n Druga stvar, mo\u017ee se primijetiti rast, barem realnih, nadnica u Njema\u010dkoj u odnosu na pretkrizni period. Njema\u010dki se oporavak se tako\u0111er djelomi\u010dno oslanjao i na doma\u0107u potra\u017enju, a ne samo na izvoz. Me\u0111utim, razina investicija u Njema\u010dkoj nije uop\u0107e porasla i nastavlja se izvoz kapitala u druge zemlje. Dakle, mo\u017ee se uo\u010diti donekle odr\u017eivi oporavak, prije svega zemalja centra poput Njema\u010dke i do odre\u0111ene mjere Vi\u0161egradskih zemalja i Slovenije, jer su integrirane u njema\u010dku izvoznu industriju, u taj proizvodni lanac. Neke regije u \u010ce\u0161koj, Slova\u010dkoj i Ma\u0111arskoj su dosegnule razinu gotovo pune zaposlenosti. Tako\u0111er, u Vi\u0161egradskim zemljama su narasle realne nadnice jer je narasla pregovara\u010dka snaga sindikata i radnika. Dogodila se promjena u zadnjih godinu s nekoliko prili\u010dno zna\u010dajnih \u0161trajkova, a pogotovo se isti\u010de \u0161trajk u Volkswagenu u Slova\u010dkoj.<\/p>\n Me\u0111utim, financijalizacija se nastavila. U nekim zemljama, zadu\u017eenost ku\u0107anstava je po\u010dela ponovo zna\u010dajno rasti. To se posebno odnosi na Slova\u010dku. Doga\u0111a se izra\u017eeniji ulazak kapitala u zemlju koji se investira uglavnom u nekretnine. Slova\u010dka centralna banka nastoji razli\u010ditim mehanizmima zaustaviti rast zadu\u017eenosti, ali svejedno je on vrlo zna\u010dajan. Sli\u010dan se trend da primijetiti i u Njema\u010dkoj, Nizozemskoj i Austriji. Dakle, pretkrizni obrasci financijalizacije se vra\u0107aju, a politike Europske centralne banke su to u prili\u010dnoj mjeri omogu\u0107ile s obzirom na to da su kamatne stope jako niske.<\/p>\n Ako se okrenemo Francuskoj i Italiji, vidjet \u0107emo da je tamo\u0161nja ekonomska situacija lo\u0161ija. I Francuska i Italija su pro\u0161le kroz deindustrijalizaciju i prije krize, a ona se dodatno ubrzala u Italiji nakon 2008. godine. Uo\u010dljivo je pritom iznimno osiroma\u0161enje talijanskog juga. Poseban problem Italije je vrlo delikatna situacija s bankarskim sektorom. Taj problem je opet povezan sa sve slabijom industrijom. Ne radi se toliko da su te banke avanturisti\u010dki posu\u0111ivale prije krize, ve\u0107 su njihovi problemi strukturno vezani uz slabe performanse talijanske ekonomije, pogotovo proizvodnog sektora.<\/p>\n \u0160to se ti\u010de cjelokupne mediteranske Europe, razina trgovinskog deficita je dosta manja nego u pretkriznom periodu, neke su zemlje \u010dak u suficitu, ali klju\u010dni razlog tome nije nekakav oporavak doma\u0107e izvozne industrije, ve\u0107 dramati\u010dan pritisak na doma\u0107u potra\u017enju putem mjera \u0161tednje \u0161to je dovelo do smanjenja uvoza. Strukturni problemi proizvodnog sektora uop\u0107e nisu rije\u0161eni. U \u0160panjolskoj je oporavak uglavnom zasnovan na turizmu i donekle, opet, na gra\u0111evinarstvu. Razlozi portugalskog oporavka le\u017ee u novim politikama socijalisti\u010dke vlade koju podr\u017eavaju Lijevi blok i Komunisti\u010dka partija. Nove politike su utjecale na rast doma\u0107e potra\u017enje \u0161to je pridonijelo oporavku. Ali ni takva, centralno-lijeva vlada, nije u stanju pozabaviti se strukturnim problemima.<\/p>\n \u0160to se ti\u010de jugoisto\u010dne periferije, Hrvatska je imala posebnu dugu krizu i duboku recesiju. S obzirom na tu dubinu, oporavak je vrlo slab, a njegov centralni oslonac je turizam. Sna\u017eniji oporavak u Rumunjskoj je djelomi\u010dno zasnovan na rastu izvoza, a djelomi\u010dno na rastu doma\u0107e potra\u017enje s obzirom na pove\u0107ane pla\u0107e u javnom sektoru. Ali, rekao bih da je situacija i dalje prili\u010dno nestabilna. Dok Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina te Kosovo imaju itekako ozbiljne strukturne probleme, donekle zamaskirane u Crnoj Gori s turizmom.<\/p>\n Je li ova promjena u smjeru njema\u010dke trgovinske politike do\u0161la “spontano” ili se radilo o nekakvom “planskom” dogovoru na razini vladaju\u0107e klase? I na tom tragu, \u0161to nam ta promjena mo\u017ee re\u0107i o odr\u017eivosti novih prijedloga ustroja Unije i eurozone poput onog o “Europi vi\u0161e brzina” i sli\u010dnima?<\/strong><\/p>\n Dakle, kao \u0161to znamo SAD i Velika Britanija se nalaze izvan eurozone. Njema\u010dka ima tu sre\u0107u da je eurozona vrlo heterogena. I na osnovu toga snaga eura u odnosu na dolar i funtu ne reflektira stopu produktivnosti u Njema\u010dkoj, ve\u0107, ne\u0107u re\u0107i prosjek produktivnosti na razini eurozone, ve\u0107 nekakvu kombinaciju. I takav slabiji euro u odnosu na njema\u010dku razinu produktivnosti stvara zna\u010dajnu prednost za njema\u010dki izvoz van eurozone. To ima ne\u0161to ve\u0107i utjecaj u izvozu u SAD nego u Veliku Britaniju zbog slabljenja funte nakon referenduma. \u0160to se ti\u010de Kine, pri\u010da je ne\u0161to druk\u010dija jer tamo izvoz njema\u010dkih kapitalnih dobara igra vrlo va\u017enu ulogu. S obzirom da je razina investicija u Kini vrlo velika, to je prili\u010dno va\u017eno za taj sektor. Kao \u0161to smo ve\u0107 nazna\u010dili, izvoz u zemlje eurozone je morao otpasti zbog rigidne politike \u0161tednje i niskih nadnica koju je provodila Europska komisija. Jednostavno je potra\u017enja opala, a samim time i udio njema\u010dkog izvoza. Tako\u0111er, razina investicija u tim zemljama nije bila atraktivna za sektor kapitalnih dobara. Tako da se mo\u017ee re\u0107i da je politika \u0161tednje u eurozoni imala ambivalentne u\u010dinke po njema\u010dku industriju.<\/p>\n Ono \u0161to mo\u017eemo vidjeti jest da postoji de facto<\/em> tendencija prema “Europi vi\u0161e brzina”. O\u010dito ve\u0107 postoji podjela na \u010dlanice eurozone i one zemlje koje to nisu unutar Europske unije. Pojavljuju se ideje o ministru financija eurozone i prora\u010dunu eurozone, \u0161to bi bili prvi koraci prema institucionalizaciji eurozone kao zasebnog entiteta unutar EU. Njema\u010dka je koncepcija zapravo ordoliberalna. To zna\u010di da bi ministar eurozone nalagao striktnu fiskalnu disciplinu. Ne bi postojao prora\u010dun eurozone, ve\u0107 svojevrsni europski monetarni fond koji bi u slu\u010dajevima krize uspostavljao re\u017eim \u0161tednje poput MMF-a. I naravno pitanje je bi li nacionalni parlamenti trebali potvr\u0111ivati sredstva koja bi se prelijevala u fond. Tu se javlja razlika izme\u0111u njema\u010dke i francuske koncepcije. Francuska ideja je, \u010dini mi se, ne\u0161to manje usmjerena prema \u0161tednji. Pitanje je ho\u0107e li nova njema\u010dka vlada to prihvatiti, ali i dalje bi okosnica bila politika \u0161tednje, s ne\u0161to vi\u0161e sredstava za investicije \u0161to podupire Francuska.<\/p>\n S druge strane, Jean-Claude Juncker, \u010delnik Komisije, prije koji je mjesec rekao da bi sve zemlje EU trebale u\u0107i u eurozonu. Dakle, postoji neki pritisak i prema pro\u0161irenju eurozone, ali prije toga bi trebali rije\u0161iti klju\u010dne probleme. Eurozona o\u010dito ne funkcionira, robuje izra\u017eenoj strukturnoj heterogenosti, a ni Europska centralna banka se ne pona\u0161a kao ostale centralne banke. Rekao bih da eurozona dugoro\u010dno nije odr\u017eiva. Tako\u0111er, eurozona je imala pora\u017eavaju\u0107e u\u010dinke na ekonomije periferije, ali i Francuske i Italije te ne vidim da \u0107e se zemlje poput Ma\u0111arske i Poljske priklju\u010diti. Ta podjela na zemlje eurozone i ostale \u0107e ostati i vjerojatno ja\u010dati.<\/p>\n Problemi monetarne politike i niske razine investiranja<\/strong><\/p>\n Rekli ste da dugoro\u010dno eurozona nije odr\u017eiva, ali \u0161to mislite da nam slijedi na kratki rok? Tu prvenstveno mislim na politike ECB-a. Stalno se najavljuje pove\u0107anje kamatnih stopa i prestanak politike “kvantitativnog popu\u0161tanja”, a na tom tragu razmi\u0161lja i ameri\u010dki FED. \u0160to mislite ho\u0107e li do toga do\u0107i i kakve \u0107e u\u010dinke imati?<\/strong><\/p>\n Vidi se na ameri\u010dkom primjeru kako je gradualno odustajanje od niskih kamatnih stopa prili\u010dno zahtjevna stvar, a mislim da \u0107e ta promjena u Europi i\u0107i jo\u0161 sporije jer je eurozona heterogena. S krajem “kvantitativnog popu\u0161tanja” do\u0161lo bi do rasta prinosa na dr\u017eavne obveznice, pogotovo na periferiji i cijena zadu\u017eivanja bi se zna\u010dajno pove\u0107ala. Strukturni problemi unutar eurozone bi ponovo postali prili\u010dno vidljivi. \u0160to se ti\u010de samog financijskog sektora, rekao bih da su interesi razli\u010diti u pogledu prestanka s ovakvom monetarnom politikom. Onaj dio sektora koji se bavi trgovanjem dionicama i vrijednosnim papirima je prili\u010dno zadovoljan trenutnim stanjem. Ali drugi dio, prvenstveno osiguravaju\u0107e ku\u0107e i mirovinski fondovi imaju druk\u010dije interese. Oni moraju investirati dio svojih sredstava u obveznice s vrlo niskim prinosima i to im dugoro\u010dno predstavlja veliki problem i htjeli bi da trenutna politika \u0161to prije zavr\u0161i. Dakle, postoje konfliktni interesi unutar financijskog sektora. Tako\u0111er, politika “kvantitativnog popu\u0161tanja” je vrlo zgodna za dr\u017eavne prora\u010dune zemalja periferije, a i onima u centru omogu\u0107uje lak\u0161e refinanciranje.<\/p>\n Ne vidite da je ta politika stvorila neke tipove makroekonomskih neravnote\u017ea ili inflatorne pritiske?<\/strong><\/p>\n Ono \u0161to se da uo\u010diti je specifi\u010dna vrsta inflacije i to inflacija financijske imovine. Mo\u017ee se primijetiti da je u mnogim zemljama do\u0161lo do inflacije cijene dionica, kao i do zna\u010dajnog rasta cijena nekretnina. Dakle, postoji vrlo specifi\u010dna vrsta inflacije i vrlo izra\u017eena podjela: inflacija u cijeni obi\u010dnih roba je jako niska, malo iznad nule, dok je inflacija financijske imovine prili\u010dno sko\u010dila. Zapravo se na neki na\u010din vra\u0107amo na pretkriznu situaciju.<\/p>\n \u0160to mislite koje su, recimo, srednjoro\u010dne opasnosti takve inflacije po ekonomsku stabilnost i \u0161to mislite \u0161to ECB i regulatori misle o tome?<\/strong><\/p>\n Postoje neke institucije poput Banke za me\u0111unarodna poravnavanja iz Basela koje tvrde da su stvari opet postale fragilne. Meni se tako\u0111er \u010dini da je situacija opet riskantna. Ne mogu ni\u0161ta predvi\u0111ati, nemogu\u0107e je re\u0107i ovo ili ono \u0107e se dogoditi, ali o\u010dito je da ponovno izbijaju sli\u010dni problemi kao u periodu prije krize, s jednom klju\u010dnom razlikom. Trgovinski deficiti zemalja ju\u017ene periferije vi\u0161e nisu toliko visoki. To je jedina bitna razlika, ali isti trendovi i problemi se opet pojavljuju.<\/p>\n Da se vratimo malo nazad: \u0161to mislite za\u0161to politika niskih kamatnih stopa nije utjecala na rast investicija u eurozoni? To je bila, barem retori\u010dki, glavna obrana takve politike. Za\u0161to su rezultati izostali?<\/strong><\/p>\n Mislim da pri\u010da oko investicija zapravo nije imala nikakvu ulogu, ona nije bila pozadinski razlog te politike, samo pri\u010da. Dvije su racionalnosti postojale u pozadini niskih kamatnih stopa. Prva se ticala oporavka burzi i dr\u017eanja financijskog sektora iznad vode, dok je druga stvar posrijedi bila olak\u0161anje situacije za prora\u010dune perifernih zemalja, s obzirom na to da ECB ne smije otkupljivati dr\u017eavne obveznice. Ovime su to zaobi\u0161li. Dakle, stabilizacija prora\u010duna je tako\u0111er bila motiv iza “kvantitativnog popu\u0161tanja”.<\/p>\n Velike se kompanije uglavnom ne oslanjaju na bankarske kredite za investicije i poslovne iskorake, a razina investicija i dalje je prili\u010dno niska. Tako da ne vidim kako je to mogao biti motiv za takvu monetarnu politiku, barem ne glavni.<\/p>\n A \u0161to su onda razlozi niskih razina investiranja?<\/strong><\/p>\n A s postoje\u0107im kapacitetima mo\u017eete proizvesti sve \u0161to mo\u017eete prodati. (smijeh) Na primjer, u Sloveniji smo mogli vidjeti zna\u010dajan oporavak, ali to se sve moglo s postoje\u0107im kapacitetima, nije bilo potrebe za novim investicijama.<\/p>\n Razlozi uspona desnice<\/strong><\/p>\n Skicirali smo ekonomsku sliku Europe, prebacimo se sada na politi\u010dki teren. Kako tuma\u010dite posljednje trendove rasta desnice u Njema\u010dkoj, Austriji i Italiji? I mo\u017eete li te trendove povezati sa zbivanjima u ekonomiji kroz koja smo pro\u0161li u prethodnim pitanjima?<\/strong><\/p>\n Kao prvo, u postkriznom periodu oja\u010dala je pozicija kapitala. U formiranjima vlade u Njema\u010dkoj i Austriji klju\u010dnu su rije\u010d imala udru\u017eenja poslodavaca i industrijalaca dok su se dogovorali ekonomski aspekti koalicijskih sporazuma. Drugo, mejnstrim stranke uglavnom govore da \u0161irenje socijalne dr\u017eave nije mogu\u0107e, da naprosto nema dovoljno sredstava na raspolaganju. Na to ekstremna desnica reagira ovako: okej, onda isklju\u010dimo one koji ta sredstva ne zaslu\u017euju. I rekao bih da velik broj glasa\u010da ekstremne desnice vjeruje u tu pri\u010du. Na taj na\u010din, ekstremna desnica podr\u017eava zahtjeve krupnog kapitala i na primjeru Austrije mo\u017eemo vidjeti preklapanje njihovih stavova i interesa. Sli\u010dan trend mo\u017eemo vidjeti u Italiji s Lega nord i u Njema\u010dkoj s AfD-om. Tako\u0111er, ove snage ekstremne desnice zagovaraju retradicionalizaciju rodnih uloga. I zato su uglavnom najprivla\u010dniji mu\u0161kom dijelu elektorata, \u0161to istra\u017eivanja i potvr\u0111uju. I u svim tim zemljama, uz odre\u0111ene razlike, svjedo\u010dili smo samouni\u0161tenju socijaldemokrata. SPD i Renzi, iako njegovu stranku ba\u0161 ne mo\u017eemo nazvati socijaldemokratskom, nikad se nisu oporavili od uvo\u0111enja antiradni\u010dkih politika. Socijaldemokrati u Austriji su malo razli\u010diti, oni su barem branili socijalnu dr\u017eavu. Ali svejedno svjedo\u010dimo uru\u0161avanju socijaldemokracije i okretanju bira\u010da udesno.<\/p>\n Va\u017eno je pritom istaknuti da socijaldemokracija nema nikakvu ideju o proizvodnji. Proizvodna sfera se uop\u0107e ne nalazi u njihovom diskursu. A mislim da bi se bilo kakva lijeva politika vrijedna tog imena morala zalagati za promjenu proizvodne strategije i izra\u017eeniju intervenciju u ekonomiju. I tu se ne radi samo o nacionalizaciji, ve\u0107 o restrukturiranju ekonomije. Na primjer, u slu\u010daju Njema\u010dke bi se preispitala izvozna orijentacija, ekolo\u0161ka dimenzija i cijeli niz stvari. \u0160to da se radi s postoje\u0107om ekonomskom strukturom, a ne samo puka nacionalizacija.<\/p>\n Na koje bi se makroekonomske metode u tom slu\u010daju trebalo osloniti?<\/strong><\/p>\n Nisu potrebne samo makroekonomske, ve\u0107 strukturne politike. Zapravo, izravno sudjelovanje u odlukama o investiranju. To mo\u017ee \u010diniti dr\u017eava, ali i institucije poput razvojnih banaka.<\/p>\n Prebacimo se na istok. Kao \u0161to ste ve\u0107 spomenuli, Vi\u0161egradske zemlje su prili\u010dno integrirane u njema\u010dki izvozni model i proizvodni lanac. No, s druge strane, politi\u010dari na vlasti u tim zemljama se prili\u010dno oslanjaju na anti-europsku retoriku. Na primjer, u slu\u010daju izbjegli\u010dke krize prozivao se “moralni imperijalizam” Angele Merkel. Kako tuma\u010dite politi\u010dku odr\u017eivost takvih proturje\u010dja? Radi li se samo o retorici la\u017enog antiimperijalizma ili su odnosi ne\u0161to kompleksniji?<\/strong><\/p>\n Zapo\u010det \u0107u s nacionalisti\u010dkim vladama u Poljskoj i Ma\u0111arskoj. Zapravo postoji zna\u010dajna razlika me\u0111u njima. U slu\u010daju Poljske, vlada je puno ambicioznija. Tvrde da izvozni model zasnovan na jeftinom radu ima svoja ograni\u010denja i prijeti razvojnom stagnacijom. Nadalje, smatraju da poljska ekonomija treba ulagati u neka druga podru\u010dja, ste\u0107i odre\u0111eni vid autonomije i neke mjere u tom pogledu su ve\u0107 implementirane, a osnovna stavka takvog restrukturiranja trebao bi biti bankarski sektor. Uloga dr\u017eave u bankarskom sektoru je uve\u0107ana i vlada smatra da bi dr\u017eavni dio bankarskog sektora trebao poticati doma\u0107i kapital, djelomi\u010dno i u izvoznoj orijentaciji.<\/p>\n To se mo\u017ee vidjeti i u Hrvatskoj. Poljski dr\u017eavni fond izravno je pomagao jednoj poljskoj kompaniji u preuzimanju Luke Rijeka.<\/strong><\/p>\n Da, a recimo, jedan od glavnih sektora u koje je poljska vlada po\u010dela izravno intervenirati je brodogradnja. Dakle, pojavili su se inicijalni koraci u industrijskoj politici restrukturiranja, ne radi se samo o retorici. I program je puno ambiciozniji nego onaj u Ma\u0111arskoj. Tamo mo\u017eemo vidjeti da je vlada odlu\u010dila pomo\u0107i doma\u0107em kapitalu povezanom s vladaju\u0107om strankom, ali samo u onim sektorima koji nisu izlo\u017eeni, ili nisu toliko izlo\u017eeni, stranoj konkurenciji. To su u prvom redu gra\u0111evinarstvo, trgovina i u vrlo ograni\u010denom dosegu bankarstvo. U Ma\u0111arskoj se mo\u017ee zamijetiti trend koji bismo mogli nazvati oligarhizacijom. Ali oligarhizacija samo u odre\u0111enom segmentu uslu\u017ene ekonomije i u gra\u0111evinarstvu. U industrijskom sektoru dominira strani kapital i to nije nimalo upitno. \u0160tovi\u0161e, dobivaju izravne dr\u017eavne poticaje, a vlada je snizila porez na korporativnu dobit na 9%. Da bi privukla strani kapital, a i da bi doma\u0107em “olak\u0161ala” poslovanje. Dakle, ma\u0111arska vlada uop\u0107e ne dovodi u pitanje strukturu ekonomije, ve\u0107 je samo donekle rekonfigurirala odnose izme\u0111u doma\u0107eg i stranog kapitala.<\/p>\n \u0160to se ti\u010de Slova\u010dke i \u010ce\u0161ke, pojavile su se debate o prekomjernoj zavisnosti o stranom kapitalu, ali \u0161to se ti\u010de samih politika nije bilo zna\u010dajnih promjena.<\/p>\n Nadila\u017eenje klasnih razlika nacionalisti\u010dkom retorikom<\/strong><\/p>\n Koju funkciju ili ulogu mo\u017eemo pripisati radikalnoj nacionalisti\u010dkoj retorici s ozbirom na opisano stanje ekonomija?<\/strong><\/p>\n Rekao bih da se na\u010delno radi o poku\u0161aju nadila\u017eenja klasnih razlika, ali opet s izra\u017eenom razlikom izme\u0111u Poljske i Ma\u0111arske. U Poljskoj smo mogli vidjeti odre\u0111ene ekspanzivne socijalne politike, poput nimalo skromne financijske pomo\u0107i roditeljima za novoro\u0111enu djecu. Tako\u0111er grade i stanove za iznajmljivanje. Dakle, adresiraju odre\u0111ene socijalne probleme, ali iz konzervativne, ne egalitarne perspektive. Posebno je program pomo\u0107i roditeljima bio vrlo razgranat u ruralnom podru\u010dju i mnogi su od njega “profitirali”. Radi se o svojevrsnoj politi\u010dkoj regrutaciji ni\u017eih klasa. Valja naglasiti i da je pove\u0107ana minimalna pla\u0107a. Odnosi sa sindikatima su komplicirani, ali nisu toliko lo\u0161i kao prije.<\/p>\n \u0160to se ti\u010de Ma\u0111arske, tamo provode izra\u017eenu neoliberalnu socijalnu politiku s nizom rezova koji su pogodili najsiroma\u0161nije, poput socijalnih naknada za ugro\u017eene. Postoji i obiteljska politika, ali ona je orijentirana na srednje klase. Te su srednje klase baza vladaju\u0107e stranke, a \u0161to se ti\u010de ni\u017eih klasa, one se nastoje u odre\u0111enoj mjeri demobilizirati. Dakle, postoje zna\u010dajne razlike izme\u0111u ta dva modela.<\/p>\n Osvrnimo se malo na postjugoslavenske zemlje. \u0160to mislite, kakvi su im srednjoro\u010dni ekonomski izgledi? To jest, kakva ih ekonomska sudbina o\u010dekuje s obzirom na ono \u0161to ste pri\u010dali da se zbiva u zemljama centra?<\/strong><\/p>\n Mo\u017eda najbolje da zapo\u010dnem sa Slovenijom. Pri\u010dali smo o Vi\u0161egradskim dr\u017eava, a Slovenija se, poput njih, prekomjerno oslanja na izvoz. I nije bila izlo\u017eena sna\u017enoj deindustrijalizaciji kao ostale dr\u017eave nasljednice biv\u0161e Jugoslavije. I dalje ima donekle jak proizvodni sektor, ali kontrola nad tim sektorom je oslabila tijekom krize. \u010cini mi se da je Slovenija u krizi pro\u0161la kroz periferizaciju. Tako\u0111er, do\u0161lo je do slabljenja doma\u0107e potra\u017enje i prekarizacije radne snage, pogotovo me\u0111u mladima.<\/p>\n Ono \u0161to sve ostale dr\u017eave nasljednice dijele je brutalna deindustrijalizacija u 1990-ima. Industrija se nikad nije oporavila ili je djelomi\u010dno, ali ne do prija\u0161nje razine. U obalnim zemljama, Hrvatskoj i Crnoj gori, prisutno je prekomjerno oslanjanje na turizam. I to mi se \u010dini ekstremno problemati\u010dnim. Proizvodna baza je prili\u010dno slaba i veliki broj kvalificiranih radnika i stru\u010dnjaka je emigrirao. Sna\u017ena emigracija je prili\u010dno oslabila ekonomske kapacitete i mogu\u0107nosti dr\u017eava. Vlade nisu napravile ni\u0161ta za proizvodni sektor, niti lijeve niti desne, dok su desne bile povezane s gra\u0111evinskim kapitalom i uvoznicima. Rije\u010d je o vrlo problemati\u010dnom ne-razvojnom modelu. A Hrvatska uza sve to ima i problem s Agrokorom.<\/p>\n Mo\u017eete li pojasniti koji su to klju\u010dni problemi prekomjernog oslanjanja na turizam?<\/strong><\/p>\n Kao prvo i najo\u010ditije, radi se o sezonskoj industriji. \u0160to se posebno osje\u0107a na tr\u017ei\u0161tu rada. Drugo, turizam je slabo povezan s ostatkom ekonomije. Mo\u017eda je neka hrana u hotelima iz lokalnih izvora, ali sigurno ne sva. Dakle, vrlo je ograni\u010den utjecaj na ostatak ekonomije. Tako\u0111er, radi se o sektoru s prili\u010dno niskim nadnicama. Uz to, tehnolo\u0161ki potencijal turizma je nula. S obzirom na sve to, turizam kao sredi\u0161nji ekonomski oslonac predstavlja problem.<\/p>\n I za kraj, okrenimo se ljevici. Ve\u0107 ste istaknuli da je u socijaldemokratskim vizijama, a i \u0161ire lijevim, investicijska ili proizvodna politika potpuno i\u0161\u010dezla. U najboljem slu\u010daju se mo\u017eemo zadovoljiti s obranom ste\u010devina socijalne dr\u017eave. Tako\u0111er, uslijed svih kriznih i postkriznih politika koje ste opisali, radni\u010dka klasa postaje sve atomiziranija. Ta mi se dva problema \u010dine sredi\u0161njima i esencijalnima za suvremenu ljevicu. Vidite li neke naznake u smjeru njihova rje\u0161avanja ili kako ih bar vi zami\u0161ljate?<\/strong><\/p>\n Valja se vratiti nekim tradicionalnim marksisti\u010dkim premisama. Marx je govorio o proizvodnim odnosima i oni su sredi\u0161nja stvar. Ali nisu samo sredi\u0161nja, ve\u0107 i vrlo komplicirana stvar. Bilo kakvo mije\u0161anje u proizvodnju, recimo dr\u017eavno, predstavlja mnogo ve\u0107i izazov kapitalu od socijalnih politika. Svejedno, mislim da je iz dru\u0161tvenih i ekolo\u0161kih razloga presudno za ljevicu da krene u tom smjeru. To zna\u010di izravno mijenjanje investicijskih i proizvodnih obrazaca te oja\u010davanje onih proizvodnih sektora koji su ekolo\u0161ki odr\u017eiviji. Na primjer, pomjeranje investicija prema javnom prijevozu nau\u0161trb autoindustrije i privatnih automobila. Obnovljivi izvori, a ne ugljen.<\/p>\n Ti su izazovi jo\u0161 zahtjevniji u eurozoni zbog nemogu\u0107nosti provo\u0111enja autonomne monetarne politike i dokazane nemo\u0107i sredi\u0161nje banke da djeluje u druk\u010dijem smjeru. Dakle, eurozona je problem za bilo kakvu lijevu alternativu, a napu\u0161tanje eurozone je vrlo komplicirano pitanje. \u0160to se ti\u010de atomizacije koju spominjete, mislim da je za po\u010detak va\u017eno boriti se za integrativnu socijalnu dr\u017eavu, umjesto ekskluzivne i selektivne kakvu zagovara ekstremna desnica. To uklju\u010duje i integraciju rodnih pitanja koje desnica nastoji retradicionalizirati: investiranje u javne vrti\u0107e i njegu za starije i nemo\u0107ne zasnovano na kvalitetnim radnim uvjetima i pristojnim pla\u0107ama. Te se aktivnosti ne smiju seliti u ku\u0107ansku sferu i tamo prepustiti nepla\u0107enom \u017eenskom radu. Rodna se dimenzija treba jo\u0161 sna\u017enije isticati u lijevim politikama jer ima nespornu materijalnu osnovu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nedavni boravak be\u010dkog profesora ekonomije Joachima Beckera u Zagrebu, iskoristili smo za opse\u017ean razgovor o ekonomskom i politi\u010dkom stanju suvremene Europe. Panoramski smo se dotaknuli situacije u razli\u010ditim europskim zemljama i regijama, a posebnu smo pa\u017enju posvetili politi\u010dkim u\u010dincima ekonomske krize i razli\u010ditih na\u010dina oporavka. Za po\u010detak, sagledajmo ekonomsku situaciju u Europi nakon ekonomske krize. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":23415,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,243],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-23412","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-eu","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23412","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23412"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23412\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23461,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23412\/revisions\/23461"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/23415"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23412"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23412"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23412"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=23412"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=23412"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=23412"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=23412"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}