Radi se o ne\u010demu u \u0161to nikoga ne treba posebno uvjeravati: Hrvatska je duboko obilje\u017eena regionalnim nejednakostima i neujedna\u010denim razvojem. I nema tu ni\u0161ta posebno \u010dudno. Ve\u0107ina je zemalja, zbog niza okolnosti, podijeljena na manje i vi\u0161e razvijene dijelove. Tako\u0111er, odavno su poznati mehanizmi kojima se ta nejednakost mo\u017ee barem donekle ubla\u017eiti: od izravnih fiskalnih transfera preko infrastrukturnih zahvata do poticaja investiranju. A nije nimalo neobi\u010dno ni da se te regionalne razlike prevedu u politi\u010dke konflikte.<\/p>\n
\u0160to se ti\u010de Hrvatske, politi\u010dki konflikti na tom tragu su prili\u010dno anestezirani, a mehanizmi ubla\u017eavanja razlika gotovo pa kozmeti\u010dki. A od samih podataka zabilje\u017eimo samo one najnovije. Prema ju\u010der objavljenim podacima<\/a> samo su \u010detiri \u017eupanije i Grad Zagreb uspjeli u 2015. godini dohvatiti razinu BDP-a iz pretkrizne 2008. godine. \u017dupanije posrijedi su Istarska, Me\u0111imurska, Dubrova\u010dko-neretvanska i Zagreba\u010dka. Na dnu ljestvice se nalaze Viroviti\u010dko-podravska \u017eupanija s 20% zaostatka za 2008-om te o\u010dekivano Li\u010dko-senjska i Vukovarsko-srijemska s tek ne\u0161to ni\u017eim postotkom.<\/p>\n Diskriminirana sitna bur\u017eoazija<\/strong><\/p>\n Dakle, kao \u0161to smo napomenuli, ovakvi se raskoraci uglavnom ne prevode u politi\u010dki problem. Prvi razlog je i vi\u0161e nego o\u010dit: nema puno prostora za antagonizam koji bi ugro\u017eavao jedinstvo nacije. Pored toga, vlast u slabije razvijenim krajevima mahom obna\u0161a HDZ. I dok se urbane elite zgra\u017eaju nad zaostalim seljacima koji i dalje glasuju za HDZ iako im je kraj ekonomski devastiran, odnos je pone\u0161to druk\u010diji. Oni glasaju za HDZ jer su, zbog mizerne ekonomske aktivnosti, glasanje i \u010dlanstvo u stranci gotovo pa jedini jamci bilo kakvog zaposlenja.<\/p>\n