{"id":2259,"date":"2014-09-02T07:00:29","date_gmt":"2014-09-02T06:00:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2259"},"modified":"2021-02-25T11:06:18","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:18","slug":"uspon-i-pad-albanske-migrantske-radne-snage","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2259","title":{"rendered":"Uspon i pad albanske migrantske radne snage"},"content":{"rendered":"<p><strong>Radne migracije iz Albanije posljednja su dva desetlje\u0107a bile sredstvo ubla\u017eavanja tranzicijske socijalne katastrofe. No, posljednja kriza, koja je najvi\u0161e zahvatila zemlje europskog Juga \u2013 glavna odredi\u0161ta albanskih \u201cgastarbajtera\u201d <strong>\u2013 <\/strong>okrenula je ovaj trend i potaknula masovne povratke osiroma\u0161enih migrantskih radnika. Taj bi proces mogao dovesti do dramati\u010dne promjene dru\u0161tvene dinamike u Albaniji \u010diji se obrisi tek naziru.<\/strong><\/p>\n<p>Jedna od klju\u010dnih karakteristika albanske postsocijalisti\u010dke povijesti veliki je val migracije radne snage na Zapad, posebice u Gr\u010dku i Italiju, u kojima je ve\u0107ina tih radnika radila vi\u0161e od dva desetlje\u0107a. Ova emigracija velikih razmjera nije bila potaknuta samo ekonomskim i politi\u010dkim slomom stare realsocijalisti\u010dke dru\u0161tvene formacije, nego i neoliberalnim procesom velikih privatizacija i deindustrijalizacije. Premda su slu\u017ebeni podaci nepouzdani, postoji ra\u0161ireno uvjerenje da je najmanje tre\u0107ina albanske radne snage u nekom trenutku radila u inozemstvu.<\/p>\n<p>Prije naleta aktualne kapitalisti\u010dke krize \u2013 \u010diji su u\u010dinci bili izrazito zamjetni u Gr\u010dkoj, zemlji u kojoj je radila ve\u0107ina albanskih migrantskih radnika \u2013 migriranje u Gr\u010dku i Italiju, naj\u010de\u0161\u0107e ilegalno, bilo je prilika za bijeg od visoke nezaposlenosti \u010diji se realni postotak u 90-ima kretao izme\u0111u 35 i 40%. Doznake koje su migrantski radnici slali u Albaniju, a koje su dolazile od njihovih zarada, bile su jedan od glavnih faktora u stabiliziranju situacije u Albaniji. Nezaposlena rodbina, umirovljenici ili bolesni roditelji itd. imali su koristi od neformalne sigurnosne mre\u017ee koju je omogu\u0107avao migrantski rad. Ova naizgled paradoksalna situacija u kojoj su ljudi radili u inozemstvu, ali je odre\u0111eni postotak njihovih mjese\u010dnih primanja potro\u0161en u zemlji podrijetla nije imao samo kulturalne u\u010dinke \u2013 poput ja\u010danja obiteljskih, ili ponekad klanovskih, odnosa, koji su bili u krizi zbog socijalisti\u010dkog industrijskog procesa \u2013 ve\u0107 i ekonomske u\u010dinke. Dio doznaka koji nije kori\u0161ten izravno za uzdr\u017eavanje obitelji slio se u tr\u017ei\u0161te nekretnina, barem nakon prvog desetlje\u0107a emigracije, jer su radnici kupovali stanove u nadi da \u0107e se jednog dana vratiti i zasnovati bolji \u017eivot u zemlji iz koje su do\u0161li. To je pokrenulo proces stalnog rasta cijena nekretnina te je, s druge strane, oja\u010dalo gra\u0111evinsku industriju i tako omogu\u0107ilo zapo\u0161ljavanje velikog broja ljudi u Albaniji.<\/p>\n<p><strong>Proturje\u010dni polo\u017eaj migrantskih radnika<\/strong><\/p>\n<p>S druge je strane tijekom dva desetlje\u0107a obilje\u017eje njihove dru\u0161tvene egzistencije bila inherentna klasna samo-proturje\u010dnost. U zemljama u kojima su \u017eivjeli i radili bili su dio radni\u010dke klase, u ve\u0107ini slu\u010dajeva njenih ni\u017eih i najmanje kvalificiranih slojeva. No, zbog velikog jaza u produktivnosti rada, nominalnih pla\u0107a i cijena izme\u0111u Albanije s jedne, te Gr\u010dke i Italije s druge strane, albanski su migranti, koji su se vra\u0107ali ku\u0107i na nekoliko tjedana godi\u0161nje, u svojoj domovini imali status svojevrsne sitne bur\u017eoazije. \u010cinjenica da su nakon dugogodi\u0161njeg napornog rada vani,\u00a0u Albaniji mogli kupiti ku\u0107u, otvoriti malo poduze\u0107e kao \u0161to su kafi\u0107 ili mini-market, i sve to uz mjese\u010dne doprinose obiteljima, stavljala ih je u privilegirani polo\u017eaj u odnosu na radnike u Albaniji. Ve\u0107ina njih planirala je nekoliko desetlje\u0107a marljivo raditi i \u0161tedjeti \u2013 dok su jo\u0161 mladi i jaki \u2013 kako bi se nakon toga mogli vratiti u Albaniju i otvoriti mala poduze\u0107a, za koja su po\u010detna kapitalna ulaganja u Albaniji puno manja nego u bilo kojoj Zapadnoj zemlji. Ovaj proces hranio je malogra\u0111ansku ideolo\u0161ku nadu da je mogu\u0107e prevladati klasnu stratifikaciju: danas ste diskriminirani i pretjerano iskori\u0161tavani radnik u Gr\u010dkoj ili Italiji, koji jedva uspijeva pla\u0107ati stanarinu i u\u0161tedjeti ne\u0161to novca svojom samopo\u017ertvovnosti, ali za desetlje\u0107e ili dva mo\u0107i \u0107ete posjedovati ku\u0107u i pokrenuti malo poduze\u0107e u Albaniji. Takva su o\u010dekivanja dovela do kontinuiranih valova iseljavanja, barem do 2008. godine, tako da je me\u0111u siroma\u0161nima u ideolo\u0161kom pogledu bio \u010dest osje\u0107aj da postoji ne\u0161to \u0161to je gore od toga da se bude eksploatiran u izravnim kapitalisti\u010dkim odnosima proizvodnje (kao u Gr\u010dkoj i Italiji): ne biti eksploatiran u izravnim kapitalisti\u010dkim odnosima proizvodnje i prepu\u0161ten o\u010daju nezaposlenosti u Albaniji.<\/p>\n<p>Ovaj proces na\u0161ao se na prekretnici s nastupom krize 2008. godine, koja u zemljama poput Italije, te posebice u Gr\u010dkoj, jo\u0161 ne pokazuje nikakve znakove da \u0107e biti prevladana. Mnogi migrantski radnici izgubili su radna mjesta ili su svedeni na prekarijat (nesigurna radna mjesta), a tek su poneki imali sre\u0107e da je bar jedna osoba u obitelji uspjela zadr\u017eati posao. Doznake za Albaniju po\u010dele su postupno opadati. Ve\u0107i dio radnika, u nadi da \u0107e ekonomska kriza uskoro biti prevladana, odlu\u010dio je da se ne vrati odmah u Albaniju. Ono \u0161to su bili u\u0161tedjeli tijekom godina s ciljem povratka u Albaniju kontinuirano se smanjivalo. Kada je nada izblijedjela, po\u010deli su se vra\u0107ati, ali ne kao budu\u0107i mali vlasnici ve\u0107 kao nezaposleni bez vlasni\u0161tva.<\/p>\n<p>Ne postoje slu\u017ebeni podaci o to\u010dnom broju migranata koji su se vratili u Albaniju, no neki izvori ka\u017eu da se do sada otprilike njih 200.000 vratilo iz Gr\u010dke. \u010cak i prije njihovog povratka, stalan je pad iznosa doznaka ve\u0107 bio gurnuo albansko gospodarstvo u rastu\u0107u krizu. U\u010dinci krize najvi\u0161e su zahvatili sektor nekretnina, jer je pad potra\u017enje doveo do pada cijena nekretnina i velikog gubitka radnih mjesta u jednom od najpropoulzivnijih sektora gospodarstva. Sada pri povratku ku\u0107i neki od migrantskih radnika ne samo da postaju nezaposleni nego im, s obzirom na veliku konkurenciju na tr\u017ei\u0161tu rada, ostaje malo nade da \u0107e prona\u0107i posao.<\/p>\n<p><strong>Iskustva radni\u010dkih borbi<\/strong><\/p>\n<p>S druge strane, malo je nade da njihova prisutnost mo\u017ee potaknuti neki oblik radni\u010dkog otpora u bliskoj budu\u0107nosti, kojeg se ina\u010de obja\u0161njava pretpostavljenom borbenom klasnom svije\u0161\u0107u tih radnika. Iako je istina da su se vratili iz zemalja s velikim organizacijama radni\u010dke klase i dugom tradicijom organizirane klasne borbe, albanski su migrantski radnici uglavnom bili distancirani od tih organizacija i borbi, ne samo zbog svoje relativne odvojenosti od dru\u0161tvenih procesa u tim zemljama, nego i zbog odre\u0111ene rezerviranosti koju doma\u0107i organizirani radnici imaju prema migrantskim radnicima koji se s njima natje\u010du na tr\u017ei\u0161tu rada.<\/p>\n<p>No zanimljivo je da su unato\u010d izostanku klasne svijesti u biv\u0161ih migranata njihova djeca koja odrastaju Gr\u010dkoj i Italiji vi\u0161e integrirana u tim kontekstima, a neka od njih su tako\u0111er sudjelovala u organizacijama i borbama mladih i studenata, tako da se u Albaniju vra\u0107aju s iskustvom otpora. No, pritom nastaje problem akulturacije jer su oni, za razliku od njihovih roditelja koji su proveli ve\u0107inu ili velik dio svog \u017eivota u Albaniji prije migracije, bili ro\u0111eni i odgajani u drugoj zemlji i posje\u0107ivali Albaniju na tjedan ili dva godi\u0161nje. Ve\u0107ina njih ima pote\u0161ko\u0107a pri izra\u017eavanju na albanskom, manji dio njih \u010dak niti ne govori albanski te je proces njihove kulturne integracije u albansko dru\u0161tvo proizveo razli\u010dite aspekte dru\u0161tvene stigmatizacije i diskriminacije. Primjerice, zbog me\u0111uetni\u010dkih predrasuda, pogotovo izme\u0111u Grka i Albanaca, ovi su mladi ljudi, nakon \u0161to su u Gr\u010dkoj bili diskriminiran kao Albanci, sada u Albaniji diskriminirani kao Grci.<\/p>\n<p>U svakom slu\u010daju, proces koji je zapo\u010deo prije nekoliko godina jo\u0161 uvijek traje. Nitko ne mo\u017ee predvidjeti njegove budu\u0107e dru\u0161tveno-ekonomske posljedice, ali sasvim sigurno treba o\u010dekivati da \u0107e do\u0107i do dubokih promjena u dru\u0161tvenoj strukturi, a otvara se i novi teren za organiziranje radikalnog socijalnog otpora.<\/p>\n<p style=\"text-align: right;\">S engleskog preveo: Damjan Raja\u010di\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jedna od klju\u010dnih karakteristika albanske postsocijalisti\u010dke povijesti veliki je val migracije radne snage na Zapad, posebice u Gr\u010dku i Italiju&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2262,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[66,64,46],"theme":[458,455],"country":[65],"articleformat":[450],"coauthors":[57],"class_list":["post-2259","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-klasa","tag-kriza","tag-migracije","theme-drustvo","theme-rad","country-albanija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2259","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2259"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2259\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2286,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2259\/revisions\/2286"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2262"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2259"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2259"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2259"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2259"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2259"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2259"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2259"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}