{"id":22072,"date":"2018-01-31T07:00:51","date_gmt":"2018-01-31T06:00:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=22072"},"modified":"2021-02-25T10:55:19","modified_gmt":"2021-02-25T09:55:19","slug":"simptomi-bolesne-ekonomije-uljanik-i-petrokemija-r","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=22072","title":{"rendered":"Simptomi bolesne ekonomije: Uljanik i Petrokemija"},"content":{"rendered":"

Iako privatizirano, pulsko brodogradili\u0161te Uljanik nije iza\u0161lo iz problema, stoga se ponovo u pomo\u0107 poziva dr\u017eava. No, dr\u017eavi je nadre\u0111ena Europska komisija \u010diji je primarni interes za\u0161tita tr\u017ei\u0161nog natjecanja. Tako nam ostaje da rje\u0161enja tra\u017eimo u otporima odozdo.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Nema tome ni pola desetlje\u0107a, kad je ono pulska vlast dosko\u010dila ve\u0107 starom problemu esteti\u010dkog pripitomljavanja Uljanika, brodogradili\u0161ta usred grada. Golemi \u0161kverski kranovi na poluotoku jednostavno su tada dekorirani vrhunskom no\u0107nom rasvjetom, u vi\u0161e boja, i ve\u0107 su turisti odu\u0161evljeno pravili selfije s Lighting Giants \u2013 tako je nazvan projekt, Svijetle\u0107i divovi \u2013 u pozadini. Uljanik je dijelom priveden novoj svrsi, ali to istarskim vizionarima ne\u0107e biti dovoljno. Na nj \u0107e se atakirati opetovano do dandanas, i razmatrat \u0107e se perspektiva ga\u0161enja brodogra\u0111evne proizvodnje, za ljubav nekom novom turisti\u010dkom resortu i npr. marini.<\/p>\n

Zanimljivo je pritom bilo i da Grad Pula nije imao dosta novca na raspolaganju za Divove, pa se rje\u0161enje na\u0161lo u specijalnom aran\u017emanu. Dizajnerska svjetla postavljena su zahvaljuju\u0107i volonterskim radnim satima \u0161kverana, dok je osnovna cijena pokrivena stavljanjem jedne gradsko-turisti\u010dke nekretnine pod hipoteku. I bit \u0107e to posljednji, ali i najuvjerljiviji ulog doti\u010dne politi\u010dke elite u prezreni Uljanik. U pogon na kojem je izrasla Pula i kojem uporno, ve\u0107 barem desetlje\u0107e i pol, sapunaju dasku ne bi li otklizao iz toga grada u neizvjesno negdje ili nigdje, a svakako tamo gdje ga ne\u0107e morati gledati nitko izuzev, eventualno, radnika.<\/p>\n

Sli\u010dnosti nisu slu\u010dajne<\/strong><\/p>\n

Sve ostalo \u0161to se ti\u010de recentne du\u017eni\u010dke agonije Uljanika koja samo u javnosti eskalira ve\u0107 \u010detvrti mjesec, me\u0111utim, ti\u010de se dr\u017eavnih ingerencija, kao i naddr\u017eavnih okolnosti. Dok se gradski oci simboli\u010dki odri\u010du autenti\u010dne materijalno-proizvodne vrijednosti u ime jo\u0161 jednog turisti\u010dkog brenda, ipak je dr\u017eava ta koja ispu\u0161ta postoje\u0107e \u0161anse za odr\u017eanje hrvatske brodogra\u0111evne industrije. Naro\u010dito u Puli te Uljaniku kojem se doju\u010der tepalo da je “jedino uspje\u0161no hrvatsko brodogradili\u0161te”. Ne slu\u010dajno, nego se podilazilo \u010dinjenici da je privatizirano prvo me\u0111u \u0161kverovima, pa je slu\u017eilo i kao alibi za izlazak dr\u017eave iz ostalih.<\/p>\n

Mehanizam aktualnog udesa pulskog \u0161kvera<\/a> nije prekompliciran, koliko je dosad znano. Uljanik je prije \u010detiri godine preuzeo rije\u010dki \u0161kver 3. Maj, jedino neprivatizirano brodogradili\u0161te u Hrvatskoj, pa i knjigu narud\u017ebi sa zavidnim popisom brodova. Uslijedila je faza restrukturiranja s momentima koji nipo\u0161to nisu bili uvijek ispravni, nego \u010dak nerijetko i sumnjivi te \u0161tetni, uz dodatne ote\u017eavaju\u0107e okolnosti po radni\u0161tvo<\/a>. Na koncu je novi menad\u017ement optu\u017een i za nedozvoljeno financijsko prelijevanje iz \u0161upljeg u prazno, budu\u0107i da proizvodnja pred nadolaze\u0107om isklju\u010divom tr\u017ei\u0161no\u0161\u0107u nije podnijela pritisak realne matematike Uljanikova poslovanja.<\/p>\n

To brodogradili\u0161te u me\u0111uvremenu je dospjelo i pod usporedbu s najve\u0107im ovda\u0161njim baukom, Agrokorom<\/a>. Ali nemojmo se najprvo dati olako navu\u0107i u beskrajna razglabanja oko svih dubioznih poteza sada\u0161nje uprave Uljanika koja se nije znala nositi s rastu\u0107im problemima, ili je povrh svega kalkulirala i s nekim vanjskim interesima, jer \u0107e nam to pomaknuti neophodni fokus sa strate\u0161ki postavljenih datosti slu\u010daja. Agrokor, naime, nije bio samo pohlepa vlasnika I.T. (67), nego u presudnoj mjeri objektivni efekt odnosa na otvorenom kontinentalnom tr\u017ei\u0161tu koje niti u ludilu nije jednako naklono privrednim subjektima iz ja\u010dih i slabijih dr\u017eava.<\/p>\n

De\u017eurni “gubita\u0161”<\/strong><\/p>\n

Umjesto s notornim Agrokorom, povucimo radije jednu pou\u010dnu paralelu izme\u0111u Uljanika i jednog drugog hrvatskog proizvodnog diva koji se strukturno ustvari susre\u0107e sa ponekim sli\u010dnim bitnim isku\u0161enjima. Rije\u010d je o kutinskoj tvornici umjetnih gnojiva Petrokemija, jer se u pravilu zaboravlja \u0161to od nje \u2013 jednog od najve\u0107ih izvoznika, uz brodogradnju – \u010dini gubita\u0161a kojeg dr\u017eava iz pozicije vlasnika nikako ne uspijeva valjano dokapitalizirati, te mu prona\u0107i kvalitetnog tzv. strate\u0161kog partnera, odnosno budu\u0107eg ve\u0107inskog privatnog suvlasnika. I nije posrijedi pojedina\u010dna urota, nego doktrinarni obrazac po kojem se djeluje na naj\u0161irem planu.<\/p>\n

Petrokemija je godinama \u2013 ve\u0107 smo zaboravili kolikim \u2013 u prvom redu slu\u017eila Ini kao izvor ekstraprofita: uz HEP je bila glavni kupac plina, temeljne sirovine u proizvodnji gnojiva. Pla\u0107ala ga je po daleko najvi\u0161oj cijeni, no bez trajnog jakog kreditorskog zale\u0111a. A bila je doslovno osu\u0111ena na taj odnos, bez prava da mu izmakne preko drugog osnovnog dobavlja\u010da. Ina je dotad promijenila i ve\u0107inskog suvlasnika, ali hrvatska dr\u017eava svejedno nije i\u0161\u010dupala Petrokemiju iz fatalnog zagrljaja. Uo\u010dimo pritom da je upravo Petrokemija formacijski zadana kao onaj kutni kamen na kojem bi dr\u017eava gradila agrar, ponajprije kontrolom cijene gnojiva.<\/p>\n

Nalik mogu\u0107nostima s Podravkom u kojoj dr\u017eava jo\u0161 uvijek ima glavnu rije\u010d, dakle, hrvatska vlada posjeduje instrumente za kontrolu agrarne politike na njezinu ishodi\u0161tu i finalnom odredi\u0161tu. Veoma sli\u010dno je i s brodogradnjom, me\u0111u svega \u010detiri do pet strate\u0161kih grana \u2013 pretpostavljenih bar \u2013 koja po svojoj naravi mobilizira i okuplja najve\u0107i broj pojedina\u010dnih materijalnih industrija. \u0160tovi\u0161e, klju\u010d njezina i njihova razvoja jest \u010dinjenica da brodogradnja definitivno ne mo\u017ee opstati u odre\u0111enoj dr\u017eavi, i ne mo\u017ee joj biti u kona\u010dnici isplativom, sve dok izostaje volja regulatora da se iskoristi takav krovni njezin potencijal.<\/p>\n

Odnosi snaga danas, pak, izgledaju tako da se za jedinog preostalog regulatora uzima Europska komisija s opsesivnom za\u0161titni\u010dkom ulogom slobodnog tr\u017ei\u0161nog natjecanja. Ipak, ba\u0161 kao u slu\u010daju Agrokora, ni veliki trgova\u010dki lanci ni va\u017enija brodogradili\u0161ta nisu odr\u017eivi mimo krupnih intervencija usuprot europsko-komisijskog diktata<\/a>.<\/p>\n

Radni\u010dki otpor
\n<\/strong><\/p>\n

Zato su npr. Francuska i Nizozemska i \u0160panjolska odlu\u010dile, nakon kra\u0107eg zapu\u0161tanja brodogradnje u privatnom sektoru, nanovo uzeti \u0161kverove pod svoje. I na razne na\u010dine zaobilaziti re\u010deni imperativ, pa oni ne upadaju u te\u0161ke dugove, a radnici-\u0161kverani su im znatno bolje pla\u0107eni nego hrvatski.<\/p>\n

U otre\u017enjuju\u0107im zavr\u0161nicama lijepih medijskih pri\u010da o rijetkim uspje\u0161nim privatnim proizvodnim gigantima, politi\u010dki slabije zemlje redovito se sudaraju s takvim neminovnim zaklju\u010dcima. Dolazimo polagano, htjeli to ili ne, do istine kako se ne\u0107emo nahraniti prvenstveno pomo\u0107u obaveze uvo\u0111enja micro:bit ra\u010dunala u \u0161kolske klupe, koliko god bila pametna. Ne moramo za reanimaciju vlastitog, tj. dru\u0161tvenoga zdravog razuma \u010dekati i na skori krah Brodosplita, do\u010dim se i on rastane od dr\u017eavnih potpora u netom okon\u010danom restrukturiranju. No ostaje nam pitanje kako uop\u0107e sad isforsirati spasonosni preokret, i kako dugoro\u010dno rije\u0161iti problem Uljanika.<\/p>\n

Petrokemija, recimo – pozovimo se jo\u0161 jednom na njezin primjer \u2013 upravo navr\u0161ava punih 20 godina iscrpljuju\u0107e radni\u010dke i sindikalne borbe, i to bez premca u Hrvatskoj. Dva desetlje\u0107a je tamo\u0161nji radni kolektiv organizirano odolijevao poku\u0161ajima privatizacije i su\u017eavanja proizvodnje, ali ta je umnogome usamljeni\u010dka njihova borba odnijela danak, i Petrokemija se ve\u0107 neko vrijeme nalazi pred izvjesnim epilogom u vidu navedenog privatnog strate\u0161kog partnera. Do daljnjeg se samo poku\u0161ava izna\u0107i takvog koji \u0107e zaista, u najve\u0107oj mogu\u0107oj mjeri, ipak jasno vidjeti svoj interes u o\u010duvanju i pro\u0161irenju realno obe\u0107avaju\u0107e kutinske industrije.<\/p>\n

Razmjerno dobar model zalaganja<\/a> oko Uljanika nudi ovih tjedana primarno Radni\u010dka fronta u Puli, prakti\u010dno anga\u017eirana oko teku\u0107ih zbivanja i, dijelom, zajedni\u010dkog razmatranja situacije sa sindikalnim predstavnicima \u0161kverana. Uljanik jo\u0161 nije posve izgubljen za radnike i nacionalnu privredu, iako treba imati na umu da ni Petrokemija ne bi vi\u0161e bila niti na mapi industrijskih kapaciteta Hrvatske, da se nije posezalo i za prijetnjama npr. blokadom Kutine i autoceste pokraj nje. Takve svoje mogu\u0107nosti moraju na umu imati i pulski radnici, jer tek oni su ti istinski divovi u tradiciji jednoga Velog Jo\u017ee, samo im nedostaje jo\u0161 malo iluminacije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nema tome ni pola desetlje\u0107a, kad je ono pulska vlast dosko\u010dila ve\u0107 starom problemu esteti\u010dkog pripitomljavanja Uljanika, brodogradili\u0161ta usred grada…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":22088,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,34],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-22072","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-tranzicija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22072","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22072"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22072\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36494,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22072\/revisions\/36494"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/22088"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22072"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22072"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22072"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=22072"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=22072"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=22072"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=22072"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}