{"id":22828,"date":"2018-03-14T07:00:56","date_gmt":"2018-03-14T06:00:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=22828"},"modified":"2021-02-25T10:55:07","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:07","slug":"nidzara-radno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=22828","title":{"rendered":"Briga o izbjeglicama u BiH: Sarajlije umjesto institucija"},"content":{"rendered":"

Nakon \u0161to su granice Srbije s Hrvatskom i Ma\u0111arskom postale neprobojne, podru\u010dje Bosne i Hercegovine postalo je nova izbjegli\u010dka ruta preko Balkana do EU. Kao i u drugim zemljama, institucije nisu previ\u0161e agilne u pokazivanju solidarnosti s potrebitima. No, u zemlji koja jo\u0161 osje\u0107a posljedice vlastitog rata,\u00a0 stanovnici, iako me\u0111u najsiroma\u0161nijima na Balkanu, daju izbjeglicama i vi\u0161e od onoga \u0161to sami imaju.<\/strong><\/p>\n

U ponedjeljak 5. marta, oko 11 ujutro, 23-godi\u0161nja I.R. iz Al\u017eira stajala je ispred poro\u0111ajne klinike Jezero u Sarajevu. Bila je bez jakne, u laganoj spava\u0107ici i crnim lijepim papu\u010dicama, koje joj je vjerovatno neko poklonio. Dan prije dovedena je u bolnicu jer su doktori koji su je pregledali u Trebinju, \u010detiri dana ranije (nakon \u0161to je tokom no\u0107i preko planina u\u0161la iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu) kazali da joj je termin za porod 4. marta. U bolnici Jezero zaklju\u010dili\u00a0su da je ipak jo\u0161 rano za porod, te su je otpustili. “Doktor je bio vrlo fin”, kazala je I.R. nakon \u0161to su je volonteri prevezli u bolnicu Abdulah Naka\u0161, “ali je sestra bila lo\u0161a i rekla mi Go<\/em>, Go<\/em>.” U slu\u010daju I.R. to je doslovno zna\u010dilo na ulicu.<\/p>\n

I.R. je ta \u010detiri dana po dolasku iz Crne Gore provela sa suprugom u Azilantskom centru Delija\u0161 na padinama Bjela\u0161nice. Do Delija\u0161a autobus vozi iz drugog dijela grada od onoga u kojem je bolnica. U centru je hladno no\u0107u jer se grijanje gasi u 10 sati. Hladno je i danju, ispri\u010dala je I.R. volonterima. Nema ni dovoljno hrane i ona je svaki dan dobivala sardinu i hljeb, osim prvu no\u0107 kada je grupa volontera saznala da je ona u centru i da je gladna, te su odnijeli hranu do kapije gdje su drugi azilanti iza\u0161li da joj je odnesu.<\/p>\n

Kapacitet centra, koji je izgra\u0111en zahvaljuju\u0107i pomo\u0107i EU, iznosi oko 130 mjesta. Centar je prljav i tu \u017eive skoro jedino mu\u0161karci koji putuju sami. No, ni oni ne ostaju dugo. Nema prijema ni za telefon niti za internet. Okolo nema ni\u010dega osim \u0161ume. Prva benzinska pumpa i mjesto gdje s internetom daleko je 12 kilometara. Oni koji mogu svaki dan hodaju kako bi se javili porodici ili prijateljima.<\/p>\n

“Veliko dru\u0161tvo”<\/strong><\/p>\n

Volonteri I.R. nisu \u017eeljeli vratiti u azilantski centar gdje ne\u0107e imati \u0161ta da jede i gdje \u0107e joj biti hladno, te su zatra\u017eili od Me\u0111unarodne organizacije za migracije (IOM) da pokrije nekoliko dana tro\u0161kova u bolnici, nakon \u010dega \u0107e – ukoliko se ne porodi – pre\u0107i u stan koji su joj u me\u0111uvremenu na\u0161li volonteri. Pla\u0107at \u0107e grupa gra\u0111ana koji \u0107e i opremiti bebu, mamu i tatu, te na\u0107i patrona\u017enu sestru da ih obi\u0111e. Kao tra\u017eiteljica azila, I.R. kao i svi drugi, ima pravo na besplatnu zdravstvenu za\u0161titu, no nitko, pa ni oni u bolnici, nisu zaista sigurni da li i kako to funkcioni\u0161e. Sami tra\u017eitelji azila nisu dobili nikakva uputstva od bilo koje institucije o tome kako da ostvare niti to, niti kakva druga prava.<\/p>\n

Od po\u010detka februara ove godine do 5. marta, grupe gra\u0111ana Sarajeva, preuzela je na sebe brigu o vi\u0161e od 250 ljudi, uklju\u010duju\u0107i porodice, bebe, djecu bez pratnje, same \u017eene, odnosno kategorije koje se prema me\u0111unarodnim standardima smatraju ranjivim kategorijama. \u017dive u hostelima, hotelima, iznajmljenim stanovima, a nemali broj su prihvatili gra\u0111ani u svoje domove. I nikome nije jasno kako da svi oni ostvare svoja prava. Podr\u0161ka dolazi od privatnih donatora, organizacije Pomozi.ba, malog broja nevladinih organizacija, te do neke mjere IOM-a i UNHCR-a koji tako\u0111er ve\u0107 mjesecima smje\u0161taju ljude u hostele i privatni smje\u0161taj jer drugi ne postoji.<\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i brojnim malim firmama i restoranima, te pojedincima koji se organizuju, svaki dan ovih preko 250 ljudi ima hranu. Za sada. Od nedavno su po\u010deli dolaziti volonteri iz drugih zemalja. Pomozi.ba je, sre\u0107om, zatrpan donacijama koje uglavnom dolaze od gra\u0111ana. Neki posje\u0107uju mjesta gdje znaju da \u017eive izbjeglice donose\u0107i jabuke i vo\u0107e, ali su \u010desto voljni da popri\u010daju jezikom osmijeha i pogleda sa ljudima za koje znaju da su tu samo na putu ka nekom boljem mjestu.<\/p>\n

Nemogu\u0107e je utvrditi broj onih koji skvotiraju, sami pla\u0107aju smje\u0161taj ili su u drugim gradovima. Prema medijskim izvje\u0161tajima, u Velikoj Kladu\u0161i je od 40 do 70 ljudi dnevno, kojima tako\u0111er poma\u017eu lokalci. Nakon \u0161to je Islamska zajednica izdala uputu<\/a> da ljudi koji su na putu kroz BiH ne mogu spavati u d\u017eamijama, te da dr\u017eava treba da se brine za njih, mnogi su na\u0161li uto\u010di\u0161te ili u ku\u0107ama Kladu\u0161ana ili u kafi\u0107ima koji su pretvoreni u mjesta za spavanje. Hranu im obezbje\u0111uju Kladu\u0161ani, tako\u0111er svjesni da je dr\u017eava koja o tome treba da se brine, ali i \u010dinjenice da BiH nije funkcionalna dr\u017eava te ako ne reaguju, ljudi \u0107e ostati vani i biti gladni.<\/p>\n

Dizanje zidova na Balkanu<\/strong><\/p>\n

Prema dostupnim podacima, broj izbjeglica i migranata koji dolaze u BiH od augusta pro\u0161le godine se drasti\u010dno pove\u0107ava<\/a>. Te\u0161ko je, skoro nemogu\u0107e do\u0107i do ta\u010dnog broja, iako bi ga trebala imati dr\u017eava, kao i UNHCR i nevladina organizacija Va\u0161a prava koja dobija donacije da se brinu o pravima ovih ljudi. Me\u0111utim, iako to radi ve\u0107 vi\u0161e od godinu dana, ova ljudskoprava\u0161ka organizacija tako\u0111er nije iza\u0161la u javnost sa podacima, niti kritikama prema nadle\u017enim zbog kr\u0161enja ljudskih prava osoba koje tra\u017ee azil.<\/p>\n

Nova ruta do EU, navodi se u vi\u0161e izvora, vodi preko Albanije, Crne Gore i BiH. No, me\u0111u onima koji dolaze u BiH ovih dana ima i dosta onih koji dolaze iz pravca Srbije, a koji su stigli iz Turske preko Bugarske. Ruta je poprimila drugi pravac od kako je EU zape\u010datila granice te dozvolila nasilje na granicama Ma\u0111arske, Bugarske, Rumunije i Hrvatske. I pored brojnih izvje\u0161taja o prisilnom vra\u0107anju (push-back<\/em>), brutalnom nasilju, do sada nije bilo o\u0161tre osude iz Brisela i tako je pre\u0161utno nasilje dozvoljeno<\/a>.<\/p>\n

Za sada oni koji su pre\u0161li novom rutom se ne \u017eale na policijsko nasilje, \u010dak spominju veoma korektne policajce na koju su nailazili, no svi znaju da bi se to uskoro moglo promijeniti. Nagovje\u0161taj toga smjera daje plan EU o razmje\u0161tanju snaga Frontexa, po\u010dev\u0161i s Albanijom<\/a>. To \u0107e zna\u010diti po\u010detak “dizanja zidova” i na Balkanu, a zauzvrat \u0107e zemlje regiona dobiti obe\u0107anja o vi\u0161e novca iz fondova, i jo\u0161 jednom amin za korumpirane vlasti u regiji.<\/p>\n

U sve tri zemlje nove rute skoro ne postoje kapaciteti za eventualni prijem velikog broja ljudi, \u0161to je sude\u0107i po onom \u0161to se sada de\u0161ava, vrlo mogu\u0107e ve\u0107 ovog prolje\u0107a. Vlasti u BiH se za sada, i po ovom pitanju kao i mnogim drugim, naro\u010dito u oblasti ljudskih prava, prave da se ni\u0161ta ne de\u0161ava. Kada pak moraju ne\u0161to primijetiti, zvani\u010dnici nerijetko koriste terminologiju kojom izbjeglice i azilante porede sa teroristima ili opsuju kao mogu\u0107u prijetnju za BiH iz ovog ili onog razloga. \u010cesto te izjave prelaze u \u010distu ksenofobiju, koju onda naj\u010de\u0161\u0107e doslovno prenose rije\u010di politi\u010dkih lidera.<\/p>\n

Tako je objavljen i tekst gdje ministar opisuje izbjeglice i migrante kao osobe me\u0111u kojima je 95 posto ovisnika, problemati\u010dnih osoba, te opisuje tu\u010du u azilanstkom centru – istom onom u kojem nema hrane i hladno je, ali to ne spominje – u kojoj je navodno uni\u0161teno 30 i ne\u0161to soba, a po zidovima je ostala krv. Da bi to popravili donijeli su odluku da raspi\u0161u tender<\/a> da okre\u0107e prostor.<\/p>\n

Ima li u ovoj dr\u017eavi neka vlada?<\/strong><\/p>\n

\u0160irenje panike i ksenofobije svrstava se u domen govora mr\u017enje i prema zakonu bi trebalo biti sankcionisano. No, \u010dini se da u BiH nitko ove rije\u010di nije tako pro\u010ditao. Osuda ne\u0107e do\u0107i ni iz Europe gdje jedan broj zvani\u010dnika govori i mnogo gore stvari, i sve bez posljedica.<\/p>\n

Za sada veliki broj gra\u0111ana reaguje na na\u010din da se ili sje\u0107aju svog vlastitog ratnog iskustva, ali su svjesni i pora\u0107a u kojem gra\u0111ani BiH svaki dan odlaze, mnogi bez namjere i \u017eelje dugo da se vrate, isto kao i ljudi koji sada prolaze kroz njihovu zemlju. No, ima dosta i onih koji nisu spremni na bilo koji na\u010din pru\u017eiti pomo\u0107, pa \u010dak ni izdati sobe u hostelima ili stanovima naj\u010de\u0161\u0107e ponavljaju\u0107i rije\u010di i teze koje su do njih do\u0161le iz medija.<\/p>\n

Policija je za sada, u kontaktima sa onim koji prolaze kroz BiH korektna, a reaguje kao i svi drugi gra\u0111ani – emocijama. No, pitanje je vremena kada \u0107e naredbe potisnuti emocije, onako kako se to desilo u Hrvatskoj. Isti oni policajci koji su 2015. godine bili najbolji doma\u0107ini, pretvorili su se u ljute \u010duvare granica koji tuku, mu\u010de i \u0161alju djecu u smrt.<\/p>\n

Grupa Afganistanaca koji su se na\u0161li me\u0111u stotinama izbjeglica u Sarajevu pitala je jednu volonterku “ima li u ovoj dr\u017eavi neka vlada? Ljudi i policija su divni, ali ni\u0161ta nam nije jasno”.<\/p>\n

I.R. \u0107e u BiH roditi malog dje\u010daka. Ona i mu\u017e su ve\u0107 izabrali ime za njega. Uzbu\u0111eni su kao svi mladi roditelji na svijetu. Trude se, vidi se na njima, ignorisati svijet oko sebe, mada vjerovatno primje\u0107uju da se sve ru\u0161i i li\u010di na zemlju iz koje bje\u017ee. Ipak, gra\u0111ani \u0107e ih primiti u svoj dom, opremiti bebu i u\u010diniti sve da se osje\u0107aju barem dobro, onako kako su mnogi od njih do\u017eivljavali u izbjegli\u0161tvu. Tro\u0161kovi bolnice, po svemu sude\u0107i, \u0107e opet biti na gra\u0111anima.<\/p>\n

Jednog dana \u0107e se morati sastati i Vije\u0107e ministara i neko \u0107e donijeti neku odluku. Do tada, solidarnost izgleda ponovo \u017eivi u Bosni. Te\u0161ko je re\u0107i koliko dugo.<\/p>\n

Omar, 18-godi\u0161nji dje\u010dak iz Maroka, kojeg je pri poku\u0161aju prelaska preko zelene granice hrvatska policija uhvatila i brutalno pretukla, te mu oduzela cipele i poslala u snijeg i zimu, na pitanje gdje \u017eeli da ode je odgovorio “Tamo gdje \u0107u biti sretan”. On, kao i mnogi gra\u0111ani BiH, \u0107e poku\u0161ati oti\u0107i daleko od ove regije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U ponedjeljak 5. marta, oko 11 ujutro, 23-godi\u0161nja I.R. iz Al\u017eira stajala je ispred poro\u0111ajne klinike Jezero u Sarajevu. Bila je bez jakne, u laganoj spava\u0107ici i crnim lijepim papu\u010dicama, koje joj je vjerovatno neko poklonio. Dan prije dovedena je u bolnicu jer su doktori koji su je pregledali u Trebinju…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":22831,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[46],"theme":[458],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[156],"class_list":["post-22828","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-migracije","theme-drustvo","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22828","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22828"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22828\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36489,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22828\/revisions\/36489"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/22831"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22828"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22828"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22828"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=22828"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=22828"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=22828"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=22828"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}