{"id":22850,"date":"2018-03-16T08:00:06","date_gmt":"2018-03-16T07:00:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=22850"},"modified":"2021-02-25T10:55:06","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:06","slug":"mouthwashing-facelifting-i-nesto-revizionizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=22850","title":{"rendered":"Mouthwashing, facelifting i ne\u0161to revizionizma"},"content":{"rendered":"

U Zagrebu jo\u0161 ovaj tjedan traje izlo\u017eba radova umjetnika s europskog Istoka iz kolekcije njema\u010dke multinacionalke. Njezin proklamirani cilj je predstaviti navodno manje poznatu suvremenu umjetnost, no izlo\u017eba naposljetku o odnosima centra i periferije otkriva puno vi\u0161e no \u0161to je originalno planirano.<\/strong><\/p>\n

Medijskom fasadom zagreba\u010dkog Muzeja suvremene umjetnosti posljednjih tjedana dominira animirana slika \u017earko crvenih usana. Izvedene u hiperrealisti\u010dkoj maniri koja otkriva i strukturu tkiva, usne su odijeljene od pripadaju\u0107eg tijela, slobodno plutaju napola uronjene u vodu, mi\u010du se dok izgovaraju neproni\u010dne rije\u010di, sve \u2013 indikativno \u2013 bez ostalih elemenata govornog aparata, njegovih artikulatora \u2013 jezika, zubi, nepca, grla. Govor tog o\u010dito \u017eenskog subjekta sveden je tako na svoju senzualnu dimenziju: govori, ali (jo\u0161) ne \u010dujemo \u0161to, a ve\u0107 se s obzirom na artikulatorni deficit pitamo kako.<\/p>\n

Video je rad nagra\u0111ivane poljske umjetnice mla\u0111e generacije s berlinskom adresom Agnieszke Polske, a njegov je naslov ujedno i naslov izlo\u017ebe “Glas umjetnika \/ I Am The Mouth” kojom je otvorena ovogodi\u0161nja izlo\u017ebena sezona Muzeja suvremene umjetnosti. Rad nas ponovo do\u010dekuje na samom ulazu u izlo\u017ebu, sad u svojoj punoj verziji, popra\u0107en zvukom: izlo\u017ebenim prostorom odzvanja iskaz u prvom licu koji govori o nemogu\u0107nosti da se govori, kako o onome \u0161to se vidi, tako i o idejama “\u0161to ih se mo\u017ee izraziti samo jo\u0161 neotkrivenim jezikom”. Postaje nam jasno kako je ona uzburkana voda, more u koje su usta uronjena, zapravo “dru\u0161tvena tvar” i kako su je usta puna, toliko da jedva di\u0161u. Po(r)uka je vi\u0161e nego jasna: pojedinca dru\u0161tvo doslovno gu\u0161i, a upravo je pojedinac ona instanca koja jedina mo\u017ee istisnuti istinu. Uz uvjet da se kona\u010dno odijeli od dru\u0161tva i njegovih aparata koji je sputavaju.<\/p>\n

Preokrenut \u0107emo ovu sna\u017enu sliku naglavce ne bi li nam usta izlo\u017ebe ispljunula istinu koja nas zanima, a to nisu pojedina\u010dni glasovi umjetnika koji povijesni prevrat iz socijalizma u kapitalizam dokumentiraju “prije svega, suptilnim psihi\u010dkim stanjima, emocionalnim dvojbama i nadama” \u2013 kako se navodi u jednom od kustoskih tekstova u popratnom deplijanu \u2013 ve\u0107 kako bismo iz te obrnute perspektive promotrili izlo\u017ebu kao cjelinu, i to cjelinu posve (a ne samo napola) uronjenu u dru\u0161tvenu tvar<\/em>, da se poslu\u017eimo slikovitim rije\u010dima gornjeg bezimenog subjekta.<\/p>\n

Ne tako nevina geografija<\/strong><\/p>\n

U tu svrhu, zaustavit \u0107emo se ve\u0107 na podnaslovu izlo\u017ebe, koji je zapravo puno vi\u0161e od toga: “Djela suvremenih umjetnika iz srednje i isto\u010dne Europe iz zbirke Art Collection Telekom”. “Glas umjetnika” je zapravo zbir pedesetak glasova umjetnika s “Istoka”, i to iz korporativne zbirke Deutsche Telekoma, najve\u0107e telekomunikacijske kompanije u Europi. Zemlje u pitanju su ve\u0107inom one balkanske, ali i Ma\u0111arska, Slova\u010dka i Poljska te Gruzija, Ukrajina i Turska. Geopoliti\u010dka zbrka nije sasvim nedu\u017ena, pingponigiranje s regionalnim pripadnostima koje se dosljedno provla\u010di kroz kustoske tekstove (povremeno “srednja”, “isto\u010dna” ili “jugoisto\u010dna”) razotkriva karakter njihovog preobla\u010denja u tobo\u017ee neutralne geografske odrednice. Zbrku dalje podgrijava sredi\u0161nji programski argument izbora upravo ove (korporativne) zbirke, razlog za njezinu nu\u017enost u sredi\u0161njoj javnoj<\/em> instituciji za suvremenu umjetnost u Hrvatskoj, koji isti\u010de kako je izlo\u017eba “rijetka i va\u017ena prilika, kako za MSU, tako i za hrvatsku publiku da vidi, do\u017eivi i \u010duje glas umjetnica i umjetnika iz isto\u010dne i jugoisto\u010dne Europe”, odnosno “umjetnika iz zemalja \u010dije nam suvremene scene nisu dovoljno dobro poznate”. Ponovo se, zbunjeni, vra\u0107amo popisu zastupljenih zemalja, gdje crno na bijelo \u010ditamo kako je \u010dak pet zemalja bilo u sastavu nekad zajedni\u010dke dr\u017eave, socijalisti\u010dke Jugoslavije, \u010dije umjetnike, ove predstavljene na izlo\u017ebi, lokalna javnost poznaje.<\/p>\n

Ako nas je najavni tekst zbunio, misija zbirke Art Collection Telekom dostupna na njihovim stranicama vra\u0107a nas na meritum stvari. Njezin kustos, Rainald Schumacher, ujedno i ko-kustos izlo\u017ebe, u svojim istupima isti\u010de kako se zbirka “fokusira na zemlje koje su do prije trideset godina bile iza \u017deljezne zavjese, koje su iskusile veliki dru\u0161tveni i politi\u010dki eksperiment izgradnje komunisti\u010dkog i socijalisti\u010dkog dru\u0161tva, a potom i dramati\u010dne promjene kada je uveden kapitalisti\u010dki sustav”. Ponovo nam se vrti u glavi jer se pitamo \u0161to sa zemljama koje nisu bile iza \u017eeljezne zavjese, kao \u0161to je Turska ili socijalisti\u010dka Jugoslavija, koje u zbirci zauzimaju istaknuto mjesto. Ali ne\u0107emo cjepidla\u010diti, nego pobli\u017ee promotriti \u0161to le\u017ei iza tako istaknute misije. A stoji isticanje individualnog pristupa \u017eivotu, takvog koji “u sredi\u0161te stavlja pojedinca”. Taj \u0107e nam oslobo\u0111eni pojedinac iznijeti kona\u010dnu istinu o realnom socijalizmu, ili Schumacherovim rije\u010dima “komunisti\u010dkoj distopiji”, a ona se dade svesti na jednu jednostavnu sintagmu: gu\u0161enje slobode pojedinca kao temelja demokratskog dru\u0161tva. Sad nam stvari postaju jasnije, onkraj vrludanja neutralnim geografskim svrstavanjima, mo\u017eemo jasno i glasno re\u0107i: zbirka se fokusira na postsocijalisti\u010dke zemlje (s iznimkom Turske) s ciljem da nam kroz umjetnost ponudi narativ o njihovoj socijalisti\u010dkoj pro\u0161losti koji pristaje njihovoj kapitalisti\u010dkoj sada\u0161njosti.<\/p>\n

Isto\u010dni umjetnici, zapadni glasovi<\/strong><\/p>\n

Na tom fonu, inzistiranje na uskom fokusu na Isto\u010dnu i Jugoisto\u010dnu Europu baca pone\u0161to druga\u010dije svjetlo na zbirku njema\u010dkog telekomunikacijskog giganta. Dok njezin generalni narativ nagla\u0161ava pripadnost Europi i slobodu putovanja bez granica, slu\u017ebena kolekcionarska politika inzistira na podjeli, sad ne vi\u0161e politi\u010dkoj, ve\u0107 regionalnoj. A u osnovi, ako opet pogledamo popis zemalja od interesa za njema\u010dku korporaciju, ovaj put uklju\u010duju\u0107i i Tursku, u podjeli na europsku periferiju i europski centar. I na tom mjestu, inzistiranje na individualnom pristupu povijesti i brisanje svakog traga kolektivnog projekta otkriva druga\u010dije lice, lice kapitalizma koji se gradi i opstaje na oblicima imperijalizma, \u0161irenjem na druge teritorije, i geografski i metafori\u010dki, kao i na druge sfere. Kako znamo, korporacija-kolekcionar Deutsche Telekom, koja danas ima privilegirani polo\u017eaj na lokalnom telekomunikacijskom tr\u017ei\u0161tu: vlasnik je podzemne infrastrukture za telekomunikacijske kablove. Tu je u punom smislu komunalnu infrastrukturu, koju su financirali tada\u0161nja po\u0161ta (PTT), SIZ-ovi i velikim dijelom sami gra\u0111ani, Deutsche Telekom od hrvatske dr\u017eave dobio takore\u0107i na poklon, otimaju\u0107i je gra\u0111anima koji su je izgradili. Imid\u017e korporacije u \u0161iroj javnosti utoliko nije pozitivan, pa joj je ovakva aktivnost svojevrsni facelifting<\/em>.<\/p>\n

S ovim se uvidima valja jo\u0161 jednom osvrnuti na samu zbirku i njezinu izlo\u017ebenu varijantu. Bli\u017ei pogled na dobnu strukturu, a \u0161to se eksplicitno isti\u010de i u promotivnim tekstovima, otkriva nam usmjerenost na umjetnike srednje generacije: dominiraju oni ro\u0111eni 1970-ih i 1980-ih godina, dakle oni dovoljno stari da su ro\u0111eni u doba socijalizma, a opet dovoljno mladi da nisu formirani u njemu. Ako se vratimo na op\u0107i narativ zbirke i izlo\u017ebe koji inzistira na individualnim pristupima povijesti, takvima koji u sredi\u0161te stavljaju pojedinca, onda takav izbor itekako ima smisla. Me\u0111utim, ako toj “vrlo otvorenoj i inovativnoj sakuplja\u010dkoj politici” pristupimo iz ekonomskog kuta, ona postaje interpretativno zanimljiva i poduzetni\u010dki promu\u0107urna. U zemljama u kojima su bud\u017eeti za kulturu srezani, razvojne kulturne politike nepostoje\u0107e, a muzeji bez financijskih sredstava za otkup radova, umjetnici ve\u0107inom ne mogu \u017eivjeti od umjetni\u010dkog rada, pa spas tra\u017ee na zapadnom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Takvi mladi umjetnici svoje \u0107e radove prodati budza\u0161to, samo da u\u0111u u cirkulaciju i tako pove\u0107aju \u0161anse za uspjehom na tr\u017ei\u0161tu. Korporativni kolekcionar mo\u017ee trljati ruke jer je za malo ulaganje dobio potencijalno profitabilnu robu, takvu \u2013 da se opet poslu\u017eimo rije\u010dima kustosa zbirke\u00a0\u2013 koja se razlikuje “od uobi\u010dajene robe zapadnoga svijeta kakva se svi\u0111a tr\u017ei\u0161tu umjetnina”. Dakle, da bi se u\u0161lo u zapadni svijet umjetnosti potrebno je proizvesti posebnu robu, onu s postsocijalisti\u010dkom aurom, ali po mjeri zapadnoga oka. I tako smo nametanjem dominantnog jezika zatvorili krug: u\u0107i \u0107ete u na\u0161 zapadni svijet umjetnosti samo ako pristanete na to da govorite isklju\u010divo o svom kontekstu i to kao na\u0161i trbuhozborci. Ili da mrmljate nepotpunim govornim aparatima.<\/p>\n

“Trono\u017eac” s klimavim nogama<\/strong><\/p>\n

Dakako, zbirka sebi pripisuje druga\u010diju funkciju, radovi suvremenih umjetnika koje okuplja tako navodno \u010dine “idealnu bazu za komunikaciju i razmjenu ideja”, bazu kakvu samo suvremena umjetnost mo\u017ee osigurati i koja \u2013 gle \u010duda \u2013 zrcali upravo onu sliku Telekoma kakvom se kompanija sama vidi, a koja je sa\u017eeta u sloganu<\/a>\u00a0LIFE IS FOR SHARING (“\u017eivimo zajedno”) ve\u0107 u tre\u0107em pasusu korporativno-kolekcionarskog stejtmenta. Za\u0161to se upravo suvremena umjetnost pokazuje kao dobar teren za ulaz korporacija u umjetni\u010dko polje, pri \u010demu se njihova prisutnost legitimira i naturalizira ispunjavanjem dru\u0161tvene misije? Odgovor valja potra\u017eiti najprije u \u010dinjenici da inovacija koja je u temelju suvremene umjetnosti businessu<\/em> daje savr\u0161en alat za projekciju vlastite slike kao progresivne snage, kao \u0161to nam je na\u0161 primjer ve\u0107 pokazao. No, treba napraviti i korak dalje pa ustanoviti da korporacije pregovaraju direktno s umjetnicima pojedincima, koji su naj\u010de\u0161\u0107e pod egzistencijalnim pritiskom i s \u010dije individualne pozicije u osnovi nema razlike izme\u0111u toga jesu li ih otkupile javne institucije ili privatne kompanije. Nadalje, odgovor le\u017ei i u materijalnoj situaciji javnih muzejskih institucija i s njome povezanim promjenama u javnom financiranju kulture.<\/p>\n

Napadi na javno financiranje kulture poduprti su poticanjem privatnih ulaganja u sektoru i uzdizanjem tzv. “ekonomije trono\u0161ca” kao zlatnog standarda za financiranje u kulturi, a prema kojemu se prihodi subjekata, bilo da je rije\u010d o javnim institucijama ili privatnim i samoorganiziranim poduhvatima, imaju pravilno razdijeliti izme\u0111u triju izvora \u2013 javnog, privatnog i vlastitog. Time se, tvrde eksperti, s jedne strane garantira sloboda u smislu odvajanja od \u010dvrstog stiska dr\u017eave, a s druge \u2013 posebno u trenutku kad neki od izvora zaka\u017ee \u2013 financijska odr\u017eivost. Nadalje, kako bi privatne kompanije potaknuli na vi\u0161e ulaganja, zapadnoeuropske su dr\u017eave, po uzoru na SAD koje nikad nisu ni poznavale sustav javnog financiranja kulture poput onog u Europi, liberalizirale poreznu politiku: kupovanje i poklanjanje umjetnosti muzejima izuzeto je od poreza. Uvedene 1980-ih na valu sistemskog razmontiranja javnog financiranja umjetnosti dovele su do booma<\/em> umjetni\u010dkog tr\u017ei\u0161ta i u krajnjoj instanci, kao u osnovi oblika indirektne subvencije, do privatizacije kulture: nekad svima dostupne javne potpore kanalizirale su se u porezne olak\u0161ice za elitni dio dru\u0161tva te na velika vrata uvele business<\/em> u javne umjetni\u010dke institucije.<\/p>\n

Javna muzejska institucija, zagreba\u010dki MSU, popri\u0161te ovog korporativnog entrizma<\/em> koje \u0107e se nastaviti ve\u0107 sljede\u0107om najavljenom izlo\u017ebom, 11. HT nagradom za suvremenu hrvatsku umjetnost, otvoren je na vrhuncu ekonomske krize u zemlji \u010diji je bud\u017eet za kulturu ispod 0,5%. Zgrada \u010dija je ukupna povr\u0161ina gotovo 15.000 m2 nosi ogromne fiksne tro\u0161kove golog odr\u017eavanja (poput grijanja, \u010duvanja, \u010di\u0161\u0107enja, tehni\u010dkog odr\u017eavanja i sl.), dok su joj javna programska sredstva iz godine u godinu sve manja i neizvjesnija, a sredstva za otkup i daljnju gradnju zbirke, \u0161to je temeljni muzejski posao \u2013 nepostoje\u0107a.<\/p>\n

Izmicanje javne sfere<\/strong><\/p>\n

Izgra\u0111en na valu muzejskog booma<\/em> koji je usko povezan s tzv. urbanom regeneracijom i rastu\u0107om industrijom turizma, MSU se prikop\u010dao na narativ o impresivnim zdanjima koja \u0107e privla\u010diti korporativne sponzore i rijeke turista. Ako tih dana nije bilo jasno, posljednji podaci zorno pokazuju kakvi su u\u010dinci te me\u0111unarodne muzejske utrke, a oni ukazuju na rastu\u0107e razlike izme\u0111u velikih muzeja u svjetskim metropolama i srednjih muzeja, u kakve ubrajamo i na\u0161 MSU, na europskoj periferiji. Ovi prvi ubiru 98% svih prihoda na tr\u017ei\u0161tu. 1<\/a><\/sup> U takvoj nezavidnoj materijalnoj situaciji MSU nema puno izbora, ali zato ima punu podr\u0161ku kulturne politike i pomazanje s vrhunske europske instance. No, pragmatici usprkos, moramo se zapitati koje su posljedice tog novog savezni\u0161tva?<\/p>\n

Dok opona\u0161a muzejske prakse \u2013 formiranjem zbirke, dodjelom nagrade i gra\u0111enjem kanona \u2013 Deutsche Telekom redefinira granice izme\u0111u javne kulturne institucije i businessa<\/em>, a posljedi\u010dno i njihove uloge u dru\u0161tvu. Aproprijacijom dru\u0161tvenog statusa muzeja i njegove edukativne funkcije, transformira ga u PR-pogon, kako za vlastiti brend, tako i za \u0161irenje ideologije slobodnog tr\u017ei\u0161ta. Taj se (kulturni) imperijalizam ne zaustavlja na dominantnoj estetici ili (“jo\u0161 neotkrivenom”) jeziku, ve\u0107 utire put za ekspanziju kapitalisti\u010dkih odnosa u kulturi. Tu u pri\u010du valja uvesti i ve\u0107 spomenutu HT nagradu za hrvatsku suvremenu umjetnost koju MSU u suradnji s Hrvatskim Telekomom, dioni\u010dkim dru\u0161tvom u prete\u017enom vlasni\u0161tvu Deutsche Telekoma, dodjeljuje ve\u0107 11. godinu za redom, kao najve\u0107u i sve zna\u010dajniju nagradu koja diktira kako suvremenu produkciju (jer je u nedostatku dr\u017eavne potpore va\u017ean moment za mlade umjetnike) tako i dominantni ukus (nagra\u0111eni i otkupljeni radovi \u010dine zbirku Hrvatskog Telekoma koja je dio fundusa MSU-a i ulazi u njegov stalni postav).<\/p>\n

U nedostatku javnih programskih sredstava, MSU je ovim savezni\u0161tvom dobio programski sadr\u017eaj, izlo\u017ebu, i pokrpao svoju ugro\u017eenu sakuplja\u010dku funkciju, dok je Deutsche Telekom dobio reklamu i potencijalni facelifting<\/em> u sredini u kojoj ima monopol, ali ne u\u017eiva i dobar imid\u017e. No, kad smo ve\u0107 kod funkcije javne muzejske institucije valja primijetiti i sljede\u0107e: MSU je korporativnoj zbirci Art Collection Telekom udario pe\u010dat vrijednosti koji tim jeftinim investicijama u budu\u0107nosti podi\u017ee cijenu, dao joj je institucionalno priznanje koje di\u017ee njezinu komercijalnu vrijednost. Zoran primjer isprepletenosti baze i nadgradnje. Ili pre\u0111enog puta od javne funkcije do “kooperanta” korporacije.<\/p>\n

  1. Vidi: Ben Davis, “9.5 Theses on Art and Class”[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Medijskom fasadom zagreba\u010dkog Muzeja suvremene umjetnosti posljednjih tjedana dominira animirana slika \u017earko crvenih usana. Izvedene u hiperrealisti\u010dkoj maniri koja otkriva i strukturu tkiva, usne su odijeljene od pripadaju\u0107eg tijela, slobodno plutaju napola uronjene u vodu…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":22849,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74,144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[62],"class_list":["post-22850","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22850","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22850"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22850\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22897,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22850\/revisions\/22897"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/22849"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22850"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22850"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22850"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=22850"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=22850"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=22850"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=22850"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}