{"id":22188,"date":"2018-02-06T08:00:27","date_gmt":"2018-02-06T07:00:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=22188"},"modified":"2021-02-25T10:55:17","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:17","slug":"strajkovi-u-slovenskom-javnom-sektoru-posto-je-solidarnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=22188","title":{"rendered":"\u0160trajkovi u slovenskom javnom sektoru: po\u0161to je solidarnost?"},"content":{"rendered":"

Kada se na po\u010detku \u0161trajka\u0161kog skupa pred pala\u010dom Vlade \u010duje Internacionala, to je za radni\u010dki pokret dobar znak. No brojni \u0161trajkovi, koji se zadnjih dana odvijaju u javnom sektoru u Sloveniji, oslikavaju \u0161ire zamke i probleme s kojima se organizirano radni\u0161tvo suo\u010dava. Premda trenutne okolnosti poti\u010du borbenost sindikalnih organizacija, sve vi\u0161e ja\u010daju i sile osipanja.<\/strong><\/p>\n

\u0160trajk se kao metoda vratio barem u dio sindikalnog pokreta u Sloveniji. Pro\u0161lu je srijedu u jednodnevnom op\u0107em \u0161trajku javnoga sektora rad obustavilo oko 30.000 zaposlenih; u njega je bilo uklju\u010deno 16 sindikata. Zahtjev \u0161trajka bio je ukidanje onih sigurnosnih mjera \u0161tednje iz 2012. godine koje su utjecale na pla\u0107e i dodatke u javnom sektoru, uklju\u010duju\u0107i i 8-postotno linearno smanjivanje svih pla\u0107a. Za period izme\u0111u 12. i 14. februara najavljena su jo\u0161 tri \u0161trajka: prvi dan ne\u0107e raditi policija, drugi dan \u010dlanovi nekih sindikata zdravstvenih radnica i radnika, a tre\u0107i dan i zaposleni u odgoju i obrazovanju, kada \u0107e opet \u0161trajkati vi\u0161e od 30.000 ljudi. Unato\u010d jedinstvenom platnom sistemu u javnom sektoru svi spomenuti \u0161trajkovi i popratni pregovori odvijaju se zasebno. Potpora postoji na deklarativnoj razini, no ustvari me\u0111u njima nema sloge.<\/p>\n

Svi \u0161trajkovi svoje opravdanje izme\u0111u ostalog crpe iz pro\u0161logodi\u0161njeg povi\u0161enja lije\u010dni\u010dkih pla\u0107a. Lije\u010dnici su povezani u sna\u017ean strukovni sindikat koji agresivno zastupa svoje sebi\u010dne interese, a vodstvo je istovremeno povezano s politi\u010dkom desnicom. S tim povi\u0161enjem bili su naru\u0161eni dogovoreni odnosi izme\u0111u pojedinih skupina u javnom sektoru \u2013 ti odnosi su ina\u010de problemati\u010dni sami po sebi jer hijerarhiziraju i utvr\u0111uju podjele me\u0111u radni\u0161tvom (i pripadnicima srednje klase).<\/p>\n

Drugi razlog le\u017ei u tome \u0161to \u0107e se u junu ove godine odr\u017eati parlamentarni izbori. Vlada zbog izbornih razloga ima manju pregovara\u010dku mo\u0107, dok sindikati budu\u0107oj koaliciji istovremeno \u017eele poslati jasnu poruku. Tre\u0107i razlog je visok ekonomski rast. On je ve\u0107 zadnje \u010detiri godine prili\u010dno iznad prosjeka EU-a, a obe\u0107avaju\u0107 je i za naredne godine. U prora\u010dun \u0107e se ove godine priliti barem 400 milijuna eura vi\u0161e nego je Vlada isprva o\u010dekivala.<\/p>\n

Zadnji je razlog me\u0111usindikalno rivalstvo. Sindikat odgoja i obrazovanja je ve\u0107 jesenas planirao \u0161trajk sa zahtjevima koji se prije svega odnose na njihovu djelatnost, \u0161to je pokrenulo odgovor drugih sindikata ujedinjenih u konfederaciju ZSSS-Pergam.<\/p>\n

Zahtjevi<\/strong><\/p>\n

Svi su \u0161trajka\u0161ki zahtjevi strogo ekonomski, naime sindikati \u017eele tek povi\u0161enje pla\u0107a za rad. Logiku sigurnosnih mjera, koja sve vi\u0161e zao\u0161trava radne uvjete u javnom sektoru, ne dovode u pitanje. Zadnjih se godina pove\u0107ao intenzitet rada, a istovremeno su oja\u010dali odnosi karakteristi\u010dni za kapitalisti\u010dku tvornicu. Tako su na primjer 2015. godine medicinske sestre odradile 300.000 nepla\u0107enih prekovremenih sati. Njihov polo\u017eaj, ali i kvalitetu usluge koje nude pacijentima, ne\u0107e pobolj\u0161ati vi\u0161e pla\u0107e, nego dodatna sredstva za nova radna mjesta. U \u0161kolstvu su sve \u010de\u0161\u0107i prekarni oblici rada, koji prije svega poga\u0111aju mla\u0111e u\u010ditelje jer su sigurnosne mjere sna\u017eno ograni\u010dile zapo\u0161ljavanje. Trenutno sindikati nisu u stanju postaviti politi\u010dke zahtjeve koji bi prema\u0161ili neposredne ekonomske povlastice koje bi koristile cijeloj radni\u010dkoj klasi.<\/p>\n

I prilikom podjele ste\u010denih ekonomskih povlastica izostaje radni\u010dka solidarnost. Ve\u0107ina sindikata zahtijeva pobolj\u0161anja samo za svoju djelatnost, uz iznimku onih koji su \u0161trajkali pro\u0161le srijede, a koji \u017eele linearno povi\u0161enje cijeloga platnog sistema. Ipak, i njihovi zahtjevi previ\u0111aju velike nejednakosti te inzistiraju na ustaljenoj hijerarhiji jedinstvenog platnog sistema, iako tek prvih 15 platnih razreda ima zajam\u010den iznos minimalne pla\u0107e. Opstanak jedinstvenog platnog sistema u javnom sektoru o\u010dito postaje sve va\u017enije pitanje. Iako je bio uveden poradi zaustavljanja rasta pla\u0107a u javnom sektoru, barem u odre\u0111enoj mjeri prisiljava sindikate na uskla\u0111eniji i jedinstveniji nastup, pritom djeluju\u0107i kao klin protiv daljnjeg osipanja sindikalnog pokreta.<\/p>\n

Iako su ekonomske borbe va\u017ene iz o\u010di\u0161ta ja\u010danja borbene pripravnosti radni\u0161tva, neravnomjerna podjela ekonomskih dobiti jedan je od glavnih mehanizama osipanja radni\u010dke klase.<\/p>\n

Osipanje radni\u0161tva i klasna solidarnost<\/strong><\/p>\n

\u0160trajkove javnog sektora kao obi\u010dno prati narativ o konfliktu javnog i privatnog sektora koji pokre\u0107u organizacije kapitala. One javni sektor, te poreze i doprinose koji ga financiraju, promatraju tek kao tro\u0161ak koji treba racionalizirati \u2013 \u0161to zna\u010di smanjivanje mase pla\u0107a u javnom sektoru i privatizaciju barem dijela javnih usluga.<\/p>\n

Dodu\u0161e, tu podjelu sindikalna vodstva poku\u0161avaju nadi\u0107i, iako je ona barem za dio radni\u0161tva privatnog sektora \u2013 posebno slabije organiziranog \u2013 prili\u010dno uvrije\u017eena. Unato\u010d pomanjkanju solidarnosti u javnom sektoru, sile osipanja radni\u010dke klase jo\u0161 su sna\u017enije unutar privatnog sektora. Oja\u010dale su posebno nakon pristupanja EU-u, \u010dime se zao\u0161trila konkurencija. Izme\u0111u ostalog do\u0161lo je do propadanja nekih poduze\u0107a u niskotehnolo\u0161kim prera\u0111iva\u010dkim granama (npr. tekstilnoj i prehrambenoj industriji), koje su neko\u0107 nudile relativno stabilne i prije svega sindikalno organizirane poslove.<\/p>\n

Ta radni\u010dka snaga ve\u0107inom se preusmjerila u uslu\u017eni sektor (ugostiteljstvo, turizam, trgovinu, osiguranje), \u0161to je stvorilo dodatan pritisak u tom segmentu tr\u017ei\u0161ta radne snage i dovelo do velike prekarizacije u navedenim granama. Tome je sna\u017eno doprinijela i dr\u017eava liberalizacijom zakonodavstva. Istovremeno je do\u0161lo do decentralizacije industrijskih odnosa (uklju\u010duju\u0107i i kolektivnih ugovora), \u0161to je dokinulo dotada\u0161nju za\u0161titu za taj dio radnica i radnika. Tako je npr. u turizmu vi\u0161e od 50% zaposlenih u prekarnim odnosima, a u metalskoj industriji ne\u0161to manje od 20%.<\/p>\n

Jo\u0161 su o\u010ditije razlike u pla\u0107ama. Izme\u0111u prera\u0111iva\u010dke industrije, prije svega elektri\u010dne energije i metala, koje su pokreta\u010dke sile konkurentnog izvoznog sektora, i uslu\u017enog sektora, koji zapo\u0161ljava najve\u0107i dio ljudi, pojavile su se velike dohodovne razlike. Do 2000. godine one su u tim djelatnostima bile su usporedive (oko 80% prosje\u010dne pla\u0107e), dok su 2014. godine pla\u0107e u prera\u0111iva\u010dkoj industriji dosegle razinu prosje\u010dne pla\u0107e, a u uslu\u017enom sektoru pale ispod 70%.<\/p>\n

Takva podjela na centralno i periferno tr\u017ei\u0161te radne snage ponekad se uvodila i unutar poduze\u0107a (npr. Luka Koper). Zao\u0161travanje tih trendova vodi prema scenariju koji poprili\u010dno nalikuje prispodobi koju prodaje britanski teoreti\u010dar prekarnosti Guy Standing: otok dobro organiziranih radnika, sa stabilnim i solidno pla\u0107enim poslovima, u moru obespravljene radni\u010dke raje.<\/p>\n

Odgovor na takve sile osipanja solidarnost je sna\u017enijih, bolje organiziranih skupina radni\u0161tva (prije svega onih u strate\u0161ki va\u017enim granama i na va\u017enim mjestima u javnom sektoru) s dijelom radni\u0161tva u slabijem polo\u017eaju. Prije svega je radni\u010dka solidarnost uvjet za klasnu politiku, koja nadilazi \u010disto ekonomsku borbu i nastoji radni\u010dku klasu ujediniti i organizirati u politi\u010dku silu koja je sposobna za radikalnije dru\u0161tvene pomake.<\/p>\n

Istra\u017eivanje: politi\u010dki u\u010dinci sindikalnog organiziranja<\/strong><\/p>\n

Pitanje klasne solidarnosti ne ti\u010de se tek svjesnih odluka sindikalnog vodstva, ve\u0107 prije svega organiziranosti radnica i radnika na radnim mjestima. To potvr\u0111uju dva istra\u017eiva\u010dko-organizacijska primjera koja smo proveli u Centru za dru\u0161tveno istra\u017eivanje (CEDRA). U dvije usporedive tvornice, koje su obje dio metalske industrije i o kojima sna\u017eno ovise tamo\u0161nje lokalne sredine, polo\u017eaj vezan uz radni\u010dku solidarnost posve je razli\u010dit.<\/p>\n

U primjeru prve tvornice, starije, slabije obrazovane radnice prema sindikalnom su se organiziranju odnosile konzervativno. Zbog pomanjkanja alternativnih mogu\u0107nosti zaposlenja vi\u0161e su izlo\u017eene pritisku kapitala \u2013 u usporedbi s mla\u0111im radnicama i radnicima, koji su istovremeno bili prekvalificirani za svoja radna mjesta \u2013 i sukladno tome manje spremni za kolektivnu akciju.<\/p>\n

U drugom je primjeru me\u0111u radnicama (me\u0111u anketiranima je bio tek jedan mu\u0161karac) provedena anketa. Ve\u0107ina anketiranih bila je u sli\u010dnom polo\u017eaju kao radnice iz prvog primjera: starije, ve\u0107inom osnovno\u0161kolski, ponekad i srednjo\u0161kolski obrazovane, sa slabijim mogu\u0107nostima za promjenu posla, jer je sli\u010dno kao u prvom primjeru i njihova tvornica skoro jedini ve\u0107i poslodavac u regiji. Njihov odnos prema organiziranju i solidarnosti ipak je bio posve druga\u010diji nego u prvom primjeru.<\/p>\n

U anketnim odgovorima (takva metoda naravno ima svoja ograni\u010denja, jer mjeri trenutno mi\u0161ljenje, a ne primjerice odaziv u konkretnim borbama) skoro 65% anketiranih radnica je izrazilo spremnost na solidarnu podr\u0161ku sindikalnim borbama u javnom sektoru, a gotovo 84% podr\u0161ku radnicama i radnicima u maloprodaji.<\/p>\n

U sli\u010dnom strukturnom polo\u017eaju radnica u oba je primjera razliku \u010dinio klju\u010dan faktor \u2013 djelovanje sindikata. U prvom je primjeru sindikat bio produ\u017eena ruka uprave, koji je radnice gotovo pa sabotirao. Sindikat nije provodio aktivnosti kojima bi sna\u017eio organiziranost i borbenost radnog kolektiva. Upravo suprotno djeluje sindikat u drugom primjeru: povezuje \u010dlanstvo, sistematski organizira zaposlene, uklju\u010duje ih u aktivnosti i obrazuje. Povodi se za brojnim praksama zna\u010dajnim za organizacijski pristup sindikalizma. Organizira i prekarne (agencijske radnike) koji imaju svojeg predstavnika u izvr\u0161nom odboru sindikata. Sindikat se zauzima i za prebacivanje agencijskih radnika u redovno zaposlene.<\/p>\n

Sindikat kao materijalizirana solidarnost<\/strong><\/p>\n

Kolektiv, organiziran u funkcionalan sindikat, \u010dini razliku izme\u0111u podre\u0111enosti i obrane pred samovoljom kapitala. Slabije obrazovane, starije su radnice u prvom primjeru (gdje je kasnije do\u0161lo do ve\u0107ih promjena nakon radni\u010dkog preuzimanja sindikata) bile nemo\u0107ne te stoga nisu bile spremne na riskiranje koje bi uzrokovala ve\u0107 i solidarnost unutar poduze\u0107a, a nisu imale nikakvu alternativu.<\/p>\n

U drugome je primjeru slika obratna \u2013 sindikat kao materijalna praksa radni\u010dke solidarnosti za istu je skupinu radnica jedino rje\u0161enje jer ni one nemaju nikakve alternative za zapo\u0161ljavanje. Zbog toga radnice sindikat i radni\u010dku solidarnost prihva\u0107aju kao svoju stvar, ne\u0161to \u0161to ih \u0161titi od potpune degradacije. Ta svakodnevna praksa, koja nije mogu\u0107a ako ne nadi\u0111u svoje individualne, sebi\u010dne interese, istovremeno ih politizira: u\u010di ih da je solidarnost za njih jedina mogu\u0107nost. Tako\u0111er, to je razlog \u0161to radnice u drugom primjeru izra\u017eavaju sna\u017enu podr\u0161ku drugim skupinama radni\u0161tva, uklju\u010duju\u0107i onima za koje znaju da su u boljem polo\u017eaju od njih samih.<\/p>\n

Tako dobra i sna\u017ena sindikalna organiziranost na razini radnog mjesta nije tek uvjet realizacije ekonomskih interesa radni\u0161tva, nego i u\u010dinkovito te sna\u017eno oru\u017eje za izgradnju politi\u010dke solidarnosti radni\u010dke klase onkraj radnog mjesta.<\/p>\n

Sa slovenskog prevela Ivana Jandri\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160trajk se kao metoda vratio barem u dio sindikalnog pokreta u Sloveniji. Pro\u0161lu je srijedu u jednodnevnom op\u0107em \u0161trajku javnoga sektora…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":14896,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[164],"class_list":["post-22188","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22188","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22188"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22188\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22205,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22188\/revisions\/22205"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14896"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22188"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22188"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22188"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=22188"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=22188"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=22188"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=22188"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}