{"id":23092,"date":"2018-03-28T07:00:54","date_gmt":"2018-03-28T06:00:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=23092"},"modified":"2021-02-25T10:55:02","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:02","slug":"opasni-otpad-u-srbiji-stanje-nezivotne-sredine-r","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=23092","title":{"rendered":"Toksi\u010dni otpad u Srbiji: stanje \u017eivotne sredine"},"content":{"rendered":"

Nagomilan problem toksi\u010dnog otpada u Srbiji postupno izmi\u010de kontroli. Dr\u017eava ima dvije godine da rije\u0161i problem kojeg zakopava ve\u0107 desetlje\u0107ima, no jo\u0161 uvijek nije skrenuta ni pozornost ni sredstva za adekvatno zbrinjavanje opasnih kemikalija koje postupno ulaze u okoli\u0161 truju\u0107i obli\u017enje stanovni\u0161tvo.<\/strong><\/p>\n

U Srbiji je posljednjih mjeseci otkriveno vi\u0161e lokacija s nepropisno odlo\u017eenim opasnim industrijskim otpadom. U Apatinu je otkrivena jama sa naftnim derivatima, dok je u Novom Sadu, u blizini nekada\u0161nje kemijske industrije, prona\u0111ena podzemna deponija sa 1500 tona opasnog otpada. Tako\u0111er, ovog mjeseca u okolici Pan\u010deva primije\u0107eno je oko 100 tona nepropisno zbrinutog opasnog otpada. Doga\u0111aj koji je aktivirao ovaj niz je slu\u010daj iz Obrenovca<\/a>.<\/p>\n

Na tri lokacije oko Obrenovca u decembru pro\u0161le godine prona\u0111eno je oko 25.000 tona opasnog otpada zakopanog u tlu. Gra\u0111ani su jo\u0161 krajem augusta prijavili komunalnoj policiji da se u Vuki\u0107evici, u okolici Obrenovca doga\u0111aju sumnjive radnje, odnosno da izvjesna osoba zakopava u zemlju ba\u010dve s nepoznatom materijom. Od dojave gra\u0111ana do izlaska komunalne policije na teren pro\u0161lo je vi\u0161e od tri mjeseca, a u me\u0111uvremenu se u istragu uklju\u010dila i Bezbednosno informativna agencija (BIA). Nakon iskapanja ba\u010dvi i slanja materije na analizu, ustanovljeno je da se u njima nalaze derivati benzena i benzola. Radi se o kancerogenim materijama opasnima po \u017eivot ljudi i okoline. Nije utvr\u0111eno koliko dugo su ba\u010dve s opasnim materijama bile zakopane u zemlju.<\/p>\n

Ono \u0161to je zapravo izazvalo uzbunu kod lokalnog stanovni\u0161tva informacija je da se parcela na kojoj je prona\u0111en opasni otpad nalazi u blizini arte\u0161kih bunara spojenih na obrenova\u010dki vodovod. Naime, otkriveno je da je sadr\u017eaj odre\u0111enog broja ba\u010dvi iscurio u zemlju. Budu\u0107i da se takve kemijske materije kapilarno \u0161ire zemljom, postojao je rizik da opasne supstance prodru do podzemnih voda i prouzro\u010de pravu katastrofu. Gradski zavod za javno zdravlje Obrenovac izvr\u0161io je analizu vode po\u010detkom januara i saop\u0107io da opasne supstance nisu na\u0111ene u vodi iz lokalnih bunara. Me\u0111utim, jo\u0161 uvijek se ne zna da li su \u010destice opasnog otpada zaista prodrle do podzemnih voda. Daljnja ispitivanja kroz naredni period tek \u0107e utvrditi da li je stvarno do\u0161lo do zaga\u0111enja vode, odnosno, zbog toga \u0161to je nepoznato koliko je materije iscurilo u zemlju, jo\u0161 uvijek postoji rizik da opasne supstance prodru do podzemnih voda. U me\u0111uvremenu, stanovnici su upozoreni da ne piju vodu iz vodovoda. Ina\u010de, zbog zastarjele infrastrukture i kemijsko-bakterijske neispravnosti vode, stanovnici Obrenovca ve\u0107 10 godina ne mogu koristiti vodu iz lokalnih bunara za pi\u0107e, ali je koriste za drugu ku\u0107ansku upotrebu.<\/span><\/p>\n

Autsorsing problema\u00a0<\/strong><\/p>\n

Me\u0111utim, slu\u010daj iz Obrenovca skrenuo je pa\u017enju na sasvim drugi problem, a to je nepropisno odlaganje i zbrinjavanje opasnog otpada i posljedica takvih slu\u010dajeva. Koliko god da su slu\u010dajevi nepropisnog odlaganja opasnog otpada podignuli medijske pra\u0161ine i uzbunili zabrinutu javnost, ovi problemi ne postoje od ju\u010der. Odlaganje opasnog otpada je problem koji se u Srbiji ve\u0107 dugo gura pod tepih.<\/p>\n

Srbija na godi\u0161njem nivou<\/a> generira oko 80.000 tona opasnog otpada. Me\u0111utim, u dr\u017eavi ne postoji postrojenje za zbrinjavanje i preradu opasnog otpada, odnosno adekvatno sistemsko rje\u0161enje za opasni otpad. Zbog toga se ve\u0107ina opasnog otpada izvozi u zemlje Europske unije. Tro\u0161ak za preradu tone opasnog otpada iznosi od 1000 do 3000 eura<\/a>, ovisno o vrsti otpada. Me\u0111utim, zbrinjavanju opasnog otpada izvozom ubrzo se bli\u017ei kraj. Naime, nakon 2020. godine bit\u00a0\u0107e onemogu\u0107en izvoz opasnog otpada u EU zemlje. Pitanje o izgradnji postrojenja za fizi\u010dko-kemijski tretman otpada pokrenuto je jo\u0161 2001. godine, no ni jedna vlast se prona\u0161la adekvatno rje\u0161enje, uglavnom prepu\u0161taju\u0107i problem idu\u0107oj postavi. Rje\u0161enje u vidu izgradnje postrojenja zaobi\u0111eno je autsorsanjem\u00a0\u2013 dr\u017eava je zbrinjavanje i odlaganje opasnog otpada prepustila privatnim kompanijama.<\/p>\n

Prema podacima ministarstva za za\u0161titu \u017eivotne sredine,\u00a0713 dozvola<\/a> izdano je privatnim kompanijama za upravljanje opasnim otpadom, me\u0111utim, samo njih tridesetak zaista se bavi tim poslom. Labava regulacija za izdavanja dozvola dovela je do toga da je broj firmi za zbrinjavanje opasnog otpada porastao. Nedostatak nadzora i inspekcije fabrika koje proizvode opasni otpad u praksi vode do toga da se anga\u017eiraju privatne firme bez profesionalnih kapaciteta koje preuzimaju poslove odlaganja opasnog otpada uz manje tro\u0161kova od firmi koje se time profesionalno bave. Lanac se nastavlja nedostatkom nadzora nad tim tvrtkama \u0161to vodi ka neadekvatnom zbrinjavanju otpada<\/a>. Slu\u010daj iz Obrenovca je ogledni primjer upravo takve prakse i pona\u0161anja prema opasnom otpadu. Za\u010darani krug se zatvara ponovnim raspisivanjem natje\u010daja za saniranje istog otpada, dok tro\u0161kove takvih makinacija pla\u0107aju gra\u0111ani.<\/p>\n

Od amatera do profesionalaca<\/strong><\/p>\n

Obrenovac dakako nije izolirani slu\u010daj. Posljednji primjer zabilje\u017een je u Pan\u010deva. Dok je slu\u010daj iz Obrenovca bio klasi\u010dan primjer “amaterskog” zbrinjavanja opasnog otpada uz povoljne tarife u re\u017eiji lokalnog prijevoznika, ovaj put se radi o firmi koja se profesionalno bavi djelatno\u0161\u0107u zbrinjavanja opasnog otpada. Naime, prije dva tjedna, na lokaciji firme Eko 21 u Pan\u010devu<\/a>\u00a0prona\u0111eno je 100 tona neadekvatnog zbrinutog opasnog otpada podrijetlom iz Petrohemije Pan\u010devo. Sumnja se da opasni otpad neadekvatno zbrinjava na jo\u0161 dvije lokacije u Pan\u010devu. Prilikom izlaska na “mjesto zlo\u010dina”, ministar za\u0161tite \u017eivotne sredine Goran Trivan izjavio je da \u0107e ministarstvo provjeriti da li je Eko 21 po\u0161tovao uslove registracije firme za upravljanje opasnim otpadom. Me\u0111utim, u zakonu o upravljanju otpadom<\/a>, jasno pi\u0161e da su proizvo\u0111a\u010di opasnog otpada prema zakonu du\u017eni obavijestiti dr\u017eavu o kretanju opasnog otpada, i to 48 sati prije nego \u0161to otpad uop\u0107e iza\u0111e iz fabrike. Utoliko je ministrovo simuliranje neznanja o pan\u010deva\u010dkom slu\u010daju obi\u010dan spin.<\/p>\n

Poslanica Nove stranke Marinka Tepi\u0107 prozvala\u00a0je<\/a> ministra Trivana kazav\u0161i da prikriva podatke o opasnom otpadu, te ga je pozvala da objavi kompletnu evidenciju o kretanju opasnog otpada unutar Srbije. Pritom je dodala, ukoliko ministar Trivan ne mo\u017ee do\u0107i do podataka u slu\u010daju Pan\u010deva, da se obrati svojoj supruzi koja je \u010dlanica nadzornog odbora Petrohemije Pan\u010devo. U svjetlu svih skandala vezanih za pronalaske opasnog otpada na vi\u0161e lokacija diljem Srbije, Trivan je hrabro najavio da je kriminal nepropisnog odlaganja opasnog otpada zavr\u0161en<\/a>, uz komentar da \u0107e svima koji se bave tim kriminalom biti oduzete dozvole i poo\u0161trene kazne. Ironija le\u017ei u tome da je upravo ministarstvo za\u0161tite \u017eivotne sredine nadle\u017eno za izdavanje dozvola firmama za zbrinjavanje opasnog otpada, a samim time je i neizravno odgovorno za ovakvo stanje u sektoru opasnog otpada.<\/p>\n

Osim aktualne mo\u010dvare opasnog otpada, Srbija ima i ogroman problem koji vu\u010de iz pro\u0161losti. Radi se o tzv. historijskom otpadu, odnosno, otpadu koji datira jo\u0161 iz doba socijalizma i postsocijalizma, a kojeg su generirale u me\u0111uvremenu uga\u0161ene fabrike ili one koje su zavr\u0161ile u ste\u010daju. Procjenjuje se da se na teritoriji Srbije nalazi oko 300.000 tona historijskog otpada<\/a> koji je inspekcija dosad prona\u0161la u 90 fabrika. Historijski otpad se tako\u0111er klasificira kao opasni otpad jer se mahom radi o opasnim kemijskim materijama koji se nalaze zarobljene u neadekvatnim uslovima unutar fabrika. O potencijalnoj opasnosti nezbrinutog historijskog otpada pokazuje slu\u010daj u industrijskoj zoni \u0160apca. Tokom poplava 2014. godine prijetila je opasnost da se 3,5 tone poliklornih bifenila<\/a> izlije u Savu. Poliklorni bifenili su visoko kancerogene i mutagene supstance \u0161to su se neko\u0107 koristile za izradu transformatora.<\/p>\n

Da podsjetimo, tro\u0161ak zbrinjavanja tone opasnog otpada iznosi od 1000 do 3000 eura. Po toj ra\u010dunici, Srbija mora izdvojiti od 300 do 900 milijuna eura sa sanaciju historijskog otpada, a to ne uklju\u010duje tro\u0161kove remedijacije zemlji\u0161ta, odnosno, uklanjanje zaga\u0111enja iz zemlji\u0161ta.<\/p>\n

Simptomi uni\u0161tenog povjerenja<\/strong><\/p>\n

U okviru otvaranja poglavlja 27 unutar EU pregovora, dr\u017eavni sekretar ministarstva za za\u0161titu \u017eivotne sredine Ivan Kari\u0107 je najavio da \u0107e se u 2018. godini nadle\u017ene slu\u017ebe najvi\u0161e boriti upravo s problem historijskog zaga\u0111enja. Pritom se po\u017ealio kako nijedna lokalna samouprava nije izrazila \u017eelju da se na njenoj teritoriji izgradi postrojenje za tretman opasnog otpada. Budu\u0107i da je ve\u0107ina velikih strate\u0161kih projekata u dr\u017eavi obavijena velom netransparentnosti uz afere koje ih prate u stopu, ne \u010dudi da lokalne samouprave zaziru od takvih postrojenja u svom dvori\u0161tu.<\/p>\n

Primjer po\u010detka izgradnje fabrike za tretman medicinskog otpada u Staroj Pazovi a zatim njenog premje\u0161tanja u Rumi pokazuje kako proces zapravo izgleda u praksi. Naime, doma\u0107a kompanija Sinofarm i kineska kompanija Gient su 2016.godine po\u010deli graditi postrojenje za tretman medicinskog otpada<\/a> u blizini Nestleove fabrike u Staroj Pazovi. Iako bi se takva postrojenja trebala nalaziti u posebno odre\u0111enim zonama i daleko od bilo kakve prehrambene proizvodnje. Ekolo\u0161ki aktivisti uzbunili su lokalno stanovni\u0161tvo pa su radovi na izgradnji prekinuti. Nedugo zatim, postrojenje za tretman medicinskog otpada u strogoj se tajnosti po\u010delo graditi u Rumi.<\/p>\n

S 80.000 tona generiranog opasnog otpada na godi\u0161njem nivou uz postoje\u0107ih 300.000 tona historijskog otpada, stanje u ovom sektoru predstavlja tempiranu ekolo\u0161ku bombu. Kad se tome doda da iza 2020. godine stupa zabrana izvoza opasnog otpada iz Srbije u EU, urgentnost izgradnje postrojenja za tretman opasnog otpada ne mo\u017ee biti prioritetnija. S druge strane, netransparentnost ministarstva u pogledu otkrivanja lokacija opasnog otpada uz postoje\u0107e porozne regulacije za izdavanje dozvola dovodi u opasnost \u017eivotnu sredinu i ljudske \u017eivote. Stanje u sektoru opasnog otpada samo pokazuje neodgovornost i nespremnost vlasti da se potrudi prona\u0107i rje\u0161enje ovog toksi\u010dnog problema. Na kraju krajeva, 0,25% bud\u017eeta<\/a> koliko se izdvaja iz BDP-a Srbije za za\u0161titu \u017eivotne sredine, sasvim dovoljno govori koliko trenuta\u010dna vlast mari za okoli\u0161, a samim time i za zdravlje i kvalitetu \u017eivota ljudi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U Srbiji je posljednjih mjeseci otkriveno vi\u0161e lokacija s nepropisno odlo\u017eenim opasnim industrijskim otpadom. U Apatinu je otkrivena jama sa naftnim derivatima, dok je u Novom Sadu, u blizini nekada\u0161nje kemijske industrije Novi Sad, prona\u0111ena podzemna deponija sa 1500 tona opasnog otpada…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":23093,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[334],"theme":[457],"country":[11],"articleformat":[450],"coauthors":[346],"class_list":["post-23092","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekologija","theme-klima","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23092","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23092"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23092\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23104,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23092\/revisions\/23104"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/23093"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23092"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23092"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23092"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=23092"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=23092"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=23092"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=23092"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}