{"id":2215,"date":"2014-08-28T06:45:36","date_gmt":"2014-08-28T05:45:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2215"},"modified":"2021-02-25T11:06:19","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:19","slug":"ni-bog-ni-kapital","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2215","title":{"rendered":"Ni bog ni kapital"},"content":{"rendered":"

Rat i nacionalizam devedesetih, koji su obilje\u017eili suvremenu povijest zemalja biv\u0161e Jugoslavije, u liberalnoj se interpretaciji predstavljaju samo kao privremena prepreka razvoju po \u201czapadnom\u201d modelu i kao fenomeni suprotstavljeni uspostavi kapitalizma. No, kakva je stvarna veza retradicionalizacije dru\u0161tva s procesima prvobitne akumulacije kapitala?<\/strong><\/p>\n

Parole devedesetih bile su bog i nacija; pitanje je koliko \u0107e jo\u0161 patnji i eksploatacije biti potrebno da ve\u0107ina shvati kako jedina emancipatorska parola jest: \u201cni bog ni kapital\u201d. Na\u017ealost nacionalizacija<\/em> (u etimolo\u0161kom smislu te rije\u010di) dru\u0161tva i privatizacija dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva bili su prvi korak prema ratu, a rat ka uspostavljanju apsolutne dominacije kapitala. Rat je u slu\u010daju posljednjeg balkanskog rata iz devedesetih bio sredstvo putem kojeg se omogu\u0107ilo ostvarivanje prvobitne akumulacije. Rat je plja\u010dka, ali prije svega, kako je pisao Clausewitz, on je nastavak politike drugim sredstvima. On nije nikada \u010dinjenica za sebe ve\u0107 fragment ve\u0107e cjeline, tj. upravo politike. Odnosno rat je prema Clausewitzu samo jedan od mogu\u0107ih jezika kojim je mogu\u0107e izraziti vlastitu misao, vlastiti politi\u010dki naum. Isto tako, op\u0107e crte razvoja ratnih doga\u0111aja nisu drugo nego osnovne crte jedne politike. Op\u0107enito, veza politike i ekonomije je jasna, ako se ima na umu da je u kona\u010dnici temeljno pitanje politike pitanje vlasni\u0161tva, odnosno da je rat uvijek ekonomski uvjetovan. Kao \u0161to je napisao Jacques Pr\u00e9vert, sam nerv rata je question d’argent<\/em> (pitanje novca).<\/p>\n

U konkretnom slu\u010daju, veza pobjede nacionalisti\u010dkih snaga 1990. i rata postaje jo\u0161 evidentnija, ako se pomisli da je jedan od osnovnih ciljeva nacionalista bilo uvo\u0111enje kapitalizma. I to odre\u0111enog oblika kapitalizma, onog koji bi odmah ra\u0161\u010distio sa svim oblicima dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva, koje je do tada bilo dominantni oblik dru\u0161tvenih odnosa. Ta \u010dinjenica, iako samo djelomi\u010dno, razlikuje slovenske politi\u010dare od hrvatskih, ve\u017ee ove posljednje sa srpskim; odnosno ono \u0161to ih razlikuje i ve\u017ee je na\u010din, oblik, te cilj privatizacije. U Hrvatskoj i Srbiji radilo se prije svega o posesivnoj \u201cprihvatizaciji\u201d. A to bez plja\u010dke nije i\u0161lo. Tu stupa na scenu rat: ovaj stvara uvjete za plja\u010dku, a ona se potom legalizira.<\/p>\n

Ratna logika kapitalizma<\/strong><\/p>\n

Putem zakona o privatizaciji nacionalisti\u010dki velmo\u017enici poklanjali su sebi dru\u0161tvenu imovinu \u2013 ba\u0161 kao \u0161to su putem\u00a0Inclosure Acts<\/em> engleski zemljoposjednici sami sebi poklanjali narodnu zemlju. Svaka plja\u010dka zahtijeva prije ili kasnije svoj parlamentarni oblik. Preduvjet za ostvarenje tog parlamentarnog oblika, legalizacije plja\u010dke, bio je rat. No rat i plja\u010dka nisu uzrok kapitalizma na Balkanu! Ve\u0107 upravo obrnuto. Naime, istina je da je nasilje babica historije, i da ono ima veliku ulogu u dru\u0161tvenim transformacijama, i ono je samo nu\u017ena posljedica logike kapitalizma, u konkretnom na\u0161em slu\u010daju potrebe realizacije prvobitne akumulacije.<\/p>\n

Da bi se do\u0161lo do kapitalizma bilo je potrebno prije\u0107i iz izvitoperenog kolektivizma u socijalizmu, u tribalni posesivni kapitalizam, koji se pak rasplinuo, pod kapitalisti\u010dkim zakonima, u posesivni individualizam. Kumovi tog procesa bili su popovi svih religija na Balkanu. Oni su logikom stvari prodali ono malo uvjerenja \u0161to su ga posjedovali za kapitalne dobitke, jer crkve ne mogu druga\u010dije ni egzistirati u kapitalizmu, nego kao hijerarhijski aparati mo\u0107i. Represivna uloga, koju su odigrale crkve na Balkanu devedesetih godina u savezni\u0161tvu s kapitalizmom, predstavljala je u stvari izvjesnu zaka\u0161njelu borbu i zaka\u0161njelo savezni\u0161tvo, a ono je po logici samog kapitalizma, bilo osu\u0111eno da zavr\u0161i rastapanjem vjere u logici vlasni\u0161tva. Savezni\u0161tvo vjere u boga i vjere u kapital, bilo je samo privremeno nu\u017eno ovom drugom, u ideolo\u0161kom sukobu s komunisti\u010dkom ideologijom. Konkretno u Hrvatskoj za razbijanje socijalizma bilo je nu\u017eno odre\u0111eno pervertirano katoli\u010danstvo.<\/p>\n

Prijelaz iz socijalizma, ma kakav on bio, u kojem je barem nominalno vlasni\u0161tvo nad sredstvima za proizvodnju bilo dru\u0161tveno (a bilo je to ipak puno vi\u0161e nego nominalno), u kapitalizam, u kojem je vlasni\u0161tvo nad istima strogo i samo privatno, nije se mogao odviti ni dogoditi pod parolom: \u201cod danas \u0107e samo neki biti vlasnici nad sredstvima za proizvodnju, od danas \u0107e samo neki, rijetki, imati pravo da se \u0161koluju, da u\u017eivaju u plodovima kulture, od danas \u0107e samo neki imati budu\u0107nost\u201d. A upravo je to bila su\u0161tina odustajanja od zajedni\u010dkog puta u socijalizam mno\u0161tva, koje je \u017eivjelo od Se\u017eane do Ohrida. Jer je notorno da kapitalizam zna\u010di razlike, ve\u0107e ili manje oblike socijalne nejednakosti. Privatizacija i kapitalizam mimetizirani su parolama bog i nacija. Ostvarivanje jednakosti na zemlji zamijenjeno je idejom jednakosti u duhu. Upravo zato prelazak iz socijalizma u kapitalizam odvio se u znaku nacionalizama, jer skok iz kolektivisti\u010dke ideologije (na stranu da li je stvarno socijalizam vulgarno kolektivisti\u010dki, no \u010dinjenica jest da je takav bio) u posesivni individualizam nije bio mogu\u0107 druga\u010dije.<\/p>\n

La\u017eno zajedni\u0161tvo vjere i nacije<\/strong><\/p>\n

Za promjenu sistema bila je potrebna podr\u0161ka masa, ideologija tih masa nije se mogla izmijeniti preko no\u0107i, niti su se one mogle tako olako uvjeriti da presude same sebi. Zato je poslu\u017eila religija, a uz nju trebalo je na\u0107i grupu nacionalisti\u010dkih fanatika, koja \u0107e iz ropotarnice historije izvu\u0107i dovoljno opijata da se tako \u0161to provede. Trebalo je ljudima re\u0107i: svi smo mi isti, odnosno preciznije: nastaviti govoriti svi smo mi isti, ali ne vi\u0161e zato \u0161to smo socijalisti, radnici i seljaci, ve\u0107 zato \u0161to smo Hrvati, Srbi, Bo\u0161njaci itd. Jo\u0161 se k tome dodalo: i druga\u010diji smo od susjeda, po vjeri i kri\u017eu, te su oni krivi \u0161to je trava u na\u0161em vrtu \u017euta, a ne zelena.<\/p>\n

Nacionalizam samo fiktivno, odnosno samo deklarativno izra\u017eava jednakost \u010dlanova zajednice, radi se o jedinstvu i jednakosti u duhu, nacionalnom duhu, rasi, rodu, koji tobo\u017ee ovise o krvi i ro\u0111enju, o zemlji, odnosno tlu. Nacionalizam kao i svaki metafizi\u010dki konstrukt transcendira realnost, tako da ne uzima u obzir razlike u lisnici i bogatstvu, dapa\u010de, on slu\u017ei da se one sakriju. Svi smo mi u na\u0161em bogu isti. Nacionalizmom je imaginarna, zami\u0161ljena i umi\u0161ljena jednakost i zajedni\u0161tvo. Upravo suprotno onom \u0161to je morao biti socijalizam. No diskrepancija izme\u0111u deklariranih vrijednosti i realnosti, koja nikada nije prebro\u0111ena u socijalizmu, i koja je kontinuirano rasla, kako zbog insuficijencije ekonomije tako i zbog krize ideologije, stvorila je plodno tlo za fiktivno nacionalisti\u010dko bratstvo.<\/p>\n

Partijsko upra\u017enjavanje populizma u svrhu stvaranja konsenzusa i odr\u017eavanja na vlasti, proizlazilo je i iz potrebe vlasti da prikrije kontinuirani rast ekonomskih razlika, odnosno uvo\u0111enje malogra\u0111anskog kapitalizma. Ako nas kritika politi\u010dke ekonomije u\u010di da je svaki dru\u0161tveni na\u010din proizvodnje uvijek i prije svega odre\u0111eni na\u010din proizvodnje, onda s antropolo\u0161kog stajali\u0161ta mo\u017eemo zaklju\u010diti da je jugoslavenski sistem krajem \u0161ezdesetih i po\u010detkom sedamdesetih po\u010deo \u201cproizvoditi\u201d socijalisti\u010dkog malogra\u0111anina (svojevrsno drveno \u017eeljezo). Odnosno dvostruko kontradiktornog \u010dovjeka. Prva kontradikcija, koju je nosio u sebi, jest ona izme\u0111u socijalizma i malogra\u0111an\u0161tine, a druga kontradikcije jest ona, koja je svojstvena samoj malogra\u0111anskoj biti.<\/p>\n

Takav dru\u0161tveni produkt, koji je ve\u0107 sam po sebi potencijalno eksplozivan, u trenutku kada je jugoslavenska socijalisti\u010dka ideologija otputovala u nepovratnu krizu, nije mogao nego eksplodirati. Odnosno, s propadanjem socijalizma, postupno se rastvarao sve ve\u0107i jaz izme\u0111u suprotnosti koje je u sebi nosio jugoslavenski \u010dovjek, te je s kopnjenjem socijalisti\u010dke ideolo\u0161ke opreke sve ja\u010de stupala na scenu njegova malogra\u0111anska bit. U imploziji sistema, koja je uslijedila kao posljedica duboke dru\u0161tveno-ekonomske krize, tog polusamoupravlja\u010da metamorfoziranog u malogra\u0111anina rastrgale su kontradikcije; pri tome je on izgubio malogra\u0111ansku ljusku ufinjenosti i ugla\u0111enosti te su na povr\u0161inu isplivali vjera u krv, u zemlju. Isplivao je nacionalist.<\/p>\n

Glavni akteri te metamorfoze bili su uglavnom oni isti koji su ve\u0107 bili u partiji, izuzev popova. Dakle oni isti koji su u jednom trenutku svog \u017eivota proklamirali jednakost pod kapom partije, sada su je proklamirali pod nacionalnom idejom. Iz proklamiranog materijalnog jedinstva socijalizma prelazilo se u proklamirano duhovno jedinstvo nacionalizma. A korak od duha do pepela je mali, osobito kada tome prisustvuju klerici. Zahvaljuju\u0107i nadnaravnoj mo\u0107i klera, koji su kumovali toj raboti, ostvarivala se na taj na\u010din transupstancijalizacija ideje socijalne jednakosti u nacionalnu jednakost i u ekonomsku nejednakost. Od socijalisti\u010dkog kolektivizma i egalitarizma (na\u017ealost ostvarenih samo u vulgarnim oblicima), pretapalo se dru\u0161tvo biv\u0161e Jugoslavije u nacionalni tribalni kolektivizam.<\/p>\n

Pre\u0161u\u0107ena prvobitna akumulacija<\/strong><\/p>\n

Imaginarno bratstvo uvijek podrazumijeva realno barbarstvo, jer kontradikcije negdje moraju puknuti. Prvo se oplja\u010dka susjeda, a potom i \u201cbrata\u201d. Kapitalisti\u010dka logika je neumoljiva i upravo nju je iskoristio kapitalizam u svom prodoru na Balkan. Nacionalizam je, poslav\u0161i samoupravlja\u010de u rat, otvori vrata najbrutalnijem posesivnom individualizmu, tipi\u010dnim za prvobitnu akumulaciju. Samo s ratom, u kojem nema ni logike ni prava, jer je on \u010dista realizacije paradigme prijatelj-neprijatelj, mo\u017ee se stvoriti teren za prvobitnu akumulaciju. Uostalom i prvi Glembay je do\u0161ao do kapitala zaklav\u0161i jednog kranjskog zlatara u vara\u017edinskoj \u0161umi, a u obiteljskoj pinakoteci on je bio naslikan s crkvom u rukama. Ova je u o\u010dima Leona bila no\u017e, a ne crkva, no to je stvar vi\u0111enja, kako ka\u017ee junak Krle\u017eine drame. Na\u017ealost, ta parabola prvobitne akumulacije jo\u0161 uvijek je, danas vi\u0161e nego ikad, aktualna. I kao \u0161to ka\u017ee Leon Glembay, iako je no\u017e skriven, krv i dalje kaplje po na\u0161im glavama. Tim vi\u0161e \u0161to su pod krinkom nacionalizma u delikt prvobitne akumulacija uvu\u010dene mase. I kao \u0161to se u ku\u0107i Glembayevih to klanje svodilo na legendu, o kojoj se ne govori, tako se i danas ne govori o progonu Srba u Hrvatskoj, ili se taj govor svodi na izmi\u0161ljotinu antinacionalinih elemenata te se uglavnom pre\u0161u\u0107uje. Ono \u0161to je tu\u017eno jest da je glembajevski kompleks i dalje aktualan u Hrvatskoj.<\/p>\n

Naime ova balkanska pri\u010da samo potvr\u0111uje poznatu \u010dinjenicu da su religiozni objekt (bog), i religiozno otu\u0111enje najo\u010ditija metafora misterije kapitala. Jer nije se devedesetih ra\u0111ala nikakva Hrvatska, koja je nesumnjivo postojala, ve\u0107 kapitalizam u Hrvatskoj. Bajka o drevnim dr\u017eavama samo je dokaz da ni politi\u010dari, a ni povjesni\u010dari u ovim krajevima nikada nisu shvatili razliku izme\u0111u povijesti i mitologije. Rije\u010d dr\u017eava kao \u0161to je poznato, upotrebljava se kao prijevod za talijansku rije\u010d \u201cStato\u201d, koja nastaje s Machiavellijem i prije njega nema joj ni traga. Gr\u010dki polis, rimska res publica, imperij, srednjovjekovna komuna, i moderna dr\u017eava nisu ni konceptualno ni fakti\u010dki jedno te isto. Kao \u0161to je napisao Hobsbwam \u2013 povjesni\u010dari su za nacionaliste, mo\u017ee se dodati osobito u ovim krajevima, isto ono \u0161to su uzgajiva\u010di maka za narkomane.<\/p>\n

Ve\u0107ina onoga \u0161to se zbivalo od 1990. do 1999., pa dijelom i danas, samo je posljedica logike prema kojoj je plebiscitarni nacionalizam izraz demokrati\u010dnosti jednog naroda. Hrvatski i srpski nacionalizam dva su nali\u010dja iste pri\u010de, stoga nije \u010dudno da je Tu\u0111man za svoje ludosti imao odli\u010dan povod u srpskom nacionalizmu, koji je Milo\u0161evi\u0107u slu\u017eio da odr\u017ei vlast i oplja\u010dka narod. Ako je pitanje harmoniziranja interesa osnovno pitanje politi\u010dkog djelovanja, evidentno je da je ve\u0107 tada bio odre\u0111en dobar dio zbivanja koji i danas \u017eivimo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Parole devedesetih bile su bog i nacija; pitanje je koliko \u0107e jo\u0161 patnji i eksploatacije biti potrebno da ve\u0107ina shvati kako jedina emancipatorska parola jest…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2222,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,25],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[138],"class_list":["post-2215","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2215","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2215"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2215\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2229,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2215\/revisions\/2229"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2222"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2215"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2215"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2215"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2215"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2215"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2215"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2215"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}