{"id":23393,"date":"2018-04-19T07:00:35","date_gmt":"2018-04-19T06:00:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=23393"},"modified":"2021-02-25T10:54:56","modified_gmt":"2021-02-25T09:54:56","slug":"populizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=23393","title":{"rendered":"Nevolje s populizmom"},"content":{"rendered":"

\u0160to je to populizam? Nije bilo pitanja u politi\u010dkom svijetu proteklih nekoliko godina koje je vi\u0161e zaokupljalo analiti\u010dare, politi\u010dare i samu \u0161iru javnost. Precizna definicija neprestano izmi\u010de, ali razlozi ne le\u017ee u slaboj analitici, ve\u0107 u nemo\u0107noj politici.<\/strong><\/p>\n

Ako bismo poku\u0161ali posljednjih desetak godina me\u0111unarodne politike, od izbijanja financijske krize naovamo, odrediti kroz prizmu klju\u010dnih rije\u010di koje su ih obilje\u017eile, zadatak ne bi trebao biti nimalo te\u017eak. Politi\u010dki bi se leksik dao svesti na dva termina: \u0161tednja i populizam. Tako\u0111er, u\u010destalost kori\u0161tenja tih termina prigodno periodizira proteklo desetlje\u0107e. Dok je prvih pet godina bilo u znaku \u0161tednje, drugih pet je bilo dubinski pro\u017eeto populizmom. Takva periodizacija prikladno nagla\u0161ava i samu kriznu putanju: \u0161tednja, kao vi\u0161e ekonomska kategorija, kolala je analiti\u010dkim opservacijama i politi\u010dkim proglasima u razdoblju iznala\u017eenja ekonomskog odgovora na izazove krize, dok je populizam, s izra\u017eenijim politi\u010dkim konotacijama, reflektirao kasnije politi\u010dke u\u010dinke same krize.<\/p>\n

Nadalje, oko samog zna\u010denja termina \u0161tednja nije bilo puno rasprave. Manje-vi\u0161e se znalo \u0161to ona podrazumijeva: smanjenje javne potro\u0161nje, eliminacija prora\u010dunskog deficita i ograni\u010denje visine javnog duga u odnosu na BDP. Naravno, odvijale su se rasprave o u\u010dinkovitosti takve ekonomske politike i dru\u0161tvene raspodjele tereta, ali je postojao konsenzus oko toga o \u010demu se tu zapravo radi. Me\u0111utim, kad je rije\u010d o populizmu, takav tip konsenzusa izostaje. U proteklih nekoliko godina napisano je valjda na tisu\u0107e knjiga, akademskih radova i kolumni o fenomenu, ali vrlo te\u0161ko \u0107emo nai\u0107i na konsenzus o tome \u0161to bi taj politi\u010dki termin trebao predstavljati. Nema sumnje da postoje bolji i lo\u0161iji pristupi, ali iole prihva\u0107ena definicija nije na vidiku.<\/p>\n

Pojam kao popri\u0161te borbe<\/strong><\/p>\n

\u0160to je razlog tome? Naravno, mo\u017eemo odmah isklju\u010diti nekakav manjak intelektualnih kapaciteta ili \u017eilavost i neuhvatljivost fenomena koji se nastoji shvatiti i definirati. Klju\u010dni problem je u tome \u0161to sam pojam populizma predstavlja popri\u0161te politi\u010dke borbe. Naime, u svakodnevnom politi\u010dkom \u017eivotu populizam prvenstveno predstavlja diskvalifikaciju. Oni koji se etiketiraju kao populisti tim se \u010dinom naprosto nastoje diskreditirati. Oni su oni koji nisu dovoljno ozbiljni i koji ugro\u017eavaju poredak. A to rade tako da nude jednostavna, ali neodr\u017eiva rje\u0161enja ili da dovode u zabludu one koje navodno predstavljaju \u2013 narod \u2013 i time ugro\u017eavaju opstojnost demokratskih institucija. Vrlo rijetko \u0107emo nai\u0107i na slu\u010daj da prozvani populisti sami afirmiraju pridanu im etiketu.<\/p>\n

Kao \u0161to se vidi iz ovih par nazna\u010denih distinkcija uporabljenih u svrhu ilustracije diskvalifikacijske uporabe pojma, potencijal analiti\u010dkog pristupa populizmu itekako postoji. Me\u0111utim, ograni\u010denje minimalne analiti\u010dke stabilnosti dobivenih rezultata nalazi se upravo u politi\u010dkoj pozadini diskreditacijske uporabe. Ona je toliko \u0161iroka i nastoji se aplicirati na cijelu panoramu sasvim razli\u010ditih politi\u010dkih fenomena i pokreta, da nam njihova klasifikacija neprestano izmi\u010de. Zato se produktivnije osloniti na analizu te politi\u010dke pozadine \u2013 kako onih koji pojmom barataju tako i onih koji se njime diskreditiraju \u2013 nego na iznala\u017eenje stabilne definicije pojma.<\/p>\n

Kao \u0161to je poznato, diskreditacijskoj uporabi pojma u prvom redu pribjegavaju samoprogla\u0161eni \u010duvari poretka znanog kao kombinacija liberalne demokracije i tr\u017ei\u0161ne ekonomije. Oni koje ovi optu\u017eeni za populizam vrlo \u010desto nazivaju \u2013 elitom. Tu spadaju \u010delnici i predstavnici stranaka koje bi trebale pru\u017eati balans i osiguravati stabilnost poretka: u grubo re\u010deno, konzervativci i liberali\/socijaldemokrati. S njima su u koru i predstavnici kapitala te intelektualci, analiti\u010dari i novinari iz ozbiljnih medijskih ku\u0107a. Njihova se vizija svijeta zasniva na “prirodnosti” zahtjeva kapitalisti\u010dke ekonomije koje treba po\u0161tivati i na nepovredivosti liberalnih institucija. Ako to po\u0161tivanje i nepovredivost dovedu do odre\u0111enih demokratski deficita ili rasta nejednakosti, treba samo malo pri\u010dekati: jer svako drugo rje\u0161enje je brzopleto i donosi nesagledive posljedice po dru\u0161tvo.<\/p>\n

Nedosljednost elita<\/strong><\/p>\n

Tih navodno brzopletih rje\u0161enja kojima prozvani populisti namjeravaju “zavesti” narod kako bi do\u0161li na vlast ima dosta. Ve\u0107 smo naglasili, postoji cijela niska sasvim razli\u010ditih rje\u0161enja i njihovih nositelja koje predstavnici elita prokazuju kao populisti\u010dke. I pritom nimalo ne mare za politi\u010dke i ideolo\u0161ke razlike me\u0111u etiketiranima. Tako se populistom progla\u0161ava vo\u0111a laburista Jeremy Corbyn \u010diji je politi\u010dki program zapravo umjereniji od onoga laburista u periodu najve\u0107e stabilnosti liberalne demokracije i tr\u017ei\u0161ne ekonomije: u tzv. zlatnim godinama nakon Drugog svjetskog rata, kao i ma\u0111arski predsjednik Viktor Orban \u010dija politika i retorika podsje\u0107aju na one prije Drugog svjetskog rata, a koje je spomenuti zlatni period trebao odagnati jednom zasvagda.<\/p>\n

Dakle, populisti su i oni koji zagovaraju pravedniju raspodjelu dru\u0161tvenog bogatstva i druk\u010diju ulogu dr\u017eave u ekonomiji, kao i oni koji svoje “zavo\u0111enje” naroda zasnivaju na o\u0161troj antiimigrantskoj politici i \u0161ovinizmu. Me\u0111utim, kao i \u010desto kroz povijest, elite ba\u0161 i nisu dosljedne u tretmanu tih dviju grupa koje ozna\u010davaju populisti\u010dkim. Kao \u0161to je cijeli niz “povijesnih” izbora \u0161irom Europe u proteklih par godina pokazao, politi\u010dke elite \u0107e se bez previ\u0161e ustezanja prilagoditi retori\u010dkom okviru koji nudi \u0161ovinisti\u010dka desnica. \u010cesto se pre\u0161utno preuzimala \u0161ovinisti\u010dka, pogotovo antiimigrantska retorika, kako bi se sprije\u010dio rast ekstremne desnice i tako navodna \u0161titila liberalna demokracija. Takva taktika uglavnom nije ba\u0161 uspijevala. Za\u0161to bi netko takvih politi\u010dkih preferenci glasao za fejkere, kad ima u ponudi “pravu stvar”?<\/p>\n

Takvi se “marketin\u0161ki” ustupci ipak nisu doga\u0111ali uslijed uspona lijevih “populisti\u010dkih” opcija koje su “ugro\u017eavale” poredak. Istina, takvih je uspona bilo manje nego desnih, ali politi\u010dkog pomaka ulijevo, makar i minimalnog, kako bi se zadobili glasovi “problemati\u010dnih” glasa\u010da nije bilo. Ne da nije bilo nekih kozmeti\u010dkih promjena u retorici oko socijalnih prava ili investicijske politike, ve\u0107 su se te opcije bezrezervno \u0161ikanirale. Dovoljno je samo pogledati medijsko i politi\u010dko nasilje kojima su bili izlo\u017eeni Siriza nakon osvajanja vlasti u Gr\u010dkoj ili spomenuti Corbyn nakon \u0161to je do\u0161ao na mjesto \u010delnog \u010dovjeka laburista. Zbog toga nam je ova desna populisti\u010dka pri\u010da zanimljivija za razradu fenomena jer je povijesno ne\u0161to posebnija. Diskreditacija ljevice naprosto spada u du\u017enost elite.<\/p>\n

Teorija zavjere<\/strong><\/p>\n

Za po\u010detak, treba naglasiti da ta o\u0161tra podjela na ekonomske i \u0161ovinisti\u010dke populiste nije sasvim odr\u017eiva u pogledu politi\u010dkih programa. Sami \u0161ovinisti\u010dki populisti u svojoj retorici i programima pribjegavaju odre\u0111enim “socijalnim politikama”. Tako\u0111er, na istom su tragu i tzv. neideolo\u0161ki populisti\u010dki pokreti, poput onog Pet zvjezdica u Italiji ili ovda\u0161njeg \u017divog zida. Uvo\u0111enje ekonomskog aspekta u programe ekstremno desnih populista koji odudara od “zakonitosti tr\u017ei\u0161ta” uglavnom se zasniva na dva modela \u2013 \u010desto povezana. Tu je, naravno, klasi\u010dna opcija “\u017ertvenog jarca”, mahom muslimana, iako u britanskom slu\u010daju, primjerice, tu ulogu znaju igrati i isto\u010dnoeuropski radnici. Za razliku od spomenutih predratnih politika sli\u010dne provenijencije, rasni “\u017ertveni jarac” se ne nalazi me\u0111u elitom, ve\u0107 unutar radni\u010dke klase. Pored tog modela, retori\u010dkog izdvajanja “krivca”, prisutan je ne\u0161to opipljiviji, materijalni model koji sa na njega nastavlja, a mogli bismo ga nazvati “socijalni \u0161ovinizam” ili u engleskoj varijanti: welfare chauvinism<\/em>. Stvar je vrlo jednostavna i da ju se sa\u017eeti u poznatom pokli\u010du: nema socijalnih izdvajanja za strance!<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, problem nije u ekonomskom sustavu koji generira nejednakost i siroma\u0161tvo, nego u onima koji oduzimaju sredstva namijenjena djelomi\u010dnom saniranju tih sustavnih posljedica. Ne postavlja se pitanje o uzrocima tih posljedica niti o tome kako se odlu\u010duje o koli\u010dini tih sredstava, ve\u0107 samo o onima koji konkuriraju za ta sredstva. A “nemaju pravo” na to zbog rasne ili etni\u010dke pripadnosti. Premda taj tip socijalnih politika ne sagledava dinamiku samog sustava, on ipak referira na interese \u0161irih slojeva: makar krajnje selektivno i makar sasvim fantazmatski, kao u slu\u010dajevima isto\u010dnoeuropskih dr\u017eava u kojima imigranata doslovno pa nema. Na tu se socijalnu politiku, u dosta slu\u010dajeva prili\u010dno skromno izvedenu, naslanja i narativ o elitama koji, u nedostatku lijeve alternative, mnogima na dru\u0161tvenom dnu mo\u017ee zvu\u010dati uvjerljivo.<\/p>\n

Politi\u010dki \u0107orsokak<\/strong><\/p>\n

Dakako, postoje razlike me\u0111u zemljama. U Hrvatskoj, na primjer, znatnu ulogu igra UDBA u tim konstrukcijama, ali osnovna matrica te zavjere je svediva na osnovne elemente i klju\u010dnu inspiraciju vu\u010de iz ameri\u010dke desnice. Za razliku od teorija zavjere koje su se zasnivale na nepo\u0107udnim elementima me\u0111u elitom (\u017eidovski kapital), ovdje je rije\u010d o svojevrsnoj koaliciji izme\u0111u elita i etni\u010dki ili seksualno nepo\u0107udnih manjina. Dakle, elite nas svojim politikama osiroma\u0161uju i iskori\u0161tavaju, ali odre\u0111ene socijalne grupe \u0161tite od tih posljedica zbog ideologije politi\u010dke korektnosti, a nekad i proste liberalne naivnosti (“vjeruju da me\u0111u izbjeglicama nema terorista”).<\/p>\n

Kao i kod svih teorija zavjere, ma koliko blesave bile, treba se zapitati: koji im je izvor uvjerljivosti? Za\u0161to se nekome \u010dine kao politi\u010dki to\u010dne? U ovom se slu\u010daju radilo o tome da je sve slabiju socijalnu za\u0161titu i za\u0161titu radnih prava u zadnjih tridesetak godina, u mnogo slu\u010dajeva pratila, barem formalna, institucionalna za\u0161tita raznih manjina. Premda ovdje nije prisutna politi\u010dka korelacija, “prigodna” koincidencija i sve izra\u017eenija sindikalna nemo\u0107, dovoljna su poluga da se politi\u010dka energija kanalizira u drugom smjeru.<\/p>\n

Bez previ\u0161e uvijanja, nakon \u0161to smo skicozno predstavili obje strane “gra\u0111anskog rata”, kako je podjelu u nedavnom govoru u europarlamentu nazvao francuski predsjednik Emmanuel Macron, populizam mo\u017eemo odrediti kao ime za politi\u010dki \u0107orsokak. S jedne strane imamo “elite” koje nas ne mogu obraniti od rasta \u0161ovinizma, a s druge “predstavnike naroda” koji nas ne mogu obraniti od nejednakosti i dru\u0161tvene ugro\u017eenosti. Takav \u0107orsokak ne mo\u017ee dugo trajati, a alternativa Rose Luxemburg – socijalizam ili barbarstvo – s po\u010detka 20. stolje\u0107a i dalje sna\u017eno odzvanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako bismo poku\u0161ali posljednjih desetak godina me\u0111unarodne politike, od izbijanja financijske krize naovamo, odrediti kroz prizmu klju\u010dnih rije\u010di koje su ih obilje\u017eile…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":23397,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103],"theme":[456],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-23393","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","theme-politika","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23393","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23393"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23393\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23402,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23393\/revisions\/23402"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/23397"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23393"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23393"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23393"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=23393"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=23393"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=23393"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=23393"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}