{"id":22927,"date":"2018-03-20T08:00:57","date_gmt":"2018-03-20T07:00:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=22927"},"modified":"2021-02-25T10:55:05","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:05","slug":"rade-neureden","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=22927","title":{"rendered":"SDP: stranka jalovog moralizma"},"content":{"rendered":"

Hrvatska Socijaldemokratska partija, formalno najve\u0107a stranka opozicije, nikako ne uspijeva iza\u0107i iz duboke krize u koju je zapala nakon gubitka vlasti 2015. godine. Sude\u0107i prema rejtingu u istra\u017eivanjima javnog mnijenja, sve manje bira\u010da \u017eeli poduprijeti ovu bezidejnu stranku. Nedavno doneseni program pokazuje da se i sami “socijaldemokrati” mu\u010de s pronalaskom vlastitog smisla. <\/strong><\/p>\n

Politi\u010dka imaginacija aktualnih doma\u0107ih socijaldemokrata nekako se \u010dini sve siroma\u0161nijom, a politi\u010dka rje\u0161enja koja nude u svojim temeljnim dokumentima sve su manje kalori\u010dna. Ne samo da nisu u stanju u praksi provesti ikakvu suvislu lijevu reformu, nego i u, zapravo, mnogo neobaveznijem programskom smislu nisu u stanju odgovoriti na izazove dana\u0161njice.<\/p>\n

I najnoviji programski tekst Socijaldemokratske partije Hrvatske, koji je predstavljen prije desetak dana na strana\u010dkoj tematsko-izvje\u0161tajnoj konvenciji, ba\u0161 kao i onaj otprije sedam godina, u najve\u0107em je dijelu napisao Davorko Vidovi\u0107. Sa Zoranom Milanovi\u0107em na \u010delu i dokumentom pod nazivom “Plan 21” SDP je\u00a02011. godine do\u0161ao na vlast nakon osam godina. Izgleda da je ista logika vodila i dana\u0161nje rukovodstvo. Naime, ta da istom autoru povjere da napi\u0161e nacrt programa za novo doba pod nazivom “Za dobro dru\u0161tvo”, pa da onda na tragu takvog kauzaliteta (novi program koji vodi u novu pobjedu) na narednim parlamentarnim izborima mo\u017eda polu\u010de uspjeh. Za ovu \u0107emo priliku ostaviti po strani unutra\u0161nja trvenja unutar na\u0161e najve\u0107e opozicijske stranke, \u010dija se dinamika ionako dade pratiti na dnevnoj razini, i koja se manje-vi\u0161e svode na sukob izme\u0111u parlamentarne esdepeovske grupe koju \u010dini uglavnom Milanovi\u0107ev kadar i novog lidera stranke Davora Bernardi\u0107a, iako je sva prilika da \u0107e ih na okupu barem do sljede\u0107ih izbora dr\u017eati, ako ni\u0161ta, a onda puki oportunizam, i pogledat \u0107emo \u0161to zapravo pi\u0161e u Vidovi\u0107evom programu.<\/p>\n

I prije same strana\u010dke konvencije po medijima se pojavila sintagma koja govori o tome da se SDP zala\u017ee za tako ne\u0161to \u0161to se zove moralni kapitalizam. Budu\u0107i da u SDP-u Marx nikad nije stanovao, a i u njegovom prethodniku, Savezu komunista, \u010desto je bio odsutan, strana\u010dki su ideolozi za svoje nove koncepcije morali prona\u0107i neke druge pred\u0161asnike<\/em>. Sje\u0107amo se odu\u0161evljenja u SDP-u, ali i u \u0161iroj intelektualnoj zajednici koja je krajem devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a inklinirala toj stranci, za izmi\u0161ljotinu zvanu “tre\u0107i put”. Bio je to poku\u0161aj prevladavanja dotada\u0161nje dihotomije, u nekim varijantama znan kao “ni staljinizam ni laissez faire<\/em>“, ili kao “ni kolektivizam ni neoliberalizam” i sl. Bilo je to tako\u0111er vrijeme kad je i u nas, ba\u0161 kao i drugdje u Evropi, promptno prevedena istoimena knjiga Anthonyja Giddensa, ali i kratki pamflet tada\u0161njeg lidera britanskih laburista Tonyja Blaira na istu temu.<\/p>\n

Kapital protiv “interesnih grupa”<\/strong><\/p>\n

Osim na prijelazu milenija o moralnome se kapitalizmu dalo \u010duti pone\u0161to i kasnije. On se, recimo, dade na\u0107i i u recentnijim istupima nekih, opet, britanskih lidera kao \u0161to je vo\u0111a konzervativaca David Cameron, koji se poslije velike krize iz 2008. \u017ealio na nezaslu\u017eeno velike beneficije koje su u\u017eivali nosioci poslovanja u financijskom sektoru ili pak na njihove astronomske bonuse. U tom je smislu zaklju\u010dio da nam svima treba odgovorniji, moralniji kapitalizam, takoreku\u0107, kapitalizam s ljudskim likom. Sve to svoje prethodnike nalazi u Adamu Smithu i njegovoj teoriji o moralnim osje\u0107ajima po kojima svaki \u010dovjek osim \u0161to je tjeran sebi\u010dno\u0161\u0107u razvija u sebi i interes za dobrobit drugih ljudi, ili pak u Maxu Weberu koji razlikuje racionalni kapitalizam, onaj, dakle, odgovorni i obvezuju\u0107i od iracionalnog, \u010diji bi predstavnik mogao biti, recimo, ova na\u0161a ina\u010dica “divljeg”, neobuzdanog i nereguliranog kapitalizma periferije.<\/p>\n

Od standardnih stvari, tek da spomenemo, da u novom programu hrvatski socijaldemokrati uglavnom zazivaju investicije kao zapravo jedini mehanizam va\u017ean za politiku zapo\u0161ljavanja, dok poreznu politiku i politiku fiksnih kamata vide kao, ako ne kao jedine, a onda kao glavne mehanizme ja\u010danja potro\u0161a\u010dkih potencijala. Sve je to, kako rekosmo bilo vi\u0111eno ve\u0107 u Planu 21, ba\u0161 kao i u programskim dokumentima za vrijeme Ivice Ra\u010dana.<\/p>\n

Ono \u0161to je ovdje interesantno jest do da je SDP posve pristao uz klasnu dezantagonizaciju. Ili njihovim rije\u010dima: “Na\u0161 program nema za cilj privilegirati neku odre\u0111enu politi\u010dku skupinu i njenu nomenklaturu\u2026” To se posebno se dade vidjeti u SDP-ovom pristupu radni\u010dkoj i sindikalnoj politici. Doslovno se u programu ka\u017ee da se, dakako, treba voditi ra\u010duna o radni\u010dkim pravima, ali se odmah dodaje da se neke koncesije moraju dati i onoj drugoj, biznis strani. U tom smislu, na sindikate se vi\u0161e ne gleda kao na udarnu \u0161aku protiv kapitala, nego kao na samo jo\u0161 jednu interesnu grupu kojoj \u0107e stranka pri\u0107i vi\u0161e ili manje ovisno o trenuta\u010dnoj dru\u0161tveno-politi\u010dkoj konjunkturi. S tim u vezi je i prebacivanje naglaska sa suradnje s organiziranim radni\u0161tvom na suradnju s dru\u0161tvenim pokretima.<\/p>\n

Sveto trojstvo: antikorupcija, \u0161kolstvo, poduzetni\u0161tvo<\/strong><\/p>\n

To zapravo govori da su socijaldemokrati odavno odustali od promjene dru\u0161tvene stvarnosti politi\u010dkim instrumentima i u tom se smislu posve oslanjaju na ekonomske mjere, dok legitimitet za takav pristup nalaze u novom moralnom poretku u kojemu dominiraju obiteljske vrijednosti, vrijednosti zajednice, individualizam, koncept oslanjanja pojedinaca na vlastite snage, \u010duvanje dostojanstva dobronamjernog \u010dovjeka (\u0161to god to zna\u010dilo) i sl.<\/p>\n

Novi-stari SDP pojavljuje se, a tako se voli i u javnosti prikazivati, kao moralno superioran vladaju\u0107em kapitalisti\u010dkom poretku, posebno onom bez regulacije i kontrole, kojeg bi esdepeovci, samo da dobiju priliku, sigurno zauzdali. U novom esdepeovom moralizmu posebno su istaknute vrijednosti kao \u0161to su dru\u0161tvena harmonija, kultura poduzetni\u0161tva, meritokracija, davanje prioriteta obrazovanju, odnosno gledanje na obrazovanje kao na univerzalni lijek za sve dru\u0161tvene inkoherencije, inzistiranje na politici sigurnosti i penalizaciji svih prekr\u0161itelja koji tu sigurnost ugro\u017eavaju, kao i ka\u017enjavanje i progon korumpiranih. Me\u0111utim, u skladu sa svojim pristupom – malo od jednih malo od drugih – SDP ne odustaje ni od klasi\u010dnih kapitalisti\u010dkih vrijednosti kao \u0161to je kompeticija. Tako se ve\u0107 spomenuto \u0161kolovanje vidi upravo u tom klju\u010du, kao trka za diplomom, kao favoriziranje izvrsnih, kao podupiranje najboljih, kao guranje najistaknutijih, \u010dime cijeli sektor zapravo zavr\u0161ava u svojevrsnom elitizmu, nau\u0161trb demokrati\u010dnosti koja bi \u0161kolu morala resiti kao glavna vrijednost.<\/p>\n

Na vi\u0161e mjesta Vidovi\u0107 & co. alarmiraju javnost zbog tzv. uzdizanja populizma u Evropi, odnosno nagla\u0161avaju opasnost od populisti\u010dkih stranaka. Jasno je da na valu \u0161irenja panike i SDP poku\u0161ava ubrati pokoji bod, ali je tu zanimljivo ne\u0161to drugo. Naime, i socijalisti\u010dke i socijaldemokratske stranke nastale su u svoje vrijeme kao svojevrsne protestne stranke, i njih je onodobni establi\u0161ment optu\u017eivao za populizam. Danas taj isti SDP koji ili slabo poznaje vlastitu tradiciju, ili ga je sna\u0161la amnezija, u svojoj pomirljivoj fazi, skupa s liberalima, manje-vi\u0161e sve dana\u0161nje protestne politi\u010dke snage, umjesto da u njima prona\u0111e potencijalne saveznike, prokazuje kao demago\u0161ke i po \u0161ire dru\u0161tvo posve \u0161tetne politi\u010dke pojave.<\/p>\n

U moralnom kapitalizmu za koji se zala\u017eu Bernardi\u0107, Vidovi\u0107 i drugi bitno manji naglasak je na boga\u0107enju kao takvom (\u0161ifra iz osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a “greed is good” koju je u filmu Wall Street iz 1987. godine promovirao glavni lik Gordon Gekko danas se vi\u0161e ne nosi), a bitno ve\u0107i je na vrijednostima. To je neka vrsta socijalno odgovornog kapitalizma, koji osim za vlastiti profit radi, navodno i za op\u0107u stvar, a funkcionira tako da se inzistira na smanjivanju ekscesivnog rizika, na smanjenju egoizma koji vi\u0161e ne bi smio biti u temelju ovog novog, civiliziranog kapitalizma.<\/p>\n

Sloboda… od socijalne za\u0161tite<\/strong><\/p>\n

Tr\u017ei\u0161ni se principi tako \u017eele omek\u0161ati suosje\u0107ajno\u0161\u0107u. Ta nova sentimentalnost smitovskog tipa i bri\u017enost koja uz to ide mo\u017eda najbolje personificiraju novi kapitalisti poput Elona Muska, koji u svemir izbacuje Teslu, i razmi\u0161lja kako otkupiti dugove neke zemlje tre\u0107eg svijeta ili pak na\u0161 Nenad Baki\u0107 koji male \u0161kolarce opskrbljuje robotima ili Mate Rimac koji je navodno jako dobar svojim radnicima, a i posve je cool<\/em>. Naravno, negativac je danas neodgovorni Ivica Todori\u0107, koji je novcem koncerna kupovao sve pa \u010dak i parizer. Iako, nije uvijek bilo tako. Donedavno je na sceni dominirao stav da je i takav, iako posve uncool<\/em> Todori\u0107, ipak dobar kapitalist, jer da on hrani 60 tisu\u0107a ljudi, daje im pla\u0107u, i firme ne uni\u0161tava nego ih podi\u017ee.<\/p>\n

Prva u nizu vrhovnih vrijednosti u Vidovi\u0107evom nacrtu je, pazi sad, sloboda. Iz cijelog teksta ne mo\u017ee se to shvatiti druk\u010dije nego kao negativna sloboda po kojoj se favoriziraju one vrijednosti koje, prije svega, biznismenu, developeru<\/em>, poduzetniku i drugim kapitalisti\u010dkim figurama dozvoljavaju da djeluje bez izvanjskih ograni\u010denja, prije svega onih koje provodi dr\u017eava. Sve ostale slobode kao da su izvedene iz ove temeljne. Tako se i pravo na sre\u0107u mo\u017ee posti\u0107i isklju\u010divo anga\u017eiranjem vlastitih umije\u0107a i vje\u0161tina i uz dono\u0161enje odluka koje mora biti posve slobodno od bilo kakvih pritisaka.<\/p>\n

Tako novi esdepeovci dr\u017ee da \u0107e kapitalisti\u010dke patologije neutralizirati svojevrsnom moralnom obnovom, odnosno misle da bez moralnih vrlina kapitalizam mo\u017ee degenerirati do te mjere da to postane opasan po opstanak samog dru\u0161tva. Otuda i njihov novi zahtjev da umjesto u dr\u017eavotvornosti krenemo u dru\u0161tvotvornost. To se novo dru\u0161tvo mora, prema autorima programa, izgraditi na temeljima novog domoljublja, vjerodostojne politike i nove osje\u0107ajnosti.<\/p>\n

Nama se pak \u010dini da inzistiranje na moralu zapravo nije ni\u0161ta drugo doli nadomjestak za izostalu konkretnu politi\u010dku borbu, a moralna ve\u0107ina kojoj se novi program SDP-a zapravo obra\u0107a, zamjena je za radni\u010dku klasu koja je nekada imala ulogu faktora promjene. U tom smislu socijaldemokrati prestaju biti, odnosno odavno se ve\u0107 prestali biti zagovornici radni\u010dkih prava i predstavnici radnika i postali su klasi\u010dna bur\u017eoaska stranka.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Politi\u010dka imaginacija aktualnih doma\u0107ih socijaldemokrata nekako se \u010dini sve siroma\u0161nijom, a politi\u010dka rje\u0161enja koja nude u svojim temeljnim dokumentima sve su manje kalori\u010dna. Ne samo da nisu u stanju u praksi provesti ikakvu suvislu lijevu reformu, nego i u…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":22930,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-22927","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22927","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22927"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22927\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22935,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22927\/revisions\/22935"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/22930"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22927"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22927"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22927"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=22927"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=22927"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=22927"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=22927"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}